Zagrebački dekameron

novele o životu i njegovim strastima

Bilješka autora



Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi ter odlučite vrijedi li vam virit' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.

Proslov od zrna bibera

Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:

mail search:
bocacciozg@yahoo.com





Priče sa zapadne strane



Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je al' ponekad i glup jest a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on dade.

© Bez velikih riječi ...

© Priče iz Bečke šume ...
© Violini s ljubavlju ...
© Najveća moguća cijena ...

© Piratice s Kariba ...
© Stockholmske vertikale i paralele ...
© Galebovi u slici i riječi ...
© Pit i to je Amerika ...

© From Moscow with love ...
© Space oddity - part 1 ...
© Space oddity - part 2 ...
© Born to be Wild ...
© Meeting with the Boss ...
© Corridrs of Time (Newgrange)...
© Irske razglednice ...
© Paris latinos ...
© Belfast 55 ...
© Proud to be Scotch ...
© Legenda o Sretnom Princu na dvoru Kralja Artura ...

© Kad muškarci kuhaju ...
© Zagrebačke priče: Posljednji fijaker ...
© Čuvar Irske u zimskom razdoblju ...

© Heidelberg - Stars on 45 ...
© Gastronaut - Stars on 45 ...
© Moja Domovina u slučajno nabacanim fotografijama s voznim redom ...
© Gastronautika u pregršt fotografija ...
© Chicago - my kind of town ...
© Bocaccio u Africi ...
© Ukratko iz Nairobija ...
© Advent u Nairobiju ...

© Prvi mačići se red blogere bacaju ...
© Sve što ste željeli znati o safariju, a niste se usudili pitati ...
© Sva čuda svijeta ...
© Cheri Cheri Lady ...
© Taman za Meštra Bocaccia ...
© Geiles Leben ...
© Nebo ...
© Sreća ...

(nastavlja se ...)




Copyright © by Bocaccio, Zagreb




Što muškarci žele



Jedna tematska niska priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli već samo da vas razveseli.

© Vožnja je strast

© Pet razloga zašto se šveđanke ne boje zime ...
© Švedski brendovi u slici i riječi ...
© Coolest things in the world

© Ja się boję sama spać
© I mi konja za trku imamo
© Born to be wild u 17 slika

(nastavlja se ...)


Copyright © by Bocaccio, Zagreb




Basne za velike i male



Niska basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.

© Večernja škola
© Tata ti me voliš
© Božićne priče za velike i male
© To Be or Not To Be
© IzPonova (Orlići opet lete)
© Božićna priča
© Ljubitelji životinja u policijskoj stanici 666
© Ljevica i desnica u vrijeme adventa ...
(možda će se nastaviti)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb


Balduccijev brevijar



Sve što ste željeli znati

Victor i njegova družba
Majstor Martin i Margarita
Alexov svijet ljepotica
Daniel bez Daniele
Objašnjenja nisu potrebna
Occupazione: Fotografo
Svaka slika priča priču
Vizualnost jedne Marine
Stav jednog fotografa
Sveto ime Thomas
Srebro je zlato
Let's paint together

Što reći o legendi?

Ljepotice Madamme Olge
Kako to rade drugi


Znate li zašto proroci uvijek umiru mladi? Ein Erinnerung an die Beste der Besten: Thomas Karner, ein Fotograf aus Wien, tompho.to

Edited by Bocaccio, Zagreb


petak, 27.03.2009.

