Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Pater Luka Rađa
Molitve
Vitraj-Spectrum Glass Studio
koliko vas sad gleda blog:


Najbolji blog 2007

BLOG JE OSVOJIO 1. MJESTO !

NAUČI MOLITI KRUNICU
-KRUNICA-

MOLI JE SVAKODNEVNO

_BANNER_
  POSJETI   MOJ   BLOG








ICCRS
Image Hosted by ImageShack.us
By ordulj at 2007-06-29
















































































































Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



rijec_zivota

23.05.2013., četvrtak

Nasljedduj Krista, Toma Kempenac

K N J I G A P R V A
KORISNE OPOMENE ZA DUHOVNI ŽIVOT
PRVA GLAVA
O NASLJEDOVANJU KRISTA I PREZIRANJU SVAKE SVJETSKE TAŠTINE.
Tko mene slijedi, ne ide po tmini, (Kaže Gopspodin)
1. Riječi su to Kristove, kojima nas opominje, da se ugledamo u njegov život i vladanje, ako
hoćemo, da se uistinu prosvijetlimo i oslobodimo svake zaslijepljenosti srca.
Neka bude, dakle naša glavna težnja, da razmatramo život Isusa Krista.
2. Kristova nauka nadilazi sve nauke svetaca, pa tko bi bio pun duha Isusova, našao bi u njoj
sakrivenu nebesku manu.
Ali se dogańa, da mnogi i nakon čestog slušanja Evanńelja osjećaju slabu želju, jer nemaju
duha Kristova.
Tko hoće dakle da shvati riječi Kristove potpuno i sa slašću, taj mora nastojati, da sav svoj
život učini sličnim Kristovu životu
3. Što ti koristi, da o sv. Trojstvu mudro raspravljaš, ako nijesi ponizan, zbog čega se i svińas
sv. Trojstvu?
Doista mudre riječijavascript:%20void(0); ne čine čovjeka ni svetim ni pravednim, nego se Bogu postaje drag
kreposnim životom.
Više želim osjetiti skrušenost nego ju znati opisati. Kad bi ti znao čitavo sv. Pismo i sve
izreke mudraca: što bi ti sve to koristilo, ako si bez ljubavi Božje i
„ Taština nad taštinama i sve je taština, osim ljubiti Boga i njemu jedinome služiti“
Ovo je najveća mudrost: prezirući svijet težiti za nebeskim kraljevstvom.
4. Dakle je taština, ako tražimo propadljivo blago i u nj se uzdamo. Taština je i za častima
težiti i nametati se u visoki položaj.
Taština je udovoljavati željama puti i hlepiti za onim, zbog čeka kasnije trebaže podnijeti
tešku kaznu.
Taština je željeti dugi život, a malo se brinuti za dobar život.
Taština je mariti samo za sadašnji život, a ne brinuti se za budući.
Taština je ljubiti ono, čega brzo nestaje, a ne žuriti se tamo, gdje vlada vječno veselje.
5. Sjeti se često ove mudre riječi: „Oko se ne može nagledati niti se uho može naslušati)
Nastoj zato, da svoje srce odvratiš od ljubavi k vidljivome svijetu i da se predaš
nevidljivome. Jer oni, koji slijede svoju svjetilnost, kaljaju savjest i gube milost Božju.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Upoznajmo život božanskog Spasitelja na taj način, da se ugledamo u njegovo mišljenje i u njegov rad.
Nije dosta, da Isusa poznamo samo po učenju iz znanstvenih knjiga.
Uzdignimo se nad prolazna zemaljska dobra i ne sapinjimo poleta svoje duše raspadljivim dobrima
svijeta: pohlepom za zabavama, za bogatstvom i za častima. Bolje je, da se svega toga sada dragovoljno
riješimo radi savršene službe Bogu, nego da se kasnije prisilno, a sa boli u srcu, uzmoramo od njih dijeliti.
Svladajmo svoju sjetilnost, jer to je prvi korak u kršćanskoj mudrosti, da Boga spoznamo, ljubimo i
služimo, te se time spasimo.
Isuse, uglede kreposti, smiluj se nama!
(Liturgija.)
Knjiga 1.
DRUGA GLAVA
MISLI PONIZNO O SAMOM SEBI !
Svaki je čovjek od prirode željan znanja; ali što koristi znanje bez straha Božjega?
Zaista je bolji ponizan seljak, koji Bogu služi, nego ohol mudrac, koje zanemaruje sebe, a
promatra tok zvijezda.
Tko sama sebe dobro poznaje, sam pred sobom gubi cijenu i ne vesele ga ljudske pohvale.
Kad bih znao sve što je u svijetu, a ne bih imao kršćanske ljubavi, što bi mi to pomoglo kod
Boga, koji će me osuditi po djelima?
Smiri se i ne teži pretjerano za znanjem, jer ćeš jako rastresti i prevariti.
Učeni hoće se rado pokazivati i nazivati mudrim.
Mnogo je toga u znanju, što malo ili nikako ne koristi duši.
A vrlo je nerazborit onaj, koji se brine za što drugo osim za ono, što mu služi za vlastito
spasenje.
Množina riječi ne zasićuje duše; a čista savjest ulijeva veliko pouzdanje u Boga.
Knjiga 1.
TRECA GLAVA
O SPOZNAJI ISTINE.
1. Blazen onaj, koga sama istina uci, ne po prolaznim slikama i rijeci, nego onako kakva je u
sebi.
Naše mišljenje i naše osjećanje često nas vara i malo vidi.
Što koristi mnogo cjepidlačariti u skrivenim i tamnim stvarima, radi kojih nam se neće
prigovoriti na Božjem sudu, ako ih nijesmo znali?
Vrlo je ludo, što se baš bavimo zamamnim i štetnim, a zanemarujemo korisno i potrebno.
« Imamo oči, a ne vidimo»
A zašto se brinemo za razliku izmeńu roda i vrste?
Komu govori vječna Riječ, slobodan je od mnogih mijenja.
Iz jedne Riječi sve je nastalo i sve svjedoči za Riječ: «to je početak, koji govori i nama.»
Nitko bez nje ne razumije niti pravedno sudi. Tko sve nalazi u jednom, tko svodi sve jedno te
sve u jednom promatra, taj može biti postojan i ostati u miru Božjem.
O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi!
Često mi se gadi mnogo čitati i slušati: u tebi je sve što hoću i želim.
Neka zašute svi učenjaci, sva stvorenja neka zamuknju pred Tvojim licem; govori mi Ti
sam!
Koliko je tko više sabran u sebi i u nutrini jednostavniji, toliko viša i dublja pitanja razumije
bez truda, jer odozgo prima svjetlost razumijevanja.
Čisti, jednostavni i postojani duh ne rastrese se u velikoj zaposlenosti, jer radi sve na slavu
Božju, i teži da se, smiren u sebi, oslobodi svake slavičnosti.
Tko te vińe ne smeta i priječi, nego vlastita neumrtvljena sklonost srca?
Dobar i bogobojazan čovjek rasporeńuje najprije u sebi svoja djela, koja će izvršiti. Niti ga
ta djela vuku na zle sklonosti, nego ih sam podvrgava sudu zdravoga razuma.
Tko se mora ćešće boriti nego onaj, koji nastoji da sebe nadvlada?
I to bi imao biti naš glavni posao; nadvadati samog sebe, dnevno biti jači od sama sebe i
dnevno barem štogod biti bolji.
Svaka savršenost u ovom životu ima nešto nesavršena; svako naše umovanje zastrto je
nekom maglom.
Ponizna spoznaja samoga sebe stalnije će te dovesti Bogu nego duboko naučno istraživanje.
Doduše, ne valja udarati na znanost ili na obično poznavanje, koje je samo po sebi dobro i
Bogu po volji; ali čistu savjest krepostan život uvijek više cijeni!
A jer se mnogi više trude da znadu nego da dobro živi: zato često lutaju, te malo ili gotovo
nimalo ne donose ploda.
O, kad bi ti učenjaci bili toliko marljivi u iskorjenjivanju pogrešaka i u usańivanju kreposti,
koliko su u naučnim pitanjima, ne bi bilo toliko zla i sablazni po svijetu ni toliko nereda u
samostanima!
Zaista nas neće pitati na sudnjem danu što smo čitali, nego što smo učinili; niti jesmo li
pametno govorili, nego jesmo li bogoljubno živjeli.
Kaži mi: gdje su sad sva ona gospoda i naučenjaci, koje si dobro poznavao dok su živjeli
odlikovali se u znanosti?
Njihove položaje sad već drugi ućivaju, i ne znam da li ih se i spominju. Dok su ćivjeli,
pričinjalo se da jesu nešto, a sada se o njima šuti.
O, kako brzo prolazi svjetska slava! Da im se je život slagao sa znanjem, tada bi bili pravi
učenjaci i učitelji!
Koliko ih propadne u svijetu radi isprazne učenosti, jer se malo brinu da služe Bogu! I jer
više vole biti veliki nego ponizni, zato «se izgube u svojim mislima»
Onaj je doista velik, koji ima veliku ljubav. Onaj je doista velik, koji je u svojim očima
malen i ništa ne drži do najveće časti.
Onaj je doista mudar, «koji sve zemaljsko drži za blato, da dobije Krista»
A onaj je zaista vrlo pametan, koje vrši volju Božju, a svoje se odriče!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Mi poznajemo kršćansku nauku jedino onda potpuno, ako po toj nauci ćivimo. Potrebno je, da glas
Riječi (Isusa Krista) slušamo u duši i u srcu, da znamo sve vjerske istine i zapovijedi, ali da ih i vršimo.
Neka nam se gadi i najdublje znanje i najveća želja za znanošću, ako tim ne postajemo bolji i savrpeniji
pred Isusom.
Bože, koji si srca vjernih učio rasvjetljenjem Duha Svetoga, daj, da mi u istom Duhu
razumijemo što je pravo, i njegovom se utjehom sveudilj radujemo!
(Pristupa na Duhove)
Knjiga 1. IV
ČETVRTA GLAVA
O OPREZNOSTI U POSLOVANJU.
Ne vjeruj svakoj riječi i nagonu, nego svako djelo pomno i dugo promisli pred Bogom.
Nažalost, toliko smo slabi da često lakše o drugom vjerujemo i govorimo zlo nego dobro.
Ali savršeni ljudi ne vjeruju lako svakome brbljavcu, jer poznaju ljudsku slabost, da je
sklona na zlo i da dosta griješi riječima.
Veoma je mudro ne nagliti u radu i ne biti tvrdoglav u svojim nazorima.
Amo spada i ne vjerovati sve što ljudi govore, te ne puniti uši drugima onim, što se čulo ili
povjerovalo.
Svjetuj se s mudrim i savjesnim čovjekom; radije traži da te bolji pouči nego da se povodiš
po svojoj namisli.
Pobožan život čini čovjeka mudrim pred Bogom i iskusnim u mnogočem.
Što bude tko ponizniji i podložniji Bogu, tim će biti mudriji i spokojniji.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne budi nagao, jeu u naglosti se lako griješi i tereti duša. Odluči, da ne ćeš tako vjerovati svakom
govorkanju, jer se time ponajviše pvreńuje ljubav k bližnjemu.
Ako ne možeš da o drugom šta dobra kažeš, ne govori ni zla. Zlato je šutjeti.
Blago onome, koji ne poskliznu jezikom svojim, i koji ne služi nedostojnima. Aleluja.
(Liturgija)
Knjiga 1 V
PETA GLAVA
KAKO SE ČITA SV. PISMO ?
U Sv. Pismu treba tražiti istinu, a ne riječitost.
Čitavo Sv. Pismo neka se čita u istom duhu, kojim je i pisano.
Tražimo radije u Sv. Pismu duhovnu korist, a ne duhovite izraze. Jednako rado čitaj knjige
nabožne i priproste, kao i duboke i uzvišene.
Neka te ne odbija ugled pisca, je li malo ili mnogo načitan; nego neka te privlači k čitanju
ljubav k čistoj istini.
Ne pitaj tko je rekao, nego pazi što se govori!
Ljudi nestaje, ali «istina Gospodnja ostaje na vijeke.
Bog nam govori na različne načine ne gledajući tko je tko.
Naša nam radoznalost često smeta u čitanju Sv. Pisma, kad hoćemo shvatiti i raspraviti ono
preko čega bi valjalo jednostavno prijeći.
Ako se želiš okoristiti, čitaj ponizno, jednostavno i vjerno; ne želi nikad imati glas učenjaka.
Pitaj rado i u šutnji slušaj riječi svetaca; neka su ti ugodne pouke starješina, jer se uzalud ne
daju.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Čitaj Sveto pismo i nabožne knjige, odobrene po sv. Crkvi, s nakanom, da se upoznaš s vječnim
istinama, te da po njima izgradiš svoj život. Takve se svete knjige čitaju ponizno, s dubokim poštivanjem i
velikom vjerom, a prije toga valja se pomoliti Duhu Svetome, koji je sv. knjige nadahnuo, da nas uvede u
njihovo razumijevanje.
Dońi, Duše presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti.
(Liturgija.)
Knjiga 1. VI.
ŠESTA GLAVA
O NEUREDNIM SKLONOSTIMA.
Kadgod čovjek teži za griješnim, odmah se u duši uznemiri. Oholica i škrtica nikad ne
miruju; siromah i ponizan u duhu žive u obilju mira.
Tko nije još upokorio u sebi neuredne sklonosti, brzo pada u napast, te da male i neznatne
stvari svladaju.
Čovjek slaboga duha, i u neku ruku još puten i sklon sjetilnosti, teško se može posvema
otresti zemaljskih požuda.
I zato je često žalostan, kam im se uklanja; još se lako rasrdi, ako mu se tko opre.
A ako zadobije ono za čim hlepi, odmah osjeća teret krivice u savjesti: popustio je, naime
svojoj strasti, koja ne donosi željkovanog mira.
Boreći se, dakle proti napastima, a ne popuštanjem, nalazimo pravi mir za dušu.
Nema stoga mira u srcu putena čovjeka, niti u onoga, koji je podložan spoljašnim stvarima,
već je mir u srcu revnog pobožnog čovjeka.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Mir srca jest, uz milost Božju, najveće dobro na zemlji. Zato moramo urptrijebiti sva sredstva, da ga
postignemo i sačuvamo. Najjednostavniji i najsigurniji je put, ako se opiremo napisati i obuzdavamo svoje
neuredne požude. Takvim trajnim otporom strasti gube snagu i manje nas uznemiruju.
Molimo Te, Gospodine, neka djelovanje nebeskoga dara obuzme našu dušu i tijelo, da ne
slijedimo naših strasti, nego da sva naša djela pretječe učinak ovoga otajstva!
(Popričesna na XV. Nedj. po Duh.)
Knjiga 1.VII.
SEDMA GLAVA
KLONIMO SE TAŠTOG NADANJA I OBIJESTI.
Tašta je luda tko se pouzdaje u ljude i stvorenja.
Ne stidi se, iz ljubavi k Isusu Kristu, služiti drugima niti biti siromah na ovom svijetu.
Ne upiri se u samoga sebe, nego se u Boga uzdaj! Učini što možeš, i Bog pripomoći tvojoj
dobroj volji.
Ne uzdaj se u svoje znanje ili u vještinu ikoga živog stvora, već jedino u Božju milost, koja
pomaže poniznima, a ponizuje oholice.
Ne diči se bogatstvom, ako si bogat; niti prijateljima ako su moćni, nego Bogom, koji sve
daje i nadasve želi dati samoga sebe.
Ne uzobijesti se što si visoka stasa i lijepa tijela, jer ga i mala bolest pokvari i nagrdi.
Čuvaj se, da se ne dopadneš sam sebi zbog svoje vještine ili svojeg uma: da ne bi omrznuo
Bogu, kojemu pripadaju sve tvoje prirodne vrline.
Ne misli, da si bolji od drugih da ne budeš možda gori pred Bogom, koji zn a što je u










