Kućni teatar ŠKRIPZIKL

  lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ožujak 2012 (1)
Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (6)
Veljača 2006 (4)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (6)
Studeni 2005 (5)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (4)
Srpanj 2005 (6)
Lipanj 2005 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

TKO ili ŠTO je sve ovo?

/



Mi smo skupina amaterskih glumaca i glazbenika udruženih pod nazivom "Kućni Teatar Škripzikl". Riječ je o vrsti neverbalnog teatra koji svoje predstave zasniva na glazbi iz vlastite produkcije, koja je pak sastavljena od raznih zvukova pucketanja i škripanja. Glumci na tu glazbu izvode grotesknu pantomimu predstavljajući priče koje su s jedne strane posveta vodvilju i nijemim filmovima s početka 20. stoljeća, a s druge počivaju na nadrealizmu, znanstvenoj fantastici i crnom humoru. Svi nabrojeni elementi u konačnici daju svojevrsni mjuzikl. Odatle im i naziv pod kojim istupaju: glazba od škripanja + mjuzikl = škripzikl.

Kroz tri godine djelovanja, razvijanja i raznih promjena u izrazu, u vlastitoj produkciji snimili su nekoliko spotova/kratkih fimova (koje nazivaju "dječjim filmovima za odrasle"), izveli popriličan broj "grotesknih performansa", koncerata, klaunovskih predstava, a pojavili su se i u mnogo radijskih i tv-emisija. Stalna postava ovog kućnog teatra broji pet članova, no u raznim projektima sudjeluje oko petnaestak suradnika iz raznih područja stvaralaštva (redatelji, snimatelji, montažeri, fotografi, dizajneri). Osnivač i prvi član koristi ime Etui Etui Soniczoil, od prvog dana surađuje s Maivom, a vrlo brzo im se priključuje Skvr, Viski, Deki i ostali.

U ostatku ponude kućnog teatra Škripzikl spadaju klauni "Iki i Ki – Tupsari", kabare-noiz bend "Etuiiowie", slapstick super-junaci "Soniczoil i Skvr", klasični pantomimičar "Gregorian" i mnogi drugi likovi iz kratkih skečeva programa Škripulture (suradnja s Kulturom Promjene SC-a).

linkovi:
http://myspace.com/etuietuisoniczoil
http://ikiiki.blog.hr
http://myspace.com/etuiiowie


contact: soniczoil0@gmail.com

098/436-394

- - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Video: "Child With Ten Or Eleven Faces"

- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Video:"Gizmo"

- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

SLUŠAJ NA:
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


MYSPACE: Crunch place!


- - - - - - - - - - - - - - - - - - -


EARBUGS: pjesma "Svašta, svašta, stvarno svašta"


- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

TEKSTOVI PJESAMA I KRATKE SONICZOILOVE PRIČE nalaze se na http://skripziktekstovi.blog.hr/


- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

ODIGRANI CRUNCH-SHOW:

* 14.12.2006. (četvrtak) - K4! - LJUBLJANA

* 8.11.2006. (srijeda) - VELIKA GORICA


* 15.9.2006. (petak) - MOČVARA - Opening Party (+ TOOVAR, JIN-JAN selecta i mnogi drugi)

* 13.8.2006. (nedjelja) - Klub ROCKANTANSKY (Makarska)

* 4.8.2006. (petak) - TRG M.TITA (Rovinj)

* 2.8.2006. (srijeda) - MEXICAN BAR & RESTAURANT "LOS AMIGOS"; MONVI CENTAR (Rovinj)

* 15.7.2006. (subota) - TABOR FILM FESTIVAL (+ DJ ZMAYO - Pistolero brejksi)

* 30.5.2006. (utorak) - MOCVARA (+ R.Radamant & Visitor Q, Death Disco i DJ Kripl)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

* 19.5.2006. (petak) - ORLANDO (Dubrovnik)

* 29.4.2006. (subota) - KOD FECA privatna tulumčina (predstavljanje: SKVR!)

* 30.3.2006. - KSET (+ Onli Tu i Lollobrigida)

* 24.3.2006. - CZK TRESNJEVKA (+ DJ Zmayo)

* SLIKE SA SNIMANJA "GIZMA" U BRILJANTEENU: 1.maska u studiju, 2.okvirno izražavanje, 3.recitiranje Gizma iz knjige
, 4.još jedan od kadrova, 5.stoj na nogama, 6.čekanje između snimanja, 7.ekspresija u male ekrane, 8.jedan od posljednjih kadrova

- - - - - - - - -

* SLIKE S "CRUNCH-SHOWA" U MOČVARI - 16.12.2005. (petak):
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
1.bejs, 2.crno-bijeli cruncher, 3.priprema kute za udaranje pečata, JOŠ FOTKI S OVOG NASTUPA POSTOJI NA GEER-ONLINE PA KLIKNITE!

- - - - - - - - - -

* SLIKE S "CRUNCH-SHOWA" U PAPILLONU (30.11.2005.):
prva, 2.primjer nekih plesnih koraka, 3.ovisnik o struji, 4.skulptura na podu, 5.natrljat ću ti nos na ribež, 6.publika bez problema identiteta, 7.samofotografiranje s publikom, 8.dizajn za poštanske marke, 9.bass izvedba, 10.prst u zraku, 11.ide ljut - u sebi samom mrmlja, 12.žderanje mikrofona, 13.trinaesta, 14.aaaarghhh, 15.no name, 16.okviri mi se već popeli na vrh glave, 17.katarza + ljudi s maskama, 18."Surfin' Bird" u crunch-electro izvedbi

- - - - - - - - -

* SLIKE S CRUNCH-SHOWA/MONSTER PARTYJA U ČAKOVCU: 1.iskasapljeni sonični, 2.boyet, 3.sonični u nastupu, 4.okamenjeni sonični , 5."joj, stadionski noj!", 7.publika, svjedoci povijesnog događaja, 8.ekspresija do usijanja, 9.zdrav poetski kutak, 10.penjanje, 11.nova publika, 12.E.S.E.N.C s lojtre, 13.kraj večerašnjeg predstavljanja "muzičke kolekcije za sva godišnja doba"

