morsky blog

A sada pogledajte kakvi limuni rastu u egzotičnoj zemlji dalekoj u kojoj žive živopisni stanovnici Dalmatinci. Inače ih bije glas po svijetu da nisu baš radišni i vrijedni.

Ova fotografija bit će ilustracija disertacije u pripremi, a koja se bavi obaranjem upravo ove, duboko ukorijenjene predrasude.



Ako niste povjerovali svojim očima, evo još jednom:



Težina: cca 1 kg

Uzgojile časne sestre benediktinke, u benediktinskom samostanu SV. Marije u Zadru.


APDEJT:

Nakon komentara uvaženog kolege FIZIKALCA, u našoj maloj klinici (psihijatrijskoj), sory, firmi, HITNO sam sazvala kolegij, mi to još zovemo radnički savjet, nostalgičari smo, s jednom jedinom točkom dnevnog reda: kako uvjeriti Slavonce i ostale kontinentalce u istinitost gore navedenih tvrdnji. Da je divovski limun plod vjekovnog truda i vrijednog rada uzmorskog naroda, nastalog miješanjem drevnih Liburna, probitačnih Slavena i pitomih romanskih plemena, ukratko - Dalmatinaca.

Upoznala sam ih sa zahtjevom za forenzičkom analizom koja bi se provela presijecanjem ovog našeg ključnog dokaza na pola s pomoću oštrog predmeta, mesarskog noža ili mačete. Naravno, prijedlog je s gnušanjem odbačen. Nismo barbari, zaboga!
Slijedeći govornik zauzeo je stav "pih!" i ne trošeći puno riječi napustio sjednicu i otišao na marendu. Drugu po redu.
Nakon njegovog odlaska, mi ostali, vidjevši da i drugi namjeravaju poduzeti isto, u panici od nedostatka kvoruma, ko u hrvatskom Saboru, na brzinu smo se usuglasili i donijeli zaključak:
Neka slavonski nevjerni Tome navaljuju koliko ih volja, mi nećemo popustiti ni pod prijetnjom prisilnog osmosatnog rada!

Ne siječemo naš limun!
Nećemo limuna-invalida.

Nakon te nepokolebljive odluke, tajnici smo ostavili natuknice da sastavi Rezoluciju, a mi odosmo konzumirati dnevni odmor u obližnju gostionu.
Pri razlazu čuo se samo nezadovoljni mrmor. Uspjela sam samo čuti šapat: Slavonci! Ha... Oni ni svinje ne znaju klati!