Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/soniczoil

Marketing

Danas sam prilikom sranja na veceu došao na ideju da svakako u nekom od projekata moram uključiti dvije do tri vešmašine. Svaku pojedinačno ozvučiti, a sve zajedno provesti kroz mixetu iz koje mogu svaku usklađivati i nabrijavati u odnosu na drugu. Sint prebaciti na noge i tako dalje; nisam dalje razmišljao jer nemam zadovoljen niti prvi uvjet. Jedini je bed što su te vešmašine tako glomazne, pa bi trebao naći crew samo da mi prebacuje “opremu”. Možda ima nekih mini-vešmašina na nečijem lageru?
Ovako, da nešto obznanim: ako ima tko od vas kakvih strojeva, ne baš prevelikih dimenzija, a da proizvode koliko-toliko ritmična krckanja/puckanja/šumove/sranja, a ne zna kud bi s njima – neka se fino javi pa ću ja to pokupiti i učiniti u trenu da vam neugledni aparat postane slavan!

Dobro, imam za kraj jedan friški vic iz kolekcije mi vlastitih viceva. Oni će sakupljeni nositi naziv “Chmar”, po nadimku jednog frenda koji više nije na ovom planetu, a prvi je čovjek koji mi je otvorio beskrajnu dubinu potpuno slobodne i zabavne igre, svojim velikom Vicem: “Ide indijanac pustinjom, nađe pušku i dobro mu dođe.” Njemu u čast, eto, bit će objavljenih kojekakvih divota.
Pa ga evo:

“Nakon preslušanog set-a, dođe violinist rezidentu i kaže mu: 'Nabijem ti ploču u guzicu!', a ovaj spremi svoj laptop, otkopča kablove, popriča s ekipom, pa ode na tramvaj i sačeka dvanajsticu.

Nadam se da je poslije otišao doma i da se nije dalje zajebavao po gradu jer je drugi dan ujutro imao neki dogovor, pa bi mu sigurno bilo bolje da se naspavao. A bit će vremena za zajebaciju.”

Post je objavljen 26.06.2005. u 00:13 sati.