ponedjeljak, 22.01.2007.

pe em es iliti oni dani u mjesecu...i tome slično...

Opako me peru. Trenutno su na top listi želja (osim zaista potrebnih novih tenisica) : Milka čokolada, ma može i Dorina, Kandit, Zvečevo + još razna fina hrana, posebno ona koja u sebi sadrži čokoladu. Uf, svaki mjesec ista priča. Pe em es me ubije, ne toliko promjenama raspoloženja koliko željom za slatkim - čitaj čokoladom u svim oblicima i količinama te bolovima liječenim Lekadolom. Da, oni dani opet dolaze. Ajoj. K tome još stres na n-tu u privatnom život plus još oko faksa. Vesela kombinacija. Al sam još uvijek flegma...iako bi č o k o l a d e... I to odmah, ove sekunde, ali nema je u mojoj blizini. Hm, morat ću već prije faksa opustošit koji dućan.

Eh...

Malo su mi se nakupili događaji od prošlih točno tjedan dana. Ali znam da moram biti optimistična i da se moram boriti i biti jaka, snažna, optimistična i vesela. Znam da nas život svako malo zezne, baš kad se tom najmanje nadamo, ali ja sam fajterica i borim se, nadam se boljem i svjesna sam da je predamnom još puno uspona, ali i padova, puno sreće ali i onih malo manje lijepih trenutaka.
Uz čokoladno pitanje, koji okus čokolade vam je najdraži, šaljem pusu i želim vam laku noć!

Photobucket - Video and Image Hosting

Stella

- 21:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #

srijeda, 17.01.2007.

uf...

Photobucket - Video and Image Hosting


Ispiti su pred vratima.
Malo me hvata fakultetska panika i paranoja danas.
Pokoji koristan savjet za učenje, organizaciju vremena, izlaske na ispit?kiss


Stella

- 20:32 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.01.2007.

suza...

Eh, je li vam se ikad dogodilo da ste napokon pronašli malo mira i sreće? Oazu zadovoljstva, osmijeh na licu i pjevušili Ništa mi ovi dan neće pokvarit. Bili sretni što stvari napokon dolaze ne svoje mjesto.
E, a onda vas je dočekao hladan tuš. Ma još gore od tog, leden.
Jako sam tužna i uplakana.
Pomalo gubim nadu da su moji snovi i želje i trud i iskrenost, vjera u ljubav samo iluzija. I da je ovaj svijet i život preokrutan, da nam zadaje bol. je li vrijedno boriti se? Ići i dalje u borbu s vjetrenjačama?
Ne znam. Jedino što znam je da gubim nadu i da se više nemam snage boriti.
Suza suzu lije. Oči su mi pune suza, svaka tiho pada niz moje lice. Ima li nade? Trebam li se i dalje nadati i truditi?


Stella

- 22:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 10.01.2007.

Pet stvari koje niste znali o meni...

Štafetu u ruke mi je predala mALa pa stoga i ja pišem post na temu pet stvari kojih niste znali o meni.
Dakle, počnimo.

1. EMOCIJE
Teško se "otvaram", treba mi dosta vremena da s ljudima podijelim svoje misli i osjećaje.

2. SPAVANJE
Pravi sam ovisnik o spavanju, kad bih mogla vjerojatno bih bez problema odspavala 24 sata u komadu.

3. PRVI POLJUBAC
Prvi put sam zabrijala s dečkom sa 17 godina.

4. PUTOVANJA
Obožavam putovanja, moja velika strast. Imala sam priliku u svojih 18 godina posjetiti već Pariz, Barcelonu, Muenchen, Beč, Budimpeštu, Atenu, velik dio sjeverne Italije.

5. GLAZBA
Obožavam Erosa i Gibonnija. A slušam i gotovo svu muziku osim punka i metala. Narodnjake ne slušam, ali mogu podnijeti.

Štafetu predajem dalje u ruke : Aibreann, Moni, Dicentri, Stelli Ri, te Tajanni.

P.S. Post je prilično kratak jer sam u kroničnom nedostatku vremena.

Stella

- 20:47 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.01.2007.

Kad sam imala šesnaest...

Ou je, doček nove je prošao. Bijah na jednom organiziranom dočeku, u klubu. Bilo mi je super, naplesala sam se i napjevala, nažalost su me i malo nažuljale moje cipelice.
Još se nisam uspjela sasvim naspavati, cijeli dan sam vrlo lijena. I nažalost zaokupljena ne prevedrim i preoptimistčnim mislima.
Sjetila sam se noćas M.-a, moje prve ljubavi. Došlo mi je malo teško. Zapravo već mi ravno tri dana ne izlazi iz glave, ni noću ni danju. Otkad sam ga neku noć sanjala.
Kad sam imala šesnaest, pitala sam se što je to ljubav, postoji li uopće ili je samo privid, laž. Sada, s nepunih devetnaest mogu sa sigurnošću reći da sam osjetila i spoznala ne samo što je ljubav već i kako ljudi prečesto zaboravljaju na tu najiskreniju i najplemenitiju osobinu. Boli me kad vidim da ljudi što su stariji i odrasliji gube onu nažalost samo za djecu tipičnu nevinost i naivnost, iskren i glasan osmijeh, iskrene emocije, što postaju grubi i bezosjećajni, što svoje emocije skrivaju duboko u sebi. Žao mi je što nas ljude na našem putu, tj. životu ne vodi ljubav kao prva i najvažnija stvar u našim životima, već potiskujemo emocije i živimo kako se od nas očekuje. Ako želimo ostvariti svoje snove, ne smijemo samo sanjati, već se srcem, dušom i tijelom boriti kako bi snovi postali stvarnost, a ne ostali samo iluzija i blijedo sjećanje. A ljubav je tu da nas vodi i pokaže nam put. Bez ljubavi smo ništa, bez ljubavi nismo ljudi.
U sjetno-melankolično raspoloženju pozdrav od Stelle.

Photobucket - Video and Image Hosting

Stella

- 19:28 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.