Ministri nikako nisu dopuštali da se kaže kako je kraljevstvo zapalo u krizu. Istina, proizvodnja je stala, stala plaćanja, prodaja se prepolovila, poduzeća naveliko počela otpuštati ljude, ministri se razmilili po svijetu u potrazi za novim kreditima kojima bi otplatili kamate starih kredita... Ali tvrdili su da to po definiciji nije kriza i da zlonamjernici i protivnici kraljevstva među ljudima siju paniku.
Polako je svekoliki privredni život zamirao, srezali se priljevi u državnu blagajnu i ministri se uplašili za svoje plaće i svoje besplatno parkiranje. Hitno su se sastali kako bi riješili taj problem.
Rješenje koje su pronašli bilo je genijalo jednostavno. Postrožili su ionako drastične kazne za sitne prometne prekršaje, i hrpama policajaca dali zadatke da vrebaju iz zaklona na opasne građane koji ne produžuju na vrijeme svoje parkirne karte ili na one nezamislive zločince koji subotom zaborave platiti parkiranje pred vlastitom kućom.
Novoosnovano Ministarstvo prometnih prekršaja postalo je najprofitabilnije ministarstvo u kraljevstvu. Ministri su bili zadovoljni, krupni lopovi su bili zadovoljni jer ih nitko nije ometao u krupnim krađama. Jedino je narod u kraljevstvu bio jadan. Ali tko šljivi narod, sam si je kriv. Svaki narod ima točno takvu vlast kakvu zaslužuje!
Post je objavljen 05.02.2009. u 20:19 sati.