|
|
Biseri i o biserima
petak, 30.12.2005.
Trening i neradni dani
Englezi nisu katolici pa zato igraju utakmice na Novu godinu * Napiti se smijemo ali trenirati nesmijemo * Veliki vjernici a misu ne vide po godinu dana
Davno si postavljam pitanje kako su uporne u željama da ne treniraju na nekakve neradne dane. Pa nekima je bilo u pitanju i treniranje na neke manje važne blagdane. Kao prvo na blagdane se ne rade teški fizički poslovi, a slobodni su dani da oni koji rade daleko od svojih obitelji mogu otputovati njima. Nije se problem nažderati, napiti, napušiti i nadrogirati, ali trenirati je problem. Kao što je hrana hrana za želudac, tako je i sport hrana za duh i tijelo. Ako smo s dragima osobama spremni pojesti i popiti zašto ne bi u te dane i odigrali koji meč. Sport je zabava i opuštanje pa je svagdje u svijetu običaj da se ljudi opuste na raznim sportskim aktivnostima, mečevima, božićnim, novogodišnjim i uskrsnim turnirima. Ako kažem kako se igra engleska liga, kako skijaši skakači imaju svoju turneju reći će svi kako su oni profesionalci. Ali, maratonci i tisuće atletičara nisu ništa drugo do amateri kada u Novu godinu uđu trčeći. Ili kada pak uplatimo aranžman za skijanje s dočekom Nove godine. Skijati tada na NOvu godinu nije grijeh. Mediji javljaju samo za vrhunske sportaše kako se natječu za drugi dan Božića ili Novu godinu, ali za milijune onih sportaša amatera nema ni riječi u novinama, televiziji i internetu ako oni sami to ne oglase u nekom od lokalnih časopisa ili internet stranicama. Za neke blagdane potrebno je primejrice ići na misu ujutro i navece, pa u ponoć. Nije problem ako u vrijeme ponoćke ostanu u nekom od noćnih klubova, ili prespavaju jutarnju misu. Nije problem što veliki vjernici poput moji igračica nisu bile ni na jednoj zornici, ali je veliki grijeh ako na drugi dan Božića treniraju. Ako već razmišljaju koji je radni, a koji neradni dan. Zaborave da je Silvestrovo radni dan kada Stara godina ne pada u subotu kao ove godine. Pa čak jedna cura na treningu kaže kako Englezi nisu katolici pa zato igraju utakmice na prvi dan nove godine. Možete si zamisliti koliko je Nova godina veliki katolički blagdan. Baš bi volio vidjeti koliko pak ta cura posjeti misa nedjeljom kada nema utakmica. Čuli smo za izreku kako su neki veći katolici i od samoga Pape.
|
Cure pale na ispitu
Do igranja u postavi silom, a ne treningom * Dva dana premalo za šoping i frizuru * Išarali svlačionicu u Truhelki
Cure su ovoga puta nakon nekolike uzastupnih grešaka konačno pale na ispitu. Pokazale su da im je stalo do igranja u 1.postavi ali ne kvalitetom i treningom već pritiscima i neradom. Kao što sam već napomenuo u jednom od postova nisu mogle u prvom dijelu sezone dolaziti na trening koji počinje u 18.00 sati jer su umorne od škole koja je završila najkasnije u 15. sati. Ili nisu mogle ni na onaj od 19.30 jer ih je sramota nositi sportsku torbu u školu kako bi odmah poslije stigli na trening. Petkom od 21.00 nisu htjeli dolaziti jer se moraju spremiti za izlazak. Nisu htjele ni od 19.00 jer se ne stignu spremiti za izlazak. Pa im je u 10.00 prerano u subotu jer su morale vani biti od 3 ili 4 sata iza ponoći. Napravio sam nekoliko puta test da vidim tko neće doći. Zabilježio sam sve. Bilo je djevojaka koji su došli na navedene treninge ali su bile u velikoj manjini, ili su pak tada i bile jako ljute što nema svih cura pa od treninga nije bilo ništa. Probao sam tijekom jeseni četiri puta zadati trening u nedjelju kada nema utakmice. Loš odaziv treningu je bio i kada počne u 9., pa i u 11, a i u 12. Nekada ne stignu učiti, nekada ih boli stomak, nekada na ručku imaju tetke (one su jadne najčešće razlog izostanka). Sada sam probao i s treninzima tijekom ferija. Baterijica se nije pojavila ni na jednom. Čosa isto ni na jednom. A Čosi je uobičajeno da kada su praznici ne dolazi na treninge. A kada počnu utakmice onda jedno tjedan dana prije uozbilji svoj odnos i počne trenirati pa i rovariti protiv onih koji izostanu koji trening, a u ukupnosti puno manje nego li ona. Onda je glavna pravednica svijeta i zna svoja prava jer ona trenira redovito a drugi ne. Čak mi se čini da doista i zaboravi kako nije trenirala četiri pet mjeseci od proljeća do početka jeseni, a i sada tijekom zimskih ferija. Isto tako našla se Dragana pametovati Martini kako ona nerodovito trenira. Martina je već zato kažnjena neigranjem, a Dragana to čini baš na dan kada je otkrivena da je zajedno s Brunom išarala svlačionicu u Truhelki. Normalno, zahtjev od uprave škole je bio da se ukloni sve što su one napravile, ali i da do daljnjeg ne koristimo njihovu dvoranu. Pa je sada klub ostao bez pet termina za trening tijekom ferija. Dva utorkom, dva četvrtkom i jedan subotom. I sada nađe Martinu. Bože moj. Da čovjek ne povjeruje. Isto tako ispada da su svi bili u pravu kada su rekli da Danko ne zaslužuje status sigurnog libera i da joj fali konkurencija. Svojom igrom u prošloj i ovoj sezoni nažalost libero iz Retfale2 je pokazao da nije konkurencija, ali nije više ni Danko. Lijepo si je pored pauze koju sam dao Retfali1, bez dogovora, bez najave i prethodnih konzultacija uzela pauzu još do iza Nove godine. Jer ona jadna vjerojatno je umornija od drugih, bolja od drugih, pa joj treba i više vremena za pripremu dočeka Nove godine nego li drugima. Pa ne odgovara na telefonske pozive, pa ni na sms poruke. Ništa, zavukla se u mišju rupu. A kada treba ispričnicu, ili kada treba otići u školu opravdati sate onda ima kuna na mobitelu. A da ja sada u prijelaznom roku dovedem novoga libera onda bi bio bezobrazan, trener koji ju ne voli, ili koji ju je zeznio. POsljednji pokus napravio sam s treningom u subotu. Ponudio sam ekipi koja ima namjeru ići u kvalifikacije trening u subotu. Ukupno 3. trening u posljednjih 10 dana. Isto sam ponudio i ekipi koja je u 2.ligi ostvarila samo jednu pobjedu u prvom dijelu sezone. Ne mogu. Ne stignu se cure pripremiti za doček Nove godine. Cijeli dan u petak im nije bio dovoljan da se pripreme. Da obiđu frizere, kozmetičarke, pedikere i otiđu u šoping. Smak svijeta bi bio kada bi napravile pauzu od dva sata za jedan lakši trening. U dva dana jednom je sportašu puno izdvojiti za dva sata igranja odbojke. Ima nekoliko cura koje su izrazile želju za trening. No, odbojka je kolektivni sport. Jedna je cura kukala i kako mora trenirati u ponedjeljak.
