svjetlost svjetlosti

Val svjetlosti

Večeras sam tužna, neodređeno tužna.
Promišljam o svom životu, a zašto uopće razmišljam kad ništa ne mogu činiti što bi ga učinilo začinjenim,
kako bih još slikovitije rekla, zasoljenim, ukusnim.
Da li je to uopće moguće osjetiti i živjeti ispunjenje kakvo je u mojoj mašti i željama,
ili je to samo plod moje mašte i želja, nedosanjanih snova , iluzija,
plod samoće u kojemu mi je protekao dobar dio života.Uf, kako glupa konstatacija vezano za protekli život, kao da znam koliko mi je još živjeti, možda sekundu a možda i još cijela vječnost...A nadam se da baš neće biti cijelu vječnost, pa nisam skrivila baš toliko dsas budem kažnjena i s dužinom vremena provedenim ovdje, na ovoj planeti.
A željela bi lebdjeti,visoko, u visinama nebeskog plavetnila.
Daleko od svega opipljivog, materijaliziranog, i ja bi htjela biti dio toga čistog, nebeskog...
Kad bih mogla odabrati trenutak, odabrala bih ovaj čas, isti čas da odlebdim u nebeske visine, i ostanem zauvijek tamo, daleko,
nedodirljivo i spokojno.