Lutajući samuraj-pjesnik teleportirao se opet u našu postaju. Sjeo je meni s desna i uključio prijenosnik br.2. Htio je samo pogledati mail, ali nakon nekog vremena počeo je navirivati na moj zaslon. Izgledao je zaiteresiran za ono što sam čitao. Uskoro je isto otvorio i na svom zaslonu. Usprkos njegovom kamenom licu izbrazdanom s ožiljcima, izgledalo je kao da suosjeća s piscem... dok mu se u oku zrcalio titraj tft ekrana. Segnuo je rukom ispod prsnog oklopa i izvadio usb stick. Uključio ga je u br.2 i poslao na moj desktop dokument. Dok sam otvarao dokument, on je već ustajao. Pozdravivši u prolazu rukom krenuo je prema vratima navlačeči svoju kacigu...

U dokumentu se nalazila samo jedna pjesma. Pročitao sam je ne trepćući....


Slutnja prijevare

Hlapljivo plaze
jezici crni
po njenom tijelu...
i svojim
odurnim,
kiselim,
mirisima raspadanja,
skrnave je
oni sada...
ti strvinari,
što sama
ih je zvala,
da diraju
svojim masnim
i upalim mesom,
mjesta...
što mislio sam,
da diram
i ljubim
samo
ja.

Dodiri
njihovih pipaka,
gore
u mojim
osjetima,
dok se ti ugodom
izvijaš draga,
kao što si
se nekada
izvijala,
dok žarko
sam ljubio,
to gdje plaze
sada bezbrojni,
blatni,
smreći,
udovi
tih hijena,
što skrnave
hram
ljubavi moje.

Uživanja
tvoja,
moja su
patnja,
što diže se
i raste
u mojoj
utrobi
sa osjećajima
povraćanja,
dok sluzi se
prelivaju
tvojom
nevino bijelom
kožom,
što mirisala je
na sva ona
proljeća
i pjesme,
što dao sam ti
nesebično
s ljubavlju
svojom,
oskrnavljenom
sada
poput
bijele
čipke,
koju
krv
djevičanstva
ukalja.

I nikada
više
se oprati ne da,
prkoseći
svemu...
.......i ljubavi...
............i smrti.

Znam da nije popularno pljuvati po vlasti, pa čak ni po onoj virtualnoj, ali ja protiv svoje prirode ne mogu. Boli me kua... ako neće ovdje, ići će negdje drugdje. Neki su već počeli napuštati blog.hr i prelaziti na konkurentske blog poslužitelje. Ne treba se plašiti promjena u životu i okretanja nove stranice u životu. Moj stav je - ili će bit kako treba bit' ili neće bit' uopće... Ljudi s tim i takvim stavom su čista suprotnost "živim mrtvacima", koji se ponašaju onako kako im Veliki brat nalaže. Znači s čovjekom koji je svjestan, ne može se manipulirati. Takve ne voli ni jedna vlast. Jer ih ne kontrolira... jer nitko ne zna što će napraviti... jer oni najčešće idu do kraja...

Znači došlo je do tehničkog kvara. Izgubljeno je sve postirano od 30. listopada 2006 tj. postovi, dizajn i komentari. Vodstvo bloga se ispričalo za navedeno i uputilo nas na mail help@blog.hr Poslao sam im dva maila u kojem pitam mogu li podići izgubljene komentare ako im pošaljem od prije snimljenu stranicu. Ne dobivši nikakvog odgovora, prešao sam na sljedeći korak istrage. Došao sam do broja mobitela jednog od četiri gospodara ove blogosfere... Nazvao i uljudno se predstavio. U šali izložio problem i pokušao iznaći adekvatno rješenje. Gospodar No.4 uvalio je mobitel odmah svom mlađem suradniku. Tijekom razgovora kristalizira se zaključak, kako oni ne mogu/ne žele podići izgubljene komentare odnosno omogućiti privremeni pristup editiranju istih. Upućuju me na gospodara br.1, ali pošto se služe VPNom, ne znaju njegov broj, pa nek probam preko VIP imenika.

