Riječ za tebe
Kakvo je jelo možeš saznati samo ako ga kušaš. Uzmi moju riječ i kušaj je. Uzmi moju riječ i provjeri kolika je u njoj snaga. Uzmi moju riječ i provjeri kolika je u njoj sila, sila koja mijenja, sila koja obnavlja, sila koja uzdiže. Uzmi moju riječ. Probaj je! Kušaj je!

Kreni i budi glas koji viče u pustinji. Ti budi onaj koji opominje u ime Božje. Ti budi onaj koji dovodi svijet meni.









Zajednica Emanuel - Hercegovina

27.05.2009., srijeda

Krv s križa

Krv s križa kapi po mojim mislima

čisteći razum od pakosti duše

daje mi milost raspetoga

raskida lance koji me guše.


Otvara nebo da ljubav prođe

i svjetlo donese u moju tamu

pokazuje put kud mi je ići

ulijeva radost novom danu.


Miluje blago sjećanja moja

otkriva tajnu vječne nade

prekriva krvlju sav mi život

ne dopušta zlu da ga krade.


U borbu za život vapi srcem

ljubavlju Božjom protkan glas:

„Ostavi stare ruševine

i dođi dijete u vječni spas!“


Mario

- 11:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Isusova velikosvećenička molitva (Iv 17, 11-19)

Molitvu za jedinstvo vjernika Isus izgovara na kraju oproštajne večere kod koje je navijestio svoju skoru smrt. On prinosi sebe kao žrtveni dar svjesno se predajući za druge. I moli da po toj žrtvi Bog posveti učenike i sve one koji će po njihovoj riječi vjerovati u Njega.

Iako je bio u svijetu, Isus nije od svijeta. U svom se mesijanskom djelovanju nije ponašao po svjetovnim kriterijima. Nikada nije tražio svoju slavu niti se dodvoravao bogatima i moćnima. Bio je prijatelj prezrenih i odbačenih, nježno sućutan prema bolesnima, blago milosrdan prema grešnicima. On želi da takvi budu svi oni koje će ga slijediti. Zato moli za njih. Moli Očevu zaštitu za njih u svijetu u kojem ostaju. Moli da ih Otac očuva od Zloga, od „kneza ovog svijeta“

Svijet je vezan za ovozemaljske užitke i ima svoja pravila ponašanja. Međutim, Isusovi sljedbenici se ne smiju ravnati po tim pravilima. Istina, oni žive u svijetu, ali mu se ne smiju suobličavati. Isus moli za njihovo zajedništvo s Ocem jer samo u zajedništvu života i ljubavi s Ocem mogu pobijediti svijet i suočiti se s teškom i opasnom svakodnevicom.

Isus je učenicima predao Očevu riječ. To je objava koju je On donio i oni je prihvatiše u vjeri. Upravo po toj vjerom prihvaćenoj objavi mogu se oduprijeti svijetu i odbaciti ono što on nudi. Oslonjeni na tu objavu imaju hrabrosti biti drugačiji. S povjerenjem i pouzdanjem u prisutnost i zaštitu Božju imaju hrabrosti naviještati tu objavu i živjeti po njoj, iako nailaze na žestok otpor i mržnju svijeta.

Isus moli: “Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet! (red. 17-18) Po riječi koju je Isus objavio učenici postaju bliži Bogu i izgrađuju jedan osobniji odnos s Njim i tako postaju posvećeni. Te učenike Isus šalje u svijet da nastave Njegovo poslanje. I moli Oca za njih da budu u zajedništvu s Njim i jedni s drugima. Isto tako, On moli i za sve one koji će po riječima i svjedočanstvu učenika vjerovati u Njega. A to smo svi mi koji smo po vjeri nasljednici učenika. Svatko od nas pojedinačno ali još više kao zajednica poslanih.

Isus nas treba da nastavimo Njegovo poslanje u ovom svijetu.

Imamo li hrabrosti za to? Imamo li hrabrosti biti drugačiji?

Uvijek isti, i jučer i danas i u vjekove, Isus Krist i danas moli i zagovara za nas kod svog Oca nebeskog i poziva da budemo Njegovi nasljedovatelji i da iako u svijetu ne budemo od svijeta.

To je zadaća koja se u svakom trenutku našeg života postavlja pred nas. Mi biramo: Krist ili svijet?

Ljiljana

- 11:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2009., ponedjeljak

Isus pobjednik (Iv 16, 29-33)

„Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama“ – kroz današnje čitanje iz Ivanova Evanđelja slušamo ove Isusove riječi koje upućuje svojim učenicima neposredno prije Njegovog odlaska u smrt po kojoj nam je došlo spasenje.

Znamo da su se učenici prestrašili i napustili Isusa u najtežim trenucima Njegovog ovozemaljskog života.

