poslije pedeset
srijeda, 11.02.2009.
Šteta i katastrofa
|
Pokušao kralj objasniti svome unuku razliku između štete i katastrofe. - Kad sa stropa padne kristalni luster i razbije se, to je šteta. A katastrofa je kad padne zrakoplov sa svim mojim ministrima i svi poginu. - Aha, skužio sam: Kad padne zrakoplov s tvojim ministrima i kad svi pogunu to je katastrofa, ali to nije šteta. Šteta je kad se razbije kristalni luster. |
- 19:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 09.02.2009.
Vapaj za stotim majmunom
|
Kralj je sve više razmišljao o stotome majmunu. Priča o stotome majmunu vuče se još od Konfucijevih vremena, uvijek u nekom malo prilagođenom obliku, ali uvijek zapravo ista. Riječ je, naime, o tome da se čovjek navikne na situaciju u kojoj živi, ma kako ona bila jadna. Toliko se navikne da se boji bilo što promijeniti iz straha da bi moglo biti još gore. Zato narod uporno ostaje i šuti sav jadan i nezadovoljam usvojim lošim brakovima, slabo plaćenim i podcijenjenim poslovima, prevarantskim i pokvarenim strankama i sjebanim kraljevstvima. Nije narod kriv što zapadne u svoju nezadovoljnu komociju. Sasvim je ljudski bojati se promjene. Jedine osobe koja doista obožavaju promjene, jedva ih čekaju i vesele im se su samo male bebe s punim pelenama. Dakle, priča o stotome majmunu veli da se možeš postaviti na glavu pokušavajući navesti čopor majmuna na promjenu, ali neće ti uspjeti. Moraš ih nagovarti jednog po jednog. Fora je u kritičnoj masi. Imaš li 99 majmuna koji su spremni na promjenu, svi će ih ostali gledati kao luđake i odmahnut će rukom odlučno odbijajući promjene. Međutim, gle čuda, kad pronađeš stotoga majmuna spremnoga na promjenu, masa inertnih odjednom će se pokrenuti i promjene će se dogoditi. Sjedi kralj tako i razmišlja odakle da krene. Njegovo je kraljevstvo jadno, opljačkano, prezaduženo s nesposobnim ministrima koji ga vode iz gorega u lošije. On sam ne može pokrenuti promjene. Potrebni su mu i građani njegova kraljevstva. Točnije, potrebni su mu njegovi majmuni. Poče obilaziti kraljevstvom i skupljati majmune. Hodao je mjesecima. Međutim, kao što se moglo i pretpostaviti, uspio je skupiti (ubrajajući u tu skupinu i samoga sebe) samo 99 majmuna. Stotoga nikako... Oglasi kralj zato na sve strane da traži stotoga majmuna. Pošalje dobošare i telale, plati oglase u novinama, na radiju, televiziji, jumbo plakatima, razašalje sms porukice znanima i neznanima, napiše post na svome blogu. Vapi i vapi za stotim majmunom, ali mu se taj do sad još nije javio... |
- 07:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.02.2009.
