H.A.N.N.A.H.

Dulje vrijeme nam se može činiti da nam pravi život tek treba početi. Ali uvijek se nađe prepreka na putu, iskušenje kroz koje treba proći, posao koji trebamo dovršiti, vrijeme koje trebamo posvetiti nečemu, računi koje treba platiti. Tek kada sve to rješimo možemo započeti život.

Napokon sam shvatila da su baš te prepreke bile život.

To stajalište pomoglo mi je da vidim da ne postoji nikakav put do sreće, sreća JEST PUT.

I zato uživaj u svakom trenutku. Prestani čekati dok ne završiš školu, dok ne izgubiš 10 kilograma, dok ne dobiješ 10 kilograma, dok se ne zaposliš, dok se ne udaš, dok ne otplatiš kuću, dok ne kupiš novi auto, dok ne dobiješ djecu, dok ne odeš u mirovinu, dok ti djeca ne odu iz kuće, do proljeća, do ljeta, do jeseni, do zime, do iduće godine, dok ne umreš... prije nego odlučiš biti sretna.

Sreća je putovanje, a ne odredište. Nema boljeg vremena za sreću od sadašnjeg. Živi i uživaj u svakom trenutku.

Dakle, što si odlučila?


Ovo je tekst kojeg se sjetim kada mi u životu zaškripi.

Nema boljeg vremena za sreću od sadašnjeg.

Ljeto još službeno nije završilo ali kiše jesenje su počele, zahladilo je, jakne se polako izvlače iz ormara...

Po čemu ću pamtiti ovo ljeto...?

- nakon predugog bratovog nagovaranja konačno sam sjela na motor, na probni đir... sada više ne silazim s njega... postao mi drag vjetar u kosi...

- po penjanju na strmu liticu u ja-to-mogu stilu, na plaži, sa japankama na nogama te sestrom i nekim turistima u podnožju koji su umirali od smjeha dok sam je proklinjala svoju glupost i tvrdoglavost u nimalo elegantnom spuštanju niz klisuru

- po predobroj lokalnoj fešti na kojoj iznimno nisam bila prijevoz (stock-cola je definitivno boljeg okusa nakon dugotrajnog odricanja!)

- po radnoj suboti nakon te fešte

- po Šajetinoj pjesmi "Lungo mare" Zaustavljam apsolurno sve radove kad ta pjesma počne svirati na radiu

- po predivnom poklonu kojeg sam dobila od drage osobe - privjesku u obliku srca na kojem piše "Io amo la vita" uz objašnjenje kako me ta rečenica najbolje opisuje - u životu nisam dobila ljepši kompliment...

- po nastupu banda "Raspashow" - vokal im je predobar!! (mislim na njegov glas,i ne, ne govorim to zato jer je sin Aki Rahimovskog). Decki su me odusevili!

- prvi put sudjelovala sam na jedriličarskoj regati. More, sunce i opet onaj vjetar u kosi... Predivno. Poseban je osjećaj biti dio ekipe koja se kao jedan bori za istu stvar

- 402 Street Race - Grobnik
Lani je padala kiša ali je zato ove godine bio savršeno sunčani dan, puhao je lagani povjetarac dok je nasa zaljubljenika u brzinu i aute lutala okolo i divila se metalnim ljepotanima. Tribine i zaštitna ograda duž staze bile su krcate navijačima koji su zaneseno gledali utrku brzine i snalažljivosti.
Ne znam točno što me se najviše dojmilo; Loris Valjan i njegov motor od 50 tisuća eura, legendarni fićo koji je u svojoj klasi dospio do polufinala ili crveni Ferrari koji se prekrasno sjajio na grobničkom suncu...

Bilo je još puno događaja, lijepih i manje lijepih.. One manje lijepe izbrisat ću iz pamćenja jer ih ne vrijedi čuvati kao uspomenu.
Trudila sam se dobro iskoristiti svaki trenutak ljeta jer propušteno se više ne vraća. I mislim da sam uspjela.
Sada se spremam za jesen... Opet se polako vraćam starim aktivnostima koje sam prekinula zbog vječne ljetne gužve s vremenom.. Opet će biti više mjesta za kave sa društvom i druge slatke jesenske radosti života... Turista je ostalo jako malo, a parkirnog mjesta ima za biranje.. I kako onda da ne volim jesen?