|
nedjelja, 25.12.2005.
Cure ne dajte se! Božić je
Neka Vas u Novoj godini svaki izlazak sunca probudi vedra lica, neka Vam smijeh i radost donose zdravlje! Vjerujte u ljubav, pronalazite vječnost u svakom trenutku, a sve što će vam nedostajati u ruci nadomijestite iz srca! Blagoslovljeni božićni blagdani i sretna Nova 2006. godina!
|
petak, 23.12.2005.
Komentarima je ovdje mjesto
Internet stranica, ili blog, rukica.blog.hr mjesto za dobivanje informacija. Nije dobro da na njoj komentiramo sve i svašta. Zato postoji ova stranica ruki.blog.hr. Kako ću tamo staviti primjerice reklamu neke tvrtke koja nam kupi dresove ako će ona tamo čitati izraze naših razmirica, neslaganja, zavisti i slično. Iz ovoga razloga komentare za tekst osiguranih mjesta u postavama 2. lige ostavljam ovdje, a tamo ću ih obrisati za nekoliko dana. Zgodno je pročitati koliko svoje slabosti pojedine igračice pokušavaju braniti standardnom retorikom u ženskim ekipama. To je da igračica koja igra ima protekciju ili neku drugu naklonost trenera.
23.12.2005.
22:14 rukica Da! Istina ja ih ne treniram isto! Retfalu 2 treniram više. S njima sam na treningu utorkom, srijedom, a četvrtkom je Vanja. Petkom sam ja i pomaže mi Cvekica. Ali cure taj trening ne fermaju. Retfalu 1 trenira Vanja utorkom, a ja srijedom i četvrtkom. A pokušao sam Retfalu 2 trenirati utorkom u Šenoi od 18.00 pa nisu htjele dolaziti, a onda sam probao utorkom u Štarku od 18.00 pa nisu htjele dolaziti. Pa sam treninge na kojima sam trebao biti više s njima držao s dvije tri cure. One bi išle na one retfale 1, pa makar i dodavale lopte. Ukratko odnos prema treningu većine iz Retfale 2, a u manjini su Jasmina, Bojana, Iva i Marina Grbić, je izuzetno loš. Trebao bi ih polovicu otjerati a ne još pokušavati im davati priliku da igraju u 3. ligi, a kamoli u 2. Petkom mlade gospođice ne stignu u grad ako imaju trening do 20.15. A onim danima kao ne stignu doći jer su umorne od škole. Pa da, dragi Bog u Pivovari bi ih više trenirao i pitao jel mogu. Trenirali bi bogami petkom i na Jugu 2 do 22.00 ili u OŠ Retfala u isto vrijeme. A platili bi i članarinu više. A 2.ligu bi gledali samo s tribina
23.12.2005.
15:56 ti prvi ne tretiraš te ekipe isto pa zašto bi ta djeca
22.12.2005.
15:08 Rukica I prilično je ružno kako se svi odnose prema Retfali 2. To je ekipa u istom rangu natjecanja kao i Retfala 1. Potpuno ista konkurencija, isti protivnici i sasvim dovoljna prilika za dokazivanje. Sramota je da samo mene zanima ta ekipa i to kako će se tko pokazati u toj konkurenciji. A znam da bi još ljuće sve bile da sjede na klupi 2.lige. Ponavljam. Svaki vikend 21 djevojka igra u 1. postavi. Njih 14 u drugoj ligi, a sedam u 3.ligi. Više prilike za dokazivanje ne mogu dati nikome. Tko misli da u nekoj drugoj sredini može doći do boljeg izražaja rado ću omogućiti prijelaz. Nije tajna da pojedine ekipe 1b lige nemaju dovoljno igračica ni za klupu. Svima je slobodno igračko tržište.
22.12.2005.
15:01 Rukica Jesam! Ivi sam dao priliku. Cijelu sezonu 2004./2005. Druga liga, kvalifikacije, juniorsko i kadetsko. Bez obzira na bolesti i formu držao sam joj mjesto. Nisam bio zadovoljan tom sezonom. Ovu sezonu dobila je također drugu ligu, ali drugu ligu + kvalifikacije ove sezone dobiva Dubravac Danijela.
22.12.2005.
13:56 Jeste li Ivi dali koju priliku uopce u Ret 1? Zasluzila ju je.
22.12.2005.
13:54 Ja se takodjer slazem s prethodnim komentarom, moje je misljenje isto takvo.
22.12.2005.
