Prethodnim crnim slutnjama budućnosti čovječanstva, pridružio se i naš lutajući pjesnik-samuraj s prigodnim stihovima.
Po njegovim riječima, ljudi se postupno pretvaraju u zombije.... zadovoljavajući isključivo svoje trenutne potrebe bez ikakvog svjesnog interesa za svijet oko njih ili jednih za druge...
Zašto prolaziš mrtva?
Tu su...
.........svuda oko mene.
Gdje god pogledam vidim
užegla mesa mrtvaca,
koji hodaju.
Hodaju ulicom i dodiruju me
u prolazu trulim tjelesima.
Osjećam...
............osjećam svaku kap
krvave sluzi koja
ostaje na mojoj košulji
od njihovih dodira.
Gledaju me svojim
mrtvim i ispalim očima
što čine ulice tako
skliskim,
ljepljivim i
mljackavim.
Hoću li sresti nekoga?
...Nekog živog?
.......Ne!
..........I ona je mrtva prošla pored mene,
noseći umorenu
ljubav u
crnoj plastičnoj kesi...
Post je objavljen 17.11.2006. u 14:32 sati.