nedjelja, 30.09.2007.
HDZ-ov predizborni lunapark
Možda me dosta SDP-ovaca neće javno podržati, ali ja sam se stvarno bio ponadao da će Izbori 2007 biti prvi "nesudbonosni" izbori u Hrvatskoj. Dobro, sad… Nešto korupcije, bahatosti, nesposobnosti da se provede gospodarska reforma… Ali, iskreno rečeno, ipak je to crtani film prema onim hororima kojima su nas na dnevnoj bazi filali kroz devedesete… Ako SDP i ne pobjedi, računao sam, korupciju će pomalo srediti pritisci iz vani, gospodarstvo će se samo po sebi pomalo pokrenuti udaljavanjem od rata i uključivanjem u svjetske gospodarske tokove, a bahatost… Dobro, tu baš nisam imao nekog suvislog odgovora, ali bi se izvlačio okretanjem programa kada bi mi doza Premijerove samodopadnosti i bila prevelika… A mora se priznati da je bilo i veselih stvari. Ako ništa drugo, Kiro je dao izniman doprinos u pokrivanju rupe nastale raspadom Pythonovaca i Nadrealista… Sve u svemu, nadao sam se da bi bez tragičnih posljedica mogli preživjeti još jedan Sanaderov mandat…
A onda je Ivo otvorio lunapark: dionice za male dioničare, naknade za nezaposlene, dodaci za rodilje, isplata duga za penziće, traktori za poljoprivrednike, tipkovnice za programere, halteri za prostitutke, kožne rukavice za provalnike… Navali narode!!! Još malo, pa nestalo!!! Sve dam – samo da rasprodam! Čini se da nema onog tko nije pozvan da se ukrca na ringišpil i uzme svoj komadić Hrvatske na rasprodaji…
I shvatio sam da, na žalost, ispred sebe imamo još jedne "sudbonosne" izbore... Izbore na kojima građani Hrvatske polažu iznimno važan ispit zrelosti. Na kojima smo svi skupa imamo tešku dilemu: da li ćemo realno sagledati situaciju u kojoj se nalazimo i okrenuti smjer u kojem se krećemo ili nastaviti pijanu vožnju na ringišpilu prodajući mamine naušnice za još jedan žeton…Izbor je neugodan iz jednostavnog razloga što je ispravna odluka ona koja je teža. Ali ne siđemo li sami s vrtuljka brkati nabildani cirkuski redar će nas izbaciti kad nam nestane žetona. A taj će pad biti bolan… Jako konkretno bolan.
Recimo da je 2018. godina. Imate iznimno talentirano dijete koje je pobijedilo na županijskom natjecanju iz fizike, ali ga ne možete upisati na fakultet jer nemate 17.000 EUR za godišnju školarinu na privatnom sveučilištu. Državna sveučilišta su, eto, ukinuta 2016. jer ih se nije moglo financirati iz proračuna zbog rata kredita koje su se morale vratiti međunarodnim financijskim institucijama… A i rekli su da su i onako bila neefikasna i proizvodila loše kadrove... Ni lokalna zajednica vam baš nije u mogućnosti dati stipendiju, jer su proračunski prihodi pritisnuti povratom kredita za izgradnju sportske dvorane za tamo neko rukometno prvenstvo koje je bilo prije desetak godina… Istina, naši su tad bili prvaci i cijela se država jako veselila… Proslava na trgu je bila veličanstvena… Iz krasnog sanjarenja lijepim trenucima iz bolje prošlosti trgne vas mobitel… Zove vas brat… Što sad on opet hoće? Zove da vas podsjeti da je vrijeme da mu date vašu polovicu od onih 6.000 EUR-a koju morate platiti za maminu operaciju. Što se može? Žena ima kamenac na bubregu i bol je bio nesnošljiv. Na žalost i ta je operacija skinuta s liste onih koje pokriva HZZO i morali ste je poslati u privatnu kliniku. Ali kud baš sad u najnezgodnije vrijeme… Upravo vam je došlo 1.200 EUR mjesečne rate holdinga HVE (Hrvatske vode i elektro privreda)… Prije 2012. su uspješno privatizirani oni… Kako su se zvali? Hrvatske vode i HEP… Ili nešto tako… Dio inicijalnom javnom ponudom na kojoj ste lijepo zaradili oko 1.100 EUR, a većinski paket je prodan Atlantic Investment-u s Kajmanskih otoka i od tad posluju izuzetno profitabilno… Posebno od kad je za predsjednika uprave imenovan Miomir Žužul – jedna od ključnih osoba u spajanju i privatizaciji tih dvaju poduzeća…
