četvrtak, 30.08.2007.
Tko ima jaja?
Razvoj događaja u posljednjih nekoliko godina na jednom segmentu tržišta, a to je proizvodnja i prodaja jaja, može poslužiti kao upozorenje i nekim drugim proizvođačima jer je to nažalost predložak koji pokazuje odnos trgovaca prema njima, pogotovo ako su mali i imaju relativno malen udio na tržištu.
Naime, radi se o tome da je u posljednjih nekoliko dana prisutna nestašica jaja na tržištu. Geneza problema je slijedeća: jaja su jedan od "udarnih" artikala pored šećera, ulja, jogurta, mlijeka ,.... i svaki trgovac nastoji imati što bolju cijenu na svojim policama. Težeći tome "cijedili" su proizvođače (vlasnike peradarskih farmi) za što nižu ulaznu cijenu. Nažalost, želeći osigurati sebi tržište, oni su pristajali na tu igru tako da su došli u situaciju da su prodavali jaja ispod cijene "proizvodnje" i zapali su u teškoće. Nekoliko većih peradarskih farmi u Dalmaciji je zatvorilo svoja vrata i/ili prestalo isporučivat robu pa sada nema jaja na tržištu.
Interesantan je model ponašanja (i mentalni sklop!) niza referenata i njima nadređenih "menadžera" nabave u trgovačkim lancima. Ti ljudi zbog ostvarivanja bonusa (dodataka na plaću) robuju logici rabata. To znači da im je jedini cilj u njihovim ispraznim životima da od svog dobavljača iz godine u godinu izvuku što veći rabat i tako sakupljaju poene kod svojih šefova, uopće ne razumijevajući model i kamo to vodi. Kada se na taj način postave prema proizvođačima, u jednom momentu proizvođači se više ne mogu odricati svojih proizvođačkih marži kako bi pristajali na sve veće rabate pa dižu veleprodajne cijene. Ako ne krenu tom logikom onda su gotovi - propadaju, kao što se događa sa proizvođačima jaja. Ako pak počnu dizati veleprodajne cijene kako bi opstali onda njihovi proizvodi postaju preskupi po kriterijima trgovaca koji se automatski okrenu uvozu. U toj situaciji domaćem proizvođaču pada prodaja, a time i prihod.
Nešto su u boljoj poziciji proizvođači artikala koji imaju dnevno fluktuirajuću cijenu ili artikala koji nisu "top selleri". Takvi proizvođači mogu brendirati proizvod i/ili dobiti neku od oznaka - eco, oznaka izvornositi isl., i na taj način opravdati nešto višu cijenu. Međutim, u konkretnom slučaju to je nemoguće jer ne postoje jaja sa onakom geografskog porijekla. Čak i ako se okrenu dizanju cijena kako bi kompenzirali povećanje rabata neće biti u potpunosti ugušeni jer zbog činjenice da ne nude udarne artikle, trgovci prihvaćaju dizanje cijena. Ovo nas dovodi do logike formiranja maloprodajnih cijena.
Uglavnom spomenuti referenti nemaju jaja, ispričavam se na izrazu,a niti trgovačkog duha da pronađu cijenu koja njima omogućava zaradu, a proizvođačima opstanak. Ovako trgovci ruše cijene proizvođačima, a ruše i cijene jedni drugima, i nitko ne zarađuje na artiklima koj upadnu u ovaj začarani krug! To više nije trgovina.
Teoretski gledano kupac plaća cijenu koju odrede trgovci i trgovci određuju nivo cijena. Problem je ustanoviti koja je to ravnotežna cijena koja proizvođačim osigurava zaradu, a trgovcima zadovoljavajući obrtaj artikla bez potrebe da se ista više obara naniže. To je lako postići kada postoji kartel, ali na "slobodnom tržištu" ? Ispričavam se ako sam se malo zanija u teoretiziranju.
Jakša Najev, Marina
- 15:44 -
srijeda, 29.08.2007.