Vidim da me lik skida... ali prihvaćam igru. Idem na VIP imenik i naravno ne našavši broj gospodara No.1, "naivno" ih opet zovem i naravno.... više se nitko ne javlja. OK, toliko o bahatosti i poslovnosti gospodara No.4. Lika koji ne kuži da on u biti nije gospodar blogosfere, već isključivo upravitelj tuđim umotvorinama, koje su mu samo povjerene na čuvanje... i da samim tim snosi odgovornost u slučaju gubitka istih. A ako ne može pomoći, tada mora biti iskren i transparentan. A ne uputiti blogere na nekakav bogus mail na kojem nitko ne odgovara. Dakle takvo ponašanje se kažnjava... kad-tad. Ne od zombija koji će i dalje teturati okolo, ali hoće od slobodnih ljudi... samostalnih pojedinaca... Možda ne odmah, ali hoće, nastave li se i dalje tako ponašati. Pritom se misli na ono ponašanje vladajućih - vi ste tu radi nas, a ne obratno... Gospodari ove blogosfere trebali bi usvojiti moto - mi smo tu radi vas... tj. zbog služenja vama, svekolikoj blogerskoj populaciji...


Zahvaljujući prethodnoj obuci Manga je znao da i kopijina kopija mora imat kopiju, tako da nije počinjena nikakva šteta veća od nove (ne)estetike komentara. Netko bi rekao, fak komentare... što se uopće uzbuđuješ oko njih? Ja na to ne gledam tako. Postovi bez komentara su kao tijelo bez duše. Bez komentara tj. feedbacka blog bi izgubio svoju dušu. A duša je ono što nas uistinu čini živima. Upitajte se koliko dugo može živjeti blog kojeg nitko ne komentira. U tom smislu komentari su za život bloga važniji od samih postova. Sukladno svemo navedenom, nameće se samo jedan zaključak - spas duše je važniji od spasa tijela...

Prethodnim crnim slutnjama budućnosti čovječanstva, pridružio se i naš lutajući pjesnik-samuraj s prigodnim stihovima.
Po njegovim riječima, ljudi se postupno pretvaraju u zombije.... zadovoljavajući isključivo svoje trenutne potrebe bez ikakvog svjesnog interesa za svijet oko njih ili jednih za druge...




Zašto prolaziš mrtva?

Tu su...
.........svuda oko mene.
Gdje god pogledam vidim
užegla mesa mrtvaca,
koji hodaju.
Hodaju ulicom i dodiruju me
u prolazu trulim tjelesima.

Osjećam...
............osjećam svaku kap
krvave sluzi koja
ostaje na mojoj košulji
od njihovih dodira.
Gledaju me svojim
mrtvim i ispalim očima
što čine ulice tako
skliskim,
ljepljivim i
mljackavim.

Hoću li sresti nekoga?
...Nekog živog?
.......Ne!
..........I ona je mrtva prošla pored mene,
noseći umorenu
ljubav u
crnoj plastičnoj kesi...

Na tragu informacije o ne zadrživom rastu zatvorske populacije u SAD-u, predviđam kako će se kompletno ljudsko društvo uskoro suočiti s još jednim vrlo ozbiljnim problemom. Stoga je logično za pretpostaviti da će s ubrzavanjem galopa modernih jahača apokalipse (opisanih u postovima od 21. i 17. listopada, te 29. i 25. rujna), rast zatvorske populacije sve više rasti. Isto bi moglo dovesti do kolapsa nama znane civilizacije i puno brže no što bi se to može očekivati na temelju preostalih životnih resursa. Porastu kriminala i ne funcioniranju pravne države svjedočimo već danas. Možda ćemo uskoro dočekati getizaciju kriminalom pogođenih gradova kao u dojučerašnjim SF filmovima.



Nedavno sam gledao mlaki dvoboj dvojice Kingovih manekena za titulu svjetskog prvaka u apsolutnoj kategoriji. Navedeno je samo potvrdilo nešto što sam od ranije znao. Nakon uspona ultimate-fight turnira ala Pride i K1, boks je potpuno izgubio na popularnosti. Ljude više ne zanima tko je najbolji boksač, karataš, hrvač... već tko je najbolji borac. Ne znači li to da je došlo vrijeme za revitalizaciju gladijatorskih borbi? Tko je najbolji, tko je najveći, tko je najučinkovitiji? Pa zar vi ne bi pogledali meč Mirko Filipović vs. Hanibal Lector? CroCop protiv Kanibala. Nadajući se pritom kako će pravda biti zadovoljena...



