Izgubljenost

Stojim sama na vrhu jedne visoke zgrade pogled mi se pruža na cijeli grad, ali ne vidim cijeli grad. Vidim samo onaj dio meni bliži, a od ostalog djela grada vidim samo točkice koje su zapravo gradske lampe na ulicama. Ta svjetla mi nalikuju na zvijezde i baš kao zvijezde ta mjesta čine mi se nekako boljim. Bolja su baš zato što su dalje i ne vidim ih jasno.U mojoj mašti se nadograđuju. Tamo su ljudi sa osmjehom i čuje se dječji smijeh. Tamo su svi sretni.

No, pogled me više vuče na ono što vidim. Gledam one ljude dolje, one što su bliže ovoj zgradi. Ne vidim ih dobro, ali vidim ipak dosta jasno. Nema ih baš puno na ulici, ali ipak ih bar nekoliko ima. Hodaju vamo tamo, lutaju bez cilja. Čini mi se da im je jedino bitno da se kreću. Izgubljeni su. Žalim ih. Pomišljam, ne želim ja tako.

Odjedanput čujem snažan prasak jaki i neugodan za uho. Podignem gore glavu i vidim vatromet. Da, zato sam i tu da ga vidim. Veličanstven je. Pada prema meni i imam dojam da će doći skroz do mene.

Odjedanput osjetim nečije ruke oko sebe. Došao mi je s leđa i tiho mi šapne na uho: „Ja sam.“ Ja znam tko je i samo se nasmiješila, a znam da se i on nasmiješio, za to se ne trebam ni okrenuti. Uz zvuke vatrometa ipak tiho, jako tiho, čujem i otkucaje njegova srce. Pomišljam u sebi da nisam sama. Dijelim ovaj trenutak s njim. Baš onako kako želim. Baš želim biti tu, biti, biti tu i nigdje dalje. I dalje gledam vatromet. Vrijeme je stalo. Trenutak traje vječno.

Odjednom nastupi tišina i sve je gotovo. Gotovo. Gotovo.

Na vratu osjetim nešto poput poljupca, nešto poput dodira. Okrenem se, da se uvjerim da ipak ne sanjam. Ne, to na vratu bio je samo neki listić kojega je baš do mene donio vjetar, nekim čudom. Bio je to samo san. San. No, nisam tužna zbog toga. To je očekivano. Pomišljam ima nade ja bar sanjam.

Ponovno pogledam sa zgrade. Gledam u one ljude dolje što i dalje hodaju samo da bi se kretali. Ništa se nije promijenilo. Oni nisu ni za vrijeme vatrometa zastali. Ništa ih nije omelo u njihovom lutanju za neznanim ciljem.

Ja znam da moram krenuti dolje k njima i pridružiti im se. Biti izgubljena. No, ja sam bar na trenutak sanjala.

19.07.2006., 20:55 || Komentari (14) || Isprintaj || on/off || ^

<< Arhiva >>