Što je? Priča malo boli?? Onda je vrijeme da si postavite pitanje: Tko će sve to platiti? Sve dionice prodane ispod realne cijene, sve lažne invalidske mirovine? Sve plaće nepotrebnih državnih i općinskih službenika kojima je jedina kvalifikacija pripadnost Zajednici? Tko će sve to platiti kad ne proizvodimo dovoljno? Kada nam je produktivnost rada preniska, privreda neorganizirana i neefikasna? I onda kad Ljubo Jurčić postavi takva pitanja i pokuša ponuditi odgovore to je tema od drugorazrednog značaja u usporedbi s njegovim ujacima koji su se u povijesnom vihoru koji je poharao ove krajeve, na žalost, našli na pogrešnoj strani…
E, pa gospodo, uživajte u ringišpilu! Dok ne nestane žetona… I pozdravite brkatog nabildanog redara kad dođe…
Krešimir Šakić, Šibenik
- 19:55 -
četvrtak, 27.09.2007.
Posebne potrebe
Stjepan Sokolović je mladić od svojih 18 godina, jako bistar i optimističan unatoč svom urođenom invaliditetu radi kojeg je prikovan za kolica.
Stjepan također nema potpunu kontrolu nad svojim rukama i to mu onemogućava brojne radnje koje su nama normalne. No, usprkos svim teškoćama, naš Stipe je srednju školu završio sa odličnim uspjehom, a posebno se isticao u matematici i fizici.
Logičan korak nakon srednje škole za Stjepana je bio studij i tako se on uputio na zagrebački PMF. Imajući u vidu svoja tjelesna ograničenja, njegovi roditelji su tražili od uprave fakulteta da se Stjepanu omogući da polaže usmeni ispit i pismeni uz nečiju pomoć.
No, pročelnik odsjeka za fiziku, dr. Elyah Butnonica, uvaženi američki stručnjak, Stjepanovu molbu je odbio i on se više nije bavio fizikom.
Ovo je hipotetska situacija koja se mogla dogoditi bilo gdje u svijetu.
A dogodila se kod nas u Zadru. Antoniju Milanoviću, mladiću sa cerebralnom paralizom, odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru odbio je organizirati usmeni ispit s obrazloženjem da usmeni ne može zamijeniti pismeni.
Da bi situacija bila još tragičnija, pročelnik tog odjela, dr.sc. Ilija Manenica, na televiziji se pravdao izjavom tipa: "Pa kako bi on studirao psihologiju, ne može svak biti ni vojni pilot". Sad ću malo stati s pisanjem da ne počnem psovati.
Ok.
Prošle godine na Sveučilištu napravljene su rampe za kolica, ugrađen je skupi lift, zaposlene su osobe sa invaliditetom. Sve je to za svaku pohvalu i služi na čast Upravi Sveučilišta i svima koji su dali svoj doprinos.
Prije par mjeseci sam sudjelovao na jednom skupu kojem je bila i jedna djevojka iz zadarske udruge osoba sa invaliditetom. U raspravi smo se dotakli problematike uključivanja osoba sa invaliditetom u društvo i mjerama koje se u tu svrhu poduzimaju, a ja sam tada s ponosom izjavio kako je naše Sveučilište jedno od najangažiranijih u Hrvatskoj po tom pitanju. I stvarno sam bio ponosan.
A onda je jedan pročelnik sa posebnom potrebom, potrebom za ljudskošću, Antoniju Milanoviću onemogućio da pokuša živjeti svoj san.
