|
|
Biseri i o biserima
četvrtak, 26.01.2006.
Ah te žene
Još prije neki dan sam htio napisati kako nije moguće da su ove godine došle do izražaja neke do sada neviđene kvalitete. Izvadim neku od njih van. Riječ o ovoj prvoj ekipi. A one opet bodre jedne druge. Naizgled sve u redu. Nije svojstveno ženskim ali u redu. Nešto novo u tom životu. Kod muških ekipa ako se zacrta određeni cilj. A to je recimo prvo mjesto, teško da će ih nešto izbaciti iz toga okruženja. Tu i tamo doći će do ispada ali to ekipa rješi u startu. Kod ženskih ekipa normalno je da sve ide najboljim redom, ali i da se baš tada počne stvarati i pored dobrog rezultata zavist, ljubomora i tko zna što sve ne. I te ženske problematike mogu uništiti sav dosadašnji rad. I do sada sam sretao da cure koje se ne vole to ne kažu jedna drugoj, već je moguće da ih se zatekne u idiličnom zajedničkom ispijanju kave, zajedničkom zagrijavanju, obostranom uvažavanju, a da u stvari jedna drugu ne vole i potkopavaju si. I baš kada sam pomislio da mi je ekipa manje ženska od uobičajeno ženske osjetio sam da je ipak prava ženska. Skužio sam da mi se one uopće baš i ne vole. Ma nisam skužio. Rekla mi je jedna protiv druge puno, pa je onda jedna druga opet o onoj drugoj rekla kako je ova ono ili ono, pa mi je koji dan prije treća ispričala da joj jedna radi ono i ono te da joj govori to.
- Joj Ruki budalašu ostavi se tih ženskica i uhvati se pametnijeg posla, pomislio sam sto puta. Ali očito da i moja taština da vodim ove cure u tih nekoliko ekipa je toliko jaka da nema izlaza iz ove lude situacije. I što je još zanimljivije. Od svake od njih koje su mi se povjerile saznao sam da baš njezinu suparnicu volim više od drugih i da mi je ljubimica. Opa braco. Moglo bi mi se još dogoditi da ako nastavimo ovako da budem optužen i za nešto gore. A iskreno, volim ih sve. Svaku na svoj način. Istina. Slab sam na njih sve. I na Sanju, a tek na seke. Bože, Hale i Pčelica su mi više u glavi od ikoga. Veliku Maju ako ne vidim na treningu za mene je propast svijeta. Bez Ljilje na treningu kao da sam na sprovodu. Kolega mi je rekao da baš izgleda kao da Đuri dajem više nego drugima. S Lakmusom bi valjda i na kraj svijeta da mogu. Njoj sam dvije godine izmišljao utakmica kad ih i nije bilo samo da jednog dana vidim kako ubija s druge strane. Sven me drži od prvih dana kada sam ju vidio na treningu. Pa da s nekim počneš u 3. razredu srednje doista moraš biti ošinut. I još čekam pravu utakmicu njezinu. Brico! Pa nju bi svaki trener već odšuto davno. Njoj moram priznati da dozvolim i da prespava trening u 13. sati. I vidi sada. Koga više volim. A s druge strane o onima u Retfali 2 da ne govorim. Pa one u Retfali 3. Za one u trećoj ekipi sam napravio klub, pa njihovu ekipu, angažirao vrhunskog trenera. Za one u Retfali 2 oformio još jednu ekipu u 2.ligi, rangu natjecanja kojeg trenutno ja jedino i mogu osigurati. Pa maloj crvenoj bi izmislio i prvoligašku ekipu ako treba samo da bude negje libero. Imam sada mjesto i di mi Kely može igrati do besvjesti i kada je nervozna. Imam i za Janabo upravo ono što trebam. Poziciju za lijevaka u 2. ligi. Basti i Peruanki, što hoće napravim. barabri sam našo mjesto u 1. psotavi. Doduše u 3. ligi za sada. Čosa i Dokica mogu se zajebavati do mile volje pa su u drugoligašu. S Marijanom hoću nešto dokazati kao i sa Đasmin ali to će se još vidjeti ako ne bude ozljeda. Imam ekipu i gde Bucka može učiti do mile volje a da opet ima utakmicu za vikend. A i Musa mi je tu da joj još nađem mjesto i konačno izinad svega. Pa dobio sam nazad Marinu. I znaj ti mene blesava. Sada ne mogu spavati jer još nisam za nju našao mjesto, a da nije srednjak jer ja bi ju tako rado vidio na pucaču. I zamislite da se one sada još na kraju pitaju nevolim li neku više od drugih. Bezveze je što ih uopće i trpim. Lijepo uzmeš školu odbojke. Od njihovih roditelja najlakše naplatiš članarinu. Nemaš problema s prijevozom. Roditelji će nabaviti dresove, trenerke, sokove, platiti treneru cugu poslije utakmice. Možeš kupiti lopte