A danas, na žalost, upravo mi kršćani svojim ponašanjem svakodnevno potvrđujemo ove Isusove riječi. Njegovi smo učenici i nama je dao zapovijed da živimo život dostojan djece Božje, da naviještamo Radosnu vijest svakom stvorenju (usp. Mk 16, 15) i da ih učimo da vrše sve što je on zapovjedio (usp. Mt 28, 20). Međutim, moramo se zapitati činimo li doista tako.

U mnogim se našim životnim situacijama ponašamo upravo onako kako je Isus rekao učenicima da će učiniti. Raspršimo se svaki na svoju stranu i ostavimo Isusa samog. Život nam pruža nebrojene prilike da pokažemo da smo Isusovi učenici i da slijedimo nauk svoga Učitelja. Ali prečesto te prilike propustimo. Pitamo se što će ljudi reći i misliti o nama ako učinimo nešto što ne spada u kalupe shvaćanja današnjeg svijeta. A ono što se ne pitamo je što će Bog reći i što će On misliti.

Boga zovemo Ocem i Gospodarom, ali kad trebamo pokazati da On to uistinu i jest nekako nam ponestane hrabrosti. „Sin časti oca, a sluga gospodara. Ali ako sam ja otac gdje je čast moja? Ako sam gospodar gdje je strah od mene? (Mal 1, 6)

Moramo odgovoriti upravo na ova pitanja koja nam preko proroka Malahije postavlja sam Gospodin. Kako mi to Njemu iskazujemo čast i kako se prema Njemu odnosimo kao prema gospodaru? Najlakše ćemo odgovoriti na ova pitanja ako pogledamo vlastiti život koji nam svakodnevno daje prilike za to.

Usudimo li se u sredini u kojoj živimo i radimo otvoreno iznijeti svoje mišljenje o svemu onome što nije u skladu s Božjim zakonom? Usudimo li se podignuti glas protiv svega onog nemoralnog, nepravednog i nepoštenog što nas okružuje? Kako reagiramo kada u našoj prisutnosti npr. netko psuje, ogovara druge ljude, nanosi štetu drugima na bilo koji način?

Što činimo kada vidimo da ljudi oko nas postaju malodušni i lutaju tražeći put kojim će izaći iz svojih teških životnih situacija? U prvoj poslanici Solunjanima sveti Pavao nam pokazuje što trebamo činiti: Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. (1 Sol 5, 14-15). Činimo li tako?

Ili možda s mišlju da ne možemo ništa napraviti, da su nemoral i nepoštenje uzeli previše maha i postali sasvim normalno ponašanje u našem društvu, odlučimo gledati svoja posla kao da nas se to ne tiče? I na takav način se prilagođavamo onome što nam svijet nudi i živimo po njegovim zakonitostima. Ne raspršujemo li se tada svatko na svoju stranu? Ne ostavljamo li Isusa samog?

U poslanici Rimljanima sveti Pavao upozorava: Ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno (Rim 12, 2). Pozvani smo da kao Isusovi učenici budno pazimo na to kako živimo i svjedočimo da smo njegovi. Naš odgovor na ovaj poziv trebaju biti konkretna djela. „A kažem vam tko se god prizna mojim pred ljudima i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim“ (Lk 12, 8-9).

U ovom svijetu se trebamo ponašati mudro i iskorištavati na slavu Božju vrijeme koje nam je dano. Drugoga nećemo imati. Danas čitamo u Djelima apostolskim kako je Pavao u Efeškoj sinagogi tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o Kraljevstvu Božjem. Znamo da je imao pristalica ali mnogo više protivnika koji su se suprotstavljali onome što je naučavao. Međutim, nikada se nije pokolebao. Ni po cijenu života jer je znao kome je povjerovao. Govorio je i propovijedao i u zgodno i u nezgodno vrijeme. Kako i sam kaže: Jao meni ako ne naviještam Radosnu vijest. Mi smo pozvani na istu zadaću.

Sigurno je da nije i neće biti lako. I sam Isus kaže da u svijetu imamo muku. Međutim to nas ne ispričava da budemo pasivni promatrači tamo gdje trebamo djelovati. Pouzdajmo se u Gospodina i u Njegove riječi: Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet! A s Isusom pobjednikom možemo učiniti sve!

Ljiljana

- 22:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2009., četvrtak

Duh Istine (Iv 16, 12-15)

„Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi“ govori Isus apostolima svjestan činjenice da oni još uvijek istinski ne razumiju sve ono u čemu ih je do tada poučavao. „No kada dođe on, Duh Istine, upućivat će vas u svu istinu“ ohrabruje ih dalje Isus, obećanjem dolaska Duha Svetoga. Apostolima nije obećana neka nova istina nego istinska i duboka spoznaja svega onog što im je Isus već objavio. On im uistinu bijaše već objavio sve što je čuo od Oca svoga (Iv 15, 15). A Duh Sveti će im otkrivati istinu i davati njenu duboku spoznaju, te ih voditi kroz sve što trebaju proći u ostvarenju spasiteljskog Božjeg plana.