čovjeku.
Ne uzoholi se svojim dobrim djelima, jer drugojačiji su sudovi Božji, a drugojačiji ljudski.
Njemu se često ne mili, što se ljudima svińa.
Ako je šta dobra u tebi, drži druge još boljima, da ostaneš ponizan.
Nije štete, ako se zapostaviš svima: ali je velika šteta, ako se ikome nadmećeš.
U ponizanoga je trajni mir, a srce ohola čovjeka neprestano se grize i žesti.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Po sebi samom si griješan i laćljiv. Da si zdrav, lijep, bogat ugledan i sposoban, moraš Bogu zahvaliti.
Ako sve vrline pripisujem sebi ili drugome, otimam čast Bogu. Oslanjam li se na soje vrline ili na
prijateljevu pomoć, radim nerazumno, jer se oslanjam na ono što mi smrt sigurno otima.
Bože, koji se protiviš oholima, a poniznima daješ milost, podaj nam krepost prave
poniznosti, u kojoj je Jedinorońeni Sin Tvoj svim vjernicima uzorom, da se nikad ne
uznesemo i tako izazovemo Tvoju srńbu, nego da radije podlońni primamo darove Tvoje
milosti!
(Pristupna u sv. Misi za Poniznost.)
Knjiga 1. VIII.
OSMA GLAVA
ČUVAJ SE ODVEĆ VELIKE POVJERLJIVOSTI.
Ne otkrivaj svakomu svoga srca, nego se posavjetuj u svojoj stvari s mudrim i
bogobojaznim čovjekom.
Rijetko se druži s mladima i s tuńincima.
Ne laskaj bogatima, a u društvu velikaša ne zalazi rado. Druguj s poniznima i
jednostavnima, pobožnima i čednima, te raspravljaj o poučnim stvarima.
Ni s kojom ženom ne budi povjerljiv, nego sve dobre žene ujedno preporuči Bogu.
Samo s Bogom želi tijesno prijateljstvo, a kloni se ljudskog poznanstva.
Ljubiti treba svakoga, ali ne treba biti povjerljiv. Kadikad se dogodi, da nepoznata osoba
svijetli s dobra glasa; a kad je upoznaš, poblijedi joj sjaj.
Kojiput mislimo, da se drugima dopadamo našim uskim drugovanjem, a mi im pomalo
postajemo sve neugodniji, jer su spoznali naše zle navade.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Izbjegavaj svjetska društva, štetne zabave i svaku pogibeljnu sklonost srca, jer ne vode k Bogu, a
rastresu dušu.
A nama treba mnogo duhovnosti i sabranosti u Bogu, da ne padnemo u bližnju grišnu priliku i grijeh.
Izaberi sebi za prijatelja osobe besprijekorna života i utvrńene u dobru da te njihov primjer potakne na
dobro i očuva od zla.
Molimo Te, Gospodine, dopusti nam, da okrepljeni nebeskim slastima vazda težimo za
svetim tajnama, koje nam daju pravi život.
(Popričesna VI. Nedj. po Bogojav.)
Knjiga 1. IX.
DEVETA GLAVA
O POSLUHU I PODLOŽNOSTI.
Velika je to stvar živjeti u poslušnosti i pod starješinom i ne biti svoj gospodar.
Mnogo je lakše biti podrežen nego biti starješina.
Mnogi su podreńeni više na silu nego drage volje; takvi su na mukama i lako mrmljaju.
Nikad ne će takvi steći duševne slobode, osim da se iz dna dušeiz ljubavi k Bogu pokore.
Trči amo ili tamo: mira ne ćeš naći, osim u poniznoj podložnosti pod upravom starješina.
Mnogi su se prevarili mijenjajući mjesto nadajući se boljem.
Istina je, da svatko radi rado po svojoj glavi i nagine onima, koji se s njim slažu, u
mišljenju.
Ali ako je Bog meńu nama, treba, da se takońer kadgod okanimao vlastitog mišljenja radi
mira.
Tko je tako mudar da može sve potpuno znati?
Ne uzdaj se, dakle, odveć u svoju glavu, već poslušaj drage volje i druge što kažu.
Ako ti je i dobra misao te ju ipak napuštaš iz ljubavi k Bogu i drugoga slušaš, više koristiš
samome sebi.
Često sam baš čuo, da je sigurnije slušati i primati savjete nego davati.
Može se dogoditi, da je svačije mišljenje dobro; ali ne htjeti pristati uz druge, gdje to razum
ili prilike traže, znak je oholosti i tvrdoglavosti.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Nažalost svi smo mi skloni da sapovijedamo, a ne će nam se slušati. Ali je stalno, da je daleko korisnije
slušati nego zapovijedati. – U čitelj duhovnog života Rodriguez veli da je zaslužnije iz poslušnosti
podignuti slamku nego propovijedati, postiti i do krvi se bičevati, ako u ovom radimo po svojoj volji.
Srce Isusovo, do smrti poslušno postalo smiluj se nama.
(Liturgija.)
Knjiga 1.X.
DESETA GLAVA
P A Z I N A J E Z I K
Čuvaj se bučne zaposlenosti ljudske kolikog možeš; jer kreposti mnogo smeta baviti se
svjetovnim poslovima, sve ako ih i vršiš s pravom nakanom. Brzo nas taština kalja i obuzima.
Toliko puta bih volio, da sam šutio i da nijesam boravio meńu ljudima.
A zašto tako rado govorimo i meńusobno se pogovaramo, kad tako rijetko opet zašutimo
bez povrede savjesti?
Zbog toga tako rado govorimo, jer se u razgovorima želimo meńusobno utješiti i olakšati
srce izmučeno raznovrsnim mislima.
I Vrlo nam je drago govoriti i misliti o onom, što osobito volimo i želimo, ili o onom, što
osjećamo da nam je neugodno.
Ali često, nažalost, uzalud i badava! Takva je, naime, izvanjska utjeha veoma na štetu utjehi
Božjoj.
Zato nam je bdjeti i moliti, da nam vrijeme ne mine u dangubi.
Ako se smije govoriti, i ako je korisno, govoriti što će druge duhovno uzdignuti.
Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo čini, da ne pazimo na svoj jezik.
Ali pobožan razgovor o duhovnim stvarima mnogo koristi duhovnom napretku, a ponajviše
tamo, gdje se jednaki srcem i duhom u Bogu udruže.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Koliko ćemo manje odgovorni biti, ako obuzdajemo svoj jezik? Srebro je malo govoriti, a zlato je šutjeti,
veli narod. Tko mosi obuzdan jezik, mudar je. Zaveži svoj jezik za ogradu zubi, da ne požališ nijedne
progovorene riječi, jer ćeš o svakoj morati podati račun na zadnjem sudu. Povjeri se dobrom Isusu kao
zaručnica zaručniku, kao bolesnik pouzdanom liječniku, kao dijete dragom ocu, da te čuva od pogibelji.
Molimo Gospodine Bože naš: ne dopusti, da budu podložni ljudskim pogiblima oni, koje si
obradovao učinivši ih dionicima Božanstva!
(Popričesna u sv. Misi za crkvu.)
Knjiga 1. XI.
JEDANAESTA GLAVA
KAKO ĆU STEĆI UNUTRAŠNJI MIR I REVNOST, DA BUDEM SAVRŠENIJI?
Mogli bismo posvema u miru živjeti, kad se ne bismo htjeli onim baviti, što su drugi rekli i
učinili, a što se nas ne tiče.
Kako može dugo mirno živjeti onaj, koji traži vanjske zgode, koji se u duši malo ili rijetko
sabere?
Blaženi bezazleni, jer će živjeti veoma mirno.
Zašto su nekoji sveti ljudi tako savršeni i predani razmišljanju?
Jer su nastojali umrtviti u sebi zemaljske želje, zato su mogli iz dna srca uz Boga prianjati i
sebi slobodno posvetiti mnogo vremena.
Previše se puštamo našim strastima i previše se brinemo za ono što je prolazno.
Rijetko svadavamo posve i jednu samo manu; ne raspaljujemo se željom, da svakim danom
napredujemo: zato ostajemo hladni i mlaki.
Da smo sami sebe posve umrtvili i da nam je srce slobodno od zemaljštine, tada bi osjećali
slast u božanskim stvarima i okusili nešto od nebeskog gledanja.
Sva je i najveća prepreka, što ne svladavamo strasti i požude, pa se ne trudimo da pońemo
savršenim putem svetaca.
Čim se namjerimo na malu nepriliku, odmah smo potišteni i tražimo ljudsku utjehu.
Da se u borbi opremo kao junaci: osjetili bi, zaista nad sobom moć Gospodnju s neba.
On je sam spreman da pomogne onima, koji se bore i koji se uzdaju u njegovu milost. Pruža
nam prigodu za boj, da pobijedimo.
Ako napredak u duhovnom životu položim samo u te izvanjske čine doskora će nam nestati
pobožnosti.
Nego položimo sjekiru na korijen, da očišćeni od strasti uživamo duševni mir.
Kad bismo svake godine istrijebili po jednu manu, brzo bismo postali savršeni.
Ali često osjećamo baš protivno, da smo na početku obraćenja bili bolji i čistiji, nego iza
mnogo godina zavjetovanog života.
Trebalo bi da budemo svaki dan revniji i savršeniji; a sada se smatra nešto velikim, ako tko
može sačuvati nešto od prve revnosti.
Da se isprvice samo malo silimo, mogli bismo kasnije sve lako i veselo vršiti.
Teško je ostaviti čemu si navikanuo; ali je teže upokoriti svoju volju.
Ali ako se ne svladaš u malim i lakim stvarima, kako ćeš se svladati u težim?
Iz početka se opri svojoj sklonosti i oduči se od zle navike, da ti malo po malo ne bude
borba teža.
O, kad bi spoznao koliki ćeš mir sebi pribaviti i radost drugima, ako se dobro vladaš;
mislim, da bi se više brinuo za svoj duhovni napredak!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Što će ti da sve imaš, a nemaš mira Božjeg u duši? Mir se duže postizava čišćenjem duše od griješnih
sklonosti i grijeha, prema evanńeoskim uputama božanskog Spasitelja.Odreci se svoga svjetovnoga, ako te