a da one same plate. I tako puno toga. A ovima, pošto su ti ljubimice moraš titrati kao da je svaka od njih još jedna žena. Kao onih žena koje su ti kod kuće. Jednima pišeš ispričnice, drugima ideš i u školu ako treba opravdati brljotine, gluposti i budalaštine. Pa voziš kući s treninga. Sinoć sam razvozio do 23.45. Ima jedna koja mi je ljetos otišla u Pivovaru. Rekla mi je da ide tamo zbog kvalitetnijeg rada. Pa da se čovjek ubije. Još mi to u lice strese. Meni je pisala SMS svaki dan. Radio s njom. Pa ju vozio kući i kada nije usput samo da mi bude na treningu. A ona pak u ova dva mjeseca od kada je otišla ni jednu poruku pozdrava. Vidi me na treningu poslije njih. Pa ni jednom da priđe i da pita "treneru kako ste. Jel Inga dobro, a kamoli da donese recimo kolu light. Onako, svom treneru koji ju je trpio. Igramo međusobno utakmicu. Čekam pogled te svoje nekadašnje ljubimice. No, ni mig. Dobro. Nije sada ona jedina. Tješim se da je zbunjeno dijete. Ali ona što mi ode u 1.ligu. Pa ja ju tamo izgurao. Prije manje od godinu dana izvadio ju iz anonimnosti. Prestala je i trenirati. Ajd ona barem po legicama pošalje poruku da je živa. Neću više kukati. Ima i drugih. Sjetimo se Nine Martinić. Pa ja sam valjda od svih trenera u Osijeku jedini imao strpljenja za nju. Onda je nestala bez pozdrava. Neki dan šećem sa svojom ženom i najmlađom tehničarkom i guram ju u kolicima. Kad ispred mene Nina. Gledam iduće prema njoj i čini mi se da će se napraviti grbava. Ma mislim si idem ravno na nju. Kada ona malo izmakne od kolica i bježi pogledom od mene ko od đavla. Imao sam osjećaj da je još i pljunula za mnom. A osjecao sam se ko posrana kokoš. Vidio sam i na ženi zadovoljstvo koja si je mislila " e tako ti i treba".
Ima i dobrih primjera. Nema trenutka kada mi Anja ne dođe i ne da peticu bez obzira tko ju trenirao u toj Pivovari. jer ima i da se boje priči zbog sadašnjeg trenera da ga ne bi naljutili. Pa Sena koju nikada nisam trenirao ili pak Nikšićka. Nema da me preskoče barem kimanjem glave. No, ne prođe ni mjesec dana da me Šarlija e-mailom ne pita za zdravlje iz Amerike gdje je otišla igrati još prije osam godina, ili Stipanovićka da ne pošalje pozdrav po nekome iz Grčke gdje jede odbojkaški kruh. Kao da su te generacije bile drugačije. Ma nisu. I one su sigurno bile takve ali sam zaboravio.
A ove moje još traže koja igra jer ju volim više od drugih. Pa zar ne vide da je Retfala jedini klub koji ima tri ekipe za isti raspon godišta. Od nekih recimo 86. do 89. Čorave. Pa za njih je jedna ekipa i tko tu ne uhvati vlak kući šalješ plačući. A u Retfali svakog vikenda igra 18 cura u 1. postavi, tri libera, i još 9 cura puno ulazi tako da ne mogu reći da im fali utakmica. Ma dosta ruki kukanja kažem ja sebi često ali ta luda šokačko-švapsko-mađarska glava na mojim ramenima očito je luđa nego li bi po knjigama uopće i trebala biti.
DODATAK
Saznao sam kako cure iz 3.lige smatraju da ih ne volim i ne marim za njih. Pa da se ubijem sad ili odmah.
|
utorak, 24.01.2006.
B....e i n.....če
Opet sam od djece ispao budala. .......
......................................................
.....................................................
.....................................................
............................................. Dragani i Bruni ...
.......
...........................
................................................................
...................................................................
...........................................................................
....................................
.............................................B...i. .
|
subota, 21.01.2006.
Ne voli klupu
A tko uopće voli klupu. To je očajan osjećaj. I sam se sjećam da je to grozno. Uvijek sam u svojoj generaciji od pionira do juniora bio u prvoj postavi, pa kada sam stigao u seniorsku kategoriju klupa je bila noćna mora, ali i suđena u dobrom narednom razdoblju. Ali, kada sad pogledam pa što bi ja i htio. Imao sam recimo 20 godina, a tamo neki suigrač i 30.