Taj isti Duh Sveti je na djelu i u našim životima. Ako mu dopustimo on će nas uvesti u svu Istinu, pokazati Put i donijeti Život. A Put, Istina i Život je sam Isus Krist i nitko ne dolazi Ocu osim po njemu (Iv 14, 5) . I mi smo pozvani upoznati ga. Pozvani smo da tržimo Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo (usp. Dj 17, 27-28). U tom traženju imamo neprestanu pomoć Duha Svetoga. Bog je objavio sebe kroz svog Sina Isusa Krista. A Isus nam s pomoću Duha Svetoga objavljuje Oca: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni“ (Iv 14, 9. 11.)

U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi." (Lk 10, 21-22)

A Isus objavljuje nama! Da, i ja i ti smo pozvani! Hoćemo li se otvoriti Istini? Hoćemo li biti tako jednostavni i tako maleni da priznamo da je trebamo? Jer to je Istina koja oslobađa.

Da bi smo neku osobu istinski upoznali trebamo provoditi vrijeme i družiti se s njom. Ne možemo samo na temelju površnog poznanstva reći da nekoga dobro poznajemo. Tako i Isusa možemo uistinu upoznati družeći se s njim, gledajući ono što je činio i slušajući ono što je govorio. A to činimo proučavanjem Svetog Pisma. Čitajući, razmišljajući i uz pomoć Duha Svetoga otkrivamo neprocjenjivo bogatstvo Božje ljubavi prema nama, njegovoj djeci.

Počet ćemo polako otkrivati pravu istinu o Bogu, o sebi, o ljudima i o svemu što nam je na srcu. I što više budemo istraživali i proučavali i družili se s Božjom Riječi otkrivat ćemo da se i naš život mijenja, da postajemo drugačiji.

U početku dok budemo otkrivali i spoznavali sebe i svijet oko nas možda će biti manje ili više bolno. Naše „ja“ će uzdisati i boriti se, ali ako ostanemo dosljedni i strpljivo i vjerno nastavimo naš hod s Isusom, pobjeda će biti i te kako slatka. Isus je jedini koji nikada i nikog nije razočarao. A on je uvijek isti.

Ne zaboravimo da na ovom putu imamo pomoć Duha Svetoga. On je taj koji će nas strpljivo i s ljubavlju voditi. Samo mu trebamo dopustiti.

Pozvani smo!

"Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!" (Lk 10, 23-24)

„I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige, oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti.“ (Iz 29, 18)

Ljiljana

- 14:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.05.2009., utorak

Branitelj učenika (Iv 16, 5-11)

Svjedočanstvo o Isusu nastavit će njegov Duh preko apostola. Oni su od početka bili s Isusom i očevici su svega što je Isus radio i govorio. Uz pomoć Duha Svetoga, kojega Isus obećava poslati, oni će vjerno i iscrpno svjedočiti o Isusu. Na njima će se, također nastaviti Isusove patnje i smrt, ali Duh Sveti će učiniti da sve patnje podnose s radošću.

Iz Isusovih riječi koje je uputio učenicima pred skori rastanak s njima, razabiremo da su oni bili ispunjeni žalošću zbog rastanka s njim. Nisu još uvijek shvaćali što se ima dogoditi. Nisu znali da Isusov odlazak u smrt donosi sveopće spasenje. Ali Isus ih uvjerava da je za njih bolje da on ode, da bi Branitelj, Duh Sveti, mogao doći k njima. Preko apostola i njihovog propovijedanja Duh Sveti će svijetu pokazati svu njegovu zabludu.

Katekizam Katoličke Crkve o tome kaže: Istom kad je došao čas da bude proslavljen, Isus obećava dolazak Duha Svetoga, jer će njegova smrt i uskrsnuće biti ispunjenje obećanja danoga Ocima: Duha istine, drugog Tješitelja, dat će Otac na Isusovu molitvu; bit će poslan od Oca u Isusovo Ime; Isus će ga poslati od Oca jer je on izišao od Oca. Duh će Sveti doći, mi ćemo ga upoznati, on će s nama biti zauvijek, boravit će s nama, učit će nas svemu i dozivati nam u pamet sve što nam je Krist rekao i svjedočit će za njega, on će nas uvoditi u svu istinu i proslavit će Krista. Što se svijeta tiče Duh će mu dokazati zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud. (KKC 729)

I znamo da se ispunjenje obećanja - dolazak Duha Svetoga, dogodilo na dan Pedesetnice (usp. Dj 2, 1-4). Ispunjeni Duhom Svetim apostoli započinju veličanstvena djela Božja. Njihovi životi se u potpunosti mijenjaju. Počimaju neustrašivo svjedočiti djela Božja. I ništa ih na tom putu nije moglo zaustaviti. Ni vlast, ni glad, ni progonstva ni sve nevolje koje su ih zadesile a bilo ih je napretek. Naprotiv, oni radosno i neustrašivo navještaju Radosnu vijest. Zahvaćeni Duhom Svetim ne mogu drugo nego „govoriti ono što su vidjeli i čuli“ (Dj 4, 20). I svi koji su povjerovali njihovom propovijedanju i krstili se primili su dar Duha Svetoga.