Otvoreno pismo
Poštovana gospođo gradonačelnice,
budući da niste ni jednom jedinom rječju reagirali na tvrdnje iznesene u pisanim i elektroničkim medijima o kriminalnoj prošlosti člana Gradskog poglavarstva gospodina Ivana Bajića, Vašeg bliskog suradnika, te s obzirom da ste imenovanog Vi predložili, temeljem Statuta Grada Šibenika, za člana Gradskog poglavarstva grada Šibenika, ovim putem tražimo od Vas da se javno očitujete o Vašim saznanjima u svezi kriminalne prošlosti člana poglavarstva gospodina Ivana Bajića koji je izabran na Vaš prijedlog, te da se izjasnite da li ste saznanja o kriminalnoj prošlosti imali i u vrijeme kad ste dotičnog predlagali u Gradsko vijeće.
Ukoliko su tvrdnje iznesene u medijima točne, a jednostavnim uvidom unovinsku arhivu to se može provjeriti, tada tražimo od Vas da odmah pokrenete postupak za opoziv člana Gradskog poglavarstva gospodina Ivana Bajića. Nedopustivo je da čovjek koji je prema vlastitom priznanju nosio pištolj i novac šefu „zločinačke organizacije“, te obnašao dužnost njegovog tjelohranitelja danas obnaša časnu dužnost člana Gradskog poglavarstva Grada Šibenika i prezentira naš grad Šibenik u zemlji i svijetu. Nedopustivo je to s pozicije morala i s pozicije dobrog ukusa. Ljudima s takvom prošlošću nije mjesto na časnim i odgovornim funkcijama u lokalnoj i državnoj vlasti.
Gospođo gradonačelnice, zna se gdje je mjesto kriminalu i mutnim poslovima. I nemojte se pozivati na nepostojanje kaznene prijave. Ne radi se o kaznenoj odgovornosti, mada ovdje ne želim prejudicirati da nema i takve odgovornosti u ovom slučaju, već o moralnoj i političkoj odgovornosti.
Pri tom imajte u vidu da se ne radi o politikanstvu već o obvezi da se reagira na ovakva saznanja. Kako mojoj obvezi, kao predsjednika oporbenog SDP-a, tako i Vašoj, kao gradonačelnice i kao predlagača Gradskog poglavarstva, dakle kao osobe koja je direktno odgovorna za izbor gospodina Ivana Bajića u Gradsko poglavarstvo.
S poštovanjem
Franko Vidović
Predsjednik GO SDP Šibenik
Ivan Bajić: »Bagarić se družio s političarima, generalima i ministrima«
BAGARIĆEV TJELOHRANITELJ U ŠIBENSKOM POGLAVARSTVU
Šibenski konobar o Ivanu Bajiću
- 17:06 -
nedjelja, 26.08.2007.
Sramota na hrvatski način
Tko kaže da se turistička ponuda u Hrvatskoj svodi isključivo na sunce i more?
..."Prođe vrijeme dođe rok, eto vraga skok na skok"... Riječi su to kojima bismo mogli opisati još jedan u nizu "velikih" povrataka Hrvatske na svjetsko turističko nebo.
Nakon dugih i nadasve nestrpljivih iščekivanja Dalmacija je, a pritom posebno mislim na našu zadarsku regiju, kao i posljednjih godina dočekala poluspremna, da ne kažem- nespremna.
U Slavoniji vas snijeg može iznenaditi u kolovozu, ali ne u prosincu. Nas, pak, u Zadru, čini se, turistička sezona svake godine iznenadi u lipnju kada su građevinski radovi u punom jeku. I tako iz godine u godinu. Rekli bi stari ... na zapadu ništa nova. Po svemu sudeći, vladajući i odgovorni ne shvaćaju da dolazak ljeta i turistička žetva uvelike određuju puls hrvatskog gospodarstva.