Ministri i čovjek koji je hodao po vodi
|
Kralj je obilazeći svojim kraljevstvom zapanjeno zastao I gledao kako neki čovjek hoda površinom jezera loveći ribu. Nije imao nikakva posebna pomagala za hodanje po površini jezera, a ipak je hodao po dubokoj vodi nimalo ne tonući. Kralj je bio oduševljen tom vještinom. Zato brzo nazove svoje ministre i zatraži da se svi okupe oko jezera. Kad su ministri stigli, nikako im nije bilo jasno zašto ih je kralj pozvao. Nije bilo ničeg zanimljivog. Samo je neki tip hodao po vodi i lovio ribu. – Dakle, kralju, što je to bilo tako važno da si nas natjerao da prekinemo svoj zasluženi tjedni odmor I ustanemo od obiteljskoga stola? – pitali su ga jedva obuzdavajući bijes. – Pa zar ne vidite onoga čovjeka? – začudi se kralj. Ministri, po svome običaju, slegoše ramenima i prevrnuše očima uvjereni kako je kralj senilan. Okrenu se da pođu kući, ali ipak, kad su već došli, prije odlaska pozovu onoga čovjeka i provjere ima li ribolovnu dozvolu. Nije je imao, pa mu naplatiše kaznu. |
- 14:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Funkcioniranje burze
|
Da umire kralja koji je bjesnio zbog ispražnjenih kraljevskih blagajni, ministri odluče osnovati financijsku burzu. Međutim, kako se u kraljevstvu baš ništa nije proizvodilo, a sve što su imali za prodaju već su prodali strancima, trebalo se dosjetiti čime bi to ta burza mogla trgovati. I dosjete se. Gradovi su puni pasa lutalica. Pokrenut će posao pomoću pasa lutalica i jednoga stranca! Dovedoše, dakle, lijepo odjevena stranca, predstaviše ga u life-style medijima kao praktičnoga zaštitnika životinja koji po svijetu otkupljuje pse lutalice i udomljava ih u svjetskim celebrity-obiteljima koje su prije toga već udomile siročad iz siromašnih zemalja. Stranac putem medija pozove građane da skupljaju po gradu pse lutalice i donesu ih u sabirni centar koji će im za svakoga psa platiti 10 eura. Tako građani prestadoše skupljati po kontejnerima za smeće pet ambalažu za pola kune i okrenuše se hvatanju pasa lutalica. Zavladala opća radost. Stranac je doista plaćao 10 eura za svakoga psa. Gradovi su vrlo brzo bili očišćeni od pasa lutalica, pa ih je sve teže bilo naći. Zato stranac objavi da povisuje cijenu, odsad će umjesto 10, plaćati 30 eura za svakoga. I opet se ljudi baciše u potragu te pronađoše i one preostale seoske pse lutalice koji su izmakli prijašnjim potjerama. U kavezima sabirališta našle su se tako tisuće i tisuće novih pasa. Kad se činilo da ni u gradovima ni u selima više nije ostao nijedan pas lutalica, stranac objavi da mora na put, ali da će kad se vrati za svakoga sljedećega psa kojega ljudi donesu platiti 50 eura. Ministri tada održaše svoje presice nagovarajući narod da bude proaktivan i poduzetan i da po 30 eura otkupljuje one pse iz sabirališta pa ih onda proda po 50 eura strancu kad se vrati s puta. I ljudi počeše izvlačiti iz čarapa i slamarica svoje životne ušteđevine te stadoše kupovati one pse. Oni koji nisu imali ušteđevina digoše kredite. Oni najpoduzetniji su bankama pod hipoteku dali svoje kuće i stanove samo da bi došli do gotovine i kupili pse. Ispraznilo se prihvatilište. Pokupovao narod sve one pse. Ministri napunili blagajne novcem. A stranac se, dakako, nikada više nije vratio. Narod je doduše ostao bez love, ali je zato dobro naučio kako funkcioniraju financijske burze. Ministri su im objasnili da se nemaju na što žaliti, pa oduvijek je poznato da se svaka škola plaća. |
- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 07.02.2009.
Ministarski kurikulum
|
Dotužilo ministrima slušati zaposlenike koji se stalno nešto bune, neprestano traže veće plaće, kraće radno vrijeme, duže odmore, veće mirovine, stalno tužakaju da ih poslodavci mobbingiraju i žale se kad ih se otpusti... Zaključiše ministri da bi jednostavnije bilo naučiti životinje da rade. One se nikad ne bi bunile, u slučaju da postanu nepotrebne ne bi im trebalo plaćati socijalnu pomoć, a u krizna bi se vremena od njih mogli praviti suhomesnati proizvodi. Odluče, dakle, osnovati školu za životinje. Zaduže Ministarstvo školstva da sastavi kurikulum koji određuje koje se temeljne kompetencije kod životinja trebaju razviti kako bi bile najuporabljivije za tržište rada. Ministarstvo školstva osnuje povjerenstvo koje izabere nekoliko tipičnih modela životinja i sastavi kurikulum koji predviđa što sve učenici moraju naučiti. Odluče se na četiri temeljne kompetencije: trčanje, penjanje, plivanje