Dakle, mi koji se po sakramentu krštenja rađamo iz vode i Duha Svetoga i bivamo obilježeni duhovnim pečatom pripadnosti Kristu, primili smo dar Duha Svetoga. Puni izljev Duha Svetoga primamo u sakramentu potvrde, koji pridonosi rastu i produbljenju krsnih milosti. Po Isusovom obećanju, a kako nam i nauk Katoličke Crkve donosi „Duh Sveti će doći, mi ćemo ga upoznati, on će s nama biti zauvijek, boravit će s nama i dozivati nam u pamet sve što nam je Krist rekao“.

Koliko smo svjesni ove istine? Koliko je Duh Sveti prisutan u našem životu? On bi trebao biti naš stalni pratitelj, branitelj i učitelj na našem ovozemaljskom hodočasničkom proputovanju. A što kaže naša svakodnevica – je li to tako? Znamo li tko je Duh Sveti i jesmo li ga upoznali?

Duh Sveti je onaj koji daje život u Kristu Isusu i doziva nam u pamet sve što nam je Isus rekao. On je onaj koji nam pomaže da upoznamo Krista, njegovu Misao i Živu Riječ. Ako Duh Božji prebiva u nama onda i živimo po Duhu i težimo za duhovnim stvarima. On je taj koji nam pomaže da se oslobodimo okova grijeha i svijeta.

Danas, također u Djelima apostolskim čitamo kako su Pavao i Sila u okovima u zatvoru slavili Boga i pjevali mu hvale, te su bili čudesno oslobođeni. Vidjevši taj čudesan događaj oslobađanja, čuvar zatvora se obratio i zajedno sa svojom obitelji prihvatio vjeru u Isusa Krista (usp. Dj 16, 25-34). Duh Kristov raskida i sve naše okove i zarobljenosti ma kakve god one bile. Pomaže nam da odložimo staroga čovjeka, da promijenimo svoj prijašnji život i obnovimo svoj duh i svoju pamet i živimo novi život u Isusu Kristu. Život čovjeka koji je ispunjen Duhom Svetim po plodovima se pozna.

A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Oni koji pripadaju Kristu razapeli su svoje tijelo zajedno s njegovim strastima i požudama. Ako imamo život po Duhu, Duha i slijedimo. (Gal 5, 22-25)

Ljiljana

- 21:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.05.2009., subota

Mržnja svijeta (Iv 15, 18-21)

Slušajući Isusove riječi koje nam kroz današnje čitanje donosi evanđelist Ivan postaju nam još jasnije one o kojima smo razmišljali prethodnih dana. Sada još bolje možemo razumjeti zašto je Isus toliko govorio o potrebi da njegovi učenici ostanu u ljubavi njegovoj. Još bliži i jasniji nam postaje njegov govor o miru koji svijet ne može dati i o povezanosti Isusa i vjernika poput trsa i loze. On nam danas govori o mržnji svijeta koja se neminovno javlja prema onima koji odaberu slijediti Isusa i koji se ne ponašaju u skladu s pravilima i zakonitostima tog istog svijeta.

Kada dopustimo da Isus uđe u naš život i prihvatimo ga kao svog jedinog Spasitelja, mi više ne možemo živjeti starim životom. Kada počnemo sa sebe skidati i odlagati starog čovjeka koji pripada prijašnjem načinu života i oblačiti se u novog čovjeka stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti svijet za nas gubi onaj značaj koji je ranije imao.

Onaj tko ljubi Isusa i vrši njegove zapovijedi ne može biti od svijeta. On postaje drugačiji, postaje novi. A svijet to ne podnosi. I počinje da mrzi. Psalmist to ovako opisuje:“Jer evo dušmani tvoji buče i mrzitelji tvoji glave podižu. Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv štićenika tvojih“ (Ps 83, 3-4).

I uistinu se događa tako. Iznenada nailazimo na mnoga osuđivanja, podsmijavanja i izrugivanja ljudi iz naše okoline. Štoviše često se susrećemo sa neshvaćanjima i nerazumijevanjima i od članova vlastite obitelji i prijatelja. Postajemo mnogo osjetljiviji na događaje i okolnosti koji nam ranije nisu bili toliko ili nisu bili uopće važni. Napasti i kušnje kao da postaju brojnije i sad ih gledamo u jednom drugom svijetlu.

