Zajednica Emanuel - Hercegovina
01.07.2008., utorak
SVETI PETAR I PAVAO
|
od neukog ribara do prvog pape od progonitelja crkve do žarkog navjestitelja Kristovog nauka Ova dva sveca zauzimaju istaknuto mjesto u Novom Zavjetu Svetog pisma, kao i u nauku Prve crkve pa sve do danas. Sveti Jeronim kaže da, ako želiš upoznati Krista upoznaj Sveto pismo. Upoznajmo i mi preko Svetog pisma ovu dvojicu svetaca i preko njih Krista, koji je preobrazio njihove živote i suobličio svome uskrsnuću. Ono što povezuje ovu dvojicu Kristovih sljedbenika nije samo vrijeme u kojem su živjeli, nego i čudesan put preobraženja od susreta s Kristom, put kojim slijede Krista, sve do mučeničke smrti. Petar je bio Židov iz Betsaide, a živio je u Kafarnaumu sve do čudesnog susreta na Tiberijadskom jezeru. Njegov brat Andrija dolazi njemu i kaže: „Sreli smo Mesiju.“ (Iv 1, 41) i dovodi ga k Isusu. Neuki ribar, nagle naravi, temperamentan, neobuzdana jezika, ogrubio od ribarenja, poslije tog susreta od običnog ribara postaje ribar ljudi. „Ti si Šimun, sin Jonin“ tim je Isus izrekao svu povijest starog čovjeka i predodredio ga za novo stvorenje. Poznavao ga je do u dubine, sve njegove slabosti i mane, njegovu tešku narav, a ipak kaže: „Ti si Petar – stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati!“ tim riječima Isus određuje Petrovu ulogu u Crkvi. Petar se od tog trenutka ne rastavlja od Isusa, ostavlja sve i kreće za Njim. Bez razmišljanja kreće u „nepoznato“, jer prepoznaje Krista: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“ odgovara na Kristov upit: „što vi kažete tko sam ja?“ (Mt 16,16). Petar izriče istinu o Njegovom Božanstvu. Pred tim Božanstvom spoznaje sve svoje slabosti i odlučuje se biti novi čovjek. Ipak, često pada u kušnje i zato je bio i najviše kritiziran od isusa (Mt 16, 23), a li i najviše hvaljen (Mt 16, 17). Isus ga stavlja na kušnju kad ga pita:“Šimune Ivanov voliš li me?“ (Iv 21, 15-17). Petar je žalostan što ga Isus to pita, kad sve zna. On ostaje u tuzi pred Isusovim pitanjem, prisjeća se svoje zataje i gorkog plača (Lk 22, 54-62). Pokajnički spoznaje svu svoju malenkost u ljubavi, svoju ništavost pred Kristom. Bol ga razdire zbog zataje i spoznanja koliko je malo ljubio u odnosu na sveobuhvatnu Kristovu ljubav, i tad izriče:“ Gospodine, ti znaš sve! Tebi je poznato da te volim.“ Kaže mu Isus:“ Pasi ovce moje!“ i odredi mu poslanje i uvede ga u službu. Petar je vjeran svojoj službi, daje život za Isusa i na mučeništvu postavlja temelj Crkvi. Pavao nikad nije sreo Isusa, za Njegova života na zemlji, mada je bio oko deset godina mlađi od njega. Porijeklom iz Tarza, bio je učitelj Židova sa najvećim obrazovanjem u to vrijeme, poznavatelj zakona i čuvar židovstva po svaku cijenu. Bio je žestok progonitelj kršćanstva i vidio je bezbrojna mučenje prvih kršćana. Nije Isusa susreo kao Petar, već je na još čudesniji način susreo svijetlo uskrslog Krista. Na putu za Damask, to svijetlo ga je oborilo na zemlju i oslijepilo (Dj 9, 1-19). „Savle, Savle zašto me progoniš?“ „Tko si ti Gospodine?“ – jer Ga nije poznavao. „Ja sam Isus, koga ti progoniš.“ U tom trenu Pavao je upoznao Isusa i Njegov život se mijenja. Ostaje slijep tri dana, niti jede niti pije. Uzet mu je vid, odijeljen od svijeta i svjetovnog ostaje sam sa sobom u svojoj nutrini, žalostan u pokajanju zbog onog što je činio. Vjerojatno je tada pred sobom, nutarnjim očima vidio svetog Stjepana i njegove krvave haljine pred svojim nogama. Spoznaje da je ništavan, da je sve njegovo znanje i izobrazba, svi židovski zakoni – ništa pred trenutkom susreta s Kristom. To vrijeme dok ima ljuske na očima, u tami spoznaje svijetlo u sebi u počinje njegova preobrazba u Pavla. Razočarenje i pokajanje rađa ljubavlju i on spoznaje po Isusovim riječima svoje poslanje, koje ga preko mučeništva vodi u radost uskrslog Krista. Nakon toga je proveo tri godine u Arabiji. „Kasnije sam uzišao u Jeruzalem da upoznam Kefu (Petra), i s njim sam ostao petnaest dana„ (Gal 1,18). Iako je bio učeniji od Petra, Pavao je znao da je Petar stijena i zato je tražio zajedništvo s njime. I ne samo s njime već i s ostalim stupovima kršćanske zajednice. Želio je imati sigurnost da radi pravo. On je poštivao načelo: „Ništa bez Petra!„ Zatim gorljivo propovijeda Kristov nauk, osniva prve crkve i izgara za Krista. Postaje novo stvorenje, kako kaže u 2 Kor. 5, 17: „Dakle ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: staro je nestalo, a novo je nastalo.“ Gospodin ga je postavio u službu iako je bio hulitelj, progonitelj i nasilnik i u toj službi Boga, po ljubavi ostaje do kraja svog života kojim proslavlja Boga. Ova dva primjera Božjeg zahvata u životima Šimuna i Savla neka nam budu poticaj u promišljanju o našoj preobrazbi i u ostvarenju Božje volje u našim životima. Neka nam budu primjer snažnog svjedočenja Krista, kojeg smo susreli u našim životima. Donosimo Radosnu vijest, vijest Evanđelja drugima i širimo Kristov nauk. Ne bojmo se oslijepiti da bi progledali novim očima. Iziđimo iz tame na svijetlo i osvijetlimo put onima koji su još u tami. Kao što kaže sveti Pavao:“ Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i Krist će te rasvijetliti!“ (Ef 5,14). Neka nam ova dva sveca budu zagovornici kod Boga, da jednom na kraju puta, poput Pavla mognemo uskliknuti:“ Dobar sam boj bio, trku dovršio, vjeru očuvao. Stoga pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju Njegov pojavak!“ Pavao je bio uvjeren da je ispunio svoje poslanje. Neka nam Gospodin da milost da i mi ispunimo svoje. Uđimo s ovim razmišljanjem u „Pavlovu godinu“ i slijedimo put koji su nam pokazali sveti Petar i Pavao, put koji ćemo naći i u Svetom pismu. TAKO NEKA BUDE. AMEN! Branka |
- 09:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