No, najviše me smeta kada to igračica ne zna dostojanstveno podnijeti. Pa Ljilja to definitivno nije u stanju istrpiti. Igrala bi i ne bi joj bilo ni najmanje krivo da na prijateljsku utakmicu u Vukovar povedem neku djevojku koja bi joj trebala biti zahvalna što joj tamo samo nosi vodu. Ne stavljati rezerve na prvenstvenoj i još tome jako važnoj utakmici još nekako. Ali, da na prijateljskoj ne daš svima barem onoliko koliko možeš nema smisla. A s njom sam se oko toga svađao već dva puta u Belišću. Ne da ni seta. I sada još ljuta na trenera. Nadam se da će i ona jednog dana biti trener pa voditi na utakmicu samo šest igračica koje igraju.
|
srijeda, 18.01.2006.
Ne treba im dvorana
Za poluditi je kada vidiš kako u gradu nema dovoljno dvorana za one kojima treba, ali zato ima za sve one kojima ne treba. Grad je prema "kvaliteti" podjelio dvorane u gradu. Pa se tako dogodi da muški odbojkaški klub uz 500 tisuća kuna godišnje dobije i 8 termina za trening, a nemaju ni toliko igrača, a kamoli ekipa za treniranje. Usput onako Retfala je dobila 4 termina za 6 ekipa. Ostalo se je morala zakupiti. Pa je onda tako dobila i termin od 22 sata utorkom i četvrtkom u Filipović zahvaljujući maksimalnom razumjevanju ravnatelja škole koji je također otac dvije bivše odbojkašice koje sam trenirao pa zna i kakvi su problemi. Kako imam još cura. Ustvari, curama treba još treninga dao mi je i ponedjeljak od 22 sata. No, kaže on "nazovi ženski rukometni klub pa pitaj ako završe ranije mož i ranije". I sada krene potraga. Zovnem Tinku koja do pola devet drži malim curama rukomet. Iza njih je ženski rukometni klub, odnosno njihova druga ekipa. Kaže ona kako se ne zna ni tko je trener, a ni kada treniraju. Šta sada. Mislim si da upadnem od 20.30 pa dokle ide. A što ako se netko pojavi s par igračica. No, mislim si vidjeti ću do ponedjeljka. Valjda ću saznati tko je trener 2. ekipe slavnog osječkog ženskog rukoemtnog prvoligaša.
Priča druga je ona iz početka o muškom prvoligaškom društvu. Trenirali su prije nas utorkom i završavali nešto prije 10. Uglavnom se događalo da mrežu nisam zatekao. Igrali su nogoš. Znalo ih je biti 5, nekad 6, i tako. Danas dođem u dvajst do deset a moje cure vani ko sante leda. U dvorani mrak. Druge ekipe velikog prvoligaša ni od korova. Nezna se ni tko je trener ni tko tamo trenira. Ali se zna uzeti na ime rada s podmlatkom pola milijuna kuna i dvarane sve u elitnim terminima.
|
četvrtak, 12.01.2006.
Neće skupljati lopte
Kako im jedna mala Marijeta iz Čepina održi slovo iz igre dok kažeš keks. Pa to im je radila i kada je bila juniorka. Ona se jednostavno igra. Pa obična je to igra. I mala Birmilica. Pokažu cure da je sport samo jedna zabava i ako mu se tako pristupe to je veoma jednostavno. A večeras na treningu prvo sam davio s onim jer da par cura malo više radi servis sa zadatkom, pa da tehničari dignu malo više u zonu dva nego inače, pa ih malo smuva da pucaju kada im lopta dođe iza leđa u zonu 4. I ono dao malo da igraju. I kada su s te dvije cure koje jednostavno vole da igraju porazbacale po terenu meni je bilo previše lijepo na terenu. One su se smijale, hvatale sve živo, pucale iz svih pozicija. Ja sam zaboravio da moram platiti ratu za kombi, da nisam platio telefon, iz glave smo neki gurnuli barem na sat vremena da je Ivani koja je igrala za Čepin, a sjedila u klupi s pčelicom danas pokopan tata, da je sutra nekim curama kolokvij. Joj svi su se opustili. Došao i Frnja bez uobičajene depresije zbog odnosa među muškim klubovima, pa onda i stari Basta došao s posla po mladu Bastu. I on se izvalio na klupu i gledao kako im je dobro dok se mogu igrati. Sjeo sam u kombi i dio cura razvezao i ko novi sam. Nekada u onoj usranoj Jugi Bora Čorba