Indiana Jones: Tajanstveni Mindoro Occidental




Dieteru je bio potreban novac i da mu učini uslugu, Furbi nagovori Danca da zajedno s njima pođe u džunglu. Ovoga pak nije trebalo previše nagovarati:
„Džungla, prava džungla?“ upita Danac.
„Da, prava džungla. I posjet urođenicima, mangjanima. Dieter ide posjetiti ženinu rodbinu pa ukoliko želimo ... I mi smo dobrodošli.“ govori Furbi.
„Naravno da želim. Onaj moj suputnik nikako da se skine sa one tvoje .. Suputnice. Ha, ha, ha.“ cerekao mu se Danac „Pa dok se on se zabavlja na jedan, ja ću na drugi način. Nego, da mi povedemo i Mariu. Misliš li da će pristati ići s nama?“ Danac je pitao dalje.
„Iskreno ... Ne vjerujem. Ona traži druga zadovoljstva ... Ali u svakom slučaju možeš probati.“ namigne mu Furbi i nastavi „Plaža je lijepa. Maria je lijepa ... I jebežljiva ali ... Ovo je ipak nešto drugo. Dangubljenje po barovima, jahanje na valovima, ronjenje, Maria ... Sve si to možemo priuštiti i drugdje. Ali sve to ne možeš usporediti sa uzbuđenjem koje nas vjerojatno čeka tamo. Čeka nas tamo na mjestu koje se nalazi na drugoj strani mogućeg.“



Spuštao se mrak. Umorni i iscrpljeni od cjelodnevnog probijanja kroz gustiš Dieter, Danac i Furbi sjedili su uz vatru. Na putovanju su čitav dan, još od ranog jutra. Prvi dio puta prešli su konjima, uzvodno uz rječicu koja se preko malog vodopada obrušava u lagunu skrivenu na zatvorenom dijelu otoka.
„Predivna mala laguna ... Daleko od pogleda turista.“ komentirali su.
Na putu su od jučer. Prvog dana su se strmom cestom uspeli podno samog Mount Talipanana.
„Mount Helicon je jedan od nekoliko aktivnih vulkana i najviša je točka otoka.“ pričao je Dieter i nastavio:
„Kao što ste vidjeli, ovaj dio puta može se prijeći i vozilom ali mi smo ga prešli konjima.“ govorio je.
Podno samog vrha sišli su s konja i nastavili pješice. Konje su vodili uza se.
„Čudan je to osjećaj koji te obuzme na rubu kratera. Iz dubine izlaze pare. Na jednoj strani gledaš oblake a na drugoj te promatra kristalno bistri horizont neba što se u daljini stapa s morem. Možeš potrošili gomilu nesuvislih riječi opisujući veličanstvenu ljepotu doživljenog prizora ali jedini pravi način je sam to doživjeti, osjetiti na licu mjesta.“ sumirao je Furbi dojmove uz logorsku vatru prisjećajući se jučerašnjeg susreta sa vulkanom kome se klanjaju domoroci.
„Mount Talipanan, bog Tame.“ nadoveže Danac.
„Uz Boga Tame, domoroci se klanjaju i Suncu. Ono za njih simbolizira život. Nešto kao Bog Života. Ali priča ni ovdje ne prestaje. Imaju oni kontakt sa civilizacijom a i prihvatili su neke kršćanske običaje jer ... Povremeno ih posjećuju misionari. Filipinci su općenito vrlo pobožni ljudi. Imali ste priliku uvjeriti se kako u svakom svratištu ili hotelu, ma kakav on bio, postoji mali oltar sa slikom Gospe. Oltar je okićen cvijećem a na njemu uvijek gori barem jedna svijeća. Katolička crkva je ovdje vrlo vrlo jaka a mnogi mladi Filipinci pohađaju škole koje je ona otvorila za sirotinju.“ nastavljao je Dieter priču.
„Vidite, na primjer Maria ...“ započne Furbi na što ga Danac pogleda pa ne mogavši se suspregnuti uzvrati:
„Otkud sad ona ovdje? Kakva se priča, da ne velim namještaljka, krije iza ovoga?“
„Ehej, polako. Nije nikakva namještaljka. Čut’ ćete sve po redu. Dečki, samo polako.“ umirivao ih je Dieter.


