U mojoj firmi, ko i u svakoj, imamo spremačicu. Ali daleko od toga da svaka firma ima ovakvu. Ova je jedna i jedina, jedinstvena. Ona je moja heroina.
Žena radi kod nas preko agencije. Mi agenciji brdo love, ona njoj 1.000,00 kn. Ako.
Ona ima svoju osobnu tranzicijsko-ratnu priču. Ostavši bez posla u jednom od socijalističkih poduzeća, snalazi se kako zna i umije. Čisti, sprema...Takvih ima na stotine, ali ova sve što radi radi kako Bog zapovijeda.
I više od toga. Čisti sve. Alles. Tutto completo. Obične površine, kao što su radni stolovi, stakla, podovi i sl. za nju nisu nikakav izazov. Ali, zato police, rebra radijarora, plafoni, lampe ugrađene u plafone, ormari, pozadine slika, kalendara i satova - to su područja koja nju zanimaju. Nema tog skrivenog zakutka koji će njoj promaknuti. Klima uređaji su joj poslastica. Sve se sjaji, izvana i iznutra. Spasili smo se kad su nam ugradili ove nove na split-sistem, jer one prozorske nisu bile zdrave za ljude tanjih živaca kad bi je ugledali kako visi s 2. kata i detaljno i s ljubavlju čisti klimu IZVANA. To je bila strahota. U našim uredima nije bilo tajnih pretinaca koji bi njoj promakli. Jednom mi je oprala akvarel koji sam htjela odnijeti na uokvirivanje. Odeš popuniti obrazac tiskan u Narodnim novinama, nema slova. Ko im kriv kad imaju tisak neotporan na vodu.
Ali njena najveća ljubav ipak je informatičaka oprema. Svako jutro mi pristupamo ponovnom umrežavanju. Ponekad nam treba i pomoć stručnjaka. Povadi sve kabele, dobro ih opere, onda krene s čišćenjem utičnica i svih vidljivih i nevidljivih utora. (Ovo stvarno ne pretjerujem.) Vrati ih ona, sirotica, i ponovo sve prikopča, samo ih malo pobrka. Pa se ti kasnije misli koji je u kojoj rupi.
E, sad dolazi dramatičan obrat priče.
Iako sam uvijek mislila da će joj glave doći klima (vanjski dio) ili struja, dogodilo se nešto drugo. Zvali je prijatelji s otoka da im pomogne brati masline. Sistematična kakva je, nije mogla ostaviti 4 masline na vrhu najviše grane. Grana se slomila, ona pala, a kako je mjesto radnje dalmatinski otok a ne Slavonija, nije pala na meku zemlju nego na tvrdu stinu. Priča je dalje umalo pa tragična. Oštećenje kičme, operacija, bolničaka bakterija ušla u ranu i moja heroina jedva izvukla živu glavu. Što nije čudo, budući da je svoj život povjerila hrvatskim liječnicima u provincijskoj bolnici.
Više od godinu dana nije radila. Mali je u međuvremenu završio fakultet, mala se zaposlila, snašli su se i preživili teška vremena, malo se lakše diše diše ali... Čim se dovoljno oporavila, naša spiderwoman osjetila je zov. Zov dovođenja stvari u RED.
Znala je ona da smo mi u međuvremenu ostali prljavi i zapušteni, na milosti i nemilosti svakojakih šlampavica.
Vratila nam se. Svi smo odahnuli. Već prvo jutro nakon njenog pohoda, internet je bio nedustupan, poneki ekran crn (ali čist da blješti u oči), CD-player mrtav (suši se), knjige i registratori bez naslaga prašine, a tek da vidite frižider...CD-i se sjaje, printeri blješte, al su svi crno-bijeli, boja se oprala. Ne bih se kladila da nije očistila tranzistore i kako se zovu oni dijelovi u radiju. Blog sam tražila pola sata.
Već prvo jutro na stolu su me čekale moje izgubljene naočale. Ima jedno mjesec i po dana da sam ih izgubila, u međuvremenu sam kupila nove, jer ne možeš po ovom suncu bez očala. Kaže da su bile upale negdje između stolova. Ona je sasvim slučajno prvo tamo išla čistiti. A za mene i sve one njene zamjene to je bilo nepovratno izgubljena stvar.
Zbog toga sam na pregovore o godišnjim odmorima otišla WITHOUT SUNGLASSES, a ne kao Fizikalac, i prošla kako sam prošla (čitaj: loše,vrlo loše).
Sad očekujem povratak svih mojih izgubljenih stvari, prije svega kabela za skidanje slika s foto-aparata koji se izgubio prije godinu dana.
Jer, vratila se moja heroina.