smeta u duhovnom napretku. Slijedi Isusa uskom i tegotnom stazom, koja sigurno vodi do gledanja Boga.
Od sviju krivica i pogibli, Gospodine, oslobodi nas milostivo, koji nam darivaš da budemo
dionici tolikih tajna!
(Popričesna IV. Nedj. u korizmi.)
Knjiga 1. XII.
DVANAESTA GLAVA.
ŠTO NAM KORISTE NEVOLJE ?
Dobro je za nas da se u životu susretnemo s poteškoćama i neugodnostima; one, naima,
dozivlju čovjeka u se, kad spozna, da je prognanik i da mu se nije ni u što zemaljsko pouzdati.
Dobro je, što moramo kadikad pretrpjeti prigovore, i da se o nama zlo i netočno sudi,
premda dobro radimo i mislimo.
To nas čini poniznim i brani nas od isprazne slave.
Tad, naime, više tražimo unutarnje svjedočanstvo Božje, kad nas ljudi omalovažuju te nam
slabo vjeruju.
Zato bi se čovjek morao tako priljubiti uz Boga, da mu ne bi trebalo odviše tražiti ljudske
utjehe.
Kad je čovjek, koji ima dobru volju, u nevolji ili u napasti, ili ga muče zle misli, tada više
ćuti da mu je Bog potreban; shvaća, naime, da bez njega ne može ništa dobra učiniti.
I tada se žalosti, uzdiše i moli zbog nevolja, koje trpi.
Tada mu je mrsko duže živjeti i želi umrijeti, da se može rastati s tijelom i biti s Kristom.
I tada dobro opaža, da ne može biti sasvim siguran i potpuno miran na zemlji.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Što je čovjek savršeniji, više mu valja trpjeti na ovom svijetu.
To su dokazi Božje ljubavi ljubavi i odlikovanja. Tako nas uče sveci Božji, a ponajviše sam Gospodin
Isus Krist. Zahvalimo Gospodinu za patnje, koje nam šalje u svojoj očinskoj providnosti i pijmo s radošću
iz kaleža tuge i boli.
Podaj nam, Gospodine, da službu kršćanskih vojnika svetim postovima započnemo, te u
boju protiv duhovnih zloća utvrńeni budemo pomoću uzdržljivosti.
(Molitva kod Blagoslova pepela.)
Knjiga 1.XIII.
TRINAESTA GLAVA.
O SVLADAVANJU NAPASTI.
Doklegod živimo na svijetu, ne možemo biti bez nevolja i napasti.
Zato je u knjizi Jobovoj i napisano: «Borba je život ljudski na svijetu.»)
Zato bi trebalo, da bude svatko na oprezu radi napasti, da bdije u molitvi, da nas ńavao ne
prevari, jer on nikad ne spava nego «obilazi okolo tražeći koga bi proždro»:)
Nitko nije tako savršen i svet, a da ne bi bio kadikad napastovan, Ne možemo biti posve bez
napasti.
Ipak nam napasti često vrlo koriste, premda su dosadne i teške; one čovjeka ponizuju, čiste i
poučavaju.
Svi su sveci prošli kroz mnoge nevolje i napasti i napredovali su.
A oni, koji nijesu odoljeli napastima, bili su odbačeni i propadoše.
Nema na svijetu tako sveta staleža i tako skrivenog mjesta, gdje ne bi bilo napasti i
neprilika.
Doklegod živimo, nijesmo sasvim zaštićeni od napasti, jer u sebi nosimo uzrok napastima,
budući nas je rodila požuda.
Čim jedna napast ili nevolja mine, eto već druge, te nam je uvijek teško trpjeti, jer smo
izgubili Boga, našu blaženu sreću.
Mnogi gledaju da umaknu napastima, te padaju u još teže.
Samim bijegom ne pobjeńujemo neprijatelja, ali po strpljivosti i pravoj poniznosti bivamo
jači od svih neprijatelja.
Tko se samo izvana uklanja napasti, a korijena ne čupa, slabo će napredovati; šta više, još će
ga brže napasti opet snaći i gore će mu biti.
Malo po malo, strpljivošću i postojanošću te pomoću Božjom bolje će pobijediti, nego
tvrdoglavošću i vlastitom neobuzdanom upornošću.
Češće se posavjetuj u napsti sa onim, koga je snašla napast; ne budi surov sa napastovanim,
već ga utješi kao što bi želio, da i tebi bude.
Sve zle napasti dolaze na nas, jer smo nestalna duha i slabo se uzdamo u Boga.
Kako valovi amo tamo bacaju brod bez kormila, tako biva raznoliko iskušan mlitav i
nestalan čovjek, koji napušta svoje odluke.
Željezo se kuša u vatri, a pravednik u napasti.
Ćesto ne znamo što možemo, ali napast otkriva što smo.
Treba nam biti osobito na oprezu kod početka napasti; onda se, naime, lakše svlada
neprijatelja, ako mu nikako ne damo ući na vrata srca, nego mu se odmah, čim zakuca, pred
ulazom opremo.
Zato je netko rekao:
«U prvi čas se odupri, za lijekom je prekasno sezat. Kad je već uzelo zlo s duga
odgańanja mah.»)
Najprije dońe čovjeku u pamet samo misao, zatim živa slika, poslije naslada, zlo nagnuće i
pristajanje.
Tako malo po malo unińe zlobni neprijatelj sasvim, ako mu se ne opreš odmah iz početka.
I što se netko duže mlitavo opire, toliko postaje svakim danom mlitaviji, a neprijatelj jači.
Nek trpe teže napasti odmah, kad se obrate, a neki opet na koncu.
Neki opet prožive u padnji čitav život.
Jedni su lako napastovani, kako već odredi Božja mudrost i pravednost, koja mjeri stanje i
zasluge ljudske i sve unaprijed odreńuje na spasenje svojim odabranicima.
Zato ne zdvajajmo u napasti, nego se moramo tim gorljivije Bogu moliti, da nam bude u
pomoći u svakoj nevolji; Bog će, po riječim sv. Pavla, učiniti kraj kušnji, da možemo
podnijeti.
Ponizno, dakle, svoju dušu pod rukom Božjom u svakoj napasti i nevolji, jer će u duhu
ponizne spasiti i uzvisiti.
U napastima i nevoljama poznaje se, koliko je tko napredovao; tu se zasluge povećaju, a
krepost se boljevidi.
Nije velika stvar, da je tko, pobožan i revan, kad ne osjeća poteškoća; ali ako su u vrijeme
nevolje strpljivo svladava, onda moži očekivati napredak
Mnogi se sačuvaju u velikim napastima, a često padaju u dnevnim malim napastima zato, da
se poniženi ne pouzdaju odviše u se u volikim napastima, kad su slabi u tako malim kušnjama
Primjena i molitva
Ako se hrana ne začini soli, kvari se. Tako koristi i našoj duši napstovanje. Bog nas neće kušati preko
naših sila, ali do nas je, da se u svakovrsnim napastima junački borimo odmah u početku. Za vrijeme
napasti utecimo se zaštiti sv. Mihovila i svog Anńela Čuvara.
Sv. Mihovile arhanńele, čuvaj nas u boju, da ne propadnemo u strašnom sudu!
(Liturgija)
ČETRNAESTA GLAVA
NE SUDI NERAZBORITO !
Svrati oči na sebe, a čuvaj se, da ne osuńuješ tuńa djela.
Prosuńujući druge čovjek se muči uzalud, češće se vara i lako griješi; a kad ispituje i
prosuńuje sebe, uvijek ima koristi.
Često sudimo onako, kako nam leži na srcu; lako naime gubimo ispravan sud iz posebne
sklonosti.
Kad bismo uvijek težili čistom nakanom Bogu, ne bismo se tako lako uznemirili, ako bi nam
se protivili sjetilni utisci.
Ali često se nešto u nama krije ili još dońe štogod izvana, što nas takońer jednako privlači.
Mnogi sami sebe tajno i neznajući traže u onom, što rade.
I dok sve onako biva kako oni hoće i misle, čini se, da su posve smioni; ali ako bude što
drugačije nego što žele, odmah se uznemire i rastuže.
Zbog različitog mišljenja i mnijenja rańa se dosta često svańa meńu prijateljima, grańanima,
redovnicima i pobožnim ljudima.
Teško je odučiti se stare navike, i nitko se ne da rado dalje voditi izvan onoga, što vidi.
Ako se više oslanjaš na svoj razum ili marljivost negu u moć Isusa Krista, rijetko ćeš i kasno
biti duhovan čovjek; jer Bog hoće, da mu se posve podlošimo, i da žarka ljubav nadmaši svaki
razum.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Jedino sveznjući Bog ispravno sudi čovjeka. Odloži svoj sud u bližnjemu i prepusti ga Bog, jer mi u
mnogočemu sudimo po vanjskim dojmovima,
Sudimo stroga samoga sebe, da nam Spasitelj jednoć bude blagi sudac.
Milostiv budi, oprosti nam Isuse!
(Liturgija)
PETNAESTA GLAVA
O DJELIMA IZ LJUBAVI.
Ni za što na svijetu niti ikome za ljubav ne čini zla; ali siromahu koristi slobodno ti je kadikad
i dobro djelo propustiti ili zamjeniti ga boljim.
Tim dobro djelo ne propada, nego se pretvara u bolje.
Bez ljubavi ništa ne koristi vanjski posao; a štogod se vrši iz ljubavi, ma kako bilo maleno
prezreno, donosi obilnu korist.
Jer Bog više gleda s koliko ljubavi što činiš, nego koliko činiš.
Mnogo čini, tko mnogo ljubi; mnogo čini, tko dobro čini, ono što čini. – Dobro radi, tko više
služi zajednici, nego svojoj volji.
Često nam se čini, da je ljubav, a doista je sjetilna sklonosti; jer rijetko kod djela manjka
prirodna sklonost, vlastita volj, nada u nagradu i želja za udobnošću.
Tko pravo i savršeno ljubi taj ni u čem ne traži sama sebe, nego želi, da bude u svemu samo
slava Božja.
Takav nikome ne zavidi, jer mu nije stalo do vlastitog veselje niti ne ugańa sebi, nego želi
jedino da bude blažen u Bogu, najvećem dobru.
On ne pripisuje nikakvo dobro ikome osim Bogu, iz kojega sve dolazi kao iz izvora, te u