Nakon kraće stanke u kojoj se čulo samo tiho pucketanje vatre prekidano kricima noći Dieter nastavi:
„Maria potiče iz jednog od mangjanskih plemena. Kao malu djevojčicu misionari su je dobili od roditelja i odveli u Manilu. Tamo su je udomili u samostanu i dobro su je školovali. Primijetili ste da izvrsno govori engleski, da je vrhunski obrazovana i načitana. Mislite li da je to mogla pokupiti negdje uz put loveći seks turiste? Naravno da nije. Imala je ona u školi strog kršćanski odgoj pa nije čudo što, kad joj je u jednom trenu puknuo film, pobjegla iz samostana gdje su je pripremali za redovnicu i misionarku. I od tada se je razuzda i otpusti kočnice.“ naceri se Dieter.
Pa nastavi:
„U sklopu samostana i crkve, u Manili, usred prljave Ermite prepune barova i poroka raznih vrsta, nalazi se Malate. Tih, čist, uredan i slikovit kutak. Pansion koga vode ti isti misionari i redovnice. Kada se budete vraćali preporučujem vam da tamo odsjednite. Tamo je odrasla Maria a njeni roditelji, sestra, rođaci i dalje ovdje žive životom urođenika ... Znam to jer ... Moja žena je njena sestrična.“ Dieter završi priču o Marii i zastane.


Zvuk tišine parali su ponekad tihi a katkad glasni krici zvijeri koje se kriju u tami. Nad džunglom se uzdizala koprena plavičaste magle nastale isparavanjem silnih količina vlage. Svo troje mirno je sjedilo uz vatru. Pušili su svaki svoju cigaretu. U jednom trenutku ničim izazvan Dieter nastavi priču:
„Onaj domorodac ... kod koga smo danas ostavili konje ... on također pripada plemenu Mangjana ... U dodiru sa civilizacijom poneki je Mangjan prihvatio tekovine civilizacije ali kako istočni dio otoka okupiraju seks turisti sve je to, na žalost, dobilo nakaradni oblik.“ doda a potom svi zajedno zapale novu cigaretu slušajući podno punog mjeseca glasove iz džungle.
Promatrali su gotovo nadnaravnu sliku uzdizanja magle koja se u njihovim mislima opijenim dimom pretvarala u tko zna kakve nadnaravne prizore.
Posjedovanje takvih cigareta se, ne samo na Mindoru, već na čitavim Filipinima strogo kažnjava ali ... Kako su i one u funkciji turizma, vlasti vrlo često zažmire ako aktivnosti ne prelaze u otvoreni kriminal. Duboko u džungli, naprotiv, nema nikakvih problema. Sve je dopušteno i sve je dozvoljeno. Naravno, moraš biti na čisto sam sa sobom i sve to činiti u granicama jer inače si gotov.



Iz Furbijevog dnevnika:

Sljedećeg jutra nastavili smo putem prema unutrašnjosti. Posvuda uokolo uzdižu se visoki brežuljci i strmoglavljuju u duboke ponore neprohodne džungle. Jedino prohodno područje su vrhovi brežuljaka po kojima hodamo i tokova rijeka kao što je korito ove rječice koju pratimo na putu prema Mangjanskom selu.

Pješačili smo satima. Bili smo znojni i izbodeni komarcima koji su osjećali miris ljudske krvi. Putem u par navrata u daljini vidjesmo omanje nakupine koliba u kojima možda stanuju domoroci. Domoroci su uglavnom nomadi i sele se s jednog mjesta na drugo ali nigdje ne ostaju dulje od jedne sezone. Na otoku nema godišnjih doba. Razlikuje se samo suha i kišna sezona a mi se ovdje zatekosmo pri kraju one kišne. Nitko zapravo ne zna koliko je domorodaca na otoku. Procjene se kreću od pet do dvadeset tisuća, možda čak i četrdeset, pedeset. Tko zna? Kao i uvijek, istina je vjerojatno negdje po sredini. A kako civilizacija ipak nezaustavljivo napreduje vjerojatno je i daleko ispod nje. Domoroci rijetko kada kontaktiraju sa stanovništvom obale. Samo ponekad dolaze do dogovorenih mjesta gdje trampom kupe poneku tekovinu civilizacije. Uglavnom odjeću a vrlo rijetko obuću. Bosa stopala su im, naime, u potpunosti prilagođena nečujnom hodanju po tlu. Sve ostalo ih jednostavno ne zanima. Ljudi koji sa nomadskim plemenima održavaju kakve takve kontakte manje više i sami potječu iz unutrašnjosti, bilo da su prva ili druga generacija mangjana.