Stepenice, ograde, pragovi, to su sve male prepreke u usporedbi sa onima u ljudskom srcu i duši. Njih se može zaobići okolo, prijeko, ispod, ali ove druge ne. Naročito kad stoje na položajima moći i odlučivanja. Na takvu jednu prepreku je naišao i Antonio i svi mehanizmi koji su mu trebali pomoći su zakazali. Propisi su pali u vodu, odluke su postale ništavne, strukture su zatvorile oči.
Ja vas pitam gdje su sad akcijski planovi, gdje je hrvatski put u Europu, gdje je društvo 21. stoljeća kad jedan naš sugrađanin ne može ostvariti svoja prava?
Prošli tjedan smo se maltene vratili u srednji vjek, odnosno mi nismo, Antonio je. Mi živimo svoj život dalje i ne moramo se osvrnuti na njegove probleme. Ali stali smo i naljutili se i to je pobjeda svih ljudi koji se bore za prava raznih Antonija Milanovića u Hrvatskoj.
Nismo zatvorili oči ili pogledali na drugu stranu, već smo pisali medijima, komentirali na kavi i na forumima, stvorili buku. I nadamo se da će ta buka doprijeti do ušiju onih koji imaju moć nešto napraviti.
Antonio je upisao knjižničarstvo u Zadru jer mu je taj odjel izišao u susret. Dakle, on može raditi u knjižnici, baratati knjigama i računalom, a ne može biti psiholog?
Zapitajte se to vi koji ste mu zatvorili vrata!
P.S. Kako bi se Stjepan Sokolović zvao da se rodio u npr. Londonu?
Nikola Turčinov, Zadar
- 06:00 -
srijeda, 26.09.2007.
Hitna u Donjem Lapcu
15. 10. 2007, prilikom posjeta Lici, dr. Mirando Mrsić i Ingrid Antičević Marinović su Domu zdravlja Korenica, Zdravstvena stanica Donji Lapac uručili vozilo hitne pomoći kojeg do tada nisu imali.
Ostale fotografije možete pogledati ako kliknete ovdje.
- 10:21 -
petak, 21.09.2007.
Demokracija ili strah?
Počeo je život u Lici, u to sam siguran. Uvijek ga je i prije bilo, ali kao da je nešto nedostajalo. Mi koji smo tu živjeli i osjećali naš predivni kraj, uvjek kao da smo tražili to nešto.
To nešto, mislim da je sloboda i prosperitet. Slobodu je Lika tražila u teškim i mukotrpnim danima rata, kada je uz ogromne žrtve uspjela doći do nje. Pa čak i u svim teškim trenucima Ličani su se znali izdići iznad straha i vjerovati u bolji život. Život po svojim zakonima mora ići naprijed, učimo iz prošlih dobrih i loših iskustava, donosimo zaključke i idemo dalje. Na to nas evolucija tjera.
Došli smo do kraja jednog ratnog razdoblja, u kojem se osigurala sloboda i miran život sljedećim naraštajima, ali u kome je bilo i onog što bi se narodski reklo "Nekom rat, a nekom brat". Ono što je ostalo kao najveća vrijednost za buduće generacije je demokracija kao mogućnost i načelo. Kao potvrda stvarne perspektive i prosperiteta Like rodila se autocesta koja je Liku spojila sa ostatkom svijeta. Za usporedbu, do tada je Lika bila računalo samo za sebe. Poslije prolaska autoceste dobila je puni kapacitet pristupa internetu i spojila se na svjetsku mrežu sa svim mogućnostima koje ona pruža.
Danas kada uviđam sve te vrijednosti, shvaćam kako je demokracija predivna i nužna da bi se nastavio proces napretka. Dokaz procesa demokratizacije je dolazak predsjednika SDP-a Zorana Milanovića u Gospić, usprkos tvrdnjama nekih da SDP nema što raditi u Lici. Ja kao član SDP-a sam sretan i ponosan što živim u gradu Gospiću i što sam Ličanin. Ono što me zabrinjava je da ljudi još uvijek u Lici govore, kada je riječ o bilo kojoj političkoj opciji osim o HDZ-u, "nemoj preko telefona".