i letenje. I da si pojednostave posao, da ne bude previše administriranja i kompliciranja, da ne moraju dodatno educirati zbunjene učitelje, odluče da sve životinje trebaju steći sve četiri temeljne kompetencije. Dobiju, dakle, učitelji nacionalni kurikulum i poslušno se bace na posao. Na kraju godine Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje napravi veliko testiranje životinja i zaključe da su gotovo sve životinje zakazale i da su rezultati katastrofalni: patkama i guskama noge su se toliko deformirale od penjanja i trčanja da više nisu mogle plivati. Zečevi su od pokušaja da lete bili toliko frustrirani da više nisu mogli trčati. Orlove su toliko izdrilali u penjanju da su zaboravili letjeti pa su do svojih gnijezda na liticama disciplinirano satima planinarili. Jedine životinje koje su pokazale iznimne rezultate bile su jegulje. Ministri, dakle, uzeše jegulje kao primjer kojim su dokazali vrijednost svoga kurikuluma. Udare se hvaliti svojim uspjesima, a od kralja i guvernera Kraljevske banke zatražiše povećanje proračuna za školstvo. |
- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kako postati dobar ministar
|
Jednoga dana jedan od najmlađih ministara dođe kralju i reče: - Znam, kralju, što misliš o nama, svojim ministrima, i kako si nezadovoljan. Volio bih postati dobar ministar. Možeš li mi pomoći? Nauči me sve što trebam znati. Kralj se sav ozario od radosti kad je to čuo. Danima se trudio i radio s mladićem: davao mu knjige koje treba pročitati, vodio ga na seminare, debate, učio ga da sluša i da razumije, budio u njemu empatiju, vježbao asertivnost... Ali rezultati su bili vrlo blijedi. Na kraju se kralj, iako po prirodi vrlo nenasilan, naljuti na ministra i odvede ga na more. Sjednu oni u čamac, a kralj naredi ministru da skoči u vodu i zaroni. Ministar skoči i zaroni. Kad je htio izroniti kralj mu rukom gurne glavu dublje pod vodu. Držao mu je glavu pod vodom nekoliko minuta ne dopuštajući mu da izroni. Ministar se pod vodom žestoko koprcao pokušavajući izroniti i doći do daha. Na kraju, kralj ipak dopusti ministru da izroni. Kad je čovjek malo došao do daha, kralj mu reče: - Znaš kad ćeš postati dobar ministar? Kad se za interese naroda kojemu služiš počneš boriti toliko koliko si se borio doći do zraka dok si bio pod vodom. |
- 06:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.02.2009.
Ministarstvo uspješnosti
|
Kralja je opet lovila nervoza zbog situacije u kraljevstvu i nesposobnih ministara. Jednoga dana ih je pozvao i vrlo, vrlo odlučno zatražio od njih da hitno naprave neki pametan potez i time vrate ljudima barem djelić povjerenja u svoju vladu. Mislili ministri, mislili i odlučili osnovati novo ministarstvo: Ministarstvo uspješnosti. Uhljebili, kao i obično, u novome ministarstvu svoje sinove, kćeri, zetove, snahe, ostalu rodbinu i tazbinu i pokojeg prijatelja. Kad su to lijepo sredili, trebao im je neki uspjeh. I dosjete se! Sazvali veliku konferenciju za podobne novinare i objavili predobru vijest: - Nikad više neće biti nestašice plina. Kupili smo ogromno podzemno skladište plina. - Oh, bravo - razveseli se kralj. - Sad kad imamo dva skladišta stvarno se ne moramo bojati nestašice plina sljedećih zima. - Otkud ti ideja, kralju, da imamo dva skladišta? Imamo samo ovo jedno koje smo upravo kupili - rekoše ministri. - Govorimo li mi o skladištu Oboli koje sam ja svojevremeno izgradio? - začudi se kralj. - Pa da, sad smo ga kupili i sad je naše. - Kako ste ga kupili, zaboga, od koga? Pa to je moje skladište, ja sam gradio svojim novcem!- uzruja se kralj. I onda ministri počeše nadugo i naširoko objašnjavati. Njihova su objašnjenja, kao i uvijek, vrijeđala uši normalnoga čovjeka i kralj ih nije mogao slušati. Shvatio je da mu je sva djedovina mic po mic netragom nestala i da nema više ništa. Zapravo, da ima Ministarstvo uspješnosti! Ono postoji zato da njegovim kraljevstvim novcem katkad neki djelić njegove nestale djedovine otkupi po dvostruko većoj cijeni od one po kojoj su ga potajice bili prodali. |
- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ministarstvo prometnih prekršaja
|