- - - - - - - - -

* SLIKE S MEĐUNARODNOG BALKANART FESTIVALA [TERMINAL00] - (27.9 – 2.10.2005.)
1.u vlaku, 2.celica, 3.bircuz kod celice, 4.kostur kod celice, 5.terminalni artisti i celica u pozadini, 6.rucak u emonskoj kleti, 7.publika u monimalu, 8.teater gromki, 9.v.i.p. u gromkiju prije nastupa, 10.ludilo u gromkiju, 11.ludilo u gromkiju, 12.moja pojava u gromkiju, 13.umjetnikovo bogatstvo (izraženo u tolarima), 14.tulum na groblju rakova (s čakijevog ručka), 15.dva zmaja, 16.osemmetrski ligenj, morska pošast, 17.na kavi, 18.mr.šojkina potrošena leđa, 19.frendica iz makalonci kluba, 20.ljudi u gromkiju, 21.arhai flautistica, 22.rijecni siren, 23.zli basist arhaia, 24.čuj ti, 25.sale na 50.000w, 26.ivan i milcho, 27.perpetuum mobile, 28.kraj/odmor

- - - - - - - - -

* SLIKE S "CRUNCH-SHOWA" U KSETU (19.9.2005. - PONEDJELJAK) [foto: M.Manymum]:
1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10.,
+ PRIJE NASTUPA
11., 12.,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

DOWNLOAD: "KA (O-O)" promo/demo izdanje (2006.)!
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -




___________________________________________
LINKZ:

* klopka za pionira

www.myspace.com/robertradamantsco

www.egoboobits.net/RobertRadamant

robertradamantco.wordpress.com

www.zamirzine.net

www.stanicamir.org

www.pop.ba

* bilk

* act [klub mladih čakovec]

* earbugs

* kset

* močvara

* m.a.m.a

* po' metra crijeva

* trancepleme

* boonika art

* klubska scena

* monitor - glazba

* papillon

27.06.2005., ponedjeljak

Pozivnica za OGLEDALA GRADA!

Da odmah ne zaboravim: sutra (utorak) u filmskoj dvorani zagrebačkog filma na Novoj Vesi br. 18, bit će premijerno prikazan kratki film "Ogledala grada", i to počinje u 19 sati. Vizualno su ga napravila gospoda iz Divljeg Oka, odnosno njihov novi član Vlado s kojim sam jedino i surađivao u vezi ovog filma. Naravno, nisi valjda pomislio da bi hvalio nekog drugog u ovom postu - ono bitno je da sam ja autor cjelokupne muzike, krenuvši od špice za Oko i nastavivši do zadnjeg slova. Okorjeli cruncheri bi u prvi maj mogli biti iznenađeni kakve sam suvisle i nekrckave melodije komponirao, no i oni će u daljnjim minutama doći na moje. Ima brate i škripanja, to ću da ti kažem; sve u svom okruženju, kako je i red!
O samom filmu neću niti riječi, to ti ostavljam da vidiš!
Bolje ću o glavnoj glazbenoj temi filma koja je ovih dana u laboratoriju doživjela i vlastiti apgrejd, pa je kao takva, odrasla dama, dobila i ime: "Sedam gori dva nam slika" i zaslužila svoje mjesto na novom KAlbumu. Ne mogu odoljeti a da ne stavim i tekst koji u njoj izričem. Pa ga evo:

Nesnalažljiva pitka masa
Ticalo prorijeđen u susretima
Joj stadionski noj
Probnih decimetara
I laskave smole na vrhu
Stupi mi jedan, sedamdeset
Kraljev brod nakafenisan u tome
Spavaju se glave
Stalože se mikro.

I najopskurnije slanje
I glatka premetačina
Nepoznat u zbirci
I kao odijelo, trijezno

Ref. Ti ti ona ti uzelo što ti se na tebi sviđala!
Kao ne a on ona ti si i me oni mi na jadost!

Salon dvajst ulica počremečenih hodala
Maske za stvarno zavijala u mjestu
Nos vrli, vidio kraj zgradurde
Osivi se, oplemeni tip zanesti.


Ref. Trake nas gorite i ti taj nije sudar vještalica!
A toj da se sprži njoj i okrene glavu, sedam dva!

Ref. 1 * 2
Ref. 2 * 2,5


I inače sam htio upozoriti redatelje animiranih/experimentalnih/bolesnih/zdravih/i ostalih filmova da me još uvijek za prilično sitnu lovu mogu vrbovati u svojim projektima. Tome pogoduje i ova vrućina, pa sam sav nabrušen na neke suradnje a i da kao svaki pošten rvacki mladac imam za kavu a ne da žicam ljude ispred SC-a ili na plaži. Ionako su muzičari već oduvijek na lošem glasu.

Nego dosta je za danas, idem se dalje baviti životom svojim.
- 22:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.06.2005., nedjelja

Danas sam prilikom sranja na veceu došao na ideju da svakako u nekom od projekata moram uključiti dvije do tri vešmašine. Svaku pojedinačno ozvučiti, a sve zajedno provesti kroz mixetu iz koje mogu svaku usklađivati i nabrijavati u odnosu na drugu. Sint prebaciti na noge i tako dalje; nisam dalje razmišljao jer nemam zadovoljen niti prvi uvjet. Jedini je bed što su te vešmašine tako glomazne, pa bi trebao naći crew samo da mi prebacuje “opremu”. Možda ima nekih mini-vešmašina na nečijem lageru?
Ovako, da nešto obznanim: ako ima tko od vas kakvih strojeva, ne baš prevelikih dimenzija, a da proizvode koliko-toliko ritmična krckanja/puckanja/šumove/sranja, a ne zna kud bi s njima – neka se fino javi pa ću ja to pokupiti i učiniti u trenu da vam neugledni aparat postane slavan!

Dobro, imam za kraj jedan friški vic iz kolekcije mi vlastitih viceva. Oni će sakupljeni nositi naziv “Chmar”, po nadimku jednog frenda koji više nije na ovom planetu, a prvi je čovjek koji mi je otvorio beskrajnu dubinu potpuno slobodne i zabavne igre, svojim velikom Vicem: “Ide indijanac pustinjom, nađe pušku i dobro mu dođe.” Njemu u čast, eto, bit će objavljenih kojekakvih divota.
Pa ga evo:

“Nakon preslušanog set-a, dođe violinist rezidentu i kaže mu: 'Nabijem ti ploču u guzicu!', a ovaj spremi svoj laptop, otkopča kablove, popriča s ekipom, pa ode na tramvaj i sačeka dvanajsticu.