Život je ljep. Ali do ljepote života se ne može doći ako ima straha. A straha ima, tako mi ljudi kažu. To nije u redu i svima je to jasno. Čvrsto vjerujem da će demokracija ipak pobijediti.
Nikola Maras, Gospić
- 09:46 -
nedjelja, 16.09.2007.
Sastala se Dalmacija s Likom, pa se ne da pokoriti nikom
Prostor Pučkog otvorenog učilista u Gospiću bio je pretijesan da primi brojne članove i simpatizere koji su nazočili predstavljanju SDP-ova tima za pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima.Veličanstvenom skupu nazočili su, pored predsjednika stranke Zorana Milanovića, Ljubo Jurčić, autor gospodarskog programa i budući premijer te ostali članovi SDP-ovog tima za pobjedu Slavko Linić, Ranko Ostojić, Rajko Ostojić, Igor Dragovan, Ante Kotromanović, Darko Parić, Željko Jovanović, Marina Lovrić. Bili su također i direktor stranke Gordan Maras te saborski zastupnici SDP-a iz devete izborne jedinice Ingrid Antičević Marinović i Šime Lučin
Riječi dobrodošlice gostima je uputio Tomislav Zrinski, predsjednik SDP-a Ličko-senjske županije .
"Sastala se Dalmacija s Likom, pa se ne da pokoriti nikom!" I nećemo se pokoriti nikom.
Sadašnja vlast Hrvatsku ne vodi već je troši, a ovu zemlju su neki preokrenuli a ne pokrenuli
Dodao je da SDP ima tim sposobnih i najavio pobjedu na izborima.
Istaknuo je održivi gospodarski razvoj i stvaranje uvjeta za razvoj četiri djelatnosti u svakoj regiji.
Dodao je da on nema poput Sanadera ekskluzivnu vijest o rezultatima anketa, nego da će se prava anketa dogoditi krajem studenog.
U Gospiću je ovom prigodoom osnovan i Forum mladih SDP-a Gospića za čijeg predsjednika je izabran Igor Šarić. Ovo je prvi Forum mladih naše stranke u Lici, a najavljeno je osnivanje Foruma mladih i na Plitvicama.
Vinko Žaja
- 12:37 -
utorak, 11.09.2007.
Čovjek na prvom mjestu
Bili smo i mi iz devete izborne jedinice na konvenciji SDP-a u Zagrebu. Bilo je fantastično, energija je strujala među delegatima i gostima.
Govornici su izuzetno nadahnuto govorili. Najviše me se dojmio govor predsjednika stranke Zorana Milanovića. Govorio je o socijaldemokratskim vrijednostima i o hrvatskoj tradiciji prožetoj tim socijaldemokratskim vrijednostima. Nakon ove konvencije još sam uvjereniji u izborni uspjeh naše stranke. Želimo Hrvatskoj ponuditi novo lice politike i uspjet ćemo u tome.
Neke od Zoranovih poruka:
A naš tim, uz Zorana Milanovića i Ljubu Jurčića, čine:
Željka Antunović, Milanka Opačić, Zlatko Komadina, Tonino Picula, Igor Dragovan, Milan Bandić, Željko Jovanović, Antun Vujić, Biljana Borzan, Ivo Josipović, Branko Grčić, Rajko Ostojić, Marija Lugarić, Neven Mimica, Marina Lovrić, Darko Parić, Ante Kotromanović, Gvozden Flego, Zvonimir Mršić, Damir Rimac, Slavko Linić i prvi na listi u našoj, devetoj, izbornoj jedinici Ranko Ostojić.
Renato Pilipović, Zadar
- 13:44 -
srijeda, 05.09.2007.
Novi poticaji za maslinovo ulje
Ministar Cho je opet u ofenzivi. S obzirom da su izbori tako blizu, gotovo "iza kantuna", pravi je momenat za stvaranje slike kako njegovo ministarstvo čini velike napore da pokrene stvari nabolje u domaćoj poljoprivredi.
Posljednji primjer u nizu je najava da će biti promjena u sustavu poticaja za maslinovo ulje. Iako je, za sada, riječ samo o najavi, vjerojatno će adekvatnim ekspresnim promjenama zakona to i odraditi jer svi trebaju znati da je to uradio - ZNA SE tko.