Ministri nikako nisu dopuštali da se kaže kako je kraljevstvo zapalo u krizu. Istina, proizvodnja je stala, stala plaćanja, prodaja se prepolovila, poduzeća naveliko počela otpuštati ljude, ministri se razmilili po svijetu u potrazi za novim kreditima kojima bi otplatili kamate starih kredita... Ali tvrdili su da to po definiciji nije kriza i da zlonamjernici i protivnici kraljevstva među ljudima siju paniku. Polako je svekoliki privredni život zamirao, srezali se priljevi u državnu blagajnu i ministri se uplašili za svoje plaće i svoje besplatno parkiranje. Hitno su se sastali kako bi riješili taj problem. Rješenje koje su pronašli bilo je genijalo jednostavno. Postrožili su ionako drastične kazne za sitne prometne prekršaje, i hrpama policajaca dali zadatke da vrebaju iz zaklona na opasne građane koji ne produžuju na vrijeme svoje parkirne karte ili na one nezamislive zločince koji subotom zaborave platiti parkiranje pred vlastitom kućom. Novoosnovano Ministarstvo prometnih prekršaja postalo je najprofitabilnije ministarstvo u kraljevstvu. Ministri su bili zadovoljni, krupni lopovi su bili zadovoljni jer ih nitko nije ometao u krupnim krađama. Jedino je narod u kraljevstvu bio jadan. Ali tko šljivi narod, sam si je kriv. Svaki narod ima točno takvu vlast kakvu zaslužuje! |
- 20:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 04.02.2009.
Što motivira ministre
|
Kralj se doista trudio učiniti svoje ministre sposobnima i odgovornima. Plaćao im je team building i slao ih na seminare o upravljanju promjenama, rješavanju kriznih situacija, strateškome planiranju, postavljanju ciljeva, upravljanju vremenom, o motivaciji… Uvijek je išao s njima i uvijek se iznova čudio kako to da on shvati i zapamti sve što čuje, a oni od svega što su čuli ništa ne nauče. – Moji su ministri nepribrani i ne znaju slušati – zaključi kralj. Zato ću napisati knjižicu i ukratko im pojasniti sve o čemu je na seminarima bilo riječi. Sjedne, dakle, sastavi knjižicu, a onda pozove ministre: – Bili ste na seminarima o menadžmentu. Vrijeme je da počnete odgovorno planirati i kontrolirati poslove u kraljevstvu kako bi se potaknula proizvodnja i kako bismo izbjegli recesiju. – Hoćemo li za to dobiti veću plaću? – upitaše ministri. – Zar na seminaru o motivaciji niste čuli da zadovoljstvo treba tražiti u dobro obavljenome poslu, a ne u novcu? – Ali ako dobro obavimo posao i potaknemo proizvodnju, hoće li nam to biti dodatno plaćeno? – Sad ne razgovaramo o dodatnim zaradama, nego o poticanju proizvodnje i izbjegavanju recesije – reče kralj pomalo nervozno. – Znate što, uzmite i pročitajte ovu knjižicu. Ona je podsjetnik na sve važne stvari koji smo slušali na seminarima. Kad pročitate, ponovno ćemo razgovarati. Ministri uzeše knjižice. Malo su listali, malo čitali, a onda zabrinuto upitaše: – Hoćemo li biti dodatno plaćeni ako pročitamo tu knjižicu? |
- 15:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Idealan ministar
|
Kralj je, po svom običaju, grozničavo razmišljao kako da pronađe nekog dovoljno odvažnog i sposobnog čovjeka koji bi sredio njegove ministre i natjerao ih da prestanu služiti sebi i počnu služiti narodu. Međutim, budući da nikako nije uspijevao pronaći takvoga čovjeka, zaključi da mu ne preostaje drugo nego testirati same ministre, pa među njima izabrati jednoga koji je barem donekle pošten i dovoljno odvažan da pokrene promjene. Odvede, dakle, kralj svoje ministre do jednih golemih vrata, većih nego što je itko od njih vidio u životu. – Ovo su najveća i najteža vrata u mome kraljevstvu – reče kralj. – Još ih nitko nikada nije uspio otvoriti. Onaj tko ih sad otvori postat će moj glavni ministar. Ministri su neko vrijeme izdaleka gledali vrata, a onda jedan po jedan počeše odmahivati glavom sigurni da se ta vrata ne mogu otvoriti. Neki se ipak približiše vratima, pogledaše ih i izbliza, ali na kraju i oni zaključiše da je tako velika vrata nemoguće otvoriti. Na kraju svi ministri po običaju počeše slijegati ramenima i vrtjeti očima. Kao i uvijek, složiše se da je kralj posenilio i da na njegove čudne želje ne treba obraćati pozornost. Kralj ostade kao pokisao stajati kraj onih ogromnih vrata. I tko zna koliko bi dugo tako stajao da se odjednom sporim korakom nije dovukla stara čistačica. Gurne starica ona ogromna vrata i vrata se otvoriše. Ona odatle iznese svoje krpe, metle i kante te krene polako čistiti dvorac. Vrata uopće nisu bila zaključana, samo zatvorena. Trebalo ih je jednostavno otvoriti, a ne mudrovati o tome je li to izvedivo ili nije. Ali problem s ministrima nije u tome što oni ne bi znali djelovati, problem je u tome što njima zapravo nije stalo da bilo što promijene. Zašto i bi, kad im je i ovako odlično? |
- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.02.2009.