Nadam se da je poslije otišao doma i da se nije dalje zajebavao po gradu jer je drugi dan ujutro imao neki dogovor, pa bi mu sigurno bilo bolje da se naspavao. A bit će vremena za zajebaciju.”
- 00:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.06.2005., petak

Uvod općenit, pa odjednom izvještaj s dva koncerta!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Okej, jučer sam izgubio oči jer sam cijeli dan proveo čitajući ostale blogere, a droba su mi od smijeha izašla van i trzala se na balkonu. Pa sam postavio Linkze sastrane za neke, najkrvavije mi. Između tih radnji, motao sam nešto po starim rmx-ovima, i još malo se zajebavao sa Ramonesima, pa pisao tekst o već toliko puta spomenutim Acid Mother Temple i 7 That Spells. Evo dolje je cijeli izvještaj, i to na način da je Minimum Manymum napisala prvi dio teksta (nastup u Ksetu), a ja drugi (Močvara, dva dana poslije), pa uživaj.

Predstavljamo vam dvije strane istih lica:

* 20.6.2005. - Kset - “Povratak čarobnjaka”, ili kako bi rekao Marshmallow, Acid Mothers Temple i dalje pričaju sa silama kozmosa, hvala Bogu; te “Domaće sile”, ili kako bi rekla 24 sata, Ekskluzivno, ekskluzivno, Seven That Spells razotkrili poprsja!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

* 22.6.2005. - Močvara - zajedničko muzičko orgijanje gore navedenih bendova, ili kako bi rekao Blažičko, Hrvatska i Japan ujedinjeno nam se zabili u uvo!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Vjerni čitatelji znat će da je moje upoznavanje s magovima japanskog space-rocka proteklo u najboljem redu, a zbilo se nedavne 2004., kad su se dugokosi virtuozi ukazali po ne znam koji put u Ksetu (izvještaj s tog događanja možete pročitati ovdje). Neki su mi eruditi natuknuli da tadašnji koncert nije bio od vrhunaca njihove karijere, ali je po mojoj prosudbi svejedno došlo do opasnih sudaranja sila ovog i onog svijeta. Skeptici se uvijek pitaju kako povjerovati ovakvim tvrdnjama, pa ne vjerujem ni da će ovog puta propustiti mamac. Nema druge nego da se sami uvjerite. Znate onu dobru staru već izlizanu, neke se stvari mogu samo doživjeti. He, a vi već mislili da ćete se nabrzaka prosvijetliti ili me bar bez po buke proglasiti šašavom.

No tranja (trenja?) lana vas neću poštedjeti, pa ću navesti par uzročnika vlastitih (suludih, rekli bi skeptici) ideja.

Nekim slučajem nedugo prije koncerta u studenom mjesecu (studenom) u ruke mi je dopala jedna Pogačnikova knjiga. Marko Pogačnik je likovni umjetnik koji je nekad davno djelovao u grupi OHO, a danas je najpoznatiji kao tvorac slovenskog grba, premda se grb obično ne prikazuje baš identično njegovoj zamisli. Osim toga, već se godinama bavi iscjeljivanjem Zemlje, te tvrdi da se može komunicirati s vilama, patuljcima, palčićima i sličnim prirodnim duhovima, koji, veli čoek, predstavljaju Zemljinu inteligenciju. Čak je osmislio i čitavu genealogiju tih stvorenja. Sclavi bi znao o kakvim se tu vragolanima priča, v. 78. broj Dylan Doga – Div. I opet nekim slučajem, danas se na ispitu iz slovenščine zapričah s profesoricom o potonjem Slovencu. I dok je moj prvi dojam o njegovu radu bio manje-više pozitivan, profesorica, koja je nedavno prevela jednu njegovu knjigu, ocijeni da je P. između manipulativnog šarlatana i vizionara bliži ovom prvom. A ja mislim da ljudi općenito (i ja, možda upraf sad) pokušavaju prostorom i vremenom uredno obuhvatiti pojave o kojima je nemoguće razumski suditi te da se kod P-a radi o individualnoj filozofiji koja stoji iza umjetničkog izričaja. A u umjetnosti je sve moguće, pa je teško govoriti o prijevari ili ludosti, trala-lala-lala-la. Uglavnom, razgovor je okončan finom ocjenom u indeksu i zakazivanjem sljedeće diskusije za jesen, kada bude objavljena knjiga.

Orb. Prema navodima istoimenog dvojca, orbovi su usporedivi s mjehurićima energije koji se izlučuju tijekom plesa. Ovakvo je ponašanje uzrokovano glazbom, i preporuča se u što većim dozama, uz robu prve klase, iako nije nužna. Fenomen se navodno pojavljuje i među obožavateljima gotičkih mračnica, kao i među brejkbit partizanima, i među ljubiteljima seoskih zabava. Svakom svoje. Čak se i NajSumnjičaviji mogu složiti da umjetnost poznaje odmak od stvarnosti. Pitanje je samo kako će pojedini uživaoc opojne glazbe sasuti svoj opis u riječi. Eto, netko će reći da se fino najo špeka i luka, te napijo ko majka pa ga pukla balalajka, drugi će raščlanjivati cvrčanje kompjutorski obrađenih šumova i višaka, treći će pričati o tripastim refrenima. I tako dalje. A ja ću reći da su moja iskustva uvijek drukčija, i neću previše daviti takvim impresionističkim elaboratima u nastavku teksta. Ili hoću, hehhehhehe. Zasad je dovoljno reći da su orbovi opet primijećeni.