je pjevao "Pobjeći negdje, daleko što dalje, gdje ne trebaju pilule za spavanje". E dođite u Retfalu cure su najbolje i najpametnije na svijetu. Imao sam osjećaj da s njima mogu svijet osvojiti. A onda veoma brzi povratak u normalu. Kažem da one koje idu samnom kombijem neka pokupe lopte jer ionako ja moram zadnji zaključati dvoranu. A ove što ih starci čekaju, ili vijaju bus neka brišu. I zbrisali svi. Đasmin i Brico rađe su otišle pješice nego li da skupljaju lopte, bris uhvatio i Dolar. Ostale tri cure za voziti. Bio sam uporan. Stao isred kombija i rekao "nema nigdje. Trebaju mi lopte za sutra". No na kraju je Danko sam pokupio. A bio je trening i jutros. Basta se malo zabunila pa ošla u krivo, pa je nije bilo kod Cvekice. Ne znam što misle cure ali ona vrhunski vodi trening. Oduševljen sam s njom. Treba mi pripremiti cure i to će učiniti zaista na najbolji mogući način. Došao sam i ja jutros u štark. Šute i istežu se. Iscjedila je iz njih sve što ima. Normalno, Brico misli da je igračina pa nije došao. Nabit ću joj to na nos već kada bude zeznula neku važnu loptu. Krista, Musa, Marion treniraju ko lude. Molio sam ih i da dođu naveče no to već nije išlo. No, dobro. Možda bi i bilo previše jer Cvekica baš ne ostavlja previše daha za još jedan trening. Baterijice i Ćose još uvijek nema. No, za vratom su im sada Jasna, Bucka II, Tamara, Anja, Nina. Koga nema bez njega se može i mora.
No, da rezimiram. Cure su zakon.
U nedjelju počinje pnovno 3.liga. Sude Cvekica, Sven i Sanja. Prvo su bile sretne jer nije Banana u blizini. On baš nije u stanju mladom sucu dati podstrek. Ne valja mu kako su obučene, pa kako izgledaju tako da se uvijek smrznu. No, tekma je ipak prebačena sa subote na nedjelju, a Banana će ih barem malo pogledati poslije svoje tekme. Moraju izdržati.
|
srijeda, 04.01.2006.
NEKI OD ZANIMLJIVIH RAZLOGA IZOSTANKA S TRENINGA
1. Stigla mi je teta iz Njemačke pa ju moram čuvati
2. Došli ujaci iz Švicarske pa smo morali biti s njima na ručku
3. Pa selim se slijedeći mjesec
4. Niste mi javili kad imam trening
5. Moram učiti
6. Morala sam ići zubaru
7. Išla sam lijecniku po isprićnicu
8. Nije me imao tko dovesti
9. Ja sam mislila da smo u onoj drugoj dvorani
10. Boli me glava
11. Sve češće razlog su i vjenčanja( generacija se polako udaje)
12. Moram spremati kuću s mamom za goste
13. Moram ići na večeru kod tete i tak te obiteljske stvari
14. Imam se spremati za seminar s legicom
15. Moramo kod bake na ručak
16. Mama mi sutra ima rođendan
17. Moram pisati esej
18. Joj, bolje da vam ne kažem
19. Bole me leđa i imam 4 predmeta za odgovarati
20. Imam instrukcije iz Fizike
21. Nisam javila, ali otišla sam u Ilok. Mislim. pa nema utakmice
22. Pa uzela sam si pauzu onako malo između Božića i Nove godine
22. Moram kod frizerke
23. Moramo u šoping
24. Dolazi mi rodbina iz Pule i moram čuvati njihovu malu djecu
|
nedjelja, 01.01.2006.
Piercing DA ili NE
Mnogi mi kolege treneri zamjeraju što dopustim žvake na treningu i utakmici, pa što mi igračice imaju lančiće i piercing. Ne znam zašto ali mi ne smeta. Doduše, žvaku ni ne primjetim iako bi bilo bolje da ju bace za vrijeme treninga. No, hrpa naušnica na uhu kako je svojedobno imala Grbić Marina mi je bilo super. Strašno mi je simpatično izgledala mala ringlica iznad oka kod Vlatke, Skinjare ili Petre. Vlatka je doduše na jednoj utakmici zapela za mrežu. I one na nosu sa strane, ili pak ispod usne kao Blanka Vlašić je super. Neke cure imaju i na nekim djelovima tjela što se ne vidi. No, sjećam se kada je bušila pupak Ćosa da je oporavak trajao više od dva tjedna. e to mi već smeta. NO, AJDE CURE DAJTE SVOJE MIŠLJENJE. JESTE LI ZA PIERCING UOPĆE, A DA LI STE I DA GA IMAJU SPORTAŠICE I SPORTAŠI.
|
|
|