Tragovima Istine
četvrtak, 29.01.2009.
Mirjam je začinjala pjesmu . . . (I. dio)
Probajte si zamisliti da ste član jedne istraživačke ekipe. Rano jutro je, zora sviće, a vi se još ugodno rastežete u svom krevetu dok budilica živčano skače po noćnom ormariću hotelske sobe nedaleko Dahaba. Hotel je smješten na prekrasnoj lokaciji, u poleđini hotela prostire se veliki planinski masiv Sinaj, a ispred na samo nekoliko metara od hotela - Crveno more.
Sastajemo se sa ostatkom ekipe na doručku. Slijedi brzi dogovor, plan putovanja, a zatim ukrcaj na brod. Naša destinacija je nekih 60-tak kilometara sjevernije.
Za nekoliko sati stižemo na željenu lokaciju. Sada se nalazimo nasred Crvenog mora. Zapadno od nas je poluotok Nuweiba, a istočno od nas na istoj udaljenosti ocrtava se obala arapske zemlje. Tu se zaustavlja naš brod na koordinatama N 29°00` E 34°45`. Sa brodske palube se dizalicom ispušta u more mala podmornica opremljena kamerom. Putovanje naše male podmornice sa oduševljenjem pratimo preko LCD monitora. Spuštamo se polako na dubinu od 80,00 metara i sada smo na samom dnu mora.
Dno Crvenog mora je veoma ravno i ima veoma oskudnu vegetaciju, kao što se može i vidjeti na sljedećoj slici:
No nije potrajalo dugo kada je naša mala podmornica registrirala nešto što je zaintrigiralo sve nas i postavilo jedan upitnik na naša čela.
Bilo je za očekivati, pošto je dno mora pjeskovito i muljevito, da tu nećemo naići na neku veću vegetaciju, a koralji ako bi ih i bilo, oni bi rasli tako što bi se zakačili za kakvu čvrstu stijenu. Isto tako je normalno da tako pričvršćeni koralji rastu u gomilama. No ono što smo sada gledali na ekranu bili su veoma neprirodni oblici koje su ti koralji poprimali.
Ako ti koralji imaju sve samo ne prirodni oblik, znači da su se ti koralji dohvatili nekakvog predmeta kojeg je stvorila ljudska ruka te poprimiše oblik tog predmeta, koji se sada našao na dnu Crvenog mora.
nastavlja se ...