Isus je znao što u svijetu očekuje njegove učenike i zato ih je poučavao i ohrabrivao. Onaj tko krene za njim mora biti spreman na progone i na mržnju svijeta jer sve to je i Isus prošao. I upravo zbog toga moramo učiti od njega. Moramo naučiti živjeti kako je on živio i boriti se istim onim sredstvima kojima se i on borio. A to su potpuno povjerenje i pouzdanje u Oca nebeskog, snaga Riječi Božje, ljubav, vjera, nada, molitva, opraštanje, milosrđe…..jer nije sluga veći od svog gospodara. Istinski učenici u svemu nasljeduju Učitelja.

Sveti Pavao nas uči da naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, Vlasti i Vrhovnika ovog mračnog svijeta (usp. Ef 6, 12). I zato: „Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći! Uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli dan i kad sve nadvladate održati se“ (Ef 6, 10. 13).

Iako knez ovoga svijeta protiv nas poduzima sve i koristi se svim sredstvima da nas porazi ne trebamo se bojati. Protiv nas on ne može ništa jer Isus je pobijedio svijet. I ako smo njegovi učenici nikada nećemo biti postiđeni. „Jer stoji na jednom mjestu Pisma: Evo na Sionu postavljam ugaoni kamen, izabran, dragocjen; tko vjeruje u nj, sigurno neće biti postiđen“ (1 Pt 2, 6).

Blažen komu je pomoć u tebi dok se sprema na svete putove! Snaga im raste od časa do časa: dok ne ugledaju Boga na Sionu (Ps 84, 6. 8.).

Ljiljana

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.05.2009., petak

Zapovijed ljubavi (Iv 15, 12-17)

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! – Riječi su Isusove u kojima sažimlje bit svoga cjelokupnog nauka. On nas poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi, da vidimo kakva je to ljubav i da takvom ljubavlju i mi ljubimo jedni druge.

Ljubav o kojoj Isus govori je ona istinska, prava i nesebična ljubav, velikodušna, strpljiva, dobrostiva ljubav koja ne zavidi i ne razmeće se, ne oholi se i nije nepristojna, ne traži svoje koristi, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi a raduje se istini, sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, svemu odolijeva. To je ljubav koja nikad ne prestaje (usp.1 Kor 13, 4-8).

To je ljubav kojoj ni jedna žrtva nije teška. Pa ni ona koja traži najviše: potpuno se predati za drugoga.“ Isus je riječima:„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ učenicima najavio svoju nasilnu smrt koja će biti potvrda svega onog što je govorio i za ljude činio. Njegova ljubav je uistinu djelatna ljubav. To je ljubav koja proizlazi iz potpunog i istinskog predanja u volju Očevu. Isus je upravo takvu ljubav i dokazao svojim djelima. Dao je život svoj za svoje prijatelje.

Tko su prijatelji Isusovi?

Odgovor znamo. Dao ga je sam Isus rekavši: Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga“. Isus je sa svoje strane učinio sve. Sve što je rekao i obećao izvršio je. Ništa nije zadržao za sebe – sve je dao.

Ali od nas očekuje odgovor. Njegova ponuda je otvorena……hoćemo li prihvatiti? Hoćemo li biti prijatelji njegovi?

Ako hoćemo prihvatiti Isusovu ljubav i biti njegovi prijatelji moramo slušati i vršiti njegove zapovijedi. Prvenstveno zapovijed ljubavi jer kršćanski je život rođen iz ljubavi i zauvijek ostaje ljubav. Isus nas prihvaća svojim prijateljima jer nas ljubi. On očekuje da tu ljubav uzvratimo. Tu se ne radi o ljubavi kao nekom pobožnom osjećaju nego o istinskom i djelotvornom vršenju volje Božje.

Volja Božja i zapovijed njegova je da ljubimo jedni druge. A često i prečesto je upravo ljubav prema drugima kamen spoticanja u našim životima. Shvaćanja ljubavi u današnjem svijetu postala su vrlo čudna. U inflaciji riječi koje koristimo ljubavlju nazivamo sve i svašta. A tek kako je provodimo u život?!

Koliko smo puta i sami izgovorili ono zlatno pravilo – sve što želite da ljudi čine vama, to i vi činite njima (usp. Mt 7,12) i učinili upravo suprotno?!

Ljubiti ljubavlju na koju nas Bog poziva nama ljudima je nemoguće. Ali što je ljudima nemoguće Bogu je moguće. Zato nas Isus i poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi. Ostanemo li u Isusovoj ljubavi i vršimo li njegove zapovijedi nemoguće nam postaje i te kako mogućim. Jer kaže Isus:“Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime“ (red. 16). O kojega li veličanstvenog obećanja! Neka Duh Sveti prosvijetli srca naša i um da možemo ovo shvatiti i odgovoriti na ovaj poziv Božje ljubavi i milosrđa.