Sad se bacamo na objektivne činjenice. Acid Mothers Temple u Kset stižu nakon cjelodnevnog putovanja, višekratnog fulavanja vlaka i pješačenja preko slovenske granice. Intro ostavlja dojam da je naše omiljene čiče (hmm, pa ne čine mi se baš TAKO stari, op.S.) pregazilo vrijeme, ali samo u smislu trošenja dnevne doze energije. Čak mi ih bude i žao, najradije bih ih poslala da se naspavaju do sutra, pa da onda zaverglaju s napunjenim baterijama. Međutim, druga je stvar (ili koja već, teško je to kod njih odrediti) sasvim druga strana ploče, Džepenci očito imaju još par baterija skrivenih po džepovima. La novia je ujedno ljepotica za koju bi vrsni poznavaoci rekli da je najdopadljiviji dio njihova opusa, iako mene to nimalo ne priječi da uživam u njezinom melankolično-psihodeličnom ponavljanju od kojih 10 minuta. Nakon te duge kozmičke erupcije slijedi još jedna mikro-makro-epopeja od još kojih 10 minuta (ili koliko već, i to je teško reći), za vrijeme kojih se kolege Soniczoil, Marshmallow i moja malenkost bave predviđanjem nastavka koncerta i dobronamjerno šale na račun raznolikih iskustava, iskušavanja i iskušenja ovih starčića (ma nisu stariji od oko 5 banki, ha?, op.S.). I moram ponoviti svoj proročanski zaključak: AMT-i ponovno proživljavaju ekstatične trenutke nekih prošlih degustatorskih vremena, hehe. Sljedeća je glazbostvorevina, naime, opet La novia. Pogačnik bi vjerojatno rekao da se Ejsidi dobro kuže s patuljcima koji pletu zvučno-svjetlosnu mreže, ili možda pak bacaju te orbovske balone. Netko manje sklon fantaziranju, ali sklon AMT-ovcima, bi rekao da Kawabata Makoto i dalje vješto prebire tu svoju svemirsku gitaru. A netko manje oduševljen bi rekao da je manje oduševljen i izlistao propuste. Meni se to ne da.
I onda, koliko još mogu objektivno reći, slijedi moćna obrada suzemljana Gong s albuma You, kako su mi sugerirali najvrsniji poznavatelji. Korištenje onih prethodno spomenutih aduta iz džepova podešeno je do maksimuma, neki se posjetitelji još od La novie uživljeno trzaju pod dojmom transičnih basistovih napjeva i onih svemirskih zvukova koji zvuče kao da se iz Rolanda ispaljuju zračne lopte koje se nevjerojatnom brzinom odbijaju od stijenki zidova zakotrljavajući cijeli prostor. Sve vam je jasno.
Nakon takvih kozmičkih vrhunaca stvarno je neuljudno očekivati još i bis. No i za takve situacije ovi stari zajebanti imaju provjereno rješenje: riješiti se dosadnjakovića onom starom: nana nana, nana nana, heeeej - guuudbaj...

I mene je eto nekim slučajem dopala čast da vam opišem svijetlu stranu AMT-a, te najbolji najkraći koncert godine. Ne znam jel taj Mate sklapa dilove s patuljcima, ili što je u pitanju. Ali u svakom slučaju dobiva odličan (5) iz zalaganja!

No prije no što vas prepustim kormilarenju po mračnoj Močvari u društvu drugara Soničnog, bilo bi vrlo ružno ne reći pokoju o predgrupnim domaćim snagatorima psihodeličnog zvuka – Seven That Spells. Najvjerniji čitatelji pratili su žučnu polemiku oko toga bi li Deda trebao zavitlati košulju i isprsiti dlakice, a gitarist za to vrijeme skliznuti u sjenu da se obožavatelji (a ne obožavateljice, hm) mogu fino nauživati u pogledu, ili postava treba ostati kakva jest. U Ksetu su svi došli na svoje. Cijeli se bend nakon par minuta svirke ugodno raskomotio riješivši se gornjih odjevnih predmeta. I konačno su razotkriveni identificirani leteći škemboliki oblici! :)) Nemojte da vas zavara što se toliko opširno bacam na vizualni dio izvedbe, jer je i u auditivnom smislu bila vrlo zanimljiva. Ali ipak za najvjernije čitatelje i slušatelje moram spomenuti da bi trebali posvetiti dovoljno pažnje i gitaristu jer se ovaj u međuvremenu prometnuo u pravog italo-gangsta za(s)mejavatora. Jednostavno morate vidjeti kako čupavi ?(možda ti, Sonični, znaš kako nazivaju tog simpatičnog momka? - Niko, op.S.) ustima urešenim chaplinovskim brčićima prati vlastita prebiranja prstiju, ma usrećio bi i moju baku da ga vidi! Najozbiljnije.

A zvukovno su čarobirajući sedmaši te večeri dobili i pojačanje gospona Nikše, aka klavijaturista Tene Novak i drugih zanimljivih hrvatskih psihodeličnih bendova. E sad momci već zvuče poprilično impresivno za moj ukus. I baš mi se sviđa ta izvrnuta gay-spika funky basova (hehehe) prekrivenih vrištećom acid gitarom i mahnitim bubnjanjem. I izpičšiftanim zavijajućim klavijaturskim zvukovljem. I dođite ih čuti prvom sljedećom prilikom jer su stvarno oukej.

I sad bih još svašta pisala, ali čujem glasove, tj. Soničnog kako na drugom kraju grada brusi pero i zube pa toliko zasad od mene, heeej - guuudbaj!

(fajnli) muvin ouva,
mista sonik, plej da dark sajd ouva...

Minimum Manymum
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Deder zavrt' ploču i uovu stranu, da t' kažem što mi je na duši!

Dok se naša Minimum Manymum prije pisanja izvještaja dobro nakljukala etera pa razvrtila priču o patuljcima i orbovima, ja sam, kao i uvijek, ostao čist i čvrsto na zemlji. Pa tako AMT-u neću baš spjevati kozmičke ode, dok mi se već ne omakne. Jebiga, to je to, malo su u Ksetu bili umorni od puta pa se i osjetilo. Ali da je umor bio tako značajan pa da nam opet ne razmrdaju glave s tim hipnotičkim piljenjem gitara – nije!
No ja bih ovdje trebao pisati o njihovom drugom nastupu u gradu nam Zagrebu, i to u srijedu, u Močvari. Tamo su 7 That Spells i Acid Mothers Temple fino izbrijali jedan zajednički sešn, i uz to uspjeli izmamiti komentar jednog našeg drugara:
“Sick, sick, sick!”, kaže on i zavrti tintarom.

Naravno da je večeras sve bilo sik!, pa Bijelo Dugme je nastupalo na Maksimiru, hehe.

Ja nisam bio baš tako iznenađen nastupom AMT-a jer sam ih ipak imao prilike već ispreslušavati, ali da je ovom prilikom bila boleština – bila je. Važno je naglasiti da nam je taj neplanirani odlazak na navedeni nastup uletio isključivo zbog upada koji je stajao nula (0) kuna, i to smo svi s veseljem prihvatili! Da ovi šupci iz Lisinskog slučajno čuju za AMT, već bi opalili neku cifru od 250čuna i nazvali atrakciju “predstavljamo egzotičnu skupinu muzičara, potomaka Vulkanovih predaka”. Možda samo s oznakom “r”, da se ne bi 'ko zgrozil, ti bok mater!
Uglavnom, mi se sretni situacijom “darovalo nam genijalan koncert” nekako dogibali do Močvare, a ovi unutra počeli prije nekoliko minuta. Ja se naravno odmah zalijepio za zvučnik, pa mi zato danas membrana lijevog uha slabije prima.