Ukratko se radi o slijedećem: svaki maslinar koji je u Upisniku i ima registrirano OPG (Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) za svaki kilogram prerađenih maslina će dobiti 1 kunu, a za svaki kilogram legalno prodanog ulja maslinovog dobije: a) ako je ekstra djevičansko 10 kn/kg, b) a ako je djevičansko 5 kn/kg.
U odnosu na dosadašnji model ovaj najavljeni nema posebnih prednosti za maslinare. Poticaj za prerađenu količinu je isti kao i do sada (spomenuta 1 kn/kg), kao i za ekstra djevičansko ulje (10 kn/kg), novost je da se uvodi poticaj za djevičansko ulje (5 kn/kg). Objektivno sagledavajući cijelu priču pozitivne pomake bi mogli imati jedino otkupljivači ulja za koje se također uvode poticaji: 7 kn/kg otkupljenog ekstra djevičanskog i 3 kn/kg djevičanskog ulja. Ipak, upitan je odraz ovih mjera na cijenu ulja na tržištu iz niza razloga: 1) jako sivo tržište na kojem cijena ovisi o nizu faktora, 2) maloprodajnih cijena maslinovog ulja diktiraju trgovci sistemom rabata i politikom marži.
Izračun cijene ulja kod proizvođača je slijedeći:
- otkupna cijena ekstra djevičanskog ulja: 40 kn/kg ili 36,80 kn/litra
- boca, etiketa, čep, rad, ambalaža: 6 kn/boci od 1 litre
- prijevoz (do kupca): 1,50 kn/boci
- zarada: 5 kn/boca
____________________________________________________________
Proizvođačka cijena koštanja: 49,30 kn/boci od 1 L.
Po ovom izračunu maloprodajna cijena domaćeg ulja će biti oko 80,00 - 85,00 kn, a sada je oko 90 kuna. U isto vrijeme maloprodajna cijena uvoznog ekstra djevičanskg ulja je oko 70,00 kn, a kada je na akciji onda je oko
55,00 kn, a ponekad i manje.
Državna premija od 7 kn/kg je neutralna stavka jer služi za pokriće troškova prijevoza maslina do uljare, otkupa ulja, prerade i skladištenja i nije realno da će itko radi toga znatnije promijenti izračun proizvođačke
cijene ulja, a time i veleprodajnu cijenu prema kupcima.
Najvažniji dio priče o maslinovom ulju je način formiranja cijena kod kupaca (trgovački lanci). Ono na čemu se temelji kvalitetan ili manje kvalitetan odnos između proizvođača i trgovca je rok plaćanja i iznos rabata. Što je duži rok plaćanja (valuta) i veći rabat to je kupac zadovoljniji. Jednom kada su započimali suradnju odnos je bio takav da su proizvođači odobravali trgovcima rabat takav da su mogli poslovati bez problema jer su imali dovoljnu razliku u cijeni. Kako se svake godine obavljaju pregovori o komercijalnim uvjetima, tako su trgovci tražili sve veće rabate i počeli zadirati u dio cijene iznad pokrića troškova koji je omogućavao proizvođačima zaradu. Proizvođači su bili prisiljeni dizati veleprodajne cijene, a trgovci su, posljedično, počeli dizati maloprodajne cijene ulja. Način na koji trgovci izračunavaju maloprodajne cijene ulja je posebna priča. Na to nije moguće uticati javnom prepiskom već nekim drugim metodama pa o tome neću detaljnije.
Uglavnom, mentalni sklop trgovaca i njihova poslovna politika je drugi osnovni razlog zašto je domaće ulje skupo. Prvi razlog je puno dublji i kreće se u sferi proizvodnje: mali posjedi, nesređeni vlasnički odnosi, gotovo da i nema navodnjavanja, ručno branje, dosta ljudi je izvan sustava poticaja, neadekvatna porezna politika, nema poticaja na otkup ploda masline, ne potiče se podizanje maslinika ako čovjek sam uzgoji sadnice (što je tradicija u mnogim maslinarskim područjima, pogotovo kada se sade domaće autohtone sorte) a trebalo bi omogućiti barem sufinanciranje krčenja zemlje bagerima (pod uvjetom da čovjek ima OPG).