11:06 To da je Danijela osigurala prvu postavu mogu shvatiti jedino jer je ona trenutno jedini libero u Retfali I. Na žalost! Strašno je kako se neke igračice ponašaju kad nemaju konkurenciju. Prima sve gore i gore,o obrani da i ne govorim. Malo više samokritičnosti i malo manje trenerove protekcije bi puno pomoglo...Pitam se što će biti na kvalifikacijama,ako ih uopće bude bilo. Hvala!
|
srijeda, 21.12.2005.
Srednjoškolsko prvenstvo
Finale srednjih škola bilo je ipak u znaku Retfale. Barem što se broja igračica tiče. No, zanimljivo je vidjeti neke tehničare na mjestima pucača, pa na mjestima srednjaka. Vidiš tamo da još uvijek za baciti nije jedna Antnija Buljan, pa da bi nešto značila i Iris Bošnjak. Pa i Barbara Bošnjak. I tako vidiš da i Sandra Kuna i nije tako bolesna zbog čega je inače nema na treninzima. Publike baš i nema jer svi se nešto bore s knjigama i ispravljanjima jedinicama. No, vidiš da je i moju crvenu pogodilo što sam jucer spomenio kako je Danko siguran na mjestu libera u retfali1. Kao da sam ja kriv što si u prošloj sezoni nije zadržala to mjesto. A vidi se da beskrvno, bezvoljno i neangažirano cure igraju i za školu. Sve kao da su tamo došle samo zato da nisu u školi.
|
utorak, 20.12.2005.
Trener na informacijama
Moram priznati da se ponekad veselim otići i na informacije u školu. U principu ne idem dok me ne zovu, ili dok primjerice u nekoga jako ne sumnjam. Nekada, prije sedam, osam, 10, pa i 15,16, godina moralo se češće na informacije. Raske su htjele čuti od trenera kako stvari stoje. Vjerovale su one i tada ispričnicama, ali očito da je bilo nešto drugo u pitanju. Druga vremena. Ne. Možda da si malo polaskam kako sam imao 30 kilograma manje, 10-tak godina i više manje. Usput sad mi je 38. pa vjerojatno raskama i nisam toliko zanimljiv. Kod Mirele Polgar pred rat se moralo mnogo ići. Jedinica kao u prići. Malo malo pa zabrana treninga. I eto je danas. Mama, sestra u bolnici, dražesna i susretljiva kao uvijek. I kod Slavice se moralo ići u školu. I ona je išla u Ruđericu. Tamo i danas najradije idem jer je to moja škola, pa me raznježi sentimentalnost prema onoj zgradi i ljudima na Zelenom polju, u Neretvi, Cetini, Grandu, i dalje. Neću puno Slavicu spominjati jer je ona sada trener u klubu pa da ju nebi kompromitirao. Ni ja, ni Slavica, a ni drugi nisu bili ništa bolji, ni gori od ovih današnjih geliptera. Što je 20 godina u jednom stoljeću, tisućljeću. Pa generacija. Danas ja volim otići kod raski jer su mnoge i mlađe od mene. No, za istaći je i zanimljive informacije kod Blanke Haubrich, ili primjerice Tihane Šarlije. Išla je u dvije gimnazije u isto vrijeme. Glazbenu i standardnu. Ne znam kako bi se to zvalo. Pa prije 10 godina je to bilo. U obje ima sve petice. Ali, moraš bracika doći opravdati. Bože ko da bi njoj nešto falilo da je izostala malo više. Pa cura je igrala uz to i odbojku, išla u školu stranih jezika, pa lijepo igrajući odbojku i završila fakultet u USA. No, možete si misliti kako je danas kada u vrijeme scanera i fotokopirnih strojeva u boji dođete na informaciju. Ispričnice ispadaju iz imenika. Ne stanu ni u cijelu vreću. Ma kod Dine Švedl je bilo najzanimljivije. Ludilo. Ona je u svakom pogledu cura za pamćenje. Originalna u svakom pogledu. Nekada malo i u negativnom ali i to ide u rok službe. Bit će i ona mama. U sadašnjim generacijama išao sam kod danijele i dubravke. Raska u 1. razredu bila je mrak. Paf. UUUUUUUU. A onda ih je uzeo pod svoje Pirić iz Kemije. Bio sam i kod njega. Izvrsno smo se dogovorili. Pa možda je pomoglo i to što je osjetio da ja kemiju znam. Po srednjoj stručnoj spremi sam kemijski tehničar. Od Maje Danilović je raska bila također famozna. I ona je ubrzo otišla na porodiljski kao i ona od blizanki, pa se više baš nisam ni trsio ići tamo. U Ekonomskoj Nelina raska je primjerice pokazivala svaki puta izuzetnu volju da joj pomogne. Meni se strašno dopala. Ali, đabe, Nelica ju nije mogla svariti. I pored mojih dolazaka, pa i kavica u tvrđi, opa. Popravak baš kod raske. Zvala me i razrednica Valentine Šmajzl. Starija gospođa pred penziju. Pa što ću mislim si ja. Pa nema nekih problema kod nje. Ajd. Kada ta žena onako ispali.
- A vi ste taj!, kaže ugodno opuštena i staložena stara profačica. Prostruji me kroz glavu, kravata mi se još više stegne. Pa ona kuži da muljam s ispričnicama. No, ubrzo ona reće dalje
- Ja sam vas zvala jer sam morala vidjeti tko je taj Rukica kojega Valentina toliko spominje, kaže ona a meni onako pade tlak sa srca, a i svih 35 kilograma viška. Nažalost, brzo sam skužio da su te kile i ostale. Drugo je bilo sve u redu.
