Vozio je, dakle, kralj prema prijestolnici i negdje iza ponoći stigao na naplatne kućice. Umoran od snijega, poledice, vjetra, tuge koja ga je obuzimala kad god bi se sjetio svoga opljačkanoga kraljevstva i svojih lopovskih ministara, sav se raznježio kad je stigao do naplatnih kućica. Njegova mala prijestolnica smještena ispod brdašca na kojem se održava svjetski skijaški kup na umjetnome snijegu, svjetlucala je nekako prijateljski i toplo mu se smiješila uvijek kad joj se vraćao.
I zato on, udišući već tople domaće mirise s kućnoga praga, stisne gas i brzinom od 100 km na sat suhom i praznom cestom u jedan sat poslije ponoći pojuri prema kući.
Ali, hop! Iz grmlja izletješe drumski razbojnici s radarom i zaustaviše ga.
- Znate li da je ograničenje ovdje 70 km na sat? Znate li da ste vozili 30 km brže od dopuštene brzine? Znate li da vam sad moram napisati kaznu od 2 tisuće kuna? - rekao je jedan drumski razbojnik.
Kraljevi sa sobom nikad ne nose gotovinu. A i da nose, kraljevi nikad drumskim razbojnicima ne nude mito. Kad kraljeve ulove u prekršaju, kraljevi se ponašaju kraljevski: priznaju pogrješku i prihvate kaznu. Njihovi ih ministri možda baš zbog toga smatraju glupanima.
Post je objavljen 01.02.2009. u 09:46 sati.