Drumski razbojnici
|
Vozio je, dakle, kralj prema prijestolnici i negdje iza ponoći stigao na naplatne kućice. Umoran od snijega, poledice, vjetra, tuge koja ga je obuzimala kad god bi se sjetio svoga opljačkanoga kraljevstva i svojih lopovskih ministara, sav se raznježio kad je stigao do naplatnih kućica. Njegova mala prijestolnica smještena ispod brdašca na kojem se održava svjetski skijaški kup na umjetnome snijegu, svjetlucala je nekako prijateljski i toplo mu se smiješila uvijek kad joj se vraćao. I zato on, udišući već tople domaće mirise s kućnoga praga, stisne gas i brzinom od 100 km na sat suhom i praznom cestom u jedan sat poslije ponoći pojuri prema kući. Ali, hop! Iz grmlja izletješe drumski razbojnici s radarom i zaustaviše ga. - Znate li da je ograničenje ovdje 70 km na sat? Znate li da ste vozili 30 km brže od dopuštene brzine? Znate li da vam sad moram napisati kaznu od 2 tisuće kuna? - rekao je jedan drumski razbojnik. Kraljevi sa sobom nikad ne nose gotovinu. A i da nose, kraljevi nikad drumskim razbojnicima ne nude mito. Kad kraljeve ulove u prekršaju, kraljevi se ponašaju kraljevski: priznaju pogrješku i prihvate kaznu. Njihovi ih ministri možda baš zbog toga smatraju glupanima. |
- 09:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kalmetinom i Dalmatinom
|
Prisjelo kralju putovati svojim rasprodanim kraljevstvom. Popne se Kalmetinom na Dalmatinu i krene prema prijestolnici. Bio je sretan kad je čuo da se ceste kroz Liku posipaju solju, a snijeg čisti ralicama. Uključio je grijanje i glazbu i uživao u vožnji. Odjednom: rampa. Zatvorilo Maslenički most zbog bure. Mora se okolo na Gospić. Bilo kralju nekako drago što njegovi ministri tako bdiju nad sigurnošću ljudi i imovine. Zatvaraju most da se ne bi dogodilo kakvo zlo. Odmah je bio bolje volje. Skrene, dakle, s Dalmatine i nađe se na običnoj cesti. Mrak, bura, snijeg, nigdje ni psa. I odjednom shvati da je gadno prevaren i da se nije smio dati potjerati s autoputa. Na autoputu su ralice, sol, kamere, vatrogasci, benzinske pumpe, čak i u tunelima imaš signal na mobitelu... Da se i dogodi neko zlo, stigla bi prva pomoć, možda helikopteri... A na snijegom okovanoj i zaleđenoj uskoj cesti koja kroz mrklu noć vijuga preko Velebita nema baš ničega što bi ti moglo pomoći. Ni Gorsku službu spašavanja ne možeš dozvati... Ako ti se što dogodi nemaš čak ni koga tužiti: tko te tjerao da divljim putevima noću voziš okolo? I dok je s četrdeset kilometara na sat puzao kroz noć i led na kraju svijeta, kralj je razgovarao sam sa sobom: - Ako se ja, kralj, zbog svega ovoga osjećam tako jadno, kako li se tek jadno osjeća moj narod? |
- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kraljevski recept za čokoladu
|