Uđimo u srca svoja i ispitajmo se kakva je naša ljubav. U djelima, riječima, mislima, željama, nakanama srca…..ljubimo li uistinu jedni druge? Podignimo svoj pogled na križ, pogledajmo raspetog Krista i svi odgovori su tu….

Očuvajte sebe u ljubavi Božjoj i očekujte milosrđe našega Gospodina Isusa Krista, za život vječni! (Jd 1, 21)

Probudi se, dušo moja! (Ps 57, 9)

Ljiljana


- 13:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2009., srijeda

Trs i loza (Iv 15, 1-8)

Ovih dana smo kroz čitanja odlomaka iz Ivanovog Evanđelja slušali Isusa kako poučava ali i ohrabruje svoje učenike na rastanku s njim, neposredno prije njegovog odlaska k Ocu. On ih želi učvrstiti u ljubavi i vjeri. Kako i sam kaže:“Već sam vam rekao sada prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi“. Posebno želi od njih da vrše njegove zapovijedi. Jer onaj tko pozna njegove zapovijedi i vrši ih taj ga ljubi. A onaj tko ga ljubi drži do njegovih riječi, odnosno sve ono što je Isus činio i govorio, sve njegove riječi i djela provodi u život.

Učenici Kristovi treba da neprestano prihvaćaju život i ljubav koja im se dariva i da u njoj rastu, a da bi to mogli moraju trajno ostati povezani s Isusom. I zato on govori:“Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu taj donosi mnogo roda“. Isus za primjer ove povezanosti uzima trs i lozu, jer loza može donijeti rod samo ako je životnim sokom povezana s trsom. Tako isto Božji život struji Kristom i kršćanima. I zato ako nemamo Božjeg života u sebi, ako nema istinske povezanosti s Kristom ne možemo ni rod donijeti.

Kako smo povezani s Kristom? I kakav rod trebamo donijeti?

Govoreći rječnikom današnjeg svijeta povezani s nekim možemo biti na razne načine. Ali povezanost o kojoj nam Isus govori je ona koja je jača od svake veze i važnija od svakog razloga koji naš ograničeni ljudski um može navesti. To je povezanost Stvoritelja i stvorenja. To je povezanost Oca nebeskog i svakog njegovog djeteta kroz spasiteljsku i otkupiteljsku ljubav Isusa Krista. Ostajemo povezani s Isusom priznajući ga jedinim Spasiteljem i Gospodinom, živeći s njim kroz molitvu, kroz njegovu riječ, sakramente, čineći dobra djela, pružajući ruku braći u potrebi….

Bez mene ne možete ništa učiniti- kaže Isus i podsjeća nas da povezanost sa njim treba biti jedno predanje i prepuštanje u njegove ruke da on sve vodi i posluži se nama upravo u ovom svijetu gdje kao njegovi učenici trebamo donijeti obilat rod. To predanje nije takvo da se zasniva na nekom robovskom odnosu već je to istinsko, slobodno predanje u međusobnoj ljubavi jer s Kristom postajemo jedno. „Tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince udovi jedan drugome“ (Rim 12, 5) i tako povezani u Kristu, kaže sveti Pavao „budite složni, imajte istu ljubav i jednu te istu misao“ (Fil 2, 2).

Bog daje svoju riječ, svoje savjete i poučava nas kako da se klonimo zla i činimo dobro. Ako ih prihvatimo i provodimo u djelo, Bog svoju ljubav izlijeva u naša srca i tako možemo ljubiti druge ljude koje nam stavlja na put, te donositi obilje roda. Ostajući u međusobnoj ljubavi i zajedništvu i vjerom povezani s Bogom molimo i naše molitve bivaju uslišane. To je obećanje koje nam je Isus dao rekavši:“Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici“.

Sve ono što je Isus bio pozvan činiti na zemlji i što je on u potpunosti izvršio, pozvan je činiti i svatko od nas. Svatko tko se naziva njegovim učenikom pozvan je da u današnjem svijetu, na onom mjestu i onom vremenu u koje ga je Bog stavio bude Kristov poslanik, da bude njegov odraz. Pozvan je da njegov život bude odraz i govor Božje ljubavi. A taj govor svatko razumije i prepoznaje.

Božanska snaga darovala nam je sve što nam je potrebno za život i darovana su nam skupocjena i velika obećanja da po njima donesemo rod dostojan djece Božje. „Tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je savršena ljubav prema Bogu. Po tome spoznajemo da smo u njemu. Tko tvrdi da ostaje u njemu, mora tako živjeti kako je on živio“ (1 Iv 2, 5-6).

Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. (2 Pt 1, 5-8)

Ljiljana

- 21:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.05.2009., utorak

Kristov mir (Iv 14, 27-31)

U današnjem čitanju evanđelist Ivan nam govori o jednom od najvećih darova kojeg nam je Isus dao. Govori o miru. Isus kaže svojim učenicima:„Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem“. Isus je znao što će se dalje dogoditi, da on treba izvršiti svoje poslanje do kraja i nije želio da njegovi učenici budu u strahu, te im govori:“Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši“.