kom konačno svi sveci uživaju mir.
O, tko bi imao samo iskru prave ljubavi, taj bi osjetio, da je sve zemaljsko puno taštine !
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Stvori dnevno u jutro i pobudi preko dana dobru nakanu za sva djela, koja vršiš. Svako tvoje djelo, od
najmanjeg do najvećeg, neka slavi Boga. U svemu neka zavlada ljubav Božja. Sve na veću slavu Božju,
bila je dnevna dobra nakana sv. Ignacija, osnivača družbe Isusove.
Primi Gospodine, moju vaskoliku slobodu ! Primi pamćenje i razum i svu moju volju !
Štogod imam ili posjedujem, Ti si mi darovao. A ja Ti opet sve to vraćam i predajem potpuno
Tvojoj svetoj volji, da svime upravljaš. Daj mi samo da Te ljubim, i svoju svetu milost daj mi,
i doista sam bogat i ne tražim više ništa.
(Molitva s. Gnacija.)
ŠESNAESTA GLAVA
O SNAŠANJU TUđIH MANA.
Što ne možeš popraviti na sebi ili na drugima, treba da strpljivo podnosiš, dok Bog ne uredi
drugačije. – Promisli, da je tako možda bolje za tvoje ojačanje i strpljivost, bez koje naše
zasluge mnogo ne vrijede.
Ipak ćeš ponizno Boga moliti u tim poteškoćama, da ti se udostoji pomoći, te ih možeš
dobrovoljno podnositi.
Ako se tko ne popravi, kad ga opomeneš jednom ili dva puta, ne prepiri se s njim, nego sve
povjeri Bogu, da se vrši njegova volja i proslava na svakom njegovom sluzi.
Bog umije i zlo obratiti na dobro.
Nastoj biti strpljiv podnoseći tuńe nedostatke i svakovrsne slaboće; i ti si, naime, pun mana,
koje drugi moraju podnositi.
Ako sam ne možeš biti kako bi htio, kako ćeš moći drugoga udesiti po svojoj volji?
Vrlo rado bismo htjeli da drugi budu bez mana, a ipak ne ispravljamo svojih nedostataka.
Hoćemo, da se drugi oštro uskore, a sami se ne damo koriti.
Ne svińa nam se ako su drugi dosta slobodni, a ipak ne ćemo, da nam se zamoljeno uskrati.
Hoćemo, da druge vežu propisi, a sami ne trpimo nikakvog ograničenja slobode.
Po tome biva jasno, da rijetko kada prosuńujemo bližnjega kao sebe same.
Da su svi ljudi savršeni, što bismo onda imali trpjeti od drugih radi Boga?
Tako je sad Bog odredio, da naučimo “nositi breme jedan drugoga”.)
Nitko nije bez mane, nitko nije bez tereta, nitko nije sebi dostatan, nitko nije sam za se dosta
pametan; nego treba, da se meńusobno snosimo, jedan drugoga tješimo, isto tako pomažemo,
upućujemo i opominjemo.
Do kakve se kreposti dovinemo, najbolje se vidi u slučaju nevolje.
Jer prilike ne čine čovjeka slabim, nego pokazuju kakav je.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Spasitelj je podnosio sve mane i pogreške svojih učenika; podnosi i ti mane svoje okoline. Budi sebi strog,
a bližnjemu blag sudac.
Kad se govori o tuńim manama, misli na svoje, koje su možda pred Bogom još veće.
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!
(Liturgija.)
SEDAMNAESTA GLAVA
O REDOVNIČKOM ŽIVOTU
Ako Hoćeš živjeti u miru i slozi s drugima, treba da naučiš svladati sebe u mnogočem.
Nije mala stvar živjeti u samostanu ili u družbi i tamo bez svańe boraviti te vjerno ustajati do
smrti.
Blago onome, koji je tu kreposno živio i sretno umro.
Ako hoćeš biti kripostan i naprdovati, drži se za prognanika i tuńinca na zemlji.
Ako hoćeš bogoljubno živjeti, treba da budeš luda radi Krista.
Malo koristi redovnička halja i postrižena kosa, ali promijenjen život i posvema ukroćene
strasti čine rrava redovnika.
Ište li tko što drugo osim jedino Boga i spasenje svoje duše, neće naći drugo nego muku i
nevolju.
Ne može ni onaj dugo mirovati, koji ne nastoji da bude najmanji i svkom podložan.
Došao si služiti, a ne gospodriti; znaj, da si pozvan na patnju i rad, a ne ne dangubu i
brbljanje.
Ovdje se dakle ljudi kušaju kao zlato u vatri. Ovdje nitko ne može ostati osim onoga, koji
hoće, da se iz dna srca radi Boga ponizi.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Samostanski život stalniji je put k savršenom životu, ali i zahtijeva više žrtve i pregaranja. Sretan onaj,
koji ga je ozbiljno prigrlio iz ljubavi prema Kristu.
Bože, koji si zaslugama sv. Franje obdario Crkvu svoju zametkom novoga podmatka, podaj
nam, da po ugledu na nj preziremo zemaljske stvari, a svagda se radujemo učešćem nebeskih
darova.
( Pristupna na blagdan sv. Franje As.)

OSAMNAESTA GLAVA
PRIMJERI SVETIH OTACA
Promatraj žive primjere svetih otaca, u kojima je odsijevala prava savršenost i pobožnost, pa
ćeš vidjeti kako je malo i gotovo ništa što mi činimo.
Jao, što je naš život ako se usporedi sa njihovim!
Sveci i prijatelji Kristovi služili su Gospodinu gladni i žedni goli i prozebli, u naporu i
umoru, bdijući i posteći, u molitvi i razmišljanju o svetim stvarima proganjani i izruženi.
O koliko su muka i kako teških pretrpjeli apostoli i mučenici, Ispovjednici, djevice i svi
ostali, koji su htjeli poći stopama Kristovim.
Oni su mrzili svoje duše na ovom svijetu, da budu njihove u vječnosti.
O, kako su strogo i oskudno živjeli sveti oci u pustinji; kako su podnosili duge i teške
napasti; kako ih je često neprijatelj mučio; Kako su neprestano i vruće se Bogu molili; kako
su oštro postili; kako su silno revni bili za duhovnim napretkom; kako su se odvažno borili da
uklone mane; kakvu su čistu i pravu nakanu imali prema Bogu!
Po danu su radili, a po noći su se dugo Bogu molili, premda ni uz dnevni posao nisu prestali
u duhu moliti.
Sve su vrijeme korisno provodili; svaki im se čas u službi Božjoj činio kratak, a od velike
slasti razmatranju zaboravljali su da i tijelo valja okrijepiti. Odrekoše se svakog bogatstva,
dostojanstva, časti prijateljstva i rońaka; nijesu željeli imati ništa od svijeta; jedva su uzimali
najpotrebnije za život, a žalostilo ih je služiti tijelu i kad je trebalo.
Bili su dakle siromašni zemaljskim blagom, ali veoma bogati milošću i krepostima.
Izvana ih je bila oskudica, ali iznutra jačali su se milošću i Božamnskim utjehom.
Daleko su bili od svijeta, ali zato vrlo blizu Bogu i njegovi osobiti prijatelji.
Sami su sebe smatrali za ništa, svijet ih je prezirao, dok ih je Bog volio i ljubio.
Bili su uistinu ponizni, živjeli su iskrenoj poslušnosti i provodili su dane u ljubavi i
strpljivost: radi toga su kod Boga postigli veliku milost.
Postavljeni su svima redovnicima za uzor, te neka nas oni potiču na dobar napredak više
nego mlitavci na nemar.
O, kolika je bila revnost kod svih redovnika, kad se red osnivao! O, kolika pobožnost u
molitvi, koliko natjecanje u kreposti! Kako je bila velika stega koliko je poštovanje i
poslušnost prema pravilu osnivača cvala meńu svima!
Još svjedoče preostali tragovi, da su bili muževi sveti i savršeni, koji pregaziše svijet hrabro
se boreći. Danas se već drži velikim, ako tko ne prestupi pravilo ili ako tko može strpljivo
podnijeti što le izabrao.
Oh, kako smo mlaki i nemarni u svom staležu, jer tako brzo ostavljamo prvašnju revnost, te
nam se već s lijenosti i mlitavosti gadi živjeti!
Daj, Bože, da ne zaspi želja za napredovanjem u krepostima u tebi, koji si češće vidio mnogo
primjera pobožnih ljudi!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Budimo sveti, jer je naš Otac nebeski svet! – A do te svetosti doći ćemo, ako se držimo onih pravila i
uputa, koje nam daje za svagdanji život naša sveta katolička i apostolska Crkva. – Ne divimo se samo
uzornom i junačkom životu svetaca, nego ih nasljedujmo. – Ali ni oni se nijesu rodili svetima, nego su
vlastitim naporom i milošću Božjom postali sveci.
Svi sveti i svetice Božje, molite za nas! Blagoslovljen Bog u svojim anńelima i svetima!
(Liturgija.)
DEVETNAESTA GLAVA
O VJEŽBAMA DOBRA REDOVNIKA
Život dobra redovnika treba da je pun svake kreposti: da je takav iznutra, kakav se čini
ljudima izvana.
I pravo je, da smo u duši još savršeniji nego što se opaža izvana; Bog naime, koga moramo
duboko poštivati, vidi nas gdjegod bili, te treba da hodamo u njegovom prisustvu čisti kao
anńeli.
Svaki dan trebamo obnavljati svoju odluku i poticati se na revnost kao da smo se istom
danas obratili, te da govorimo: «Pomozi me Gospodine Bože, u dobroj odluci i u svojoj i u
svojoj svetoj službi, pa daj, da danas pravo započnem, jer ono što do sada učinih, nije ništa.»
O našoj odluci ovisi i naš duhovni napredak; tko hoće da dobro napreduje, neka se živo
prihvati posla.
Ako često malakše onaj, koji čvrsto odluči, što će se istom dogoditi od onoga, koji se odluči
slabo i rijetko?
Na različit način možemo odstupiti od svoje odluke; najmanje zanemarivanje duhovnih
vježbi ne prolazi bez nikakve štete.
Odluka pravednika ovisi više o milosti, i čega se god pravednici prihvaćaju, u Boga se uvijek
uzdaju.
Čovjek naime snuje, a Bog odreńuje. «Čovjek nije gospodar svoga puta.»
Ako popustiš kadšto uobičajenu vježbu iz pobožnosti ili iz ljubavi prema bližnjemu, lako ćeš
je kasnije nadoknaditi.
Ali ako se vježba zanemaruje na laku ruku iz duhovne dosade ili nemara, teško griješiš i
osjetit ćeš, da je štetno.
Naprezali se mi koliko mu drago, još ćemo lako sagriješiti u mnogočem. Ipak treba uvijek
nešta stalna odlučiti, a osobito protiv onoga, što najviše smeta.
Jednako moramo ispitati i urediti nutrašnji i vanjski ćivot, jer je to kovisno za duhovni
napredak.
Ako se ne možeš svagda sabrati, a ti se saberi kadikad, bar jednom na dan; ujutro ili naveće
ispitaj svoje vladanje što si danas govorio, radio i mislio; jer u tom si možda više puta uvrijedio
Boga i bližnjega.
Opremi se junački protiv ńavolske zlobe; obuzdaj proždrlost, pa ćeš svaku tjelesnu sklonost
lakše obuzdati.
Ne budi nikada sasvim besposlen, nego ili čitaj, ili piši, ili se Bogu moli, i razmatraj, ili radi
što za opću korist.
Ali tjelesne poslove treba umjereno obavljati, niti je tjelesni posao za svakoga jednak.
Što nije zajednička vježba, neka se ne vrši pred svima, jer se zasebe vježbe bolje vrše na
samu.
Ali se čuvaj, da ne budeš spor za zajedničke vježbe, a spremniji za zasebne vježbe; nego,
pošto si ispunio potpuno i vjerno što si dužan i što te se naloži, ako ti joj dotječe vremena,
ostavi ga za sebe kako to tvoja pobožnost želi.
Ne mogu svi vršiti jednu te istu vježbu; jednome više koristi ovakva, a drugom onakva
vježba.
I prema različitom vremenu prijaju nam posebne vježbe: neke su nam milije u blagdane,
aneke u radne dane.
Jedne trebamo, kad smo napastovani, a druge u vrijeme mira i pokoja. – Kad smo rastuženi,
volimo druge misli, a opet drugojačije, kad smo veseli u Gospodinu.
O glavnim svetkovinama moramo obnoviti pobožne vježbe i gorljivije se moliti svecima za
zagovor.
Od svetkovine do svetkovine moramo stvarati odluke kao da ćemo se tada s ovog svijeta
preseliti i doći na vječnu svetkovinu. Zato valja, da se u svetim vremenima pomno
pripravljamo i pobožnije živimo, te da svaku vjersku dužnost točnije vršimo kao da ćemo
doskora dobiti plaću od Boga za svoj trud.
A ako se taj čas zategne, vjerujemo, da se nijesmo dovoljno pripravili i da smo nedostojni
tolike slave, koja će se u odreńeno vrijeme za nama objaviti: i nastojmo, da se bolje
pripravimo na smrt.
«Blago onome slugi» - kaže evanńelista Luka) «Koga gospodar, kad dońe, nańe budna.
Zaista vam kažem, da će ga plostaviti nad svim svojim imanjem.»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Iste opomene vrijede i za ljude u svijetu. – U našem srcu moraju sve kreposti naći njesta, jer tako želi
Spasitelj, kad nas poziva, da se u nj ugledamo, - Dnevno obnovi svoje odluke, ponajradije ujutro, i živi po
smišljenom kršćanskom dnevnom redu. Naročito se sjeti onih dobrih odluka, koje si stvorio u danima i
časovima osobite milosti Božje: iza sv. ispovijedi i sv. pričesti,u duhovnim vježbama, u sv misijama, u
pogibli i t.d.
Neka ispravi srca naša molimo, Gospodine, Tvojega smilovanje djelovanje, jer Tebi bez
Tebe ne možemo ugoditi.
Pristupna XVIII. Nedj. po Duh.)
DVADESETA GLAVA
LJUBI SAMOĆU I ŠUTNJU !
Potraži zgodno vrijeme, da se baviš sam sobom i često razmišljaj o dobročinstvima Božjim.
Okani se radoznalosti, pa radije čitaj takve stvari, koje te više potiču, na skrušenost nego ti
pružaju zabave.
Ako se ukoniš suvišnim razgovorima i besposlenu hadanju i ne slušaš novosti i govorkanja,
naći ćeš dosta zgodna vremena za nabožno razmatranje.
Najveći su se sveci uklanjali ljudskom društvu gdjegod su mogli, i voljeli su u tišini Bogu
služiti.
Reče netko: «Kolikogod sam puta bio meńu ljudima, manji sam se čovjek vratio.» O
tom se često uvjerimo, kad se dugo razgovaramo. Lakše je posve šutjeti nego govorom ne
uvrijediti. Lakše je ostati kod kuće nego se vani čuvati.
Tko dakle želi doprijeti do unutrašnjega i duhovnoga života, treba da se s Isusom uklanja

