od neukog ribara do prvog pape
od progonitelja crkve do žarkog navjestitelja Kristovog nauka
Ova dva sveca zauzimaju istaknuto mjesto u Novom Zavjetu Svetog pisma, kao i u nauku Prve crkve pa sve do danas. Sveti Jeronim kaže da, ako želiš upoznati Krista upoznaj Sveto pismo. Upoznajmo i mi preko Svetog pisma ovu dvojicu svetaca i preko njih Krista, koji je preobrazio njihove živote i suobličio svome uskrsnuću. Ono što povezuje ovu dvojicu Kristovih sljedbenika nije samo vrijeme u kojem su živjeli, nego i čudesan put preobraženja od susreta s Kristom, put kojim slijede Krista, sve do mučeničke smrti.
Petar je bio Židov iz Betsaide, a živio je u Kafarnaumu sve do čudesnog susreta na Tiberijadskom jezeru. Njegov brat Andrija dolazi njemu i kaže: „Sreli smo Mesiju.“ (Iv 1, 41) i dovodi ga k Isusu. Neuki ribar, nagle naravi, temperamentan, neobuzdana jezika, ogrubio od ribarenja, poslije tog susreta od običnog ribara postaje ribar ljudi. „Ti si Šimun, sin Jonin“ tim je Isus izrekao svu povijest starog čovjeka i predodredio ga za novo stvorenje. Poznavao ga je do u dubine, sve njegove slabosti i mane, njegovu tešku narav, a ipak kaže: „Ti si Petar – stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati!“ tim riječima Isus određuje Petrovu ulogu u Crkvi. Petar se od tog trenutka ne rastavlja od Isusa, ostavlja sve i kreće za Njim.
Bez razmišljanja kreće u „nepoznato“, jer prepoznaje Krista: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“ odgovara na Kristov upit: „što vi kažete tko sam ja?“ (Mt 16,16). Petar izriče istinu o Njegovom Božanstvu. Pred tim Božanstvom spoznaje sve svoje slabosti i odlučuje se biti novi čovjek. Ipak, često pada u kušnje i zato je bio i najviše kritiziran od isusa (Mt 16, 23), a li i najviše hvaljen (Mt 16, 17). Isus ga stavlja na kušnju kad ga pita:“Šimune Ivanov voliš li me?“ (Iv 21, 15-17). Petar je žalostan što ga Isus to pita, kad sve zna. On ostaje u tuzi pred Isusovim pitanjem, prisjeća se svoje zataje i gorkog plača (Lk 22, 54-62). Pokajnički spoznaje svu svoju malenkost u ljubavi, svoju ništavost pred Kristom. Bol ga razdire zbog zataje i spoznanja koliko je malo ljubio u odnosu na sveobuhvatnu Kristovu ljubav, i tad izriče:“ Gospodine, ti znaš sve! Tebi je poznato da te volim.“ Kaže mu Isus:“ Pasi ovce moje!“ i odredi mu poslanje i uvede ga u službu. Petar je vjeran svojoj službi, daje život za Isusa i na mučeništvu postavlja temelj Crkvi.
Pavao nikad nije sreo Isusa, za Njegova života na zemlji, mada je bio oko deset godina mlađi od njega. Porijeklom iz Tarza, bio je učitelj Židova sa najvećim obrazovanjem u to vrijeme, poznavatelj zakona i čuvar židovstva po svaku cijenu. Bio je žestok progonitelj kršćanstva i vidio je bezbrojna mučenje prvih kršćana. Nije Isusa susreo kao Petar, već je na još čudesniji način susreo svijetlo uskrslog Krista. Na putu za Damask, to svijetlo ga je oborilo na zemlju i oslijepilo (Dj 9, 1-19). „Savle, Savle zašto me progoniš?“ „Tko si ti Gospodine?“ – jer Ga nije poznavao. „Ja sam Isus, koga ti progoniš.“ U tom trenu Pavao je upoznao Isusa i Njegov život se mijenja. Ostaje slijep tri dana, niti jede niti pije. Uzet mu je vid, odijeljen od svijeta i svjetovnog ostaje sam sa sobom u svojoj nutrini, žalostan u pokajanju zbog onog što je činio. Vjerojatno je tada pred sobom, nutarnjim očima vidio svetog Stjepana i njegove krvave haljine pred svojim nogama. Spoznaje da je ništavan, da je sve njegovo znanje i izobrazba, svi židovski zakoni – ništa pred trenutkom susreta s Kristom. To vrijeme dok ima ljuske na očima, u tami spoznaje svijetlo u sebi u počinje njegova preobrazba u Pavla. Razočarenje i pokajanje rađa ljubavlju i on spoznaje po Isusovim riječima svoje poslanje, koje ga preko mučeništva vodi u radost uskrslog Krista. Nakon toga je proveo tri godine u Arabiji. „Kasnije sam uzišao u Jeruzalem da upoznam Kefu (Petra), i s njim sam ostao petnaest dana„ (Gal 1,18). Iako je bio učeniji od Petra, Pavao je znao da je Petar stijena i zato je tražio zajedništvo s njime. I ne samo s njime već i s ostalim stupovima kršćanske zajednice. Želio je imati sigurnost da radi pravo. On je poštivao načelo: „Ništa bez Petra!„ Zatim gorljivo propovijeda Kristov nauk, osniva prve crkve i izgara za Krista. Postaje novo stvorenje, kako kaže u 2 Kor. 5, 17: „Dakle ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: staro je nestalo, a novo je nastalo.“ Gospodin ga je postavio u službu iako je bio hulitelj, progonitelj i nasilnik i u toj službi Boga, po ljubavi ostaje do kraja svog života kojim proslavlja Boga.
Ova dva primjera Božjeg zahvata u životima Šimuna i Savla neka nam budu poticaj u promišljanju o našoj preobrazbi i u ostvarenju Božje volje u našim životima. Neka nam budu primjer snažnog svjedočenja Krista, kojeg smo susreli u našim životima.
Donosimo Radosnu vijest, vijest Evanđelja drugima i širimo Kristov nauk. Ne bojmo se oslijepiti da bi progledali novim očima. Iziđimo iz tame na svijetlo i osvijetlimo put onima koji su još u tami.
Kao što kaže sveti Pavao:“ Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i Krist će te rasvijetliti!“ (Ef 5,14). Neka nam ova dva sveca budu zagovornici kod Boga, da jednom na kraju puta, poput Pavla mognemo uskliknuti:“ Dobar sam boj bio, trku dovršio, vjeru očuvao. Stoga pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju Njegov pojavak!“ Pavao je bio uvjeren da je ispunio svoje poslanje. Neka nam Gospodin da milost da i mi ispunimo svoje. Uđimo s ovim razmišljanjem u „Pavlovu godinu“ i slijedimo put koji su nam pokazali sveti Petar i Pavao, put koji ćemo naći i u Svetom pismu.
TAKO NEKA BUDE. AMEN!
Branka
Post je objavljen 01.07.2008. u 09:29 sati.