Potiče se izvanpansionska potrošnja, ali i "all inclusive" hoteli, raspravlja se o tome jesmo li predodređeni za masovni ili elitni turizam, a zapravo se zaista ne zna što je gore, jer se posljednjih godina kao glavna turistička atrakcija prezentira kramp, bager i dizalica, koji će kod elitista probuditi zgražanje, a kod masovnjaka izazvati čuđenje. A mi, stanovnici ovog razrovanog grada, svaki dan tražimo drugi put prema kući od silnih investicija početih u travnju i naravno – nedovršenih u kolovozu.
I dok su lani naši ministri zdušno, nikad složniji, presijecajući vrpce veselo paradirali među pohotnim uvoznim ljepoticama go-go klubova, naš nam se turizam, unatoč reprezentativnom prometnom pravcu, gušio u doslovnom smislu riječi te nepovratno gubio ugled i renome teško stjecan desetljećima.
Četiri nacionalna parka, kanjon Zrmanje, netaknuta priroda isprepletena endemskim biljnim i životinjskim vrstama postaju sami sebi svrha, a nikad oproštena golotinja katolički radikalne nacije postala je od strateške i fundamentalne važnosti za opstanak i razvoj kako hrvatskog turizma, tako i zemlje u cjelini.
Danas ti isti koji su ponosno kumovali striptiz klubu, u maniri Poncija Pilata apeliraju na hitno zatvaranje kluba nazivajući ga sramotom za naš turizam. Zašto? Jer je počeo puniti novinske nalovnice i stranice crne kronike. Da je osoblje posjedovalo minimum poslovne etike, bilo malo nježnije u naplati astronomkih računa, te diskretnije u svojoj namjeri da se goste u doslovnom smislu riječi odere do gole kože prije napuštanja kluba, rumunjske plesačice bi i dalje nesmetano, i bez radne dozvole uveseljavale "visoke" mase. A resorni ministrar turizma bi vjerojatno i dalje naglašavao važnost ovakvog objekta u obogaćivanju turističke ponude našega grada.
E, to je sramotno!
Sabina Glasovac, Zadar
- 16:02 -
petak, 10.08.2007.
Ekipa u devetoj
Kad je Renato Pilipović predložio koordinatoru devete izborne jedinice Ranku Ostojiću ovaj blog na kojem bi pisali svi uključeni u SDP-ovu kampanju, bio sam čvrstog stava da neću pisati.
Ali, znate ono - ekipa. Franko Vidović je probija led, Sabina Glasovac piše, sigurno će i ostatak ekipe dat svoj doprinos ovom blogu, a da ja šutim. E pa neće.
U političkom aktivizmu jako je bitan dobar međusoban odnos i pozitivna radna atmosfera. Možda je to i glavni preduvjet za ostvarivanje dobrih rezultata na ovim izborima. Vodeći se ovom rečenicom, siguran sam u dobar rezultat naše stranke na ovim izborima.
Kada kažeš kampanja, onda se pomisli na komunikaciju sa biračima, predstavljanje SDP-ovih politika, kandidata SDP-a, ali nije to sve. SDP-ovac će prilikom izgovaranja riječi kampanja u prvom redu pomisliti na ekipu i na druženja, na rasprave, pismu, dobro raspoloženje, ogromnu dozu pozitivne energije.
Često smo prisutni po cijeloj devetoj izbornoj jedinici. Ako nas ponekad vidite, u žaru rasprave, nemojte se ustručavati, približite se našem stolu i uključite se u raspravu.
SDP želi čuti Vaše mišljenje.
Vidimo se u Vašem gradu ili općini!
Ante Ćaleta, Seget
- 14:46 -
petak, 03.08.2007.
Lole i bećari u Vladi RH
Vlada RH na čelu sa Sanaderom ne poštuje dogovore. Ne poštuje ni ugovore. Malo su neodgovorni, malo bahati. Pa tako nisu isplatili prosvjetarima obećano povećanje plaće od 2% u ovom mjesecu.