Veselio sam se upoznati i Kikicinu razrednicu. No, zakasnio sam a ona je držala neki test. No, Kiki se snađe pa kaže kako će profesorica u zbornici preuzeti ulogu razrednice i da će joj biti drago da me vidi, jer da čita moje tekstove. U novinama, nadam se, a ne na ovom blogu. Tu sretoh i Šislera. Profaća iz tjelesnog. Išlo ko ludo. Pogledao ocjene kikicine, opravdao sve što je bilo za opravdati i tada još uze i opravdao sve što je bilo izostanaka od Voloder i Marković iako im nisam više bio trener. No, vratit će mi kad tad. A sutra. Odnosno ujutro u 9.30 idem opet u opću. Jednom drugom prilikom ću otkriti tko je u pitanju. Ali, ispada da je skijala usporedo s Janicom u Americi pa u prosincu nije u deset dana bila cijela tri dana. Pričat ću vam kako mi je bilo.
Nekada je bilo i zaleta. Prof. Dekany igrao samnom basket i odbojku još u Joci i Mici, zezali se kod Rome i furali nekakve velike omote u kojima su bile ploče. I to longuše. I kako smo i dalje dobri, a bio je razrednik Karmeli, Kneževićki i Subotićki nije ni trebalo ići. Javi on i kaže kada su Karmi i Mirna smuljale. Nikada im to nije zamjerio. Zaletio sam se jednom kod Kuduza, tadašnjeg ravnatelja. Onako da vidim kako je tamo. A kad ono 10 vrsti mojih ispričnica kod njega. Za neke igračice nikada nisam čuo. Morao sam tada faksirati spisak onih koje treniraju. Pa su u roku jednog dana još svaka od cura morale dojaviti mi koju legicu, da stavim, ona da ih starci ne izlupaju. Ima dosta mojih legosa koji tamo predaju. Šimićka u Matematičkoj, pa Novoselićka, Ruška, Bogdanovićka u Jezičnoj. Pa Ćavar-Tadić, Kalazićka, Šisler, Bajsman u općoj. Dekany zemljopis a bivši padus Glavonja latinski u više škola. I sada ruki misli da ne kuže tvoje ispričnice.
|
petak, 16.12.2005.
Kakvi štreberi!!!!
Većina pita, a mnogi poput Baterijice i Ćose samo ne dođu. U glavi im je trenutno samo ućenje. Spojio sam obje retfale iz druge lige. Brucoši uglavnom treniraju s nekim od teenejđerica. Prvo je Basta tražila cijeli tjedan za prijemni. Kako sam rekao da želim trenirati samo studentice i srednjoškolke taj uvjet mora što prije uhvatiti jer ću ju razbiti. Peruanka piše "Treneru ja ne mogu ni danas doc sutra 3 predmeta odgovaram. Stvarno ne mogu. Petra", Danko piše "Stvarno ne mogu ni većeras doć. Imam sutra 2 testa i odgovaram sociologiju. Moram učiti još malo do se ovo smiri sa školom i vas molim da mi date kredita". Osim ovih poruka primio sam i one s porukom da ne zaboravim ispričnice. Usmeno me žicala Crvena jer bi htjela proći s 5. Odgovorio sam da ću ju pustiti ali mora proći s pet jer inače tu lijepu crvenu kosu bojim u crno. "Ja neću doći ni danas ni sutra ima puno za ućit" piše Lady Di. Janabo je izračunala da neće igrati u nedjelju pa piše "Jel bi ja mogla dobiti ovo kolo slobodno? Imam dva kolokvija idući tjedan a izgubiti se tako i tako mora. Smije i bez mene"- odgovorio sam da izostanak ima smisla ako položi kolokvije. Odgovorila je "Matematiku vjerojatno i hoću, ali fiziku ne u ovom životu". Po običaju je optimista. No, ako je suditi prema sličnim reakcijama Pčelice, Halle Bery i Sanje dobit će petice. I Pčelica sutra ima kolokvij iz Staroslavenskog. Drhti ko šiba. Bit će petica. Uz bolesne Zandt, Kristek, Sven, kelly i Ljilju koja ništa nije napisala možete misliti koliko ekipa može biti spremna za juniorsko. No, naplatit ću ja to već. kada postanu direktorice uzimat ću sponzorstvo, kada neke koje budu profesorice namjestit ću da predaju mojoj djeci, a od doktorica ću uzimati bolovanja, tako da neću raditi, već samo trenirati. Za sada imam Mandićkinog tatu na Pedijatriji, Bisu na Neurologiji, Hećim je na neurokirurgiji, Zrno Nives još stažira ali bi dobro došla psihijatrica jedna, pa Subotićka primjerice da bude mi za srce i krvne žile. Što no bi rekli, kardiolog, pa kada bi Milijana recimo bila za gastro, a onda pak Pećvarac recimo Interna, ili pak Grbić ortopedija. Hm, lijepo ja to dijelim. Netko bi morao i na gerijatriju. Mirna Mandić je u ZG. Valjat će i tamo nešto svezati. No, samo da ne dopadnem u ruke Strugačevićki koja je na onkologiji. Nju doista ne želim sresti na njezinim poslu. Polako, samo treba biti strpljiv i još ih poticati da uće.
|
četvrtak, 15.12.2005.