Bilo je fino vidjeti na stejđu toliko ljudi koji bučno tripuju i dobro se zajebavaju. Svakako je u Močvari bio mnogo bolji odnos dvaju bubnjeva, od kojih su jedni u Ksetu bili nepotrebni, a ovdje prilično dobro iskoordinirani, dok su i dvoje klavijature doprinjele jačem doživljaju. Uz stalne izmjene na isntrumentima brijali su oni tako više od sata, u etapama od po petnaestak minuta. Pritom se Deda (Đed) opet uspio razgolititi, onaj basist AMT-a je katarzirao na stejđu a dva japanska kulera na klavijaturama i gitari palili su duvan za duvanom i vodili ceremoniju. Bilo je to moćnije, nabrijanije i surovije nego dva dana prije, pa mi je fino sjelo. Vibra se malo razjebala kada su Spells-i svoje instrumente ustupili muzičarima iz publike (Franjo na gitari i neki simpatični Padobranac na klavijaturama) da se malo iskušaju u toj zvučnoj igri. Naravno da je tako; kad ideš slušati koncert, nisi ujedno spreman i za svirku. Zato ja baš i nisam za taj “otvoreni stejđ”, nego više volim da mi onaj tko je ufuran prenese svoju priču.

I poslije je opet početna ekipa nastavila sa svojim odama, koje su sezale do granica potpune zvučne prepunjenosti - kad sva ta smjesa krene izbacivati samo određene frekvencije, od čega se čovjek trese u ekstazi ili mora pobjeći glavom na livadu.
Treba reći da ovakvi nastupi nisu baš svakodnevna stvar i da netko jednostavno nema želudac za to, no tako je uvijek kad se na jednoj strani nađu “zlo” i “zajebancija”, pa se ispremješaju da više ne znaš kako pojmiti tu pojavu.
Hehehe, a vrlo im je simpatičan bio i onaj refren “Kara-jte-se!” na kojem su također odtripali svoju dugometražnu kompoziciju.
Želim im samo da zabriju i po drugim zemljama u ovoj kombinaciji jer predstavljaju spoj s brojnim prednostima. Ah da, pa normalno da će zabrijat i dalje kad su Spellsi već dogovorili snimanje albuma u Japanu, pod Esid Majčinom producentskom palicom.
I eto ti ekskluzivne vijesti, a mi put pod noge, pa na čorenje!

Etui Etui Soniczoil
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
galerija s nastupa u Močvari: fotka1, fotka2, fotka3 i fotka4

- 17:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.06.2005., četvrtak

Zapravo događaji iz srijede i dijela četvrtka - ha ra!

U laboratoriju je danas bilo vruće kao i drugdje u gradu kao što svi znamo. Krenuo sam kopati po jučer započetom remixu dragih nam Ramonesa, pa ih počeo pretvarati u fini crunch-digital-hiphop-stroj-za-mljevenje i tako se zabavio. Onda je poslije S. bacio potez do mene, pa smo proizvodili nešto na tragu Electrelane, koliko sam poslije razabrao iz snimke. To bi također moglo imati budućnosti u nekoj budućnosti (hehe), kad već porješavam postavljene muzičke zadatke o kojima već znaju i ovi i oni.
Inače se kao novost pojavila i neka kompilacija na kojoj ćemo se zvukom ukazati ja i Minimum Manymum (koja je tako dobila posebnu motivaciju za sjedenje u svom studiju, pa između ostalog provodim dane slušajući što ispada iz te njene glave, kroz komp do zvučnika – i veoma sam za pohvalu spreman!). Ime kompilacije još ne znam, no izvjestit ću doskora.
Isto je tako ovih dana dgovorena suradnja između navedene Minimum Manymum i glave, brade i performansa mi. Tako ću na live-u imati podršku, što je skroz zgodno.
Danas sam nešto razmišljao i o tome na koji način sastaviti bend za sva godišnja doba i došao sam do toga da za početak trebam naći dva ili tri bubnjara koja bi se uhvatila ritam mašina, semplera ili potpuno prearanžiranog seta bubnjeva. Jedan od setova zadržao bi samo bass kick, a na mjesto snarea bi isfurao limenu ploču. I dok bi jedan mogao proizvoditi temeljni ritam, drugi bi se mogao posvetiti činelama i isto tako iskonstruiranim prijelazima. Sve samo lim, željezo, oštri udarci i industrijski treskovi koji melju hip-hop i drum'n'bass ritmove. Dvoje klavijature na distorziji i debeli bass preko svega.
Naravno, vrebam ljude koji su se već okušali kako u klupskoj glazbi tako i u drugim žanrovima, a da im je dopizdilo, pa bi se okrenuli experimentiranju baziranom na plesnom beatu. Može li se opisana bićad pronaći u ovoj zemlji ili treba tražiti negdje drugdje (u moru:)), tek će se vidjeti. Treba li imati dobar njuh ili davati oglase, hehe, također je pitanje bez presedana.
A da sam ponio kabel za prebacivanje fotki na komp sad bi mogao objaviti exluzivne fotke iz Močvare gdje su večeras (to je još bila srijeda) sešnirali ujedinjeni Acid Mother Temple i 7 That Spells. Ima na fotkama i goli deda (mi ga zovemo đed)!

U jednoj rečenici o koncertu: Japan vs. Croatia + gosti iz publike i drugih bendova, razvalili nam glave i dobro nas zabavili ovim finim sick repetama, a bit će i o tome recenzija na BUKI.
Ha, jebote – uvijek zadnju rečenicu nešto linkam na taj sajt. Za popizdit!
- 01:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.06.2005., utorak

U ovih dva dana osmislio sam glavninu materijala za zajebanciju nazvanu performans. Mislio sam da sve tu nabrajam, pa da imam kasnije neki kontinuitet i da vidim kako se gradila priča, ali to mi se više ne sviđa.
Ako opišem cijeli nastup, neće mi ostati razloga da ga i izvedem.
A i onaj tko dođe, znat će što može očekivati od početka do kraja, a to nije lijepo. Treba mu nešto nepredvidivo uletit; da nasmije ili da oduševi, hehe.

