|
|
Biseri i o biserima
četvrtak, 15.12.2005.
Pivovara : retfala 2:3, ajooooooj
Išla je na utakmicu Sven samnom. Ona s gipsom, a ja ukrivljen od lumbaga. Rekao sam da se bojim i da se ništa nije dobro posložilo. To da je rezervna igračica slomila ruku neupućenima u trenerske zakonitosti ništa ne znači. No, često ti je gora situacija kada nemaš prvu ili drugu rezervu nego standardnu iz postave. Do sada na svakoj utakmici igračica koja ulazi na servis i po setu donosi barem tri do pet poena više znači nego dobar srednjak. Barem u drugoj ligi. Izađeš sveučilištu u susret pa se odgodi utakmica. Gotovo cijela postava ti tijekom vikenda odigra pet utakmica, putuje cijelu noć i vrati se iz Dubrovnika rasturena. Pa ti uz to Sven dođe s gipsom na ruci. Doduše lijevoj, ali je ipak s gipsom. Ne igra. A da stvar bude gora igračice koje su bile tu izbjegle su treninge. Danko jednostavno nije došao ni u petak ni u subotu. Pa je ispalo da od četvrtka do utakmice u utorak nije vidjela loptu. Nakraju kako je trenirala tako je i primala servis. Užasno. Brico nije bio u subotu. Morala je na klanje. E sada još moram briniti i kako će klati. Ukratko, također ravno dolazi na utakmicu nakon četiri dana lapeža. A za igrače takve konstrukcije to je smrt. Posebice kada nema Sven. Brico mora uskakati i na servis, i na prijem, i na dijagonalu tehničaru, pa na prvog pucača. Baš na sve. A nije mogla vola ubosti. Jedini rezervni srednjak je otišla kod bake u Ilok. Ma super. Vlatka mi je ljubimica, ali to joj baš ne bi rado pustio. Šta je tu, tu je. Pa i ona nakon četiri dana ne treniranja ravno na tekmu. Igramo u utorak jer mi opet slijedeći vikend velika Maja ide biti kuma. Prvi puta u životu, i to vjenčana. Pa Sanja nekuda putuje i tako, a Sven bi išla ne neki seminar. Pa kada već volim da su najbolje studentice namolim ja svoj bivši klub da odigramo ispod tjedna. I to ne ide na ruku. Igra se u Retfali, a tamo oni treniraju. U normalnoj situaciji bili bi gosti u Krežmi koja je i naša dvorana. I kada se to sve položilo upravo tako ispada. Zgaziš prvi set, pa izgubiš drugi a da protivnik niti jednu loptu nije otpucao. Pa opet slijedeći dobiješ 25:9. pa izgubiš. I onda gubiš 8:2 i 9:3 u posljednjem setu. No, dobili. I ja sam si dozvolio biti živčan iako sam znao da sve ovo što sam nabrojao može doći glave. No, cure su ipak izvrsno to privele kraju. Dobile su. Ipak su zvijeri. No, klupi veliki minus, osim Bjondi. Ulazila je i na tehničara, pa i na servis umjesto svih onih usranih srednjaka i zasrane klupe. Jednostavno se potvrdilo staro pravilo. Trening uvijek nedostaje, bez obzira postojao razlog za izostanak ili ne. A i svakom organizmu nakon turnira treba prirodni rok za oporavak. No, dobro ispalo. Iako baš nisam siguran kako ćemo biti jesenski prvaci, ali ajde kako bude. I poruka svima, ljutili se ili ne ljutili, bila pčelica Maja ljubimica ili ne, kada dođe utakmica uvijek je samo ona spremna preuzeti odgovornost. I još jedna zanimljiva vijest stigla je iz Dubrovnika. Bojana je igrala srednjaka. Znači da sam doista previše mekan. Kukala mi je da želi igrati pucača. A svi su joj do sada ipak davali samo da igra srednjaka i nisu vodili brigu o željama. Pa i Širićka joj je dala tu ulogu. U protivničkoj ekipi Selma igra srednjaka, a meni je kukala kako bi igrala samo pucača. I vidi sada. Bez pogovora igra na sredini i šuti ko zalivena. Ide posljednje kolo. Nema vađenja na svojima. Retfala 2 mora izgubiti 3:0, pa neka se vade u drugom dijelu na nekom drugom.
I na kraju kako izgleda ona ekipa koju je Đakovo deklasiralo. Trenirale su Bucka, Đasmin, Janabo, najljepša crvena djevojka, i doktorica. Ćosa još u klincu s koljenima, kao i Keli. Baterijica ne odgovara na pozive, Peruanka također ne diže slušalicu, Marijana kao i ja liječi leđa. Basta u subotu ima prijemni pa štreba. Kristekica nam završila u bolnici u Zagrebu, a Lady Di moli za štrebanje. I sada se cure pitaju kako to da im ne ide.
|
|
|