S time bi uvelike smanjili prenapučenost zatvorske populacije, reducirali preveliki prirast stanovništva, otvorili mnoštvo radnih mjesta, uveli nove pojmove u marketing i 100% gledanost. Jer ljudi su oduvijek žeđali za prolivanjem krvi. To nam je u genetskom zapisu. Predatori smo. Jedina vrsta na planetu koja lovi plijen i kad nije gladna. Samim time gledanje takvih predstava bi uvelike smanjilo našu urođenu potrebu za prolivanjem iste... u lovu, zločinima, ratovima. Ujedno, djelovalo bi odgojno na počinitelje. Jer pojam zločina i kazne moraju biti konkretnije povezani. Ukratko svima bi bilo bolje. Čak se legislativni problemi, tipa to nije u skladu sa sadašnjim zakonima, relativno lako riješe. Postaviš naftnu platformu u međunarodne vode i show može početi s prijenosom u realnom vremenu. Preradikalno? Dobro došli u uskoro sasvim izvjesnu budućnost.....

Uspavani medijski div HTV se napokon probudio. Odlučili su medijski ispipati što je to trulo u državi Danskoj. Urednica Melinda se zainteresirala, nakon što su joj pokazali vijest o mom slučaju, objavljenu u predzadnjem Globusu od utorka 2.11.2006. Iako od ranije poznajem novinara koji me nazvao nakon što mu je dodijeljen prilog, moram priznati kako sam se dosta dvoumio. U prvom redu jer neće biti duela pred kamerama. Snimljeni prilog kao pasivni uradak, aktivno će komentirati neki dužnosnik MORH-a. Bez mojih potpitanja i pokazivanja dokumenata kad počne lagati. Umjesto toga, odgovorni pojedinac trulog sustava, naciji će prodavati floskule o vrhunskoj uvježbanosti i opremljenosti naše armije. Vjerojatno blatiti one kojih u takvom predivnom sustavu više nema.



I tako odmah umiriti bakice, koje bi prilog o zlostavljanom vojnom pilotu mogao nepotrebno uznemiriti. Dok to poslijepodne provode pred malim ekranima u kukičanju. Krateći tako vrijeme do početka južnoameričkih sapunica. Naime, takav ne demantirani prilog bi mogao bakicama znatno povećati unos propisane doze spletki koje dobivaju kroz navedene sapunice.
Rezultat toga bi mogao biti poguban po uređenje i državu u cijelini. Spletkama predozirane bakice bi mogle pograbiti pletaće igle i početi se okupljati pred zgradama institucija, sudova... tražeći odgovornost izabranih dužnosnika za novonastalu situaciju. Zbog degradirane nacionalne sigurnosti.... sustavnim progonom najboljih i najškolovaniijih pilota HRZ-a.
Uznemirene bakice bi mogle početi prevrtati i paliti parkirana vozila, probijati policijske kordone, uništavati sve pred sobom u nastojanju ovladavanja zgradama Vlade. Zabadajući pletaće igle u sve one koji im se suprostave. Lukavo i prepredeno... kroz spojeve pancirnih košulja....



Stoga s nestrpljenjem očekujem vatrogasne izjave do sad "najpopularnijeg" zapovjednika HRZ-a - general bojnika Viktora Koprivnjaka. Lika koji me je s nadnevkom 1.4.2003 premjestio 400 km od tek okupljene obitelji. Doduše na suđenju se branio s izjavom, kako to nije bila njegova autonomna odluka, već odluka koju je donio na prijedlog povjerenstva. Povjerenstva kojim je upravljao brigadir Juraj Butorac. Protiv kojeg je 2002. godine podignuta Kaznena prijava državnom odvjetništvu.... ali koji je usprkos tom očiglednom sporu sa mnom i dalje odlučivao o mojoj sudbini. Unatoč jasnim zakonskim odredbama koje to zabranjuju.

....ili kliknite na sljedeći link http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,11,1,svemirski_frizeraj,48713.jl