Dok smo tako putem pješačili, kako bi svima prikratio vrijeme, Dieter nas je učio frazama lokalnog jezika. Odjednom na susjednom brijegu uz kolibe uočljive samo najiskusnijem oku ugledasmo ljude.
„Vidjeli su nas. Sada ćemo stati i mirno se utaboriti kao da oni tamo ne postoje. No ne bojte se, oni su iz plemena moje žene pa neće biti problema. Ovdje obično dolazim sam ali pošto ste sad uz mene sada i vi, morat’ ćemo pričekati dok nam oni sami ne priđu. Prvo trebamo steći njihovo povjerenje.“ tiho je zborio Dieter.
„Došao je i taj trenutak.“ pun iščekivanja i sa neobičnom radošću pomisli Furbi.

Sjedili smo i čekali. Uz put, svatko od nas pripalili cigaretu. Kada prođe neko vrijeme oko nas, iznenada iz džungle, izrone tamnoputi ljudi sa krpicama oko bokova. A Dieter s njima započne pričati nama nerazumljivim jezikom pa nam se, nakon kraćeg razgovora, izravno obrati:
„Sada idemo sa njima. Sve sam im objasnio. Večeras ćemo kod njih prespavati a sutra se vraćamo natrag ... Svak’ sa svojim teretom i doživljajima.“ doda nakon kraće stanke da bi se potom zagonetno i značajno osmjehnuo.

Kada smo nakon spuštanja u dubinu i penjanja napokon došli na obližnji brežuljak prvo što sam uočio bila su djeca. Djeca su se krila visoko u krošnjama stabala. I tek su na poziv starijih sišla po lijanama koje su se spuštale prema tlu. Domaćini nas posjednu na centralni prostor ukrug kojeg bijahu male kolibe a iz njih polako i stidljivo, jedna po jedna i oprezno, počeše izlaziti žene.

Dieter otvori ruksak i izvadi darove. Mi učinimo isto sa našim ruksacima. Riječ po riječ, povede se razgovor u kome je kao prevodilac Dieter igrao najznačajniju ulogu.

„Tko su ti sa tobom“ pitao je jedan domorodac koji je čini se bio poglavica ili štogod već.
„Prijatelji,“ odgovori Dieter i nastavi „poveo sam ih sa sobom jer vas žele upoznati.“
„Znaš da ne volimo vanjske i nepoznate.“ odgovori mu poglavica.
„Znam ali oni su nešto drugo. Mogu vam pomoći ...“ mirno mu odgovori Dieter.
„Ah ti misionari. Kad će nas napokon ostaviti na miru. Mi ne želimo mijenjati naš način života.“ brže bolje nastavi poglavica „Bijeli čovjek je napast. Jednako kao i oni mravi sa obale. Donijeli su nam bolesti, bolesti se šire poput pošasti ...“ aludirao je poglavica na filipince iz takozvane civilizacije.

Ipak, na kraju se obojica složiše i pripustiše i nas k sebi. Poslije više nije bilo problema. I tako, nakon uvodnog razgovora ostatak dana provedosmo u upoznavanju i druženju sa plemenom.



„Sva sreća što uza sebe imam foto aparat. Ovo treba ovjekovječiti.“ oduševljeno je pričao Danac dok je Furbi sve snimao video kamerom.
„Da, poslije ćemo izmijeniti medije.“ nasmije se Furbi.



Kada padne noć skupismo se oko vatre. Do dugo u noć sjedismo i pričasmo sa domaćinima o raznim, manje više uobičajenim, stvarima. S naše strane prednjačio je Dieter. Tako saznadosmo neke zanimljive detalje. Na primjer, zašto urođenici izbjegavaju civilizaciju.
„Civilizacija im je donijela mnoge bolesti koje ovdje prije nisu postojale. S druge strane, mnogi ih žele iskoristiti a oni u biti ne žele promijeniti svoj način života. Nisu navikli obitavati na jednom mjestu, nisu navikli na alkohol. Ovdje imaju gotovo sve što im treba, barem onako kako oni gledaju na život.“ pričao nam je i prevodio Dieter pa je nastavio „A vidite, oni čak i drugačije izgledaju pa zato ponekad imaju problema.“
„A što je sa misionarima i onima koje oni odvode i školuju?“ upita Furbi.
„Oni su prvenstveno školovani kako bi među urođenicima širili kršćanstvo i njegov utjecaj. Koliko god vam to izgledalo nevjerojatno, Crkva je ovdje vrlo vrlo jaka.“ odgovori Dieter.