mnoštvu.
Nitko se sigurno u javnosti ne pokazuje, osim tko rado živi u tajnosti. – Nitko sigurno ne
govori, nego tko rado šuti.
Nitko sigurno ne vrši poglavarsku dužnost, nego tko se rado drugome podlaže. Nitko sigurno
ne zapovijeda, nego tko je naučio rado slušati.
Nitko se sigurno ne veseli, nego tko u sebi nosi svjedočanstvo čiste savjesti. Pouzdanje
svetaca svagda je bilo puno straha Božjeg. A nijesu zato bili manje brižni i ponizni, jer su se
odlikovali velikim krepostima i milošću.
Pouzdanje zlih ljudi izvire iz oholosti i umišljenosti te konačno u obmami.
Nikad ne misli, da si siguran u ovom životu, ako ti se i čini da si dobar redovnik ili pobožan
pustinjak.
Ćesto su oni, koje svijet više štuje, bili u većoj pogibelji, jer su se odviše uzdali u se.
Stoga je mnogima korisnije, da ne ostanu posvema bez napasti, nego da budu češće
napastovani, kako ne bi bili odveć bezbrižni, da se ne bi možda uzoholili i još više priklonili
izvanjskim utjehama.
O, kako bi čistu savjest sačuvao, tko ne bi nikad tražio prolazno veselje, tko se ne bi nikad
bavio svijetom!
O, kako bi velik uživao mir i pokoj, koji bi se okanio svake isprazne briga i mislio samo na
spasonosne i božanske stvari, pa se posve pouzdao u Boga!
Nitko nije vrijedan nebeske utjehe, ako se marljivo ne vježba u svetom skrušenju.
Ako se želiš od srca skrušiti, unińi u svoju sobu, pa se izmakni svjetskoj vrevi, kako je
pisano: »U svojim se ložnicama skrušite!»
U ćeliji ćeš naći, što vani gubiš. Ćelija postaje draga, ako si neprestano u njoj, a gadit će ti
se, ako je često ostavljaš.
Budeš li od početka svoga obraćenja u njoj rado stanovao i čuvao je, bit će ti poslije mila prijateljica
i najdraža utjeha.
U šutnji i tišini napreduje pobožna duša i uči tajne Sv. Pisma. Tamo nalazi potoke suza,
kojima se svaku noć pere i čisti.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
U svjetskoj buci i vrevi često zaboravljamo na Boga i rastresemo se, te ńavao lakse sije u naše duše
kukolj. Ako po svom zvanju ostajemo u svijetu, pa se moramo baviti prolaznim poslovima, uńimo koji čas
preko dana u se i promotrimo sva svoja djela i sve svjetsko komešanje pod vidom vječnosti. Najbolju
ćemo ocjenu našeg rada i života u svijetu zadobiti, ako obavimo zatvorene duhovne vježbe po uputi sv.
Ignacija Lojole.
Bože, koji si za raširenje veće slave imena svojega po blaženom Ignaciju svoju crkvu ukrijepio
novom pomoću: podaj, da njegovom pomoći i po njegovom primjeru boreći se ovdje na
zemlji, zavrijedimo s njime biti ovjenpani na nebesima
(Pristupna na Blagdan sv. Ignacija Prizn.)
I. Knjiga DVADESET I PRVA GLAVA
O SKRUŠENOM SRCU
Ako hoćeš štogod naprdovati, uzdrži se u strahu Božjem i ne budi odviše slobodan, nego
obuzdaj svoja osjetila i ne podaj se ludom veselju.
Nastoj da skrušiš srce i bit ćeš pobožan.
Skrušenost pruža mnogo dobra, što razuzdanost obično brzo igubi.
Čudno je, da se čovjek uopće može potpuno radovati u ovom životu, kad pomisli i promotri,
da je prognanik, a duža da mu je izvrgnuta tolikim pogibeljima.
Lakoumna smo srca, i ne marimo za pogreške, pa stoga ne osjećamo bolova naše duše, već
se često ludo smijemo, kad bi s pravom trebali plakati.
Nema prave slobode i česte radosti, osim kad se Boga bojiš, a savjest ti je mirna.
Blago onomu, koji može ukloniti sve što rastrese misli, pa se može sabrati i sveto skrišiti.
Blago onomu, koji se svega odriče, što mu može okaljati ili opteretiti savjest.
Bori se muževno: navika se svladava navikom.
Ako se umiješ riješiti ljudi, i oni će tebe pustiti u miru da činiš svoje.
Ne prte se u tuńe stvari, i ne uplići se u poslove starijih.
Uvijek najprije gledaj na sama sebe; osobito opominji samoga sebe prije nego sve druge,
koji su ti dragi.
Ako te ljudi ne vole, ne žalosti se radi toga; nego neka ti bude teško, što se ne vladaš dobro i
mudro, kako bi se dolikovalo sluzi Božjem i pobožnom redovniku.
Često je korisnije i sigurnije, ako u ovom živpotu nemamo mnogo utjehe, osobito sjetilne.
Upoznaj, da si nevrijedan utjehe Božje te da si više vrijedan teške nevolje.
Kad se posvema skrušiš, onda ti je sav svijet težak i gorak.
Dobar čovjek nańe svagda dosta radi toga radi čega treba da se skruši i plače. Dali promatra
sebe i misli o bližnjemu, zna da nitko na zemlji ne živi bez nevolja.
I što sebe strože promatra, tim mu je veća bol.
Naši su grijesi i pogreške uzrok pravednom bolu i unutrašnjoj skrušenosti; u grijehe smo se
toliko zapleli, da smo rijetko sposobni promatrati nebeske stvari.
Da češće misliš na svoju smrt nego na dug život, nema sumnje, da bi se savjesnije
popravljao.
A da u duhu ozbiljno joń promotriš buduće muke u paklu ili u čistilištu, vjerujem, da bi
drage volje podnosio napore i bolove, te se ne bi plašio nikakve strogosti.
Ali jer nam to ne prodire do srca, a volimo još što nama godi, zato ostajemo hladni i veoma
lijeni.
Često je siromaštvo duha krivo, da se jadno tijelo tako lako tuži.
Moli se zato ponizno Gospodinu, da ti dade skrušeno srce i reci s prorokom: » Nahrani me,
Gospodine hljebom suznim i napoji me suzama u punoj mjeri.»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Kad je sv. Alojzije svoje neznatne pogreške iz ranog i nesvijesnog djetinjstva tako teško okajavao, a sv.
Magdalena Pazzijska jedan laki grijeh, kako da se i ne skrušimo, koji smo puni svakovrsnih grijeha !
Oplakujmo svoje grijehe dobrim savršenim pokajanjem prigodom sv. ispovijedi i svake večeri prije
počinka, a u nas neka uńe sv. strah i pred najmanjim grijehom.
Svemogući vječni Bože, daj nam svetotajstva muke Gospodnje tako vršiti, da oproštenje
primiti zavrijedimo.
/Pristupna na Veliki Utorak.)
DVADESET I DRUGA GLAVA
RAZMIŠLJAJ O LJUDSKOJ BIJEDI !
Bio ti gdje mu drago i obratio se ti kamo mu drago, ako se ne obratiš Bogu, jadan si.
Uznemiruješ li se, jer ti ne uspijeva sve kako želiš i hoćeš?
Tko je taj kome biva sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome od ljudi na zemlji.
Nema nikoga na svijetu bez nevolje ili jada, bio on kralj ili papa.
A kome je najbolje? Zastalno onome, koji može za Boga štogod trpjeti.
Mnogi slabići i neznalice govore: gle, kako lijepo onaj čovjek živi, kako je bogat, kako velik,
silan i uzvišen!
Ali gledaj na nebeska dobra i vidjet ćeš, kako su sva ta vremenita dobra uništena, kako su
nestalna i vrlo tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez straha i brige.
Nije čovjek sretan, ako obiluje vremenitim dobrima, nego ga zadovoljuje srednja mjera.
Prava je nevolja živjeti na zemlji.
Čim više želi čovjek biti duhovan, tim mu sadanji život postaje gorči, jer osjeća bolje i vidi
jasnije mane ljudske pokvarenosti.
Jesti, piti, bdjeti, spavati, počivati, raditi i robovati ostalim prirodnim potrebama doista je
velika muka i pokora za pobožna čovjeka, koji bi htio biti slobodan i prost od svakog grijeha.
Duhovan čovjek biva, naime, na svijetu vrlo vezan tjelesnim potrebama. Zato prorok poboŽno
moli, da bi se njih mogao osloboditi govoreći. «Izbavi me, Gospodine, od mojih
potreba.»)
Ali teško onima, koji ne uvińaju svoju bijedu, ali još teže onima, koji ljube ovaj bijedni i
Prolazni život.
Toliko ga nekoji ljube, da ne bi ništa ni marili za kraljevstvo Božje, kad bi mogli ovdje
uvijek živjeti, premda jedva imaju i najpotrebnije mučeći se ili prosjačeći.
Bezumni i nepostojani srcem, koji tako duboko zagreznuše u zemaljštinu, da im se samo
dopada ono što je tjelesno!
Ali će bijednici teško osjetiti još na koncu života, kako je kukavno i ništeno bilo, što su
ljubili.
Sveci pak Božji i svi pobožni prijatelji Kristovi nijesu se obazirali na ono, što je tijelu
godilo, niti ono, što je u svijetu uspijevalo; sva im je nada i težnja smjerala na vječna dobra.
Svaka njihova želja podizala se do stalnoga i nevidljivoga, da ih ne bi ljubav k vidljivim
dobrima dovukla do najnižeg. Ne gubi, brate, vjere, u duhovni napredak; još imaš vremena i
časa!
Zašto hoćeš odgoditi svoju odluku do sjutra? Ustani, odmah i počni i reci: Sad je vrijeme za
rad, sada je vrijeme za borbu, sad je zgodno vrijeme da se popravimo.
Kada ti je zlo i kad trpiš nevolju, tad je vrijeme za zaslužbu.
«Ognjem ti je i vodom proći prije nego dońeš do pokoja.»)
Ako sebe ne prisiliš, ne ćeš svladati mane. Dok nosimo ovo krhko tijelo, ne možemo biti bez
grijeha, niti živjeti bez tegobe i bola.
Drago bi nam bilo mirovati bez svake nevolje, ali jer smo po grijehu izgubili nevinost,
izgubili smo pravo blaženstvo.
Zato moramo biti strpljivi i čekati na milosrńe Božje dok «ne prońe zloća») i «život ne
proguta smrtno».)
O, kolika je slabost ljudska kad je uvijek sklona na zlo! Danas ispovijedaš svoje grijehe, a
sutra iste počinjaš.
Sad odlučiš, da ćeš se čuvati, a sad kasnije griješiš kao da nijesi ništa ni odlučio.
S pravom se možemo poniziti, niti ikad možemo što veliko o sebi misliti, jer smo tako slabi i
nestalni.
I radi nemarnosti može se brzo izgubiti sve, što se po milosti teškom mukom jedva postiglo.
Što će biti još konačno od nas, kad tako rano postajemo mlaki? Jao nama, ako tako naginjemo
mirovanju kao da smo već u miru i sigurnosti, dok se još u našem vladanju ne pokazuje ni
trag svetosti.
Dobro bi bilo, da se još jednom kao dobri novaci dademo poučavati u kreposnom životu:
možda bi bilo nade, da ćemo se u budućnosti nešto popraviti i više duhovno napredovati.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako te stigne nesreća i zlo, gledaj u njima ruku Božju, koja nas takvim skrušenjem hoće da dovede do
pravr pokore i da nas očuva od životne obijesti. Naše slabosti i ostaci grijeha u nama neka nam otvore
duhovne oči, da se još čvršće povežemo uz Isusa i njegovu svetu milost, jer je on uzeo na sebe sve naše
ljudske slabosti osim grijeha. Božanski spasitelj učvrstit će naše dobre odluke i prve uspjehe u duhovnom
Životu.
Srce Isusovo, spasenje onima, koji se u Te ufaju, smiluj se nama!
(Liturgija)
DVADESET I TREĆA GLAVA
RAZMIŠLJAJ O SMRTI.
Brzo će biti gotovo ovdje s tobom; gledaj , dakle, kako živiš: jer danas jesi, a sutra te više
nema. Čim nekoga ljudi ne vide, brzo ga zaboravljaju.
O, kako smo ludi i tvrda srca, jer mislimo jedino na sadašnjicu, a ne predvińamo radije
budućnost! Trebalo bi, da uvijek radiš i misliš tako, kao da ćeš još danas umrijeti.
Kad bi ti savjest bila mirna, ne bi se mnogo bojao smrti. Bolje bi bilo čuvati se grijeha nego
izbjegavati smrt. Ako danas nijesi pripravan, kako ćeš biti sutra?
Sutrašnji dan je nestalan, i ne znaš hoćeš li sutra živ biti?
Što nam koristi dugo živjeti, kad se tako malo popravljamo? Ah, dug život ne čini nas boljima,
nego nam često uvećava krivicu.
O, da smo i jedan dan dobro proživjeli na ovom svijetu! Mnogi broje godine otkada se
obratiše, ali je često slab plod obraćenja.
Ako je strašno umrijeti, možda je još pogibeljnije dulje živjeti? Blago onome, koji uvijek
misli na čas smrti i svaki dan se na nju sprema. Ako si vidio koga kako umire, pomisli, da ćeš
I ti istim putem proći.
Ujutro pomisli, da ne ćeš dočekati večeri. A naveće se ne usudi nadati jutru.
Budi, dakle pripravan i ćivi tako, da te smrt ne zateče nikad nepripravna. – Mnogi umru
naglo i iznenada; jer «Sin čovječji doći će u koju uru ne mislite.»
Kad dońe onaj zadnji čas, o čitavom ćeš prošlom životu početi sasvim drugajačije misliti;
veoma češ žaliti, što si bio tako nehajan i mlitav.
Kako je sretan i mudar onaj, koji nastoji, da sada za ńivota bude onakav, kakvog želi da ga
smrt nańe! Au sretnu se smrt mnogo onda pouzdaj, ako svijet posve prezreš te vruće želiš
napredovati u krepostima; ako uzljubiš stegu, ako vršiš pokoru, ako se svladaš i ako podneseš
svaku nevolju za ljubav Kristovu.
Mnogo dobra moćeš učiniti, dok si zdrav; ali kad oboliš, ne znam što ćeš moći.
Rijetki su koji u bolesti postaju bolji; tako se i oni rijetko posvećuju, koji mnogo hodočaste.
Ne uzdaj se u prijatelje i u rońake i ne odgańaj svoga spasenja za kasnije: jer će te ljudi brže
zaboraviti, nego što misliš. Bolje je sada u pravo vrijeme pobrinuti se da ovršiš kakvo dobro
djelo, nego se pouzdati u tuńu pomoć.
Ako se sada ne brineš sam za sebe, tko će se za tebe brinuti u budućnosti? Sad je vrijeme
dragocjeno. «Sad su dani spasenja, sada je vrijeme najzgodnije.»
Ali žalosno je, da ti ne upotrebljavaš korisnije to vrijeme u kome možeš zaslužiti, čime ćeš
se okoristiti za vječni život! Doći će vrijeme, kad ćeš poželjeti jedan dan ili sat da se pripraviš,
a ne znam hoćeš li ga zadobiti.
Ej, predragi, iz kakve bi se pogibelji mogao izbaviti, kakvog li se straha riješiti, ako budeš
uvijek živio u strahu Božjem i mislio na smrt?
Nastoj sada tako živjeti, da se na času smrti možeš većma radovati nego bojati. Nauči se
sada sve prezirati, da onda možeš nesmetano poći Kristu. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da
bi se tada sigurnije mogao pouzdati.
Ah, luńaće, što misliš, da ćeš dugo živjetik, kad ni za jedan dan nijesi ovdje siguran? Koliko
ih se samo prevarilo, pa su iznenada preminuli?
Koliko si puta slušao govoriti, da je ovaj od mača posrnuo; onaj da se je utopio; onaj da se s
visoka srušio, slomivši vrat; onaj da se za stolom ukočio, a ovaj da je kod igre svršio?
Jedan je poginuo od vatre, drugi od oružja, netko od kuge, a netko od razbojničke ruke: i
tako svi svršuju smrću.»život ljudski prolazi brzo kao sjena».
Tko ćete se sjećati iza tvoje smrti, i tko će se pomoliti za tebe? Čini, sad, predragi, štogod
možeš, jer ne znaš, kada ćeš umrijti, i ne znaš, što te iza smrti čeka.
Dok imaš vremena, skupljaj neprolazno blago. Ni na što ne misli, nego na svoje spasenje;
brini se samo za Božje stvari.
Pribavi si sada prijatelje štujući svece Božje i nasljedujući njihov život, da te prime u vječne
stanove kada umreš.
Vladaj se kao stranac i gost na svijetu, koga se ništa ne tiču svjetski poslovi. Sačuvaj
slobodno srce i posvećeno Bogu, jer «nemaš ovdje stalne postojbine».
Tamo upravljaj dnevne molitve, uzdahe i suze, da ti duša iza smrti bude vrijedna da dońe
Gospodinu. Amen
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne možeš izbjeći smrti, jer je to naša baština po istočnom grijehu, Čas smrti je odsudan za tebe, jer kako
posječeno stablo padne, onako ostane ležati. Ali se zato pripravljaj kreposnim životom na smrt, kloni se
svakoga grijeha, čini dobra djela. Spasonosno će ti biti, ako se, lijegajući u krevet, sjetiš svoje neizbježive
smrti i ako se naročitom molitvom utečeš Majci Božjoj i sv. Josipu zaštitniku dobre smrti.
Molimo Te, Gospodine Isuse Kriste, koji nas oživljuješ nebeskim tajnama, da se uvijek
ugledamo u primjer Tvoje sv. obitelji te zavrijedimo, da nam j smrtnom času dońe ususret
slavna Djevica sa svetim Josipom, a Ti da nas primiš u vječni nebeski dom.
(Pristupna na blagdan sv. Obitelji.)
DVADESET I ČETVRTA GLAVA
O SUđENJU I KAZNAMA ZA GREŠNIKE
Kod svih djela gledaj na konac i promisli, kakav ćeš stajati pred strogim sucem, kome nije
ništa sakriveno, koji se ne da ublažiti darovima te ne prima izgovora, nego će suditi kako je
pravo. O bijedni i bezumni grešniče, što ćeš odgovoriti Bogu, koji zna za svaki tvoj grijeh,
kad se daikad plašiš pogleda razljućenom čovjeka?
Zašto se već sada ne brineš za sudnjidan, kad te nitko drugi neće moći opravdati ili braniti ,
jer će svaki sebi samome biti dovoljan teret?
Sad donosi tvoj napor plodove, plać ti se uračuna, uzdah usliši, a bol zadovolji i čisti, strpljiv
Čovjek ima veliko spasonosno čistilišta, ako podnosi nepravdu te se više žalosti radi tuńe zlob
nego zbog vlastite pretrpljene nepravde; ako se rado moli za svog neprijatelja i od srca oprašta
uvrede, ako ne oklijeva druge moliti da mu oproste, ako se lakše smiluje nego rasrdi; ako
često sebi silu nanosi i ako nastoji, da tijelo posvema podloži duhu.
Bolje je, da se sada čistimo od grijeha, da ništimo pogreške, nego da ih pridržimo za
okajanje na drugom svijetu. Zaista, sami sebe varamo neurednom ljubavlju prma tijelu.
Što će onaj oganj drugo proždirati, nego tvoje grijehe? Što se više sada štediš i robuješ tijelu,
tim ćeš teže i kasnije okajati i spremaš veću grańu za paklensku vatru.
U čemu se je griješilo, u onom se teže kazniti. Ondje će se ljenčine podbadati usijanim šiljcima,
a izjelice i pijanice mučiti strahovitom žeńu i gladom. Ondje će se bludnici i raskalašeni
polijevati smolom i smrdljivim sumporom, a zavidnici će se od bola savijati kao bijesni psi.
Nema mane, koja neće imati svoju osobitu muku. Tamo će jedna ura zadavati groznije muke
nego zadaje ovdje stotina godina najstrože pokore.
Tamo nema osuńenicima nikakva mira niti utjehe, dok ovdje kadikad otpočnemo od napora i
tješimo se s prijateljima. Sada budi zabrinut i žali grijehe, da na sudnji dan budeš siguran s