Da tu nešto ne štima dokaz su i sve glasnije najave ministra da će se prolongirati obveza ulaska maslinara u sustav poreza na dohodak, odnosno PDV-a jer kad bi se toga pridržavalo, onda nitko ne bio dobio poticaj. Još postoji niz "grijeha" ministra i njegovog ministarstva, a koje maslinari "ne vide", da nabrojim samo najveće: dozvoljava se uvoz maslinova ulja u rinfuzi i prepakiravanje u Hrvatskoj (pa onda "proizvođači" stave natpis"Product of Croatia" i "Proizvedeno u Hrvatskoj") bez da navode porijeklo ulja pa se tako varaju kupci, pojedini kriteriji za ostvarivanje poticaja su van pameti (pogotovo odredba vezane za posjedovanje zemlje jer svi znamo u kakvom su stanju zemljišne knjige (u Dalmaciji je to katastrofa), a da ne kažem da penzioneri moraju staviti penziju u mirovanje kada prijavljuju OPG! ).
S obzirom da se cijela priča oko "novih" poticaja odigrava tik pred izbore, jedino preostaje da rezignirano komentiram da se sve radi isključivo u svrhu prikupljanja glasova, a ne da se potakne otkup domaćeg ulja. Za značajnije povećanje otkupa i prodaje (i izvoza) domaćeg maslinovog ulja bit će potrebno iznaći cijelovita riješenja za niz područja.
Jakša Najev, Marina
- 17:16 -
utorak, 04.09.2007.
In memoriam
Šibenik, 03. rujna 2007.
Tuga! Oprašta se moj Šibenik od vatrogasaca. Oprašta se od momaka koji su ode izrasli, u ovom gradu stasali. Oprašta se od mladih ljudi, sinova, muževa, očeva, djece… Tuga!
Neman riči kojima mogu opisati sve ono što se prelama u duši čovika kad vidi, čuje, opipa tugu koja se izliva ulicama Šibenika. Da baš opipa jer to je ona količina boli i jada, nevolje, žala koja se da opipati u zraku, koja je tako stvarna da sama njena stvarnost boli! I stra me da nas ta tuga ne potopi, da nas ne zadavi sve skupa u boli i grču.
Nema ih više. I sad kažu heroji. A ja bi volija da nisu ušli ušli u helikopter i da nisu postali heroji.
Jer kome tribaju heroji?
Puno ih je da ovi grad i ova zemlja, a ništa se prominilo nije.
I zato ne zovimo ih herojima. Zovimo ih njihovim imenima, imenima koje su in mater i čača dali, imenima s kojima su živili i koja vridi pamtiti. Cijenimo ih kao ljude, kao mlade ljude koji su dali najvridnije šta su imali. Cijenimo ih kao kolege, susjede, prijatelje. Cijenimo ih iznad svega.
Ali ne zovimo ih herojima, ne zovimo ih tako za ime božje.
Jer ja bi tija da su živi!
A heroji na kraju uvik umiru!
Dinu, Ivanu, Ivici, Gabrijelu, Marku, Hrvoju, Anti, Tomislavu
Franko Vidović, Šibenik
- 13:26 -
ponedjeljak, 03.09.2007.
Tuga
Danas ne blogamo.
- 00:00 -
subota, 01.09.2007.
Tko je protiv zvjezdica?
Kako je nezaposlenost problem koji najviše pogađa upravo našu dobnu skupinu, mi iz Foruma mladih SDP-a podržavamo svaki razvojni projekt koji doprinosi rješavanju upravo tog problema . Iz tog razloga podržavamo projekt Hotelijersko- turističkog poduzeća Ilirije d.d., odnosno izgradnju hotela visoke kategorije- hotela s pet zvjezdica.
Poduzeće Ilirija d.d. posjeduje parcelu u svojem vlasništvu na kojoj se trenutno nalaze teniski tereni, također u vlasništvu poduzeća pa je i zona u prostornom planu označena kao zona sporta i rekreacije sa oznakom R-4.