Pivovara : retfala 2:3, ajooooooj
Išla je na utakmicu Sven samnom. Ona s gipsom, a ja ukrivljen od lumbaga. Rekao sam da se bojim i da se ništa nije dobro posložilo. To da je rezervna igračica slomila ruku neupućenima u trenerske zakonitosti ništa ne znači. No, često ti je gora situacija kada nemaš prvu ili drugu rezervu nego standardnu iz postave. Do sada na svakoj utakmici igračica koja ulazi na servis i po setu donosi barem tri do pet poena više znači nego dobar srednjak. Barem u drugoj ligi. Izađeš sveučilištu u susret pa se odgodi utakmica. Gotovo cijela postava ti tijekom vikenda odigra pet utakmica, putuje cijelu noć i vrati se iz Dubrovnika rasturena. Pa ti uz to Sven dođe s gipsom na ruci. Doduše lijevoj, ali je ipak s gipsom. Ne igra. A da stvar bude gora igračice koje su bile tu izbjegle su treninge. Danko jednostavno nije došao ni u petak ni u subotu. Pa je ispalo da od četvrtka do utakmice u utorak nije vidjela loptu. Nakraju kako je trenirala tako je i primala servis. Užasno. Brico nije bio u subotu. Morala je na klanje. E sada još moram briniti i kako će klati. Ukratko, također ravno dolazi na utakmicu nakon četiri dana lapeža. A za igrače takve konstrukcije to je smrt. Posebice kada nema Sven. Brico mora uskakati i na servis, i na prijem, i na dijagonalu tehničaru, pa na prvog pucača. Baš na sve. A nije mogla vola ubosti. Jedini rezervni srednjak je otišla kod bake u Ilok. Ma super. Vlatka mi je ljubimica, ali to joj baš ne bi rado pustio. Šta je tu, tu je. Pa i ona nakon četiri dana ne treniranja ravno na tekmu. Igramo u utorak jer mi opet slijedeći vikend velika Maja ide biti kuma. Prvi puta u životu, i to vjenčana. Pa Sanja nekuda putuje i tako, a Sven bi išla ne neki seminar. Pa kada već volim da su najbolje studentice namolim ja svoj bivši klub da odigramo ispod tjedna. I to ne ide na ruku. Igra se u Retfali, a tamo oni treniraju. U normalnoj situaciji bili bi gosti u Krežmi koja je i naša dvorana. I kada se to sve položilo upravo tako ispada. Zgaziš prvi set, pa izgubiš drugi a da protivnik niti jednu loptu nije otpucao. Pa opet slijedeći dobiješ 25:9. pa izgubiš. I onda gubiš 8:2 i 9:3 u posljednjem setu. No, dobili. I ja sam si dozvolio biti živčan iako sam znao da sve ovo što sam nabrojao može doći glave. No, cure su ipak izvrsno to privele kraju. Dobile su. Ipak su zvijeri. No, klupi veliki minus, osim Bjondi. Ulazila je i na tehničara, pa i na servis umjesto svih onih usranih srednjaka i zasrane klupe. Jednostavno se potvrdilo staro pravilo. Trening uvijek nedostaje, bez obzira postojao razlog za izostanak ili ne. A i svakom organizmu nakon turnira treba prirodni rok za oporavak. No, dobro ispalo. Iako baš nisam siguran kako ćemo biti jesenski prvaci, ali ajde kako bude. I poruka svima, ljutili se ili ne ljutili, bila pčelica Maja ljubimica ili ne, kada dođe utakmica uvijek je samo ona spremna preuzeti odgovornost. I još jedna zanimljiva vijest stigla je iz Dubrovnika. Bojana je igrala srednjaka. Znači da sam doista previše mekan. Kukala mi je da želi igrati pucača. A svi su joj do sada ipak davali samo da igra srednjaka i nisu vodili brigu o željama. Pa i Širićka joj je dala tu ulogu. U protivničkoj ekipi Selma igra srednjaka, a meni je kukala kako bi igrala samo pucača. I vidi sada. Bez pogovora igra na sredini i šuti ko zalivena. Ide posljednje kolo. Nema vađenja na svojima. Retfala 2 mora izgubiti 3:0, pa neka se vade u drugom dijelu na nekom drugom.
I na kraju kako izgleda ona ekipa koju je Đakovo deklasiralo. Trenirale su Bucka, Đasmin, Janabo, najljepša crvena djevojka, i doktorica. Ćosa još u klincu s koljenima, kao i Keli. Baterijica ne odgovara na pozive, Peruanka također ne diže slušalicu, Marijana kao i ja liječi leđa. Basta u subotu ima prijemni pa štreba. Kristekica nam završila u bolnici u Zagrebu, a Lady Di moli za štrebanje. I sada se cure pitaju kako to da im ne ide.
|
ponedjeljak, 12.12.2005.
Đakovu prva pobjeda i baš protiv Retfale
Nije problem što je Đakovo pobjedilo prvu utakmicu u svojoj drugaligaškoj povijesti, već je protiv Retfale osvojilo i prvi set. Moram priznati da sam i ja tu ekipu potcjenio. Neznam da li bi bilo tako s Kelly i Bojanom, te Ćosom na klupi koja je sve sigurnija u svojim nastupima,,ali poražavajuća je činjenica da benigni servisi mojim curama prave toliko problem. Uostalom, na pitanje jednog roditelja kako to podnosim ponavljam odgovor. Pa Retfala 2 neka izrodi par igračica Retfali 1, kao što je prošle godine iznjedrila Bricu i Lakmusa, neka se par igračica nauči igrati, neka stječe iskustvo, pa neka mi se Peruanka što više vrati, te da mi par cura 89. godište pripremi teren za narednu sezonu. Sve je to nešto. Meni je veći problem kukavičluk, a još veći što je ta ekipa strašno skupa i zahtjeva mnogo novaca pa je sada pred Novu godinu račun u debeloj krizi. Da je to školovanje bilo u 3.ligi bilo bi više i za honorar treneru. Upravo zato nemogu za tu ekipu ni angažirati posebnog trenera. No, i dalje vjerujem u te cure. Utakmica, pa i poraz mnogo pomogne treneru. Tako zaključiš da Peruanka zna i paničariti, te da Marijana teško igra ako ne počne odmah, pa da Jasmina može držati ekipu jedno vrijeme, ali dolazi i pad koncentracije nakon 3 seta. Skužiš da baterijici i musi treba još ulazaka sa strane, ali i da osporavana Bojana još kako dobro dođe. Pa vidiš da bi možda trebalo možda opet igrati s Grbićkom kao krajnjim pucačem i da Crvena nikako da se na vrijeme postavi na prijemu. Svašta se može vidjeti, pa i da Krista i Bucka iako su fantastično pucale na treningu, na utakmici ne daju ni polovicu toga. Znači i njima treba vremena. A vidiš i da Basta može otpucati, ali i obranu odigrati leđima. Baš me briga tko što kaže, ja imam strpljenja, a vidjeti ćemo hoće li i sve cure imati.
|
Odgovor na neke komentare
Moram priznati da se meni ipak i pored mnogih protivnika svidio ovakav način komuniciranja s ekipom. Saznam mnogo toga što ne vidim. Skrene mi se pažnja na neke detalje, na neke primjere, neke djevojke, a saznam i kako to izgleda iz drugog kuta. Kako iz kuta roditelja, pa igračice iz postave, pa onda kako nekoga tko je rezerva. Zašto ne i takvo što. Kaže mi jedan roditelj da one lupetaju. Ne, one imaju svoj stav i dobro ga je poslušati pa makar se i ne slagali s njim. Ovo je bolje jer u odnosu trener-ekipa to nije moguće u više od 20 očiiju. Jer kako slušati toliko subjektivnih stavova. Zato i postoji trener da presudi i odvagne što i kako pa makar se činilo i pogrešno.