blaženima.
“Tada će pravednici hrabro stajati s velikom stalnošću prema onima, koji su ih mučili i
tlačili.”
Tada će ustati da sudi onaj, koji se sada ponizno podlaže ljudskome sudu. Tada će siromah i
ponizan biti pun pouzdanja, a oholica će se plašiti sa svih strana.
Onda će se vidjeti, da je onaj bio za života mudar, koji je naučio biti lud i prezren u svijetu
radi Krista. Onda ćemo se veseliti radi svake strpljivo podnesene nevolje i “svaka će
nepravda zašutjeti”.
Onda će se izmučeno tijelo više veseliti nego da je bilo razmaženo nasladama. Onda će se
zasjati prosta haljina, a skupocjena će potamnjeti. Onda će se više slaviti siromašna kućica
nego zlatna palača. Onda će koristiti više ustrajna strpljivost nego vlast nad čitavim svijetom.
Onda će se više uzveličati skromna poslušnost nego sva svjetska lukavština.
Tada će nas više veseliti čista i mirna savjest nego duboka učenost. Tada će više vrijediti
preziranje bogatstva nego sve blago sinova zemaljskih. Tada ćeš biti više utješen radi
izvršenih pobožnih molitava nego radi održanih slavnih gozba. Tada ćeš se više radovati što si
šutio nego što si se dugo razgovarao. Tada će više vrijediti sveta djela nego mnoge lijepi
riječi. Tada će više koristiti strog život i oštra pokora nego sva zemaljska raskoš.
Nauči se sada trpjeti male patnje, da se možeš time osloboditi većih. Ovdje najprije kušaj,
što ćeš moći poslije. Ako ne možeš podnijeti sada ove male patnje, kako ćeš snositi vječne
muke? Ako te sada mala bol čini nestrpljivim, što će biti u paklu? Gle, ne možeš, zbilja imati
dvije radosti: naslańivati se na zemlji i poslije kraljevati s Isusom Kristom.
Da si sve do danas živio u častima i nasladama, što bi ti sve to sve koristilo, kad bi ovaj čas
morao umrijeti? Stoga je sve taština osim ljubiti Boga i samo njemu služiti. Jer tko Boga iz
svega srca ljubi, taj se ne boji smrti, ni muke, ni suda, ni pakla; savržena ljubav čini nam,
naime, siguran dolazak k Bogu. Ako tko još voli grijeh, nije ni čudo, ako se plaši smrti i suda.
Dobro je ipak, da te barem strah pred paklom uspregne od grijeha, ako te ljubav još ne može
odvratiti od zla. Ali tko zabacuje strah Božji, ne će moći dugo ostati dobar, nego će doskora
pasti u zamke paklenoga duha.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Neka i nama kao i sv. Jeronimu neprestano zvuči trublja strašnoga suda u ušima, jer će to biti dan, kada
će i pravednici biti bez milosrńa suńeni, a kamo li ne mi grešnici!
Pri svijetlu mrtvačke svijeće promatraj sva svoja djela i čitav život, pa ćeš se riješiti svake oholosti,
bludnosti i nepokornosti zakonu Božjem i crkvenom. Pitaj se kod svakog djela kao što je radio sv.
Alojzije:što mi koristi za vječnost? I izbjeći ćeš mnogom grijehu i svladati mnoge mane i slabosti.
Molimo Te, Gospodine Bože, da nas tvoji darovi odalečuju od zemaljskih raskoši o mebeskom
nas krepošću uvijek obnavljaju.
(Popričesna IV. Nedj. po Bogoj.)
DVADESET I PETA GLAVA.
O REVNOM POPRAVLJANJU CIJELOG NAŠEG ŽIVOTA.
Budi revan i marljiv u službi Božjoj i misli često: pošto si došao i zašto si ostavio svijet? Zar
ne zato da živiš za Boga i da postaneš duhovnim čovjekom? Žuri se, dakle, da napreduješ, jer
ćeš doskora za svoj napor primiti plaću, pa neće više biti ni straha ni ćalosti tvojoj blizini.
Sada žeš se malo truditi, a poslije ćeš zadobiti vrliki mir, dapače i vječnu radost. Ako ostaneš
vjeran i revan u svom radu, bez dvojbe da će i Bog bitivjeran i obilan u nagrańivanju. Trebaš
se živo nadati, da ćeš pobijediti; ali ne smiješ se predati sigurnosti, da ne omlitaviš ili se ne
uzoholiš.
Kad je neki bojažljivac često kolebao izmeńu straha i nade, pa se nadvadan tugom jednom u
crkvi pred žrtvenikom klečeći molio Bogu, ovako je u sebi mislio i govorio: «O, kad bih
znao hoću li ustrajati?» I odmah začuje u sebi Božji odgovor.: «Pa da znaš, što bi učinio?
Sad čini što bi htio onda činiti, i bit ćeš sasvim miran»
On se brzo utješi i ohrabri, izruči se volji Boćjoj i bajažljivo kolebanjeisčeznu. Nije htio
radoznalo ispitkivati, što će mu se dogoditi, nego se više trudio da ispita, što je prava i
savršena volja Božja, kako bi svako dobro djelo započeo i dovršio.
«Uzdaj se u Gospodina i čini dobro; ostani na zemlji i hranit ćeš se njezinim
bogatstvom», veli prorok.
Jedno je što mnoge odbvija da ne naprduju i da se temeljito ne poprave: strah pred
poteškoćema i naporima u borbi. Oni baš najviše mimo ostalih napreduju u kreposti, koji
muževnije nastoje svladati ono, što je teže i protivnije. U čemu se, naime, više svladamo i
umrtvimo duhom, u tom više napredujemo i zaslužujemo veću milost. Ali nemaju svi jednako
mnogo da svladaju i ukrote. Ipak će marljivi pregalac jače napredovati, premda je u njega više
strasti, nego onaj, koji se dobro vlada, ali ne nastoji tako živo oko kreposti.
Dvoje nam osobito pomaže, da se čestito popravimo: ako se silom otimljemo onome, čemu
je priroda po grijehu sklona te ako živo nastojimo oko dobra, koje baš ponajviše trebamo. Još
se nastoj svladati i čuvati onoga, što ti je ponajviše u drugih mrsko.
Svuda se okoristi za svoj napredak, te se oduševi za nasljedovanje, ako vidiš ili čuješ dobre
primjere. Ako primjetiš šta grešna, čuvaj se, da toga ne činiš; ili ako si kad učinio, trsi se da se
što prije popraviš. Kako tvoje oko druge motri, tako i druge paze na tebe.
Kako je ugodno i dražesno gledati revnu i pobožnu braću, koja se dobro vladaju i drže reda!
Kako je žalosno i teško gledati one, koji neuredno žive, koji ne vrše ono na što su pozvani.
Kako je štetno, kad zanemariš ono čemu si se posvetio po zvanju, pa težiš za onim, što ti nije
povjereno! Sjećaš se stvorene odluke i imaj pred očima sliku Raspetoga! Ako promotriš život
Isusa Krista, doista ne možeš stidjeti, što dosad nijesi više nastojao da mu budeš sličan,
premda si bio dugo na putu Božjem. Redovnik, koji pažljivo i pobožno razmatra presveti
život i muku Gospodnju, naći će ondje izobila svega, što mu je korisno i potrebno, te ne treba
da osim Isusa što boljega traži.
O, kad bi raspeti Isus ušao u naše srce, kako bismo brzo i dosta bili učeni! Revan redovnik
sve podnosi veselo, što mu se zapovijeda. Nemarnu i mlaku redovniku biva sve teže i odasvud
ga biju nevolje, jer nema uinutrašnje utjehe, a izvanjske ne smije tražiti. Redovnik, koji ne
živi u stezi, izlaže se teškoj propasti. Onomu, koji traži lakše i ugodnije, svagdje će biti
tijesno, jer mu ovo ili ono neće biti po čudi.
Kako to drukčije vrše toliki drugi redovnici, koji živu u samostanskoj stegi dosta skučeni?
Malo kad izlaze, živu povučeno, veoma se siromašno hrane i grubo se odijevaju; mnogo rade,
a malo govore, kasno lijegaju, a rano ustaju; dugo mole, često uče i u svemu se drže reda.
Gledaj Kartuzijance i Cistercite te redovnike i redovnice različitih redova, kakosvaku noć
ustaju da pjevaju hvale Gospodinu.
I zato bi bila sramota, da ti ljenčariš u tako sveto vrijeme, dok toliko mnoštvo redovnika
počinje slaviti Boga. O, kad se ne bi imali ni s čim drugim baviti nego da svim srcem i ustima
hvalimo Gospodina Boga svojega! O, da ti nikad ne bi trebao ni jesti, ni piti, ni spavati, nego
da bi mogao svagda Boga hvaliti i baviti se samo duhovnim stvarima! Tada bi bio mnogo
srećniji nego sada, kada služiš tijelu u svakoj potrebi. Kamo sreće, da nije tih potreba, nego da
sam ja samo duhovne okrepe, koju malo kad okusimo, na žalost!
Kad čovjek dońe do toga, da ni u kakva stvorenja ne ište svoje utjehe, onda istom započinje
savršeno u Bogu ćivjeti, i biti takońer u svemu zadovoljan, dogodilo se što mu drago.
Onda ga ni velika stvar neće veseliti, niti će ga mala žalostiti, nego se posvema i pouzdano
predaje Bogu, koji mu je sve u svemu; kome ništa ne propada i ne služi bez oklijevanja.
Misli svagda na konac i da se izgubljeno vrijeme ne vraća. Bez brige i nastojanja nikad ne
ćeš biti krepostan. Čim počinješ biti mlak, već tipočinje biti zlo.
Ako budeš revan, naći ćeš veliki mir i lakše ćeš podnijeti napore radi misli Božje i radi
ljubavi prema kreposti. Revan i marljiv čovjek na sve je spreman. Veća je muka opirati se
grijehu i strasti nego znojiti se kod tjelesnih radnja.
Tko se ne kloni malih pogrešaka, malo po malo pada u veće. Uvijek ćeš se naveće radovati,
ako provedeš korisno dan.
Bdij nad samim sobom, potakni se, opomeni sama sebe, i sama sebe ne zanemari, pa bilo s
drugima kako mu drago. Toliko ćeš napredovati, koliko ćeš sama sebe nadvadati. Amen.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne zastani na pola puta u kreposnom životu, nego se dnevno svladaj, da te ńavao ne prevari. Napastuje li
te pohlepa za jelom ili izbirljivost u hrani, razmišljaj kako se je Isus lišio svega, i bit će ti lakše. Boriš li se
u mekoputnošću, sjeti se Isusovih bdijenja i njegovog siromaštva. Ako Ti je teško slušati, slijedi ga, jer je
bio poslušan do smrti na križu. Naginješ li oholosti, pogledaj Spsasitelja kako je trnjem okrunio svoju
glavu, i ponizi se gdje god ti se pruži prilika.
Da se dostojiš nas same u svetoj službi svojoj potkrijepiti i uzdržati, Tebe molimo usliši nas!
(Liturgija.)
K o n a c p r v e k n j i g e.