Kad je kralj previše tužan i kad se osjeća jadan, zagnjuri glavu u hladnjak i traži čokoladu. Najgore je nedjeljom kad su dućani zatvoreni, a zalihe potrošene zbog preduge subotnje noći... Nekoliko je dana isprobavao razne recepte za čokoladu sve dok jednoga dana nije pronašao savršeni recept. Čokolada koju je napravio bila je bolja od svih čokolada koje je ikada kušao. Evo recepta: 0,8 kg šećera 3 dcl vode 0,5 kg mlijeka u prahu 350 g kakaa u prahu 250 g margarina (NE maslaca!) Samelji šećer, rastopi u 3 dcl vode i kuhaj dok ne postane gusti sirup. Makni s vatre i u to dodaj margarin miješajući dok se sav ne rastopi. Prethodno u zdjeli pomiješaj mlijeko u prahu i kakao u posve glatku smjesu bez grudica. U tu smjesu dodaj onaj vreli sirup. Sve jako dobro izmiješaj i kad se malo ohladi rukama izradi u glatku smjesu. Tu smjesu raširi po foliji u obliku čokoladne ploče. Ostavi da se hladi cijelu noć u hladnjaku. |
- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kako ministri trguju
|
Odlučio kralj uzeti nekoliko slobodnih dana i odmoriti se malo od svojih ministara. Sjeo je u auto i krenuo na put posjetiti neka mila mjesta iz svojih sjećanja: planinu na čijem je vrhu prvi put dotaknuo dugu, otočić na kojem je doživio prvi udar groma i most kojim je pješačio bosih nogu. Planinu nije našao. Nestala je. Ondje gdje je nekad stajala divlja modra planina bilo je veliko asfaltirano parkiralište puno automobila, a usred njega ogromna športska dvorana. Dvorana se tresla od toptanja navijača i njihove pjesme. Pjevali su: "Samo je jedno u mom životu vrijedno..." - Hm, moji su ministri, dakle, prodali planinu da naprave rukometni stadion i uvesele moj narod... - pomisli zamišljeno kralj. Zato je bio sav sretan kad je u daljini napokon ugledao onaj otočić. Izdaleka je vidio da otočić stoji na svome mjestu, ali ga je malo zdrmalo kad se približio i primijetio da su i otok i more oko njega ograđeni visokom ogradom. Ministri su otok nedavno prodali nekom strancu. A oni čak ni kraljeve nisu puštali na svoj otok. Sav jadan, krene kralj prema onome mostu. Dugo se vozio do njega. Nadao se da most stoji na svome mjestu i spaja dvije obale kao što to mostovi oduvijek rade. Nadao se da su mostovi previše beznačajni da bi ih ministri rušili ili prodavali. Dakle, most ga je dočekao na svome mjestu. Nije bio prodan. Ni ograđen visokom ogradom. Svatko je njime mogao prolaziti, čak se ni mostarina nije naplaćivala. Ali jao! Nad mostom je neprekidno derala takva bura da se njime gotovo nikad nije moglo prelaziti. Svugdje okolo mir, nema vjetra, a nad mostom dere bura. Kako to? Kralj se odmah bijesno dosjetio o čemu je riječ: ministri su trgovali s vjetrom. Koridor iznad mosta prodali su buri. |
- 07:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Studeni 2014 (1) Studeni 2009 (37) Veljača 2009 (14) Siječanj 2009 (28) Prosinac 2008 (5) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kad prijeđeš pedesetu
Prijeđeš pedesetu i otkriješ da voliš samu sebe i svjesna si da si u fenomenalnom životnom razdoblju: ostvarila si sve svoje velike životne ciljeve, podigla djecu na noge, izgradila karijeru, naučila biti zadovoljna sobom i uživati u životu. Ne pada ti na pamet da si stara. I jedino što te zapravo zbunjuje je nedoumica oko toga čija je percepcija prolupala: tvoja jer se osjećaš moćno ili svih ostalih koji te polako otpisuju. U svakoj ženi mojih godina nalazi se mlada osoba koja se pita što joj se to, dovraga, dogodilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||