PiITAJU ŠTO S BOJANOM I SVEN KOJA TRČI 10 KRUGOVA
Onda dovedem na trening da redovito trenira jedna dugoprugašica iz AK Slavonije. Držimo joj štopericu, dođe na svaki trening i mora u postavu. A nažalost baš brzina u 10 krugova i nema tako neke veze s odbojkom. To je aerobna sposobnost, a odbojkašice ovise o svojoj anaerobnoj sposobnosti. To je brzina, okretnost, agilnosti, startnost na kratkim udaljenostima. U odbojci se kreće po terenu u duljini od dva do tri metra s brzom promjenom pravca kretanja, prijelaz iz šprinta u bacanje, pa iz bočnog kretanja u skok, te primjerice iz hodanja u skok, pa iz dvokoraka napred, u korak nazad, iz saginjanja u uspravljanje i tako dalje. To su anaerobne sposobnosti koje su specifične u odbojci. Ne brini. Mene još više boli nedostatak rezultata kod te visoke, uporne i radišne ljevakinje koja je već izgubila živce čekajući svoj trenutak. Dao sam joj prvu postavu, na mjestu pucača, ne libera ili srednjaka, i čekam dok propuca ili proservira. Ja imam strpljenja vidjet ćemo hoće li ona imati. Ako zbrojimo ipak godine treniranja, a to su 4,5 ipak je onda tehnikom s curama iz 1. srednjeg koje toliko treniraju. Da bi igrač brže napredovao ipak one prije navedene sposobnosti mora imati urođeno bolje od ostalih. Kao primjerice Tajana Ujvari koja nedostatak tehnike nadoknađuje izvanserijskim fizičkim predispozicijama njezine muskulature ekstremiteta, leđa i trbušnjaka. Ali, i kod nje se tako kratko vrijeme treniranja očituje u preciznošću smeća(jačina je ipak urođena) i prijema servisa. No, slijedeći važan segment je psihološka pripremljenost. Ima onih koji su bolji na utakmici, nego li na treningu. No, većina ipak ima određeni postotak slabiju iskoristivost na utakmici nego li na treningu. Netko više, netko manje. Upravo zato puštam Bojanu da započne svaku utakmicu i čekam. A ako baš totalno ne ide pa i da mi je vlastita kći, nećaka, djevojka, prijateljica, žena morao bih ju izvaditi jer je to ekipni sport. No, Sven je ipak fenomen. Početi u 3. srednje učiti odbojku, a danas biti tako blizu najjače postave usprkos teškim povredama i pauzama je na granici normalnog. No, ona je niža i upravo ima znatno bolje one predispozicije o kojima sam govorio. No, ona se bavila nekim sportovima I prije odbojke što je svakako ostavilo traga. Ali i jedan strašno i savršeno odličan element. Malo je žena koje imaju takav servis. No, neka trće, u nekom postotku je i aerobna pripremljenost dobra u dijelu sezone nakon pauze kavke su primjerice ljetne. No, šteta vremena. Mjesto 10 krugova kako bi bolje došlo 100-tanjak šprinteva na kratkim udaljenostima. Ali, to nitko ne voli. Lakše mozak na pašu i gutati kilometre
JEDNA SE BOJI DA JE BAŠ ONA LJUBIMICA
Ne treba ju to sekirati. Mnogima sam izlazio u susret, pomagao, nekima davao više, nekima manje prilike. Netko se toga sjeti, a netko i ne. Imam osjećaj da baš jako volim svoje ekipe i te djevojke. Prirodno je s nekim se bolje razumijem a s nekim lošije.
KAKO OPROSTITI KELLY
Svi znaju i čitali su taj sms. No, i ja sam vjerojatno znao ogovarati svog trenera, roditelje, profesore i druge osobe koje su bile autoritet svojom ulogom i funkcijom. No, nije bilo mobitela pa nisam uhvaćen. Svi to rade. Pa znali smo se svi beljiti kada se profa okrene leđima. Smotanog uhvati, ali ne znači i da je on najgori. Tako i Kelly. Pa nisam blesav da mislim kako to meni ne rade. Nekada iz zloće, a nekada i iz štosa, ili kako moja najdraža Kelly kaže iz trenutka ljutnje na koju svako živo biće ima pravo. No, ide i neka kazna, ali kazne i prođu.
GOVNO U GAĆAMA
Upravo je i kod mnogih problem strah. Nekada se pitam što to tjera mnoge cure da su jednostavno zečevi. Sjećam se da sam tako zvako i Lakmusa.
PREVIŠE TRAŽIM OD LJILJE
Kada vidite da vas trener ne opominje, ne primjećuje, ništa ne dodaje, pa i ne viće onda je sranje. Oni koji im najviše trebaju u igračkom smislu stalno treneri vide i primjećuju svaku grešku. Druge kad pogreše izvade van i dobar im je izgovor zašto su vani. A Ljilja je član postave koja ima veliku obavezu ove sezone. Ne mora to prihvatiti pa ću energiju trošiti na nekog drugog srednjaka i svaki pokret tada gledati tom drugom.
