"Bakalar je riba iz porodice Gadidae koja živi u hladnim morima. Sivosmeđe je boje s tamnim pjegama i bijelim trbuhom te izduženom velikom glavom i snažnom donjom čeljusti. U dobi od 5 godina bakalar naraste u dužinu od 80 cm do 1 m, a težak je oko 20 kg. Baltički bakalari su patuljastog rasta i nikad nisu teži od 1 kg.
Bakalar živi u sjevernom Atlantiku, uz obale Norveške, Islanda, Kanade, Grenlanda i Amerike (u vodama oko Nove Zemlje i Islanda), u Polarnom moru i Sjevernom moru. Najjužnija granica njegova životnog prostora je La Manche.
Prema modernoj taksonomiji tri su vrste bakalara: atlantski bakalar (Gadus morhua), pacifički (Gadus macrocephalus) i grendlandski (Gadus ogac).
Osim što se konzumira svjež, bakalar se i konzervira soljenjem, dimljenjem i sušenjem, a na taj način se jednostavno transportirao još tijekom Srednjeg vijeka u Europi. Zasoljeni i dimljeni bakalar vrlo je popularan u mnogim zemljama, osobito Norveškoj, Portugalu i Brazilu. Najveće zemlje koje izvoze bakalar su Norveška, Grenland i Island te Amerika i Kanada. Njegova jetra služi za proizvodnju ulja, važnog izvora vitamina A i D te omega-3 masnih kiselina."
Shvatili ste što je "dalmatinski paradoks".
Od svih riba u Jadranskom moru, a ima ih, fala Bogu, popriličan broj, nama Dalmatincima, poznata je stvar, najdraža je jedna koja se kod nas ne može uloviti. Ni Hrvati, ni Slovenci, ni Talijani, nisu je još uspjeli ugledati u Jadranskom moru. Da se pojavi, brzo bi mi proglasili ZERP i izbacili ove lopove iz igre. Sve bi bilo daleko jednostavnije. Ne bi mi njima dali našu omiljenu ribu ni po cijenu zamrzavanja svih "odnošaja" s čudnovatom zemljom EU.
Ali BAKALARA za sada možemo uloviti jedino u dućanu.
I uspješni smo u lovu, mogu vam reći.
Jedino što nismo baš maštoviti u pripremanju. Spremamo ga uglavnom na dva načina. A Portugalci navodno imaju 365 recepata. Mi smo miljama daleko od toga, ali popravljmo se. Iako će ova dva načina - na bijelo i na brudet - ostati zakon.
Dakle, već nekoliko dana naveliko, na sve strane, konzumiramo bakalar. Postao je neizostavni i glavni dio svih blagdanskih domjenaka, partija, veselica i slavlja.
Počelo je prošli tjedan. Božićni domjenci zaredali su "ugusto" krajem tjedna.
Ja sam se našla na jednom gdje se posluživao bakalar na 4 načina.
1. "Bakalar na bijelo" - dalmatinska klasika.
2. "Bakalar na brudet" - isto klasika.
3. "Bakalar pod pekom" - novija moda.
4. "Lazanje s bakalarom" - e, to mi je otkriće! Odlično.
I sada jedva dišem. Od bakalara, naravno.
Parti u firmi. Bakalar na bijelo i bakalar pod pekom. Ukrašeno paštetom od tunjevine i lignjom na kolutiće.
Sada idem i ja kuhati.
Dosadilo da samo drugi kuhaju.
Večera je moja.
Na meniju je naravno:
Predjelo:
Domaći slani inćuni extra kvalitete od domaćeg proiizvođača,namjenjeni izvozu,posluženi s domaćim crnim maslinama i paškim ovčjim sirom, začinjeni domaćim maslinovim uljem.
Juha:
Juha od bakalara s rižom.
Glavna jela:
1. Bakalar na bijelo s extra-vergine mladim maslinovim uljem, svježim peršinom i domaćim (međimurskim) krumpirom. Jedino za češnjak nisam sigurna. Lako moguće da je iz susjedne Kine.
2. Bakalar na brudet - kapula zapržena na istom, gore opisanom, ulju, malo očišćenog mesa bakalara i malo krumpira na fete, zaliveno vodom, sokom od pomidora i naravno- dobrim bijelim vinom.
Biće i malo rižota, također na vodi od bakalara, začinjenog bosiljkom, ružmarinom, kaparima...
Desert:
Fritule. (Šapnit ću vam jednu tajnu: Kupila sam ih! Ali dobre su, ka domaće.)
Vino:
Ne pačam se u izbor. Prepuštam "goroj polovici". Moram priznati, bolje se razumi.
A doniće i gosti.
Dosta je bilo brbljanja, iden radit.