Ilirija upravo na toj parceli koja je u njenom vlasništvu i na upravo zadovoljavajućoj lokaciji želi izgraditi hotel kapaciteta 600 ležajeva sa svim popratnim sadržajima koje zahtijeva hotel visoke kategorije od pet zvjezdica.
Zbog već stečene navike građana grada Biograda i želje da grad i dalje ima teniski centar, Ilirija je spremna izgraditi novi teniski centar na bilo kojoj zamjenskoj lokaciji koju grad odredi. Dakako treba uvažiti i činjenicu da bi budući hotel visokokategornik i sam imao sportske sadržaje ( kao što je bazen olimpijskih dimenzija, teretanu, fitness, wellness, itd. ), što bi pozitivno utjecalo i na rad brojnih sportskih klubova u našem gradu, pa se tako npr. dečki iz vaterpolo kluba «Biograd» ne bi više morali voziti 100 km do «Solarisa» i nazad da bi odradili jedan jedini trening, već bi mogli trenirati u svom gradu.
Hotel s pet zvjezdica bitno bi utjecao na promjenu kvalitete gostiju u gradu Biogradu, tim više kad znamo da na potezu od Rijeke do Splita nema niti jednog hotela visoke kategorije.
Taj visokokategornik također bi produžio turističku sezonu u našem gradu i bitno bi utjecao na nivo cijena privatnog sektora.
Vrlo je važno naglasiti, a to je nama mladima i najvažnije, da bi hotel s pet zvjezdica zaposlio preko 120 djelatnika počevši od managementa, bijelog osoblja i tehničkih službi, a ništa manje nije značajna činjenica da bi isti nužno podigao obrazovni nivo hotelskog osoblja i pozitivno utjecao na usmjerenje srednjoškolskog centra Biograd, pa bi se uz trogodišnje usmjerenje kuhara i konobara moglo vratiti nedavno ukinuto četverogodišnje usmjerenje za recepcionara.
Hotel s pet zvjezdica dovodio bi avio-goste i bitno pomogao opstanku aerodroma Zemunik i napokon, hotel s pet zvjezdica promijenio bi nivo osrednjosti turističke ponude grada Biograda.
Odluka o odbijanju ove vrijedne investicije H.P. Ilirije d.d. na sjednici Gradskog vijeća grada Biograda nije popraćena niti sa jednim jedinim argumentom protivljenja nego mučnom šutnjom, pognutim glavama i uzdignutim rukama protiv prijedloga Ilirije d.d. bez i jedne jedine riječi obrazloženja.
Ilirija d.d. trenutno zapošljava 200 stalnih a u sezoni i dodatnih 400 djelatnika. Težnja Ilirije da u dogledno vrijeme stvori preko 120 kvalitetnih radnih mjesta i da izgradnjom hotela ponudi 600 kreveta visoke kvalitete potpuno je u skladu s više puta ponavljanom rečenicom tajnika ministarstva turizma gosp. Mičića, da Hrvatskoj nedostaje preko 100.000 kreveta visoke kategorije, te bi Biograd na taj način dao svoj doprinos u postizanju te brojke.
Trenutno se zona s oznakom T-1, što je zona komercijalnog turizma, nalazi neposredno iza zone označene kao zona R-4, odnosno zone sporta i rekreacije na kojoj se nalaze tenis tereni. Prema zakonu o prostornom planiranju ne može se formirati nova zona T-1 ako postojeća nije konzumirana odnosno potrošena. I nama običnim građanima vidljivo je da je zona T-1 i te kako potrošena u cijeloj površini naselja Dalmatinsko selo i u površini vila-apartmana, neposredno iza tenis terena. Stoga podržavamo Iliriju u zahtjevu da se zona T-1 proširi i na teniske terene.
Nakon svih iznijetih argumenata smatramo da oni koji su protiv ovog hvalevrijednog projekta, protiv su i zapošljavanja i razvoja grada, te smo uvjereni da će osim nas mladih i ostali građani na sljedećim izborima to prepoznati i kazniti.
Danijel Karabatić, Biograd
- 17:57 -