I šta uopće žele ti prosvjetari?! Dva, tri mjeseca planduju na godišnjem i hoće da im Vlada još to i plati. A Vlada nema novca za kupiti kanadere i opremu za vatrogasce. A prosvjetari hoće plaću. Što me dovodi do „genijalnog“ prijedloga. Neka prosvjetari idu gasiti požare ljeti, a zimi nek podučavaju djecu. Mogli bi osmisliti sistem nagrađivanja, neku vrstu platnih razreda. Tako bi onaj prosvjetar koji ide gasiti požare, a nije iz Dalmacije i Primorja, uz besplatan aktivni odmor imao npr. dodatak na plaći od cca. 1000 kuna. Znajući da u Hrvatskoj ima oko 80 tisuća prosvjetara, pola od tog broja ih živi u unutrašnjosti to bi državu koštalo oko 40.000.000 kuna mjesečno. Pri tom bi država uštedila na kanaderima i opremi, prosvjetari bi dobili povišicu i plaćeno ljetovanje i svi sretni. Oni prosvjetari koji žive u Dalmaciji i Primorju bi morali sudjelovati u gašenju požara uz naknadu od 1000 kuna. Zamislite, sa vojskom prosvjetara od 80000 ljudi kako bi požari padali, čak bi ostalo i vremena za pošumljavanje opožarenog područja. Što bi oslobodilo resurse u Hrvatskim šumama, koje su prezauzete održavanjem šuma po Dalmaciji. Pa bi se Hrvatske šume mogle više posvetiti onome zbog čega i postoje, a to je davanje koncesija za lovišta. I cijela država bi procvjetala, bukvalno.
Mada se zafrkavam i rugam sa mjerama HDZ-ove Vlade, mada me ne bi čudilo da ministru Šukeru ova varijanta zaigra u uhu.
A sad ono što doista želim reći. Nedopustivo je da Vlada propagira cjeloživotno obrazovanje, a ljude koji trebaju udariti temelj takvom obrazovanju ne želi adekvatno platiti. To je sramota HDZ-ove vlasti, a ujedno pokazuje nivo dezorganizacije i neplanskog rada u državnim tijelima. Ali pokazuje i još nešto, država nema novca i zato ne poštiva ugovore. Nastavak priče o unutrašnjem dugu i nastavak priče o vanjskom dugu. A to je veći problem od neodgovornosti, bahatosti i samovolje ove Vlade.
Franko Vidović, Šibenik
- 06:00 -
četvrtak, 02.08.2007.
Kako je Kalmeta (u)gušio Hrvatsku ili jednocijevni tunel hrvatskog turizma
Nekad toliko željena cesta je, zahvaljujući naporima Račanove vlade postala stvarnost. No u zadnje tri i po godine i izvor problema, jer Sanaderova vlada nije smatrala prioritetnim osposobiti već probijene dvije cijevi tunela Sv.Rok i Mala Kapela. Već i preklani su u vrijeme vikenda duljine kolona vozila dosezale i do deset kilometara i to na cesti na kojoj se naplaćuje cestarina i koja je izgrađena zbog potreba građana i hrvatskog gospodarstva. Trend gužvi i zastoja ne jenjava. No, na početak radova na osposobljavanju druge, već probijene cijevi tunela Mala Kapela i Sv.Rok moramo čekati još godinu-dvije, kazao je resorni megaministar prošlog ljeta. Na dovršetak radova tko zna (op.a.). Argumentira se to činjenicom da se mnoge europske zemlje poput Austrije, Italije i Francuske suočavaju s problemom prometnih gužvi zbog nepostojanja aktivne druge tunelske cijevi, te da su turisti koji kreću na put spremni na takve gužve. Istina, strani državljani možda i jesu navikli na gužve na europskim prometnicama. Našim ministrima su oni očito samo brojevi. I možda im nije važno što jadni ljudi, umjesto da u predvečerje uživaju gledajući po Hitchocku najljepši zalazak sunca na svijetu, broje tek deseti kilometar u tridesetmetarskoj koloni do odredišta. Ali nemojmo zaboraviti jedno. Da se u kilometarskim kolonama nalazi i nemali broj hrvatskih građana koji su, u krajnjem slučaju tu cestu platili, plaćaju i plaćat će najmanje 30 godina kredita. Ovo je ipak njihova cesta. Sigurna sam da njima ovakav argument ništa ne znači. A još sam sigurnija da se njih pitalo, da bi oni prošlog ljeta ministarsku svitu radije gledali na otvorenju druge tunelske cijevi Sv.Roka nego kako kumuju otvorenju nekog lokalnog go-go kluba ( koji je, by the way, u međuvremenu propao).
