Dvije tri riječi

Sjedim, sad i pokušavam. Pokušavam nešto napisati. Bilo bi lijepo da riječi same od sebe idu, ali ništa ne ide. Samo sjedim i razmišljam. Razmišljam kako bi bilo divno… bilo bi uistinu, ali nije tako. Bilo bi divno da sam negdje drugdje, da nisam ovdje. Baš ovdje. Tko bi to mjesto uopće izabrao? Bilo bi lijepo kad bi sve bilo jednostavno, ali nije. Danas sam čula nešto da su stereotipi potrebni kako bi ljudi se mogli snaći u ovom svijetu, jer previše bi nam bilo kad bi sve posebno pokušali analizirati. Pa ima donekle istine u tome, ali zašto se svi onda bar prividno pravimo da ih se želimo riješiti. Znate li svi što bi bilo od svega najbolje da se ja ne zamaram s ničim da o ničem ne razmišljam, da legnem u krevet i da bude tišina, da mi ne prolaze misli kroz glavu, da ničega nema. Znam da tada ja ne bi bila ja, pa eto opet nastavljam, nastavljam bez obzira na nedostatak riječi i odlučujem ne odustati.

Lucy

20.04.2006., 21:34 || Komentari (14) || Isprintaj || on/off || ^

<< Arhiva >>