Nekog lista na stablu neznana
probudila buka vjetrova
zahladilo je vec odavna
navikao se list na svoja jada
no nesto se ne slaze ovog puta
u zraku je neka sila pusta
ne mari on,kad taj tren dode
jer izgubi sve zbog vilinje rose
pod njim na korjenu,zbog jednog cvijeta
prelijepa i bliska a opet predaleka
dao je taj list,cvijetu svu paznju
al letjet nije znao ni nocu ni danju
trazio je stalno,svoja krila
al njega nije dohvatila plava vila
i tako je svaki dan,svaki tren
u samoci promatrao taj cvijet
pokusavao je i pisati rijeci lijepe
cak i namjestavati poglede sretne
no cvijet daleko dolje u guzvi
nije zacuo listov vapaj tuzni
pa je jedne jesenje veceri
do cvijeta dosao netko skloniji sreci
a kad se cvijet toj sreci nasmjesio
list je i dalje uludo dozivao
i tako je list na neznanu stablu
promatrao srecu cvijeta i gubio nadu
zelio je krila vise od svega
da moze doletjeti do nje poput njega
no ni andeli ni sreca nisu ga zaculi
pa je tako uz tugu cekao kraj zori
a evo bas je ove noci vjetar jace zaplesao
pa odlomi starog lista koji letjet nije znao
sto je list vise prema dnu stizao
lijepog je cvijeta sve lijepse gledao
zahvalio se pokorno onom stablu neznanu
sto ga pusti da dotakne dah cvijetu besanu
u vrtlogu svijetla,blijeskova,nije bilo nicega
vidio je samo dah i svaki tren lica njezina
Cvijet i list
18 listopad 2005komentiraj (10) * ispiši * #