Drugi argument bijaše skupoća investicije ( radi se o 300 milijuna kuna za cijev) koja, kako reče naš vrli ministar, će biti isplativa tek u trenutku kada godišnji dnevni prosjek vozila na autocesti Zagreb-Split dosegne brojku od 12.000. No, nepuna dva tjedna nakon tih izjava naš megaministar je izašao na teren i, iznenađen činjenicom što je promet na pojedinim dionicama prema Splitu dosegao brojku od 10.000 vozila, najavio da će početi intenzivno razmišljati o početku radova na drugoj tunelskoj cijevi već 2007.godine. Obećao Kalmeta da će početi razmišljati o tome nagodinu. Ne bi li bilo logičnije da se o tome pokušalo razmišljati ranije? Ako se iz godine u godinu ulaže u turističku ponudu i promociju Hrvatske kao turističke destinacije, na temelju nekih parametara se očekuje porast broja gostiju i veća popunjenost smještajnih kapaciteta, nije li se isto tako moglo predvidjeti kako će se ti parametri odraziti na (pre)zasićenost naših prometnica i eventualne probleme? Zšto ova Vlada svaki problem umjesto da se pokuša spriječiti, mora liječiti. Kažu stari ljudi – ako već nešto zgrizeš, onda to i odgrizi. U suprotnom će se pokvariti. Ako su već prepoznali važnost projekta koji je započela prošla Vlada i odlučili ga završiti, onda se to trebalo napraviti temeljito i pošteno. Druga tunelska cijev možda trenutačno nije najisplativija iz ekonomskih razloga, ali iz sigurnosnih sigurno jest. Tome u prilog idu i crne brojke boja nesreća u tunelima. Postoji još nešto što su nadležni u resornom ministarstvu (slučajno ili ne) zaboravili napomenuti, a to je da su ti isti Francuzi na koje se pozivamo zbog nesreće prouzrokovane jednom tunelskom cijevi i manjka sigurnosti morali platiti odštetu kojom su mogli izgraditi još dva tunela. No, mi vjerojatno mislimo da se to nama ne može dogoditi. Svi stručnjaci upozoravaju na ogromne razlike u sigurnosti jednocijevnih i dvocijevnih tunela. Čak je i donešena europska legislativa da do 2014.godine svi tuneli moraju zbog sigurnosnih postavki osposobiti druge cijevi. Pa eto, ako nećemo zbog sebe samih, morat ćemo zbog Europe.
I odjednom ministar promijenio ploču. Hitno će se graditi druga tunelska cijev. Iako je neisplativa. Unatoč tome što nam dnevni prosjek vozila nije dosegnuo brojku od 12.000. Iako taj broj varira od sezone do sezone, i to iz mjeseca do mjesec. Obećao ministar Kalmeta da će se ubrzo ići u izgradnju druge tunelske cijevi. Iako ta investicija nije postojala u četverogodišnjem planu jer je procijenjena kao preskupa i neprioritetna. Pa se odlučilo te novce ulagati u neke nove (više ili manje sumnjive) kilometre cesta. Samim time i birače, naravno. No, ipak na kraju balade shvatio je ministar da u nepreglednim kolonama ima i hrvtskih građana. I da nikad, pa ni na kraju mandata, nije kasno za pokrenuti Hrvatsku. Pa makar to bila i ona koja je gušeći se zastala u kolapsu prouzrokovanom uskim grlom Svetog Roka.
Sabina Glasovac, Zadar
- 06:00 -