II. Knjiga
OPOMENA ZA NUTARNJI ŽIVOT
PRVA GLAVA
O NUTARNJEM ŽIVOTU
Kraljevstvo je Božje u vama, (veli Gospodin)
Obrati se Gospodinu svim srcem i ostavi ovaj bijedni svijet, pa će ti duša naći pokoja.
Nauči se prezirati spoljašnost, a zavoli unutarnji život i vidjet ćeš, gdje kraljevstvo Božje
dolazi u te.
“Jer kraljevstvo je Božje mir i radost u Duhu svetom”) što se ne daje bezbožnicima.
Krist će tebi doći ulijevajući ti svoju utjehu, ako mu pripraviš dostojan stan u unutrašnjosti.
“Sva njegova slava i ljepota jest iznutra) i tu mu se svińa.
Krist često pohańa duhovnog čovjeka, slatko se s njim razgovara, ugodno ga tješi, obasipa ga
mirom i osobitom, začudnom povjerljivošću.
Eto, vjerna dušo, spremi svoje srce ovom zaručniku, da se udostoji k tebi doći i u tebi
stanovati.
Tako naime sam govori: “Ako tko ljubi mene, riječ će moju držati, i k njemu ćemo doći i
kod njega ćemo se nastaniti.”)
Ustupi dakle mjesto Kristu, a svima ostalima zabrani ulaz.
Ako imaš Krista, već si bogat i to ti je dosta.On će se za tebe brinuti i bit će ti vjeran upravitelj
u svemu, da ti nije potrebno uzdati se u ljude.
Ljudi se brzo mijenjaju i domala ih nestaje. “Krist ostaje do vijeka”) i stoji uz nas vjerno
do svršetka.
Ne valja se mnogo pouzdati u krhka i prolazna čovjeka, ako i jest koristan i drag; niti se
treba mnogo žalostiti, ako li se kadikad tko suprostavi i protuslovi.
Oni, koji se danas drže s tobom, sutra ti se mogu protiviti i obrnuto: jer se ljudi često
mjenjaju kao vjetar.
U Boga se sasvim pouzdaj; njega se boj i njega ljubi! Bog će braniti tebe i sve će učiniti
kako je za te najbolje.
“Nemaš ovdje stalne postojbine”) i na komu mjestu da bio, svuda si stranac i putnik; nikad
nećeš imati pravoga mira, ako se tijesno ne sjediniš s Kristom. Šta se ovdje ogledavaš, kad
ovo nije mjesto tvoga počinka?
Na nebesima treba da ti je stan, a na sve zemaljsko treba pogledati kao na prolazu. Sve
zemaljsko prolazi, a jednako i ti s njim. Gledaj: da uz ništa ne prioneš, da se ne uhvatiš i da ne
propadneš. Misli na Svevišnjega, a svoju molitvu upravljaj Kristu bez prestanka.
Ako ne znaš promišljati o visokim i nebeskim stvarima, a ti otpočini razmišljajući o muci
Kristovoj i rado boravi u njegovim svetim ranama.
Ako se pobožno utečeš k ranama i dragocjenim ožiljcima Isusovim, osjetiti ćeš u nevolji
veliku utjehu, pa nećeš mnogo mariti za prezir ljudi i lako ćeš podnijeti klevetanje.
I Krista su ljudi na zemlji prezirali i u najvećoj su ga nevolji i porugama ostavili znanci prijatelji.
Krist je htio trpjeti i biti prezren, a ti se usuńuješ na što tužiti? Krist je imao neprijatelja i
protivnika, a ti hoćeš da ti svi budu prijatelji i dobrotvori?
Zašto će ti se nagraditi strpljivost, ako te ne snalazi ništa teška? Ako nećeš ništa neugodna
pretrpjeti, kako ćeš biti prijatelj Kristov? Trpi s Kristom i radi Krista, ako želiš kraljevati s
Kristom.
Kad bi jednom sasvim unišao u Srce Isusovo i samo malo okusio vruće one ljubavi, ništa se
ne bi brinuo o ugodnom ili neugodnom, nego bi se više veselio nanešenoj uvredi. Ljubav k
Isusu čini da čovjek prezire sama sebe.
Tko ljubi Isusa i istinu i tko je duhovan čovjek bez neurednih sklonosti, može se slobodno
obratiti Bogu, uzdignuti se duhom nad samoga sebe i počivati u blaženom uživanju.
Onaj, koji prosuńuje onako, kako jest, a ne kako se priča ili sudi, taj je zaista mudar. Njega je
poučio više Bog nego ljudi. Tko je navikao provoditi duhovni život i malo držati do
izvanjskih stvari, ne ište mjesta i ne čeka vremena za pobožne duhovne vježbe.
Duhovan čovjek za čas se sabere, jer se nikad ne gubi posve u izvanjim stvarima. Vanjski
posao ga ne smeta niti ga smeta potrebni privremeni rad, nego se opredjeljuje tako, kako
posao dońe.
Tko je u svojoj nutrinji sve udesio i uredio, ne brine se za čudnovata i opaka ljudska djela.
Toliko toga smeta čovjeku i rastrese ga, koliko prianja uz vanjske stvari.
Da je u tebi sve u redu i da si posve čist, sve bi koristilo tvojemu dobru i napretku. Ali zato ti
se puno toga ne svińa i često te uznemiruje, jer još nijesi u sebi posve umro, niti si se raskrstio
sa zemaljštinom.
Ništa ne kalja toliko i ne zapliće srce, koliko nečista ljubav prema stvorenjima. Ako se odrekneš
izvanjske utjehe, moći ćeš razmišljati o nebeskim stvarima i u duši se često veoma
radovati.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Uńi u presv. Srce Isusovo trgajući se od svih grešnih i nesavršenih veza sa svijetom. Preko dana saberi se
duhovno više puta, makar da si u najvećem i najzamršenijem poslu. Na taj način vršit ćeš uspješan pregled,
da se u tvoje srce ne uvuče štogod za poslom, što nije ugodno oku božanskog Spasitelja.
Srce Isusovo, kralju središte sviju srdaca, smiluj se nama!
(Liturgija)
II. Knjiga DRUGA GLAVA
O PONIZNOJ PODLOŽNOSTI
Ne brini se mnogo, tko je za tebe, a tko je protiv tebe, - nego nastoj oko toga i brini se, da u
svemu, što činiš, Bog bude s tobom.
Imaj čistu savjest, i Bog će te vjerno braniti. Kome Bog hoće pomoći, tome ne može ničija
pakost škoditi. Ako znaš šutjeti i trpjeti, zacijelo ćeš osjetiti Božju pomoć. On zna i kada i
kako da se njemu izručiš.
U Boga je da pomogne i izbavi od svake nevolje. Ćesto nam mnogo koristi, da ostanemo što
ponizniji, ako drugi znadu za naše pogreške te ih prekoravaju.
Ako se ponizimo radi svojih pogrešaka, tada ćemo lako udobrostiviti druge i bez poteškoće
umiriti sve, koji se na nas srde. Bog štiti i oslobańa poniznoga i poniznom se priklanja;
poniznomu daruje obilje milosti te ga iza poniženja proslavljuje.
On otkriva svoje tajne poniznome i k sebi ga milo privlači i prizivlje. Ponizan čovjek posve
je miran i kad je osramoćen, jer se oslanja na Boga, a ne na svijet. Ne misli, da si išta napredovao
ako ne držiš, da si niži od svih.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako radi vršenja svojih dužnosti prema Bogu trpiš poruge i poniženja u društvu gdje živiš, ne brini se za
te poruge, ako ti je savjest mirna. U poniženju samoga sebe osjetit ćeš, da si malen pred veličanstvom
Božjim, ali ćeš osjetiti i pomoć Božju.
Molimo Te, Gospodine, učini nas vazda poslušnima Tvojim zapovijedima, da postanemo
dostojni Tvojih darova.
(Popričesna na XX. Nedj. Po Duh.)
II. Knjiga TREĆA GLAVA
O DOBROM I MIROLJUBIVOM ČOVJEKU.
Ponajprije umiri sebe, pa ćeš onda moći i druge umiriti. Miroljubivi čovjek više koristo nego
najučeniji. Strastven čovjek i dobro obraća na zlo i vrlo lako vjeruje u zlo. Dobar i miroljubiv
čovjek obraća sve na dobro.
Onaj, koji je utvrńen u miru, o nikome ne sumnja, a tko je nezadovoljan i uzbuńen, toga
muče svakojake sumnje, te niti sam miruje, niti pušta druge u miru.
Kaže često, što ne bi smio reči, a propušta, što bi mu više koristilo, da je učinio. Nadgleda,
što su drugi dužni učiniti, a zanemaruje svoju dužnost. Revnuj najprije na sebi, pa ćeš onda
moći pravedno revnovati i oko napretka bližnjega svoga.
Ti dobro znaš opravdati i iskititi svoja djela, ali lude isprike ne ćeš da primaš. Pravednije bi
bilo, da sebe optužuješ, a brata opravdaš. Ako hoćeš, da tebe trpe, trpi i ti drugoga. Gledaj,
kako si još daleko od prave ljubavi i poniznosti, koja se ni na koga ne zna srditi i ljutiti, nego
samo na sebe.
Nije ništa osobita drugovati s dobrima i krotkima, jer to po prirodi svakome godi. Svatko
drage volje miruje, i više ljubi one, koje misle kao i on. Ali mirno moći živjeti s oporima i
opakima, neurednim i svadljivima velika je milost i djelo junačko pohvalno.

