Uspavani medijski div HTV se napokon probudio. Odlučili su medijski ispipati što je to trulo u državi Danskoj. Urednica Melinda se zainteresirala, nakon što su joj pokazali vijest o mom slučaju, objavljenu u predzadnjem Globusu od utorka 2.11.2006. Iako od ranije poznajem novinara koji me nazvao nakon što mu je dodijeljen prilog, moram priznati kako sam se dosta dvoumio. U prvom redu jer neće biti duela pred kamerama. Snimljeni prilog kao pasivni uradak, aktivno će komentirati neki dužnosnik MORH-a. Bez mojih potpitanja i pokazivanja dokumenata kad počne lagati. Umjesto toga, odgovorni pojedinac trulog sustava, naciji će prodavati floskule o vrhunskoj uvježbanosti i opremljenosti naše armije. Vjerojatno blatiti one kojih u takvom predivnom sustavu više nema.



I tako odmah umiriti bakice, koje bi prilog o zlostavljanom vojnom pilotu mogao nepotrebno uznemiriti. Dok to poslijepodne provode pred malim ekranima u kukičanju. Krateći tako vrijeme do početka južnoameričkih sapunica. Naime, takav ne demantirani prilog bi mogao bakicama znatno povećati unos propisane doze spletki koje dobivaju kroz navedene sapunice.
Rezultat toga bi mogao biti poguban po uređenje i državu u cijelini. Spletkama predozirane bakice bi mogle pograbiti pletaće igle i početi se okupljati pred zgradama institucija, sudova... tražeći odgovornost izabranih dužnosnika za novonastalu situaciju. Zbog degradirane nacionalne sigurnosti.... sustavnim progonom najboljih i najškolovaniijih pilota HRZ-a.
Uznemirene bakice bi mogle početi prevrtati i paliti parkirana vozila, probijati policijske kordone, uništavati sve pred sobom u nastojanju ovladavanja zgradama Vlade. Zabadajući pletaće igle u sve one koji im se suprostave. Lukavo i prepredeno... kroz spojeve pancirnih košulja....



Stoga s nestrpljenjem očekujem vatrogasne izjave do sad "najpopularnijeg" zapovjednika HRZ-a - general bojnika Viktora Koprivnjaka. Lika koji me je s nadnevkom 1.4.2003 premjestio 400 km od tek okupljene obitelji. Doduše na suđenju se branio s izjavom, kako to nije bila njegova autonomna odluka, već odluka koju je donio na prijedlog povjerenstva. Povjerenstva kojim je upravljao brigadir Juraj Butorac. Protiv kojeg je 2002. godine podignuta Kaznena prijava državnom odvjetništvu.... ali koji je usprkos tom očiglednom sporu sa mnom i dalje odlučivao o mojoj sudbini. Unatoč jasnim zakonskim odredbama koje to zabranjuju.