Kakav je mir koji nam Isus daje? Kako shvaćamo i doživljavamo taj mir?

Isus sam kaže da to nije mir kakav svijet daje. Ako tražimo mir kakav svijet daje, na način na koji se po današnjem shvaćanju može biti u miru jer npr. sve ide dobro, nema protivština ili su možda naše želje zadovoljene, sigurno je da nećemo nikada biti u miru ili će naš mir biti tako krhak i kratkotrajan. Najvažniji razlog zašto uvijek možemo biti u miru za one koji slijede Isusa ne dolazi od svijeta. Mir dolazi kao posljedica povjerenja u Isusovu riječ. „Moje kraljevstvo nije odavde“ kaže Isus (Iv 18, 36), te ni mir koji nam on daje nije onaj koji svijet daje. Isus nam daje evanđeoski mir koji nema nikakve veze s neosjetljivošću, neosjećajnošću ili nekom ravnodušnošću. To je mir koji je posljedica povezanosti s Bogom, urednim odnosom sa samim sobom i svima oko sebe. To je mir koji potkrepljuje ljubav i istinske osjećaje za bližnje. To je mir srca. Jedino mir srca oslobađa nas od nas samih i čini nas osjetljivima prema drugim ljudima. To je mir koji naša srca čuva od svijeta iako živimo u svijetu.

Kad se Isus rodio u betlehemskoj štalici, anđeli i vojska nebeska objavili su pastirima i cijelom svijetu da se rodio Spasitelj svijeta govoreći: Slava Bogu na visini i na zemlji Mir ljudima miljenicima njegovim. Anđeo je navijestio da je Bog došao na zemlju da donese pravi istinski mir, da ljudima – miljenicima svojim donese potpuno zdravlje duše i tijela.

Čitajući poslanice svetog Pavla možemo vidjeti da uvijek započimaju s njegovom željom da svi koji ih čitaju ili slušaju prime milost i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista. Veliki Apostol je dobro znao koliko je u ovom uzburkanom svijetu ljudima potreban pravi i istinski mir. A taj mir može dati jedino i samo Knez Mira, Isus Krist

Vjerujući svakoj riječi koju je Isus rekao i vjerujući njegovim obećanjima možemo uistinu zadobiti njegov mir. Uzmimo npr. u životu kada vjerujemo nekoj osobi i ta osoba nam kaže da će nam nešto učiniti mi uopće ne sumnjamo i u vezi toga smo mirni kao da se to već dogodilo. Koliko nam znači povjerenje u tu osobu.

A da se zapitamo kakvo je naše povjerenje u Isusa? Vjerujemo li Isusu i pouzdajemo li se u njega i onda kada lađa našeg života plovi po uzburkanim valovima? Je li i tada mir Kristov u nama ili ipak tonemo? Često u takvim situacijama zaboravimo da trebamo ostati u Isusu i da trebamo zadržati njegov mir u sebi. Tada dopuštamo sebi da se uznemirimo i ne možemo se više lako zaustaviti. Dopuštamo tada knezu svijeta da u naše srce posije uznemirenost. A Isus nam govori neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši. Knez svijeta protiv njega ne može ništa jer Isus je pobijedio svijet. (usp. Iv 16, 33). I zato nema mjesta očaju. Isus je pobijedio svijet i mi smo u njegovoj pobjedničkoj ruci. I ne treba da strepimo ni pred čim što će doći ili nas može zadesiti u ovom svijetu. U kušnjama koje prolazimo u ovom svijetu Isus nam daje snagu da izdržimo. Ako uistinu vjerujemo Isusu i ostajemo s njim povezani onda će i njegov mir biti u nama.

Sami sebe ispitujte jeste li zbilja u vjeri? Sami sebe istražujte! Ili ne poznajete sami sebe da je Isus Krist u vama? (2 Kor 13, 5) Ispitajmo svoje srce. Ako u njemu stanuje uznemirenost i nepovjerenje molimo našeg Gospodina da nas ojača u vjeri da bi se tako i njegov mir u nama nastanio.

Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen. (Ef 3, 20-21)

Ljiljana

- 21:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.05.2009., ponedjeljak

POSJEDUJ

Posjeduj Duha kog Otac šalje,

slijedi njegove putove.

Želiš li novi život u Kristu,

predaj mu svoje planove.



Želiš li doista Kristov biti,

na križu za bližnjega umrijeti?

Daruj mu svoje kameno srce,

postani izvor ljubavi.



Ne budi kamen, oštar i sam

što na dnu bare krije se,

nego oblutak, ugodan, blag,

kojemu more smije se.



