H.A.N.N.A.H.

srijeda, 24.10.2007.

A POČELO JE S BOKSERICAMA...

Bila sam prvi razred srednje škole.Školska godina trajala je tek par mjeseci. Sjedila sam ispred učionice čekajući profesoricu. Do mene je sjedila cura iz razreda, Ema. Nismo se baš družile, bila mi je tek kolegica iz razreda. Hodnikom je išao jedan od zgodnijih dečki iz škole. Stariji tip, sportaš. zgodan... Ema i ja pratile smo ga pogledom. dok je prolazio ispred nas. Kako je odmicao pogledala sam mu u stražnjicu i mrtvo ozbiljna upitala Emu:" Misliš da nosi bokserice ili gaćice?" Ema ga je isto toliko ozbiljna odmjerila i znalački mi odgovorila: "Sigurno bokserice. Ne vide mu se crte od gaćica na trapericama." Pogledale smo se i prasle u smijeh.Tog smo dana otišle na marendu zajedno. Bio je to početak jednog divnog prijateljstva.

Nikad ne znaš u kojem ćeš trenutku naići na osobu koja djeli tvoja razmišljanja, shvaća tvoj smisao za humor i koja je jednostavno na tvojoj frenkvenciji.
Sudbina je htjela da upravo Ema sjedi na onoj klupi kada sam izvalila glupost o boksericama... Netko drugi bi me možda blijedo pogledao, rekao neka odrastem i prestanem s glupostima.

Prijatelj za mene nije osoba koja će mi uvijek govoriti ono što bi ja htjela čuti samo da mi se umili. Prijatelj je osoba koja će mi reći istinu u oči, bez obzira koliko bolna ona bila. To je osoba koju želim nazvati kada vrištim od sreće ili kada mislim da su mi sve lađe potonule. Prijatelj je osoba koja uvijek pronalazi prave riječi, osoba koja ti štiti leđa kad ti je to potrebno.

Prije par godina Ema je upoznala jednog tipa, Marka. Vezao ih je zajednički hobi. Nakon što sam ga ja upoznala rekla sam Emi kako je on njezina srodna duša. Nasmijala mi se i rekla kako sam nepopravljivo romantična i kako su oni samo prijatelji. Zajednički hobi pretvorili su u zajednički posao.
Danas me Ema pozvala na kavu kako bi mi priopćila jednu novost. Ima dečka. Marka. Ja sam je samo zagrlila i rekla "Konačno si shvatila:"

Ponekad prijatelje poznajemo bolje od sebe. I oni isto tako poznaju nas.

Nije lako pronaći pravog prijatelja ali ako vać imaš takve sreće da ga pronađeš potreban je veliki trud da se to prijeteljstvo održi jer kao i svaka veza između dvoje ljudi i prijateljstvo je davanje, a ne samo primanje...

Eto, ja sam dobila najbolju prijateljicu preko bokserica... To prijateljstvo mi je postalo neprocjenjivo. Puno trenutaka ostalo je u zajedničkom sjećanju.

Prijatelje treba čuvati kao rijetki cvijet. Jer pravi prijatelj je upravo to.




- 23:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se