Tragovima Istine
četvrtak, 01.07.2010.
Nevidljivo u vidljivome
Židovi su se čvrsto držali druge zapovijedi. Poštivali su Božje ime do te mjere da su se bojali izgovarati JHVH - ime koje im je preko Mojsija objavio sam Gospodin. Štoviše, kada bi prilikom čitanja Svetog Pisma naišli na Božje ime, umjesto JHVH, naglas bi izgovarali riječ ADONAI, što bi značilo Gospodin.
Postoji jedno duboko značenje koje se krije iza ne izgovaranja Božjeg imena.
Čin stvaranja svijeta je Božji čin iza kojega se krije sam Bog. Svaki čovjek koji se ozbiljno bavi proučavanjem prirode i prirodnih zakonitosti, neminovno će se prije ili poslije susresti sa Stvoriteljem. Netko će pitati zašto onda svi znanstvenici nisu vjernici?
Imena poput Isaac Newton, Louis Pasteur, Gregor Mendel, John Fleming i mnogi drugi, imena su utemeljitelja znanosti i više-manje su svima poznati. Ono što je javnosti manje poznato je to da su svi oni vjerovali u Stvoritelja kakav nam se otkriva kroz Božju riječ u Bibliji, a kroz znanstvena otkrića su samo sve više produbljivali svoju vjeru i spoznaju o Svevišnjemu. Dakle, nisu bili ateisti kakve nam ih želi pokazati današnji svijet.
Povijest je učiteljica života, koju nitko ne sluša. Ono što se događa u posljednjih stotinjak godina je preslika pretpotopnih zbivanja. Opijena ohološću i umišljenošću, konvencionalna znanost odbacuje Stvoritelja i sama sebe postavlja na prijestolje i nagrađuje titulama i pozicijama sve one koji joj laskaju i služe u dokazivanju njenog „božanstva“. Za takve znanstvenike konvencionalne znanosti, koji zatvaraju oči pred očitim i svojim prikrivanjem istine zavode ostali narod, u Bibliji piše:
„Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.“ (Poslanica Rimljanima 1,19-21)
U tom istom stihu, Pismo kaže da ono vidljivo i nevidljivo njegovo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire. Mi postojimo i funkcioniramo samo zato jer je On skriven unutar stvorenoga. Da se kojim slučajem Stvoritelj predobro sakrio unutar stvorenoga, bilo bi nam nemoguće «pronaći» Ga, a potragu ne bismo ni započinjali. No, Stvoritelj je ostavio svoje tragove unutar stvorenoga!
Jedini valjani razlog zašto nam Gospodin ostavlja tragove, skrivajući se unutar stvorenoga, je taj da bi čovjek, koji se zgriješivši na samom početku udaljio od svog izvora života, mogao uvijek pronaći put koji vodi natrag k svome Ocu.