Za vrijeme dok smo tako pričali i katkad fotografirali, djeca su sa zanimanjem slušala muziku sa CD player-a koje smo i Danac i ja ponijeli sa sobom.
„Muzika je univerzalni jezik. Njome su misionari u Južnoj americi pokrštavali indijance.“
Bio sam ponio klasiku: Vivaldija, Paganinija i Sorkočevića. Danac je ponio tehno. Za divno čudo ali ne bez razloga i djeca i odrasli radije su slušali moje no Dančeve muzičke razglednice.


Sutradan ujutro spazih osobu koja mi se učini poznatom. Djevojka bi čista i prelijepa. Podsjećala me je na jednu poznatu osobu sa plaže.
„Varaš se, nije to Maria. To je njena sestrablizanka, Cochita.“ reče mi Dieter vidjevši na licu moju nedoumicu. I doda:
„Jedino ona zna nešto španjolskog i malo engleskog. Naučila je to od sestre. Iznenađen? I Maria ponekad ovamo navrati. Pa i ti katkad posjetiš svoje roditelje i rodbinu, zar ne?“ završi Dieter objašnjenje.

Drugog dana, nakon jutra koje provedosmo sa domaćinima, uputismo se natrag na plažu. Putovali smo prema plaži dva dana. Pješačili smo danju a noću taborili uz logorsku vatru i pušili lišće što smo ga kao uzorak na probu dobili od Dietera.
„Bez brige, nećemo te cinkati.“ rekoh mu dok smo se svi glupavo smijuljili.


Pred veče trećeg dana dođosmo na plažu. Dieter je otišao kući a mi smo se u baru našli sa Žanom i Nijemcem. Oduševljeno smo im pričali o događajima sa izleta.
„Dok ste vi proživljavali avanturu mi smo imali našu ... Romansu.“ značajno se nasmije Žana i pogleda Nijemca koji joj uzvrati poljupcem.
Nisam se obazirao na te riječi jer pored mene je sjedila prelijepa Maria.
„Šteta što takav komad ovdje trune. Bilo bi joj bolje krenuti nekim normalnim, zdravim, putem. Ono što sam vidio pred neki dan kod njenih tisućama je godina daleko od onoga što sam ostavio kod kuće ... U Europi. Privlačno i uzbudljivo jest ali uistinu ne bi želio ovdje zaglaviti do kraja života. Jednostavno ... Nisam na to navikao. A Maria, mlada, pametna i lijepa ... Posebna nadasve ... Potrudi li se i posluži li je sreća ... Tko zna što bi mogla napraviti?“ letjele su mi misli dok sam sljedećeg dana, u ranu zoru, gledao kako se sunce igra s njenom gustom crnom kosom raspletenom po jastuku u krevetu gdje proveli smo predivnu noć.



Furbi se sjećao se kako su vodili ljubav. Vodili su je potpuno i bez ostatka. Vodili su je strasno predajući se jedno drugom otvoreno i bez tajni. Kao da se poznaju tko zna od kada. Ljubili su se poput djece. Nježno su se milovali u mraku što kroz otvoreni prozor kolibe rasvjetljava mnogobrojne plave, crvene i žute zvijezde koje na svom nebeskom putu oko Zemlje bešumno plove kroz noć. Sa kazetofona dopirala je diskretna muzika Simply Red koji su tih dana doživljavati svoju planetarnu popularnost.


I dok su vodili ljubav preko zvukova muzike, iz obližnje kolibe, začuju se glasni uzdasi. Bila je to Žana sa svojim Nijemcem.
„Ovo je pravi fukodrom.“ pomislio sam u trenu.
Ulazio sam i izlazio iz nje osjećajući neopisivo zadovoljstvo. Maria je tiho uzdisala snažno me obgrlivši rukama oko vrata. Ljubila me je toplim i dugim cjelovima.
„Ah, pa ... Svršila sam u misionarskom položaju.“ nasmije mi se kad sve bi gotovo.
„Ipak ... Više volim onaj drugi ... Kao onda u Laguni.“ reče mi pokazujući mi svoju predivnu i skladnu guzu na što mi se ponovo počne dizati ponos.
„Uđi ... Ovo je igra ... Samo za mene ... I tebe.“ uputi mi poziv kojeg nisam mogao odbiti.
„Na Filipinima je matrijarhat.“ prostruje mi kroz glavu misao nakon što smo oboje ponovo svršili.