Pronađi vrijeme, zazovi ga,

s braćom podijeli darove

i s Duhom Svetim izgradite

Kraljevstvo ljubavi Kristove.

Jasna

- 08:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.05.2009., četvrtak

Radosno služiti (Iv 13, 16-20)

„Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od svog gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako činili“- riječi su koje je Isus uputio svojim učenicima nakon što im je oprao noge. Rekao im je:“Zovete me: 'Učitelju' i 'Gospodine'! I pravo velite, jer to jesam. Ako, dakle, ja, Gospodin i Učitelj oprah vama noge i vi ih morate prati jedni drugima. Dao sam vam primjer da tako i vi radite kao što ja uradih vama.“

„Shvaćate li što sam vam učinio?“

Shvaćate li što sam učinio? - pitanje koje Isus postavlja danas svima nama. On, Učitelj i Gospodin nije odabrao da drugi njemu služe, nego naprotiv da on služi. I to svakome bez ijednog izuzetka. Znao je on da će ga Juda, jedan od njegovih učenika izdati, ali i njemu noge pere. I kaže: Dao sam vam primjer!

Da, Isus nam je dao primjer kako služiti. Možemo reći da je to ideal koji se ne može dostići. I to je istina. Ali isto tako istina je da ako Isusa priznajemo svojim Učiteljem i Gospodinom, onda ga možemo i moramo nasljedovati. Zbog svoje pripadnosti Kristu, kršćani moraju na sebi pokazati njegove crte. A te crte su prvenstveno crte samoodricanja, poslušnosti i nesebičnosti ako želimo služiti kao naš Učitelj. Ovim nam postaje jasnije što nam Isus želi reći kad govori da nije sluga veći od svog gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla.

I naravno da sada dolazi na red pitanje nama samima kakvi smo mi to sluge. Život nam svakodnevno pruža mogućnosti da odgovorimo na poziv služenja. Počevši od vlastite obitelji, preko susjeda, znanaca, radnih kolega, prijatelja i svih onih koje susrećemo. Štoviše i onih koje možda nikada u životu nismo vidjeli. Služenje i ljubav idu zajedno, a znamo kako ljubav zna biti dosjetljiva, pa se često puta nađemo u situaciji da pomognemo ljudima koje tada vidimo prvi put u životu. Ono što je sigurno je da nam život neprestano pruža te prilike u kojima pokazujemo tko smo i kakvi zapravo. Pokazujemo jesmo li kroz naša djela, bila ona mala ili velika, uistinu nasljedovatelji Isusa Krista ili…..

Isus Krist, Sin Božji mogao je odabrati što god je htio. A on je htio da bude sluga svima i da nas otkupi svojom krvlju, umirući za nas na križu. „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2, 6-8).

Isus je za čovjeka dao sve. I život. Što i koliko dajemo mi?

Svatko od nas je jedinstven i svatko je pozvan na služenje. I uvijek iznova sa svitanjem nove zore i buđenjem novog dana otkrivamo taj poziv. Ne trebamo se puno pitati gdje i kako mogu služiti. Život se itekako pobrine za to.

Međutim, iako smo svi pozvani na služenje mnogi se ne odazovu. I sam Isus kaže: Ne govorim o svima vama. Nije lako istinski služiti. Lakše ćemo služiti i pomagati drugima kada imamo neki svoj interes. Lako ćemo služiti drugima i onda kada nas to ne košta ni vremena ni strpljenja, ni odricanja…..jednostavno kada ne remeti naš komoditet. I to se zove služenjem, ali kakvim?

Služenje na koje Učitelj poziva je nesebično darivanje sebe i svega onoga što možeš dati, u ljubavi i poniznosti, ne očekujući niti tražeći da dobiješ nešto zauzvrat. To je služenje koje ti biraš, koje želiš, koje hoćeš iako je teško i naporno, zahtjeva da ponekad potpuno zaboraviš sebe, češće ti donosi neugodnosti i nerazumijevanje, ponekad i suze……ali u duši ostaje onaj mir Božji koji samo Bog može dati…..ostaje radost srca koja se ničim ne može platiti. To je služenje iz ljubavi. Možda tu ljubav često nećemo osjećati, ali dok god pred očima imamo lik Učitelja i nesebično služimo, ljubav je u nama. To je velika milost koju nam Gospodin daje. A kaže Isus: Ako to znate, blago vama budete li tako i činili.

„Dakako, vi ste braćo na slobodu pozvani. Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego ljubavlju služite jedni drugima“ (Gal 5, 13).

Ljiljana

- 21:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (16)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (13)
Kolovoz 2009 (13)
Srpanj 2009 (15)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (15)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (18)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (15)
Lipanj 2008 (22)
Svibanj 2008 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Cool Graphics
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije.

Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu.

Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve.

Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi.

Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje.

Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov.

Zajednica Emanuel

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Get your myspace counter


Visitor locations

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se