Ostaje mi napisati nekoliko seminara i dati nekoliko ispita nakon čega se krvnički bacam na realizaciju zamišljenog: završiti sve stvari za dvostruki album i proslijediti ih za finalnu produkciju, i srediti matrice, video, materijal i ostalo za live act/DJ-ing/performans/.
Zašto stalno spominjem taj neki fantomski nastup, kad nisam postavio niti jedan datum, a bogami ni razlog da se sad iz vedra neba negdje ukažem i stanem puštati svoje drage digitalne strojeve?
Ma primilo me na natječaju TERMINAL00 u sklopu Balkan Art Festivala u kategoriji "klupske kulture" (od 40 radova, prošla su tri (3!)) i sad imam izvesti što znam u Ljubljani. Festival će se održavati od 28.9. do 1.10.2005. po raznim klubovima u navedenom gradu, sa završnom večeri u K4!
To je neka fora da se vidi što radi bivše "bratstvo i jedinstvo", a i neke su nagrade u igri za one koji se svide žiriju. I tako mi se taj zahtjev poklopio sa vlastitim da mi se ne da više samo puštati mjuzu nego se želim vratiti na žive instrumente, pa taj odnos malo razmrdavati.
Prije Ljubljane mislim isfurati nekoliko nastupa da se malo ufuram, a vjerojatno će nešto od toga biti gledljivo i slušljivo u Bjelovaru (21.8.2005.) na zatvaranju BUKE, koja tako ostaje samo on-line, i u Zagrebu.
Još se ne zna gdje.

+ još smo bili jučer u Ksetu na predobrima japancima Acid Mothers Temple, a i domaće su se snage 7 That Spells također pokazale na zavidnoj razini. Bit će recenzija za dan-dva na BUKI.

- 13:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.06.2005., nedjelja

Razvijanje koncepcije koja čini prekretnicu u radu mi, ujedno ujedinjujući i sva dosadašnja iskustva, nastavlja se iz sata u sat – mogao bi reći da dobijem na dinamičnosti. Ponekad možda idem preduboko, i razbijem se tek pred problemom izvedbe svih elemenata uživo. Prvo su, kao jedna od bitnih okosnica izvedbe, u igri bili kazetofoni, a sada se priča bazira na spajanju svirke i DJ-anja. Taj dio s puštanjem dovršenih mi stvari nekako je dosadan i za “biti” i za “izvoditi”, pa tako ovdje uključujem performans. On mora biti referenca na nešto više-manje prihvaćeno u klupskoj kulturi, pa mi se tako VJ-ing čini kao idealan prostor/alat za manevar. Ono što mi također ide na kurac je odvojenost Vj-inga i DJ-inga, kao rada i kao ukupnog rezultata, pa ću tu pokušati dati vlastito viđenje rješenja problema koji mi se odnekud kao takav nametnuo.

- 20:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.06.2005., subota

Danas se čovjek bavi filozofijom religije; to dobro dođe između ludovanja i performiranja;)
Jedan dio se poklopio s onim što sam neki dan pričao o potrazi za vlastitom svrhom bivstvovanja na ovom planetu, pa ga evo:
(...)Stoga se može reći da se i pogled na smisao u cjelini i njegova pretpostavka nalaze u korijenu ljudskog postojanja, koje kao zov uvijek poziva na vjeru da život ima smisla. Tko se tomu otvori, taj će svoju istinu spoznati. Ona će mu se pokazati, možda ne s nužnim argumentima, no to je uvijek tako ako se misao kreće u horizontu slobode.


Minimum Manymum radi na novim stvarima - mislim, još nije nijednu dovela kraju, ali broj započetih mogao bi pokriti prosječni album. Neki dijelovi su joj totalno briljantni, pa nije bitno koje će godine za to čuti javnost!
- 18:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.06.2005., petak

Nos ću ti na ribež natrljat (ili Gizmo u kotlu punom napalma)

Gospodin Gizmo je, za potrebe jedne dokumentarističke emisije, bio od strane robota-igračaka bačen u kotao pun napalma i sad se očekuje junak koji će ga spasiti i zaslužiti ovacije gledatelja i neku svotu novca. Naravno, to nije sve već čitava priča uključuje totem od lego kocki, junaka čudne prošlosti, fenomen poremećaja ličnosti, čarobnjake i spašavanje svijeta od armagedonskih sila koje prijete izaći na slobodu.
To se sve događa u novoj mi stvari u kojoj se beat mrvljenja mješa s klavirom, uz neizbježan solo na bendžu. A sve je počelo vrlo nevino sa temom koja se zvala "Ćovjek u bijelim tregerima ide po vodu" i pretvorilo se u vidite vi kakvu slatku priču. Stvar direktno upada u jednu od onih koje ću izvoditi live, što bi moglo biti već za nekih mjesec-dva!
Inače, danas mi se sjebala drombulja pa moram kupit novu. Bah.

Jučer govorih i o Mr.Hyde-u, pa evo dolje jedne proljetne verzije iz frizerskog salona.
Image Hosted by ImageShack.us
- 21:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.06.2005., srijeda

POVIJEST BOLESTI

Image Hosted by ImageShack.us

Rekao sam prošli put napisati nešto o povijesti bolesti ili kako traje sve veći stupanj zaraženosti virusom muzike u mojoj osobi. Krećemo iz daleke prošlosti.

Najprije sam pola života čitao stripove i slušao priče svoga djeda, onda igrao nogomet itakodaljeitakodalje dok mi sve ne dojadi pa odnekud posudim neku razjebanu gitaru s tri žice, kupim ostatak a Žes mi pokaže što koja uopće znači. Onda sam ga nagovorio da osnujemo The Spuckes i sviramo Partibrejkers, Ramones, Iggy pop-a i tome slično. Još su se tu priključili Hari i Kos, a nepisanim je sporazumom dogovoreno da ćemo se više zadržavati na rocku i da nećemo kopati po punku. Tako i bjaše nekoliko mjeseci dok meni ne dopizdi, pa sve to raspustim. Možda da samo napomenem da smo napravili i nekoliko svojih stvarčica (“Zaražen Sam”, “Sutro”, “Sivi Stočar”) i još nekoliko koje nikad nismo snimili pa sad više nitko nema pojma ni kako su zvučale.
Onda sam sreo Jozzzu i Dekija, pa smo još pozvali i baruna Mecengerštajna i napravili “Debele bunde za umjereno pretežito vrijeme (jesen/zima) ili skraćeno “Umjereni” i krenuli žestoko i distorzirajuće u vrući seoski dan. Najprije smo se guštali obrađujući sve od Ramones-punka (jer to nije moglo proći u Spucksima), Pistolsa i Stoogesa, pa smo direktno naslonjeni na te utjecaje izrodili nekoliko neuspješnica. To su bili veličanstveni promašaji tipa “Mrtvi grad” ili, s druge strane, nedvojbeni pogotci pod nazivom “U punoj sobi dima...” i “Noćas sam bio debela bunda” koji su na svjetlo dana iznijeli teme poput incesta (za razliku od ostalih takvih priča, ovdje se radilo o nenasilnom i objema partnerima ugodnom događaju) ili pak drogom izazvanih halucinacija gdje nam se glavni pripovjedač pretvorio u debelu bundu “koja sve zna i sakrit joj se ništa ne da”. Iz biografije vadimo podatak o jedinoj svirci u nekoj ribarskoj kolibi gdje smo se polusvjesni valjali po podu i vrištali u otpojene mikrofone i tome slično. Bilo je i opet i nekih novih stvari koje nismo stigli snimit, a Jozzzo je odgibao u vojsku, Deki na fx. Reklo bi se. "Svaki međ svoje poplune!"

