Zajednica Emanuel - Hercegovina
09.06.2008., ponedjeljak
Očeva ljubav
|
"Povratak izgubljenog sina" Lk 15, 11-32 Često se pitamo zašto ljudi moraju izgubiti nešto vrijedno i dragocijeno da bi to mogli uistinu cijeniti i spoznati pravu vrijednost izgubljenog. Tako je i sa izgubljenim sinom u Lukinom Evanđelju (15, 11-32). Dok je živio s ocem i uživao blagodati života s njim nije razmišljao o onome što ima, sve do trenutka kada je izgubio sve, skoro i sam život. Tek tada se sjetio oca, izobilja života s njim i odluči se poći ocu i reći mu: "Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!" Ono što kod ovog susreta posebno izaziva naše divljenje je neizmjerna i opraštajuća očeva ljubav. Dok čitamo ovaj dio osjećamo silno bogatstvo očeve ljubavi. "Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda ..." Otac koji uvijek čeka i nada se. Zato ga je i ugledao dok je još bio daleko, jer ljubav očeva vidi puno dalje nego pogled seže. Koju radost osjeća dok trči prema sinu. Tako je i s našim Nebeskim Ocem. On nas silno ljubi i strpljivo čeka naš povratak, čeka da nam oprosti, jer koji otac ne oprašta sinu. Prorok Izaija kaže: "Jahve, ti si naš Otac" (63, 16) i time nas uvodi u Božje očinstvo. Imamo li mi to iskustvo Boga - Oca, iskustvo ljubljene djece. Naše iskustvo Oca koji ljubi je često ograničeno, jer mjerimo mjerilima kojima mi ljubimo. "I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući." 2 Kor 6, 18. Ono što nam je obećano prije našeg rođenja i dano u nasljeđe ne uživamo u punini. Stvoreni smo s prostorom u sebi koji može ispuniti samo Bog. Bez obzira na ovozemaljskog oca koji nas ljubi, mi žudimo za iskustvom ljubavi božanskog Oca. On nas čeka, čezne za nama i u ljubavi nas vidi dok smo još daleko od te čežnje, na krivim putovima, gladni, goli i bosi - a naš Nebeski Otac nam nudi izobilje. Ponekad nam se čini da naš Nebeski Otac dopušta da odlutamo tako daleko, da izgubimo sve, kako bi spoznali i cijenili ono što nam je dano u božanskom sinovstvu. Bog nas nikada ne ostavlja kao siročad. U Ps 27, 10 On kaže: "Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti." Njegove ruke su uvijek raširene, On strpljivo čeka i prašta i prije našeg povratka. Djeca smo Božja, rođena u Njegovoj ljubavi, a ipak nemamo iskustvo dubine i širine te ljubavi. Ako Božjom milošću i uživamo jedinstvo s Njim, znamo li se radovati kad se brat naš vrati toj ljubavi ili poput starijeg brata u nama još uvijek postoji onaj nutarnji glas koji nam se ne da radovati. Darovana nam je cjelovita Očeva ljubav i kad je Otac u svom milosrđu dijeli drugima ne gubimo ništa nego dobivamo još širu i bogatiju ljubav koja nije razdjeljena nego darovana svima u punini. Naše spoznanje je ogranićeno. "Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je." Sve što je Očevo i naše je. Zato živimo u jedinstvu s njim! Ali ako i odlutamo ne bojmo se povratka, on nas uvijek čeka raširenih ruku. Uđimo u taj zagrljaj - u bogatstvo darovano nama i osjećajmo se sigurno i zaštićeno. Iskusimo najljepšu ljubav koja će ispuniti onu prazninu u našem srcu koju može ispuniti samo Bog. Dragulj koji nam je darovan u nasljeđe ne prodajmo u bescjenje, nego uživajmo puninu i izobilje, kako ne bi doživjeli sudbinu izgubljenog sina, pa tek onda spoznali što smo u Oca imali. Ako smo već odbacili bogatstvo Njegove ljubavi - evo prigode. On nas čeka raširenih ruku i raduje se našem povratku. jer Očeva ljubav je neizmjerna i uvijek prašta. Uđimo u zagrljaj opraštajuće ljubavi! Amen! Aleluja! Branka |
- 14:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