LJUBIMCI
Nemam ništa protiv što ste istakle neke kao ljubimice. Svatko na svoj način ima nešto kvalitetno i te kvalitete volim cijeniti. Ima onih za koje znam da mi se mogu popeti na glavu a ne spominjete ih. Čekaću da li će te ih otkriti.
|
četvrtak, 08.12.2005.
Ne mogu mijenjati svijet
Ja ne mogu mijenjati svijet. Ne mogu jer I’m a dreamer and I know I’m not the only one. And I know that in the future you will join us (John Lenon, Imagine). To je danas. Prije 25 godina otišao je s četiri hica, a danas je moj zapovjednik dozvolio da ga uhapse. Ne može mjenjati svijet. Ante bi vam isto svima dao ispričnice. Žao mi je što četiri godine prije te 1991. nisam ih tako dijelio šakom i kapom. Tada sam mislio da mogu mijenjati svijet. Poslije više nekima nisam imao priliku dati ispričnicu a toliko sam želio.
|
Nominirani popravci
No, uključim se malo preko tog mog adsla i maksa i vidim da cure nominiraju moje ljubimice, a pomalo i one koje mi dižu tlak. Zanimljivo je barem za sada. Večeras sam ih razbijao. One su prema početku treninga zaključile da će igrati. A ja sam svakako isplanirao da bude 60-tak sprinteva i 100-tinjak skokova u kratkim serijama onako uzastopnih. No, one su mislile da to dobijaju za kaznu a ja sam tamo glumatao drekavca kao nisam zadovoljan igrom pa dobiju kaznu. A dobro sam sve brojao. Trebale su to uglavnom jucer raditi. No, Lakmus je promašio dvoranu, Peruanka je tražila učiti, Brico je morao isto štrebati, pa je Danko drljao neki esej iz nekoga jezika. Pa nije u redu da razbijem one koji su došli a da se ovi izvuku, pa sam si odmah zacrtao da ću u srijedu nabiti ih. No, kako ovaj tjedan nema tekme Retfala 1, a dvica igra s Đakovom kojeg će dobiti ko iz šale nije loše malo dodati gas na popravljanju specifične fizičke pripremljenosti. No, dobro je ovo ispalo s igrom u međuvremenu. Danas nije nitko nominirao fakultet, ali su zato neke istakle nominacije za negativne ocjene na prvom polugodištu. Jedna je najavila kolac iz stranog jezika, a jedna iz Matematike, a možda i iz Fizike. I Brico će iz nećega ali neće priznati.
Usput Sven mi donijela dres. Neće biti s Pivovarom. Ona misli da mi ne treba. Nije joj jasno koliko me baš treba taj njezin servis i koliko sam računao na njega. Više mi to vrijedi svaki set, nego li da mi igra stalno i tu i tamo dobije koju loptu jer definitivno Maja i Hale troše 70 posto. A je...a
|
srijeda, 07.12.2005.
Medicina
Kad već ne igramo 1. ligu nema oproštaja što se tiče štrebanja. Ima da studiraju i gotovo. Normalno i da treniraju. Pale su i nove nominacije. Objavljujem ih da ne bi bilo poslije izvlačenja. Basta ide slijedeći tjedan na upis. DIF, smjer sportski trener. Vlatko ili Đuro kako ju zovem objavila je nominaciju za Medicinski faks, a isto je to uradila i Zeko (Marina G.) Poslije Mirne Mandić, Milijane, Suboticke, Zrne i Strugačevacke za desetak godina ne bih trebao imati problema s osiguranjem kreveta za sebe. Mirna starost nema što. Velika Maja filozofira oko nekakvih bezvezarija iako bi i njoj bilo pametno da se uhvati Medicine. Očekujem i daljnje nominacije. Čini mi se da će Ljilja na Ekonomiju. Čeka se i Kellyjeva ozbiljna nominacija, kao i Kriste, Barbare, Đasmin, Peruanke,
|
ANKETA: Volim, ne volim ...
Neki dan mi jedna od mojih cura kaže. Ma treneru vi nju jednostavno pušite i ona može kako hoće.
- A moja greška je odmah smak svijeta, kaže ta moja igračica onako ljuta što promatram svaki njezin potez. Staro je pravilo trenersko - ispravljaš i nadgledaš samo one do kojih ti je stalo. No, nema veze.
No, prije nekih mjesec dana jedna mi opet rekla da što sam navalio na jednu od cura, jer da ona to nije zaslužila i da sam stalno nepravedan.
Trener normalno sve gleda subjektivno. Od toga nitko ne može pobjeći iako pokušava biti objektivan što je moguće više. Isto kao što se jedna knjiga nekome svidi jako, drugom malo, a trećem nikako, slično možemo reći da je i kod trenera.
VOLIO BIH KADA BI ZNAO ZA KOGA MISLITE DA VOLIM VIŠE OD DRUGIH DA TO U KOMENTARU NAPIŠETE, ILI AKO NEKOGA PREVIŠE ZAPOSTAVLJAM ILI SAM NEPRAVEDAN DA TAKOĐER NAVEDETE.
ISTO TAKO OSTAVLJAM MOGUĆNOST DA UKOLIKO JE NEKI KOMENTAR ZLOČEST DA GA OBRIŠEM. NORMALNO, POD OVE KOMENTARE SE NE POTPISUJTE.
Anketa kreće. Molim vas da se nitko ne nađe uvrijeđen što se nađe na narednim spiskovima.
|
nedjelja, 04.12.2005.
Roditelji
Najružnije epizode u trenerskom životu vam upravo odigraju roditelji. Jedna je svakako ona da nisu u stanju u 2. i 3. ligi doći pogledati svoju djecu na službenim utakmicama. A da tek o utakmicama u Čepinu, Belišću, Valpovu, Vinkovcima, Đakovu i Vukovaru da i ne govorimo. Riječ u zagrebačkom smislu udaljenostima s jednog kraja grada na drugi, ili pak o pola sata vožnje. No, kada treba ocjeniti kakva je njihova curica tada su bolji ne samo od Rukice, Frnje, Jelene, Martine, Slavice, Bokija i drugih, već i od samog Karpolja.