Navedene događaje, u svoja dva broja, ispratio je fanzin “Gorstack” (naslovnica 2.broja ovdje) iz kojega su i iščupane prethodne fotke, a sve se temeljilo na potpunoj šali.

Sljedeći je projekt bio “Mrvice kruha pokupio je nepoznati prolaznik i odnio ih na mjesto gdje su golubovima sjajile oči bez posebnog razloga” gdje se uključila flautu, bongosi, a ja sam se uhvatio basa. Trebala je uletjeti i elektronika, ali se sve vrlo brzo razjebalo s ponekom temom koju ću možda nekad i izremiksirati. Pa smo se Deki i ja upustili u “Homo Ludens” projekt (inspiracija: Mogwai + Death In Vegas), odradili improvizirani nastup i razišli se slijedom tko zna kakvih životnih okolnosti.
Na ovome mjestu u priču ulazi BUKA. U prostoru buke susrećemo se Maiv i ja, i osniva se ansambl emocionalnih strojeva - Adalin's Cloudee Clo, rad kojega je sada zamrznut ali nikako ne i prekinut. Više o tome može se naći ovdje, i ono što sam iznio u intervjuu za Terapiju prije sto godina, a oni su jedini napisali i recenziju jedinog nam albuma “Ratatatui”. Krenuli smo od bas dionice koju sam napravio sa “Homo Ludens” i od nje je nastala jazzy stvar imena “Frottage”, koja se mnogima dopala. Meni je isto bila okej, a ukupnosti albuma ne zamjeram ništa jer je sve to nastalo tako i tada, ima svoju važnost i sadrži mnoštvo zanimljivih stvari (“Aplonuid”, Normal To Me”, “Subota”...). Na tom se ostvrenju pojavljuje i Minimum Manymum, moja buduća sudružnica/suradnica, iako se tada gotovo i nismo poznavali.
Mala digresija na ACC bio je bend “Palms & Agavas” koji je nastao na radionici Otokultivatora03, a osim mene na basu, tu je bio Miro Mirt na gitari i vokalu i Robi za bubnjevima, i tu smo fino nojzično kričali i nastavili trajati još koji mjesec. Spomenuo nas je Marshmallow na Z'brda z'dola. Možda nekad napravimo i P&A revival.

Nego, dodirnuli smo se elektronike na ACC-u koja je time ušla na velika vrata u tkivo mi krvavo i od tada počinjem sumanuto raditi vlastitu interpretaciju tog žanra, okrstivši ga imenom crunch. ACC mi je u konačnici bio pre-mekano ostvarenje, pa sam ovdje želio raditi s nabrijanijim zvukom u odnosu na “Ratatatui”, ali je na kraju ipak podosta atmosferičan. Tako je izdan samostalan mi album “Bluebbery With The Coat And A Huge Mirror” , a još toliko stvari u tom trenutku mora ostati neobjavljeno (mnoge od njih sam do sada i pogubio, slijedom raznih presnimavanja cedea i beckapiranja kompa). Popis stvari je tu:

1.init patch
2.odbljesak od neznam
3.ponesi naočale (2.dio)
4.caol ida's blue boxes become adapted
5.giwizzani
6.break up of zmikrin
7.svy es s'upe
8.tuche
9.hot toddie in cardhu
10.u ispranom skalpu vuče mi se pingwin
11.sweet mammas talking in computer room
12.all the rooms disapear
13.little one of space cherry

14.bo.nus – tuche (maiv's (con)fusion mix)


,a možete pročitati recenzije ovdje ili ovdje. A pronašao sam danas da sam i na Top domaćija izvođačof mr.Tounija Šarića; i to možete pročitati na klik ovdje. Od naziva albuma nastala je i priča koja na svoj način indirektno i metaforički opisuje glazbu, pa je evo:

“Jedna žena koju nisam poznavao ustala je noćas iz svog kreveta i stala me zvati na telefon. Veza je bila katastrofalna! Mješali su se glasovih nekih životinja, fena i nekih signala koji su mi zujali po sinusima. Skinuo sam svoju haljinu boje borovnice i stao se penjati bliže otvoru rupe, valjda da se popravi signal. 'Dobro veče', pozdravili su me ukućani, njih 10-15 što su sjedili za velikih baroknim, valjkastim stolom ispod kojega sam provirio, okružen njihovim cipelama sa zakovicama i malo sasušenog blata po rubovima, prostih mucavih čarapa od zečjih repova i kojekakvih gluposti. I dobar dio mufova u kaputima koji su ručavali također. Uspravio sam se i prevrnuo im stol, a tri su muškarca, od kojih su dva igrala nintendo, a treći gledao kroz prozor cijelu sobu u odrazu divovskih ogledala, izvadila svoje mobitele. Pištale su poruke koje su slali ženama u susjednu sobu, a jedna se tako obezglavila, da joj je glava pala niz uski ulaz u moju rupu (u kojoj živim sa utorka na srijedu , ili pak obratno). Uzeo sam bicikl da pokušam sustići misao koju sam zaboravio vidjevši plavi ekran. Zapravo se čini ozbiljnim, ali doista sam se smijao to veče! Iskočila su mi dva limuna, po jedan za svaki obraz i dotrčala je žena odjevena u tamno plavu suknju, bijelu košulju s izvezenim ovratnikom, a sve skupa ugurano jedno u drugo, i natapiranom frizurom. Bila je prekrasna i razmuljana, s ustima u obliku gornje polovice slova o. Uzela je limun, stala ga sjeckati i pozivati na ručak, nastala je gužva, tornado, a onda su se svi primirili zabavljajući se svojim mobitelima, smješkajući se tu i tamo i laktovima nagurivajući ovoga do sebe.“

