sunlight
31.05.2008., subota
Možda nikada...
 Možda nikada saznati nećeš koliko si puta ušla tiho na prstima u moju sobu dok plovio sam nekim dalekim morima snova, nježno me takla mekoćom svoje nježne ruke, tek da shvatim da si tu u mislima mojim, spustila se nečujno i prošaptala mi: Probudi se, tu sam pored tebe, uzmi me za ruku, povedi me negdje daleko, želim da sam s tobom, tako jako želim u nježnom zagrljaju lagano koračajući tiho bez glasa, samo toplim dodirom spojeni, da prođemo ispod duge i poželimo skupa jednu želju... Jednom da se probudimo, otvorimo oči i shvatimo da samo nastavljamo budni sanjati san koji već dugo dugo sanjamo... |
22.05.2008., četvrtak
Danas putuješ sa mnom...
 Obriši suze djevojčice... Pusti kapi tuge neka ih lagano osuši ozarenost tvoga nježnog lica, jer danas samo ti putuješ sa mnom... Danas ja te vodim sa sobom na putovanje u susret mladosti... Danas, iako putujem sam ti vjerno ćeš me pratiti... Samo ti ćeš biti sunce pogleda mojih, kao vjerni pratilac što kao da uvijek tu stoji nepomično na strani mog srca... Samo ti ćeš danas plesati taj zavodnički ples svjetlosti, što igrom svojom čarobnom probijajući se kroz krošnje usputnih drvoreda tako nježno grijatćeš mi lice... Moje misli svakoga trenutka doticat će tebe i nježno će ti šaptati na uho da srca naša kada zavole se lako, zavole se toplo, zavole se strasno, to zauvijek ostatiće tako... |
14.05.2008., srijeda
Jednom...
 Jednom... možda... kad me vjetrovi mojih neobuzdanih nemira podignu kao list papira na kom sam nekada davno ostavio tragove mojih srebrnih snova i drhtavim pokretima ruke napisao moju najveću želju da te jednom bar ugledati želim, prošetat ću svoje neumorne korake ulicama tvoga grada... Jednom... nadam se... osvanut će i to toliko puta sanjano jutro budeći u meni nikada uistinu zaspalu želju da ugledam sjaj očiju tvojih, da pogledom svojim u njima dotaknem bistrinu izvora iz kog neprestano naviru slapovi mojih najnemirnijih osjećaja... Jednom... vjerujem... i naše će zvijede vodilje dodirnuti putanje sudbina naših, otrgnuti od vječnosti vremena tek dan jedan samo za nas... Par sati da budu tvoji i moji, toplim bojama najfinijih osjećaja što srca naša od stvarnosti kriju, sliku ovu za pamćenja vječna u mislima našim skrivena nek' ostanu ... Jednom... ja te želim tako zagrliti čvrsto, zagrliti strasno, a opet tako nježno, opet tako lako... Želim tvoje usne na usnama mojim, ples da otplešu skladni poljupcima nježnim, poljupcima toplim... |
10.05.2008., subota
Riječi mog srca...
 Predugo već obilazim ona naša mjesta posebna i skrivena, ta mjesta što uvijek su osmjesima tvojim nasmijana stajala, sunčanim sjajem tvojih riječi što su me tako toplo grijala... Predugo već uporno lutam tim ulicama nezaborava, što mirisale su ostvarenjem mog bajkovito čarobnog sna, u kojem si glavni lik bila baš ti, kraljica mojih neostvarenih snova... Od prvog pogleda, od prve riječi, nešto u meni je tako snažno odzvanjalo da ti si nešto što sam oduvijek čekao, u tebi sam u treptaju oka prepoznao to savršenstvo pitome neposrednosti, obavijene plemenitošću duše tvoje... A tek, tvoja uzvišena ljepota, pred kojom ću vječno ja stajati zadivljen... Te oči tvoje božanski savršene, inteligencijom i snagom što zrače... Te usne tvoje od meda opojnog, strašću najsočnijih poljubaca izvajane... Malo i skromno je reći da volio sam te... Ja osjećao sam da ti si centar mog svemira, da ti si zenit mog ovozemaljskog putovanja vječnosti duše obavijene mojim tijelom... Ti uvijek ćeš imati svoje posebno mjesto u najljepšem kutku mog srca... to znaj... Tvoj lik kad ugledam u mislima svojim, cijelim tijelom ja zatreperim... Iz srca se obruši lavina najjačih osjećaja, kroz suze u očima riječi se prospu, VOLIO SAM TE... VOLIM TE... i uvijek ja VOLJETĆU TE... |
02.05.2008., petak
Noćas kad...
 Noćas... kad otvoriš vrata dvorca svojih plavetnih snova, ponoćni lahor dok zvjezdano nebo bude kupao raskošnom bjelinom tvoje satenske spavaćice, što elegancijom je u zenit nezaborava podizala zanosne korake tvoje, sjeti se čežnjivog odbljeska dječački razigranog sunca u jednom oku što te traži... Oslobodi se svih okova hladne svakodnevice, zbaci sa sebe taj teški ogrtač upornosti pravila krutih, što krilima tvojih tek naizgled ukroćenih vidika svakim danom po jedno pero čupaju... Duboko udahni zrak plućima punim, srcu svom nemirnom otpusti te uzde hrabrosti, snagom želja svojih nesputanih odlučno zaroni plavetnilom snova samo tvojih... Vjerujem da ćemo se tamo negdje sresti, jer znam da dubine ove blještavilom boja toplog sunca uz nježnost i ljepotu plavetnih dubina skrivaju naše zajedničke snove... |