KĆI MI NE DIŽE RUKU
- Održavamo kada imamo slobodnu dvoranu turnire s Pivovarom i našim ekipama koje vode Cvekica i Boki, a da se malo osjeti čar igre tu dovedemo i one najmlađe. Koje idu u 5. ili 6. razred. Dovede ih Jelena da onako uplašene osjete što je utakmica, teren, sudac i slično. A tada priđe jedna mama i kaže kako je to gubljenje vremena jer njena curica nije ništa naučila. Ona ne diže ni ruku pri smeću. Pa možete zamisliti da je trenerica zaboravila to reći djevojčici. Svašta. A mama se ne pita kada će taj automatizam naučiti kada je proljetos počela zapravo trenirati. Pa je mjesec dana opet izostala, pa bila cijelo ljeto na moru, pa se uključila kada je počela škola. A ni tada nije baš bila najredovitija. A moj kolega Banana bi ju šutnio već samo i zbog ljeta.
NEĆE VIŠE TRENIRATI
- Najteže je s tim bivšim odbojkašicama. Jednoj mala koja je rođena 1995. nije izabrana u ekipu za turnir. A na tom su turniru njoj su prednost nastupa imale djevojčice rođene 1993. pa tek onda 1994. A 95. ako je u pitanju vrhunski talenat stavili bi smo. No, mama nije sačekala ni pola sata nakon treninga pa je nazvala treniricu i sasula joj pedagoško predavanje, uz obvezno kako njezina curica neće više možda ni htjeti trenirati.
|
Osjećaj moći
Sjajno je imati osjećaj moći. A to je upravo ono što osjeća trener i što ga drži u tom poslu. No, kada na vas životni optimizam igrača i igračica pređe onda je to prava stvar. Onaj osjećaj koji vidim kada su Sanja, Pčelica i Halle Bery imale kada su dale prve kolokvije, ili pak kada Sven dobije peticu, ili pak Milijana javi kako je na medicini u Zagrebu dobila peticu na nekom ispitu onda je to kao kada odblokiraš u pojedinačnom bloku levata s druge strane. A onda i taj osjećaj kada vidiš koliko se vesele jednom putu u Dubrovnik, ili pak kada pobjede. U svom blogu najmlađa pčelica, ona iz 3. lige, piše kako je super kada se pobjedi i kako ekipu nije dugo vidjela takvu. No, prava ekipa se tek vidi u porazima. Onda kada jedna drugu okrivljuju, kada je uvijek netko drugi kriv i slično. Moram priznati da je bilo predivno osjetiti kada smo imali problema u Brodu u 1. kolu kada je kepetanica Halle Bery s klupe bodrila ekipu, pa kada je Lakmus u Čepinu pomirljivo odigrala ulogu servera s klupe. No, volio bi i kada bi Ljilja barem nekada dozvolila da netko i s klupe odigra na njezinom mjestu. A sjetim se i poraza u Rovinju. Tu su pokazali da su sportaši i ljudi.
|
Turi
Ide treća liga u Belišće na utakmicu sezone. Dvije neporažene se sastaju i odlučuju tko će na čelno mjesto tablice. Trebali smo krenuti u 10.00. Svi su došli na vrijeme, osim Tanje Štulić i Kristine Turi. Tanju je tata pak iskrcao neke dvije minute kasnije. No, Kikice ni blizu. Ni ne javlja se. Nazvali smo ju, a ona ladno kako joj pobjegao bus. A vi čekajte, dok se ona lijepo smjestila u svoj dom i lapi. Što učiniti u toj situciji. Pa kao prvo svakako javiti da postoji problem. Kao drugo dići roditelje i cijelo susjedstvo kako bi se ipak stiglo pa makar i kasnili. To nama trenerima toliko znači da nam mora biti jasno da stvarno nema smisla što se uopće trudimo kada njima nije stalo do rezultata.
|
Ode Bjonda
Neće nitko, a ona hoće. I to je konačno sportski uredu. Lijepo smo se dogovorili. I Bjonda i ja. Igrati će do kraja 1.dijela za Retfalu, a trenirati za Pivovaru. To je i trener Pivovare gotovo i zahtjevao. Pa zašto ne. Čak i da ostane na dvojnu licencu i u 2.dijelu. Nemam 3. tehničara licenciranog za ovaj dio sezone. No, došao je i 1. tjedan u Pivovari. Prepametni libero Pivovare je odmah dao do znanja da je ona šef. No, i Bjonda zakaže već prvi tjedan. Došlo utakmica s Ivankovom a ja samo s jednim tehničarom. Bjonde ni od korova. Ni javila se nije. Ni na dan utakmice, a ni sada 24 sata poslije. Samo si mogu zamisliti što bi bilo da je Sanja uganila nogu, polomila prste ili da joj je jednostavno bilo loše što kod djevojaka uopće nije nemoguće. I sada imam problem. Ostalo je još dva kola a ja s jednim tehničarom. Pomogneš Pivovari pa sebi napravim govno. Možeš s jednim takvim nepromišljenim potezom izgubiti prvenstvo dok kažeš keks. Kada sam vidio da imam samo jednog dizača došlo mi je da pojedem sve ono gorivo koje sam potrošio ovih godina vozeći je s treninga kući. I u vrijeme kada su svi Bjondu našutavali ostajao sam uporan. Seke su pravi sportaši i to i dalje tvrdim. Možeš ih gaziti one će trenirati i vrtiti svoj film. Uostalom iza sebe ostavila je i Kikicu, i Petru, i Kunu. Igračice s boljim visinskim predispozicijama. Nije još ostavila Čale, ali samo zato što je Sanja jednako dobar sportaš kao i Bjonda. Iako je možda ljuta što nije baš bila totalno 1.tehničar, već više na klupi ipak barem od nje očekivao da dođe pogledati prvu utakmicu Retfale bez nje. No, Bjonda prvom prilikom ćeš mi platiti ne pola litre, već onu veliku Colu light od 2,5 l.
|
|
|