I nije mi bilo dosta da samo tako doma radim mjuzu i izdajem je. Sad kad sam konačno imao stvari s kojima sam u potpunosti zadovoljan, zanimalo me je li moguće naći ljude koji bi to pokušali prenijeti u živo. Ovdje je bila fora da svatko može čuti kako to treba zvučati i pristati na rad ili ne.
Tako je nastao Analog Spam i njegov antipod Anal Sperm (slika na početku teksta!), u sastavu: prof.Turnesol (klavijature1, efekti i gitara), Jazzie (bas1), I-wan (bubanj), Lollobrigida (klavijature2, vokal) i ja (bas2, vokal).
Lijepo sam na stranici www.analog-spam.tk sročio pribacivanje naglaska s albuma na bend, pa pod “Prvim Korakom” stoji:

“U početku bijaše 'Blueberry with the Coat and a Huge Mirror'; u svojoj introvertiranosti, samo ponekima dopušta da je pojedu, razmuljaju, namažu i nose u paketu. Paket nazvan začudnim, elektro-magnetskim imenom, postavljeni signal u svojoj kapsuli pod budnim okom Etui Etui Soniczoila odvaja se i živi u samo tri dimenzije. A onda opet, ta bujajuća snaga otkida se kontroli, tko više može biti nedotaknut, tko može omotati svoje uške. Stvara se planetarna organizacija proizašla iz različito usmjerenih laboratorija u svrhu nadziranja, novih dostignuća i saznanja (ispod i iznad zemljine kore) Analog Spam, a pod čijim kodnim nazivom počinje uznemiravanje soundtracka za život, ovaj puta potpuno ekstrovertan u svom diskursu. U svojim prvim dostavama, radi što lakšeg prihvaćanja emitirajuće smjese, u participanata se pojavljuje biološki stimulirana prilagodba pri čemu im kao produkt povrh glave izrastaju tanka metalna ticala s tendencijom isprepletanja, proširivanja područja, i tako unedogled pretvarajući se u auditivnu epidemiju.”

Bilo je to zanimljivo iskustvo sa isto takvim rezultatom. Dobro smo se zajebavali s prebacivanjem muzike iz jedne vrste medija u drugi, i sve je to izbrijano na nekoliko nastupa u Kutini, Šibeniku, Bjelovaru, Vrbovcu, Zagrebu, a čak smo počeli raditi i nove stvari. Ja sam se nekako zakačio na to, ali sam u isto vrijeme upao u petlju koja uključuje fx, zauzetost ostalih članova vlastitim projektima i uvid da ni Analog Spam nije dovoljno čvrsta stvar. Želio sam unutra još neke strojeve i mnogo više šrkipanja i muzičkih nevolja vezanih uz Commodore zvukovlje, nego što je to Analog Spam mogao ostvariti.

Događaji oko doba Analog Spama ovjekovječeni su i u fanzinu “Fanzilla” koju sam izradio s kolegom Bbop-om, čime mi se interes proširio i na koncertne izvještaje, recenzije i tome slično.

Poslije Analog Spama upustio sam se u potpunu improvizaciju s bendom Oras. Cilj je (bar za mene) bio stvoriti što bučniju glazbu sa što slobodnijom formom unutar koje se može manevrirati. Snimali smo probe, a čak smo jednom live gostovali i na radio studentu. No, čim sam dobio osnovni uvid u takvu vrstu muzičke interepretacije bilo je vrijeme da se, poučen novim znanjima, vratim na vječnu elektroniku i usmjerenost prema sebi samom. Također je krenula i suradnja s Minimum Manymum/Skvr!, pravom Babom Đedaj i ženom mi, recenzenticom i glazbenicom par exellance! Ona je također zasukala rukave na nogama i rukama, i krenula u ostvarivanje vlastitog elektronskog prvijenca (po meni njena glazba vuče na Boards Of Canada, Air, a u posljednje vrijeme se uhvatila i neke Sofa Surfers plesnosti), a ja sam joj čopio jednu stvar koju ću izremiksirati i uvrstiti na svoj novi album.
Uglavnom, počeo je rad na novom mi dvostrukom albumu radnog naziva “KA (Ovostrano – Onostrano)” koji će uz crunch electro sadržavati i ponešto dub-a, atmospheric-a, IDM-a, i naravno avangarde. Cijela je ta priča došla do stupnja produkcije i posljednjeg odabira stvari koje će se nalaziti na cedeu, s uvijek otvorenim izmjenama i dopunama u vezi svega; izgleda, broja, zvuka...
U međuvremenu sam DJ-ao ponešto (Močvara, Sc, Safe House), a sada se hvatam nečeg što mi je potpuno novo: da umiksavam matrice i još live koristim bas, drombulju, glas i neki stari razjebani sinth.

Nakon svega toga bitno je reći da mi se nekako isprofilirala određena vrsta uvjerenja koja drži da svaki čovjek (dakle, životinja koja ima razum, može graditi kuće, spletkariti jedna protiv druge, ali se i smijati, opijati se ili producirati) ima talenat za nešto, pronalaženje čega je smisao života koji je dobio iz vedra neba. Ta ga stvar u isto vrijeme motivira, izgrađuje i čini sretnim, što i je krajnji cilj. Odbijanje ili nebavljenje takvom potragom, svakako je poniranje ka lošijemu a dolazi u vidu dosade.
I eto me tako, na sreću ili nesreću svijeta, u muzičkom biznisu, hehe.

A povijest bolesti došla je do svježe nam sadašnjosti.

- 15:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.06.2005., ponedjeljak

dobrodošao svatko tko zaviri u ovu špilju!

Image Hosted by ImageShack.us


"No nemoj da si izvrneš šiju", hehe (nastavak naslova).

Uglavnom, kao što i sam naziv bloga kaže - SONICZOIL PP (što u svakom normalnom slučaju može značiti soniczoil - poštanski pretinac, no ovdje ćemo to preformulirati u soniczoil piše povijest) - ovdje će se raditi o vlastitim dostignućima i ponorima vlastitog mi bavljenja muzikom, s jakim naglaskom na događaje koji svakodnevni život znače. A to su recenzentski utrošeni sati na BUKI, hodanje po koncertima......nastupi, performiranje i tome slično.

Svatko se može u tome naći, ali se vrlo lako i izgubiti, jel tako.

- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se