sunlight
25.04.2008., petak
Osjeti miris moje želje...
 Zašto skrivaš taj pogled tajanstveni pod velom magične strasti, svojstvene samo tebi... Zašto lica svog crte tek maštom mojom slikanom uporno skrivaš od svjetlosti sunca... I možeš se skrivati koliko hoćeš, možeš pogled svoj spuštati tu ispod horzonta mojih želja... Ipak, ja vidim te i osjećam kako dišeš, dušu tvoju ja u sebi prepoznajem, u zrak magični se pretvaram, do zvijezda u trenu se podižem i na najsjajnijoj od njih ja te pronalazim u najblještavijem odrazu sjaja tvog oka... Često zateknem sebe kako cijelim tijelom gorim od vreline neobuzdane želje da oči moje ugledaju baš tebe... Zagledaj se u moje misli, udahni miris naše želje, jer znam da želimo isto... Ispruži toplinu svoje ruke, lagano je podigni dlanom okrenutim čežnjivom pogledu mom, moja ruka će joj krenuti u zagrljaj, prsti će nam se sami splesti drhtavim pokretom predugo taloženog htijenja... Osjeti me... Prepoznaj sve ono najdublje što jesi za mene... Prepusti se trenutku, neka nas podigne visinama koje samo mogu dosegnuti oni najsmjeliji letači nezaborava... Oslobodi snagu strasti u sebi, sklopi oči i prepusti se osjećaju da nam usne pronađu put do tako dugo željenog poljupca prvog... Cijelim svojim bićem ja želim se upiti u med usana tvojih, to znaš... |
18.04.2008., petak
Želim taj ples za nas...
 Osjećam kako planina, što u njedrima svojim tajnovito skriva vulkan opojne strasti tvoje, ni trenutak više ne uspijeva obuzdati tu uzavrelu lavu kipteće požude... Otkucavaju posljednji trenuci upornog skrivanja tih planinskih vrhova gustim oblacima obavijenim, tek maštom nesputanog dječaka u meni na slikarsko platno brižljivo sakupljanih želja vatrenim bojama nezaborava ja jedino tako naslikah ples plamtećih misli tvojih i mojih... Zbaci sa sebe sada taj gusti plašt lažnog srama, podigni pogled u pravcu ljepote osmjeha izlazećeg sunca... Zaboravi na trenutak jedan barem sve priče ukroćenih vremena, pusti ih neka otplove rijekom bez povratka, jer osjećam da još odavno tvoji pogledi obasjavaju neka druga topla južna mora, mora koja su tu pred nama, a opet, ponekad, tako daleko... I ne mogu se više oduprijeti tom plamtećem grotlu želja, ne mogu više obuzdati tu bujicu opojnih misli... Želim te ovdje i sada, želim oči svoje na tebi, sjaj očiju tvojih na meni... Želim rukama slobodu dati da obaviju toplinu strasti oko tvog zanosnog struka... Želim tijela tvog drhtaj da pripijem čulima svojim, samo tijelo tvoje da dotaknem toplinom poljubaca mojih... Želim taj dodir topline i nježnosti što razum na počinak šalje... Tako te želim... Cijelim te tijelom želim... Svijet cijeli da nam se okrene, trenutak jedan samo je dovoljan i srca bi naša uz pjesmu ljubavi najljepši ples za nas otplesala... |
12.04.2008., subota
Slast prvog poljupca...
 Koračam lagano plavetnilom sunčanog proljetnog dana, slažem nesvjesno korak za korakom iskričavih želja... Ne osjećam tlo pod nogama, samo pogledom ispred pratim taj beskonačni sklad trga, popločan nepreglednim mnoštvom mojih dugih neprospavanih noći u potrazi za odgovorima kojima konačno želim širom prozore otvoriti da razmahnu krila svoja i prhnu u susret blještavilu sunca... Toliko je već noći i dana postalo svjedocima neumornog isrctavanja tvog lika tek mašte moje neobuzdane smjelim vještinama... Tijelom mi bjesi vrtlog svih mojih vjetrova podivljalih, moj svijet im postaje tijesan za svu snagu neobuzdanih želja mojih... Koljena kao da ne osjećam, savijaju se tek treperavom snagom uzavrele krvi što srce ludo i nemirno uzbuđenjem podivljalim tijelom je pokreće... I konačno... vidim tebe... Prilaziš mi odlučnim korakom... Proljetni vjetar se tajnovito upleo u pramenove tvoje kose, lagano ih zabacujući unatrag, tek da raspjevanim zrakama sunca otkrije što više baršunaste bjeline tvoga nasmješenog lica... Nespretno pokušavam da obuzdam ludost sopstvenih pogleda, što od sreće ne znaju gdje da se upute... To mi baš i ne ide, ali trudim se zaustaviti okretanje cijelog grada oko nas dvoje... Vrijeme za nas staje... Ruke nam se nesvjesno dotiču, osjećam svu vatru uzbuđenja u mekoći tvojih dlanova... Ne izgovaramo niti jednu jedinu riječ, iako hvatam svoj čeznutljivi pogled kako se lagano spušta ka zvjezdano savršenoj mekoći tvojih usna od meda... Tišina nas vodi, naše usne vodi prema samo jednom trenutku, onom toliko puta sanjanom trenutku, trenutku u kojem budni sanjamo tu erupciju osjećaja slasti poljupca prvog... |
