4. Koraci u noći

Status: Nedostupna

Noć je tiha i hladna,a ulice puste i slabo osvijetljene. Jedini zvuk koji je remetio tu savršenu tišinu su bili nečiji koraci po onom još toplom asfaltu. Čula ih je iza sebe. Uporni su bili. Bilo je teško ne primijetiti. Nije se bojala, ni mraka, a ni tih koraka. Kroz misli su joj prolazila razmišljanja o toj večeri, koja je bila upropaštena. No, nije ništa osjećala ni tugu , ni bijes, ni razočarenje, a bilo je razloga za sve to. Bilo joj je svejedno. Lišenost svih osjećaja ne donosi joj zadovoljstvo, već je to posljedica otupljenosti na sve. Tišina. Hladna noć. Topli gradski asfalt. Ugasila se i ona jedina ulična lampa koja je bila upaljena. Koraci se i dalje čuju. Čine se sve bližim i bližim. Samo joj prođe kroz misli, a što da je to nekakvi ubojica, no, kakva je razlika između života i smrti, nikakva. Pogleda odjednom gore, a ono nebo prepuno zvijezda. Pomislila je: o kako su malene, a onda se sjetila svoga djeda koji joj je govorio da je svaka ta zvijezda velika kao naše sunce. To i nije bila pretjerano dobra pomisao jer je nedavno preminuo. Ona nastavlja svoj put i skreće u drugu ulicu na stazu, a koraci skreću na cestu. Odjednom vidi tko je to bio, ali ne razaznaje lice. Pomišlja, e uloga se izmijenila, sad je ona lovac, a osoba ispred je lovina. Malo kasnije osoba staje, jasno se vidi tko je pa to je susjed. Samo je jedna osoba nosila to ime. Odjednom ju je uhvatio lagani osmijeh. Smiješak je bio tu ne jer je odjednom postala sretna što ga vidi već zato što je situacija tragikomična. Nekad su bili dobri prijatelji, čuli su se svaki dan, a sad se čini se ni ne pozdravljaju, nego samo zaobilaze. Stao je da uniđe u kuću, bez riječi. No tišina se sad prekine njenim: BOK. On joj nešto tiho odgovori ili čak ništa. Smijala se dalje putom jer to joj je bila kap koja je prelila čašu…za koju nije bila siguran ni da je puna. Došla je kući i obrisala njegov broj. E sad je dosta.


21.07.2007., 01:03 || Komentari (37) || Isprintaj || on/off || ^

Uuuuuuu

Danas mi se dogodilo nešto nadasve fantastično dođem na ispit, a ono nema nikoga, ma super. Zovem jednu s faksa da ju pitam što je to, očito je da sam došla možda krivi dan mislim, kad sam svaki dan kod kuće svi su mi dani isti. Ma ne, došla sam u pravo vrijeme, ali ispit je pomaknut u 16 sati, a ne u 9 h kad sam ja došla, ali nitko mi do mojih divnih kolega nije javio jer su oni svi išli na jedan ispit dan prije pa su saznali (a nitko nije primijetio da me nema), a što je najjače toga nema ni na oglasnoj ploči. I tako kao uvijek svi sve znaju, a ja zadnja saznam, ako imam sreća da uopće saznam. Tko zna ovo je kao prvi rok za ispit, kako ja znam, možda su imali i neki prije, ali nitko mi ništa ne javlja pa ne znam, a oglasa ne bude na oglasnoj ploči. Od sad više ništa nikome ne javljam, niti šaljem skripte niti išta.

Što je najjače s nekima sam kao dobra, a nisu mi javili, zapravo nisu primijetili da me nije bilo.

Sad se 100% potvrdila činjenica da sve uvijek zadnja saznam. Mislila sam kao tim što sam dobra nabiti na nos da im kao zabrinuta pošaljem poruku da imamo danas taj ispit ipak u 16 h, ali nisu vrijedni ni besplatnih poruka s neta.


05.07.2007., 11:53 || Komentari (66) || Isprintaj || on/off || ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se