H.A.N.N.A.H.

petak, 27.07.2007.

VOLIŠ LI ME?

Volim te u zraki sunca,
Volim te u silini vjetra,
Volim te u nemirnom moru,
Volim te, protiv toga ne mogu.

Volim te dok grmi i sijeva,
Volim te dok kiša lijeva,
Volim te dok tornado hara,
Volim te, moje srce ne vara.

Volim te dok pjevaju ptice,
Volim te dok zora nam sviće,
Volim te u svakome stanju
Ma, volim te i noću i danju.

I dok te ja volim
i do tebe mi je stalo,
Reci mi, molim te,
voliš li ti mene, barem malo?


Znam da je ova pjesma slična tisućama drugim. Ali, meni je draga jer ovo su moje riječi, nastale u mom svijetu u nekim mojim trenucima. Trenucima zaljubljenosti...zanosa...nesigurnosti...
- 19:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.07.2007.

DIVNO JE BITI ŽENSKO

Kao žensko mogu
- rasplakati se dok gledam romantični film i nitko me neće proglasiti mekušcem
- komentirati zgodnog frajera koji prolazi ispred kafića u kojem sjedim i neću ispasti seksualni manijak
- ne moram znati odgovor na svako tehničko pitanje o svoom autu
- ne moram odseliti u Škotsku kako bih nosila suknju
- mogu provesti sate opuštajući se u mirišljavoj kupki i neću dobiti epitet metroseksualca
...i još puno divnih sitnica koje moj život, kao člana nježnijeg spola, čine privilegiranim...

I zašto se toga odreći?

Živimo u doba kada je borba za jednakost muškog i ženskog spola u punom zamahu. Feministice su glasnije nego ikad...

Zahvalna sam svim onim hrabrim ženama koje su se izborile za moje pravo da kažem svoje mišljenje bez straha da ću biti spaljena na lomači ili prognana iz društva. Nije im bilo lako. Dugo vremena bile smo niži sloj društva, bez prava na svoje "ja".
Muškarci su vladali svijetom, dajući sebi pravo da ženskom dijelu populacije kroje sudbinu.
S vremenom to se počelo mjenjati. Žene su postale hrabrije. Odlučnije. Započele su borbu.

Borba je trajala dugo i nije bila ugodna.
Danas smo ravnopravni, skoro pa u svakom pogledu.
Bitke su dobivene, rat još traje...

Ipak, zbog nekog razloga muško i žensko biće stvoreno je drugačije. Razlikujemo se fizički, ali su nam i načini razmišljanja ponekad u potpunoj suprotnosti. Nikad nećemo biti isti iz jednostavnog razloga što smo previše različiti. Biologija nas čini različitima. I to je u redu.

Svatko od nas, kao predstavnik svog spola, ima svoje sposobnosti kojima može poboljšati ovaj svijet. I treba ih naučiti najbolje iskoristiti. Svi smo mi u istoj ekipi na ovom zemaljskom igrališu. Bilo bi nam puno lakše pobijediti ako bismo naučili poštivati svoje suigrače i odali im priznanje na njihovim vrlinama. Zašto se boriti jedan protiv drugog, ako smo zajedno jači?

Budimo ravnopravni, ali priznajmo razlike.

Jer, u tim je razlikama ljepota života.
- 19:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se