Prošlo je nekoliko dana. Nijemac i Danac otputovali su u Manilu. S njima je otišla i Maria.


Razmišljajući o proteklim događajima na Heathrow-u Furbi se prisjeti kako se dugo i nježno opraštao sa Mariom.
„Znaš gdje sam pa kad se budete vraćali ili prolazili kroz Manilu ... A ti se javi." rekla mu je.
„Hoću svakako." odgovori Furbi.
Žana se je jednakim žarom opraštala od Nijemca. Izmijenila je i adresu i telefon.

Opet je na gate-u i prebire po mail-ovoma. Furbi otvori Mariin taman u trenutku kada zemaljska stjuardesa konačno najavi otvaranje leta i ulazak u večernji avion na liniji OU419 za Zagreb.
„Morao bi na njega odgovoriti.“ proleti mu misao gledajući kako se Windows-i polako hiberniraju.
„U avionu imam vremena pa ću joj otpisati. Moram nekako iskombinirati da navratim kod nje .. Pariz ... Nismo se vidjeli duže vrijeme." zaključi misli, zaklopi laptop, ustane i krene put aviona.




(nastavlja se)


Oznake: Zagrebački dekameron

27.03.2009. u 00:15 • Ostavi komentar (39)Troši toner#

U fokusu



Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.


Bocca di Rossa

Niska što opisuje vječnu ljudsku komediju od kada je svijeta i vijeka na koju vječna ljudska glupost uvijek i ponovo nasjedne a što za vas zabilježi i uprizori meštar Bocaccio.

@ Bocca di Rossa
___(o ljubavi svetoj i ljubavi putenoj)
@ La Dolcenera
___(o tome kako Ruža pronađe sreću)
@ La Redenzione
___(o tome kako se Ruža iskupi od grijeha)
- Novela 4: La Partita
___(o tome kako sprijeda i straga Ružu orobe dva svjetovna vraga)
- Novela 5: La Manipolazione
___(o tome kako informacija postaje manipulacija)
- Novela 6: La Prestazione
___(o tome kako se izvodi predstava)
- Novela 7: La Finestra
___(o ljubavi čistoj, o ljubavi jedinoj)

(kraj)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb



Novele iz albuma






Agramerske priče

Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad a što sad. Novele te razbibrigu slave a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.

@ Zvezdišče
@ Coprnica stuba Kapucinskih
@ Vještičje sijelo
@ Čarobni pehar
@ K Crnom Orlu
@ Tajni Grad
@ Okrutne igre
@ Sveti Gral
© Seks grad
(kraj)


Do kraja svijeta

Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.

© Satellite of Love
- Izgubljeni u prijevodu
© Kad najljepše je voditi ljubav
- Dražesni poljupci svibanjski
© Soulmates (Do kraja svijeta)

(kraj)


Što žene žele

Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da su drage ter svašta dobrog i poučnog Svijetu iznjedriti mogu. Remake u novom vijeku na veselje i radost a u spomen na Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi ter zabavu a i pouku daje.

© Novela prva: Soba s pogledom
© Novela druga: Kad se bistre sestre slože i olovo plivat' može
© Novela treća: Svetac
© Novela četvrta: Što jest, jest
© Novela peta: Obiteljski posao
© Novela šesta: Kako Izabela očuva čast a sebi da počast
© Novela sedma: Kato, Kato, moja ljubav, moje zlato

(kraj)


Nepristojne priče

Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako ke to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.

© Tramvaj zvan čežnja
© Dugo toplo ljeto
© All That Jazz
© San ljetne noći
© Kako sam postala sponzoruša
(kraj)


Ljubav preko Interneta

Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.

