...šok za sistem...

srijeda, 03.03.2010.

...Ulična ekonomija 1. dio - poticaji...



...Prvo, šokantna informacija koju sam danas pročitao u jednim lokalnim zagrebačkim novinama...

Pa kaže, otprilike ovako: Zagrebačka elektra je odaslala opomene pred isključenje električne energije za oko 367 000 kućanstava i 111 000 privrednih subjekata !!!
Pitam se koliko uopće Zagreb ima kućanstava? Oko 500 000?! Zaista nemam niti okvirnu sliku o kojoj se brojci radi, ali zar i taj podatak nije sasvim dovoljno alarmantan da se vlastodršci i na lokalnom i na državnom nivou, ne okrenu tri puta oko sebe i duboko zamisle nad posljedicama svog činjenja ili nečinjenja.
Bilo bi zanimljivo saznati takav podatak i od Gradske plinare, mada se prije par mjeseci na državnoj dalekovidnici pojavio neki lik iz plinare koji je izbacio podatak da im je potrošnja plina u kućanstvima pala za 40%...

...No, nije to trebala biti tema posta, ali se fino uklapa u cjelovitost onoga o čemu želim "na glas" razmišljati.

Svakog dana možemo posvjedočiti medijskom eksponiranju svekolikih ekonomskih stručnjaka, sa i bez realnog pokrića, koji razglabaju o novčanim poticajima raznim privrednim granama ili subjektima. Poticaji se predstavljaju kao "ono nešto", čarobna mjera državnog aparata, da se krahiranoj privredi da malo "kisika", ne bi li utopljenik ipak udahnuo i možebitno se neki čudom, vratio u život. I sve stučnjaci fino upakiraju, prepirući se oko koliko-kome dileme, premudro prešućujući pri tome jedan mali detalj...

...Ogoljeno do srži, rudimentarno, poticaji su, "uzmi svima i daj nekima", točka! Kad se činjenica iz gornje rečenice, svede na realnost, riječ nekima se mora zamijeniti riječju odabranima. I to je to, bez muljanja, musanja ili demagogije.
Pa sad, moje pitanje bi glasilo, na koji način to takve mjere mogu polučiti opći društveni napredak, kako može biti da su takve mjere u interesu ukupnog društva?!
Zašto vlastodršci uporno zagovaraju takav model, kad je sasvim jasno da on može, u najboljem slučaju, polučiti limitirane efekte na sasvim malom, praktično nebitnom dijelu, ukupne ekonomske zbilje?
Odgovor je jednostavan, zbog lakomosti, osobnih interesa i opravdavanja vlastite svrsishodnosti. Naime, svima uzmeš ukupno 1000, sebi ostaviš 500, a preostalih 500 podijeliš po zna se kakvim kriterijima, rastrubiš po novinama kak si podijelio 500 i još ispadneš faca, dobrotvor. Naravno, sve to po mogučnosti u predizborno vrijeme. Raja je tak i onak "neuka i glupa", kojoj se bez frke može servirat da su za sve nedaće onih 367 000 domaćinstava i 111 000 privrednih subjekata, krivi mangupi sa Njujorške burze...

...Razlika između kritike i kritizerstva je u tome što potonje ne nudi alternativu. Pa ajmo malo o alternativi...

Alternativa se zove olakšica. Svatko, sa imalo kreativnosti u razmišljanju, može zaključiti da organizirana ljudska zajednica treba mnoge djelatnosti. Isto tako, evidentno je da razne ljudske djelatnosti nisu, niti mogu ikada biti, isto profitabilne. Jedan postolar, može popraviti cipela, koliko ih može sa svojih deset prstiju popraviti. Ako naplaćuje popravak cipela 50 ili 100Kn, u 182 sata mjesečno, lako se da izračunati kolike su njegove ekonomske mogučnosti. Sa druge strane, netko tko preprodaje kontejnere robe, ili toči konjak, ima sasvim druge limite dohodovnosti. Keč je u detalju, da su svi navedeni u istim "poreznim škarama". Praktično, po istim kriterijima se gule i postolar i onaj koji toči konjak. Sasvim je jasno da postolar i slični ne mogu opstati kraj naših 57% nameta, ali je isto tako činjenično stanje da organizirana društvena zajednica treba i postolara i krojačicu i bravara i još stotine drugih malih djelatnosti. I zbog toga svi oni, kao i mala poljoprivredna imanja, moraju imati šansu opstati. Pametna, domoljubna, vizionarska vlast bi se za to pobrinula olakšicama. Uspješna politika jest ona koja ima znanja i osjećaja da sve to može pravedno izbalansirati na opću korist i zadovoljstvo. Nemoj ih "oguliti", nego im ostavi da pristojno, ljudski, žive od svog marljivog, predanog rada.
No, u toj varijanti olakšica, vlastodršci ništa ne mogu zadržati za sebe, nema "protoka" na koji mogu montirati korupcionašku pipu, pa da kroz nju šiklja...

...Ma tko će se spasiti sa državnom subvencijom stambenih kredita? Koliki je to postotak našeg društva? Što će onih članova 367 000 domaćinstava imati od te subvencije? Tko je tu lud i do kad ova klika na vlasti misli od nas raditi budale? Kako ih nije sram, nakon svega što su nam učinili, nazivati se rodoljubima?

- 15:55 - Komentari (34) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se