© Jeftini ljubavni romani
© Priča o ljubičici i ruži
(kraj)


Priče iz Maksimirske šume

Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život a što tipkovnice perom pribilježi meštar Bocaccio vama na čitanje da bi odmorili dušu.

© Pogled u zjenicu oka
© La Mariposa ala cart
© Kako uhvatiti zlatnu ribicu (doručak u krevetu)
© Priča o ružnom pačetu (Jedna obična priča)
© Kako prevariti vraga (True love story)

(kraj)


Priče iz škrabice

Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja a što san je i što novi dan donosi Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.

© Novela o ključiću i bravici
© Zlatokosi konjušar
© Klavirski koncerti Ewe Bonerowsky
© Evanđelje po Zorki
© Novela o Nevici i Franiću
© Kad top prepolovi dan
© Tramwajčica
(kraj)


Samostanske priče

Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.

© Gondoli, Gondoli, Gondola
© Važno je zvati se Ernest
© Dobro jutro Margareta
© Do re mi fa so la si do
© Kako pregoriti na poslu bez suvišnih zašto
© Kako konju prebrojati zube
© Čudnovati događaji u samostanu svete Basilisse

(kraj)


The Beach

Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv jer sami jadni ne znate kolika uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.

© Prolog: Tajanstvena karta
© Dolazak: Batangas na kraju svijeta
© Otok: Mindoro Oriental
© Plaža: Rajski vrt tropskih mora
© Plaža: Tamaraw ili povratak iz plave lagune
- Plaža: Hey sir, do you want to buy a massage?
© Indiana Jones: Ultravox na terasi Vienna caffea
© Indiana Jones: Tajanstveni Mindoro Occidental
© Ermita, Ermita: Metro Manila na dlanu Intramurosa
© Epilog: Snovi jedne stjuardese na letu OU491

(kraj)


Ispovijed jedne čokolade

U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte toi provjerite te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.


© Toranj
© Povratak
© Čokolada
© The Blogger
© Latice padaju
© Svi naši svršetci

(kraj)


The overture

O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu a u međuvremenu se odvijaju u metropolama raznim sjeverne Europe daleke. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.

© Katarina sa Gornjeg grada
© Harvest End
© Fantastični snovi Gospodara prstenova
© Do the Strand
© Kod kuće je najljepše
Bonus:
- © Na tem Práhskyem mostě
- © Violinski koncerti u Veronikagaβe 17
- © Syrena Ryneka Warszawszkogiego
(kraj)


Cherchez la famme

O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.

© Djevojke na fotografijama
© Portret jedne balerine
© Posljednja večera
© Labuđe jezero
© Ljubav na kraju grada

(kraj)


Kad zamirišu trešnje

Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih meštar Bocaccio zagrebački.

© Legenda o vampirima
© Hitna služba
© Sutra je novi dan

(kraj)


Life during wartime

Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana bi jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.


© Pastirova priča
© Crime of Passion (Shekespear's dream)
© Tajna receptura ili kako se radi roquefort

(kraj)


Čudotvorac

Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.

© Cvjetna nedjelja
© Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme
© Na Tri kralja ili sve je dobro što se dobro svrši

(kraj)


Julijana

Lepršave novele posvećene ljubavi o zagrepčanki koja živjela je za ljepotu što pruža je umjetnost zbog koje Pariz posta njen drugi dom.

© Ljetna razbibriga - Zagrebački fukodromi
© Prilog vječnom pitanju o tajni ženskih gaćica
© Umjetnički paviljon
(kraj)


Djevojka sa Dubravkinog puta

Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.

© Gdje je najbolje voditi ljubav?
© Poslovni ručak zagrebačkog fakina
© Vesele žene zagrebačke

(kraj)


Karmela

Storija u niski od pet novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.

@ Dvije i po novele
© The Story
© Moja ljubav
© Čista pornografija - Tjelovo
© Može li žena silovati muškarca

(kraj)


Daj se Ines

Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.

© Umjesto predgovora
© Žena dijete
© Ljeto je u gradu a ribice u ribnjaku
© Dekadencija na reliju Pariz - Dakar
© Samo za odlikaše
© Mille miglia - La corsa piu bella del mondo

(kraj)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se