Ima ih, koji su mirni te i druge nastoje skloniti na mir. Sav naš mir u tom žalosnom životu
leži više u poniznom podnašanju nevolja, nego u tom, da ih ne osjećamo. Tko umije više
trpjeti, uživat će veći mir. Takav je pobjednik nad samim sobom i gospodar svijeta, prijatelj
Kristov i baštinik neba.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Velika je životna mudrost sačuvati u svako vrijeme mir u duši svojoj i nositi palmu mira u ljudskom
društvu. Odluči svako jutro, da ćeš u sebi svladati sve pokrete neopravdane srdžbe, a s bližnjim da ćeš
postupiti bratski odazivajući se Kristovim riječima: «Blago krotkima, jer će se sinovi Božji zvati»
Isuse, Kralju mira, smiluj se nama!
(Liturgija.)
II. Knjiga ČETVRTA GLAVA
O ČISTOM SRCU I BEZAZLENOJ NAMJERI.
Na dva krila diže se čovjek nad zemlju: na bezazlenosti i na čistoći. Nakana mora biti bezazlena,
a osjećanje čisto. Bezazlenost teži k Bogu, a čistoća ga postizava i uživa. Nijedno dobro
djelo ne će ti smetati, ako ti je srce bez neuredne požude.
Ako samo na to misliš i tražiš, da Bogu ugodiš, a bližnjemu da koristiš, uživat ćeš slobodu u
srcu. Da ti je srce pravedno, tada bi se svako stvorenje bilo ogledalo života knjiga puna svetih
nauka. Nema tako sitna i neznatna stvorenje, koje ne bi odrazivalo dobrotu Božju.
Kad bi bio u srcu dobar i čist, sve bi bez zapreka gledao i pravo shvatao, jer čisto srce i pakao
podiže u nebo Kakav je tko u srcu, tako sudi izvanjski život. Ako ima radosti, onda je ima
u čovjeka čista srca. A ima li gdje muke i nevolje, to najbolje zna zla savjest.
Kao što se željezo, položeno u vatru, čisti od rńe i sasvim razbijeli, tako i čovjek, obrativši se
sasvim k Bogu, odbacuje sa sebe mlitavost i mijenja se u novog čovjeka.
Kad čovjek počne bivati mlak, tad se plaši malog napora i drage volje ište izvanjsku utjehu.
Ali kad počne posvema se svladati i odvažno stupati putem Božjim, onda smatra za
malenkost, što je prije osjećao teškim.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Čuvaj čisto srce, jer je ono zalog tvoje vremenite i vječne sreće. Pripazi ponajprije na zle misli, koje
hoće, da se prve ušuljaju u tvoju dušu, da onda otvore širom vrata nečistom greškom djelu.
Budi oprezan i ne upuštaj se u pogańanja s ńavlom. Odlučno odbijaj svaku napast i uteci se u pomoć
Božju i zagovor Marijin.
Majko prečista, moli za nas!
(Liturgija.)
II. Knjiga PETA GLAVA
O PROMATRANJU SAMOGA SEBE
Ne možemo sami sebi previše vjerovati, jer nam često manjka milosti i uvińavnosti. U nama
je malo svjetlosti i ta se brzo gasi radi nemarnosti. A često i ne primjetimo, da smo u srcu tako
slijepi. Često zlo činimo, a još se gore ispričamo.
Vodi nas kadikad strast, a mislimo da smo revni. Na drugima korimo i neznatne pogreške, a
kod sebe prelazimo i preko većih. Dosta brzo osjećamo i mjerimo što podnosimo od drugih,
ali ne opažamo, što drugi od nas trpe.
Kad bi svoje pogreške dobro i pravo sudili, ne bismo imali razloga, da drugoga strogo sudimo.
Duhovan čovjek brine se prije svega za sebe; a tko na sebe dobro pazi, lako šuti o drugima.
Nikad nećeš biti duhovan i pobožan, ako ne budeš šutio o tuńim stvarima, a na sebe osobito
pazio. Ako se baviš samo Bogom i sobom, slabo će na te utjecati ono, što vidiš vani. Gdje si,
ako nijesi sam u sebi? I ako si sve obišao, a sebe zanemario, što si napredovao?
Trebaš li mir i pravo nutarnje jedinstvo, valja ti sve brige još zapostaviti i samo sebe posmatrati
Zatim ćeš mnogo napredovati, ako se sačuvaš slobodnim od svake vremenite brige. Mnogo
ćeš zaostati, ako budeš cijenio vremenita dobra. Neka ti ništa ne bude veliko ni visoko, ništa
drago i ugodno, osim Boga i onoga, što je od Boga.
Svaku utjehu, koja dońe od stvorenja, ne drži ni za šta. Duša, koja ljubi Boga, prezire sve
izvan Boga. Samo je vječni i neizmjerni Bog, koji sve ispunja, utjeha duši i srcu pravo
veselje.
P r i m j e n a i m o l i t v a .
Ti si još početnik u duhovnom životu. Svrni onda svu pažnju na sebe i na svoje slabosti, pa ti neće ostati
vremena da nepravedno drugog ocjenjuješ. Očisti ponajprije pred svojom kućom, izvadi brvno iz svoga
oka, da možeš prići k prijatelju i izvaditi mu trun.
Prelazi žurno preko svjetovnih poslova, pa se trudi, da sve vršiš za čast Božju.
Srce čisto stvori mi, Bože i duh pravi obnovi u meni.
(Liturgija.)
II. Knjiga ŠESTA GLAVA
O RADOSTI MIRNE SAVJESTI
Slava je dobrog čovjeka u svjedočanstvu dobre savjesti. Neka ti je savjest čista i bit ćeš
uvijek veseo. Dobra savjest može veoma mnogo podnijeti i puna je veselja u nevolji.
Zla je savjest vazda bojažljiva i nemirna. Slatko ćeš počivati, ako te savjest tvoja kori.
Raduj se samo onda, ako šta dobra učiniš.
Zli nemaju nikad pravog veselja i ne osjećaju unutarnjeg mira, jer «bezbožnici nemaju
mira», govori Gospodin.) I ako kažu; mirni smo, ne će nas stići zlo, i tko će se usuditi nama
škoditi? – ne vjeruj im, jer će odjednom planuti gnjev Božji, te će im biti uništena sva djela, i
sve će im nakane propasti.
Onome, koji ljubi nije teško u nevolji se dičiti; jer tko se tako diči, to znači da se «diči
križem Gospodina».)
Kratka je slava što ju ljudi davaju i primaju. Slavu svijeta uvijek prati žalost. Slava dobrih
ljudi počiva u njihovoj savjesti, a ne u ljudskin ustima.
Radost pravednika jest od Boga i u Boga, i pravednici se raduju radi istine. Tko traži pravu i
vječnu slavu, ne mari za vremenitu.
A tko traži vremenitu slavu ili tko je iz dna srca ne prezire, dokazuje, da manje mari za
nebesku slavu. Veliki je mir u srcu onoga, koji ne mari ni za hvale ni za pogrde.
Lako će biti zadovoljan i miran onaj, čija je savjest čista. Nijesi svetiji, ako te hvale niti gori,
ako te kude. Što si, to si; ne možeš se nazvati većim, nego što jesi pred Bogom.
Ako pripaziš na to, što si u svojoj unutrašnjosti, ne ćeš se brinuti, što ljudi govore o tebi.
«Čovjek vidi, što je na licu, a Bog, što je u srcu.»)
Čovjek promatra djela, a Bog ocjenjuje nakanu. Uvijek tvoriti dobro, a malo do sebe držati,
znak je ponizne duše.
Ne tražiti utjehe kod bilo kojeg stvorenja, znak je velike čistoće i unutrašnjeg pouzdanja.
Ako neko ne ište o sebi svjedočanstva izvana, očito je, da se posve izrurčio Bogu.
«Jer nije onaj prokušan, koji se sam hvali», kaže sv. Pavao) «nego koga Bog hvali.»
Nositi Boga u sebi i ničim ne prianjati za vanjski svijet, jest stanje duhovnog čovjeka.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Glas naše savjesti glas je zdravog razuma i Božji glas. Neka ti zato savjest bude prvo mjerilo u tvome
djelovanju. Čuvaj je i istančaj dobrim štivom, vjerskom poukom i savjetovanjem kod dobra ispovjednika.
Ne ubijaj savjest nemarnim životom i krivim načelima iz pokvarenih knjiga, zle dnevne štampe i
rastrovanog društva.
Gospodine, neka Tvoje tijelo, koje sam primio, i krv koju sam pio, prionu uz moje srce. Ne
daj, da u meni, koji sam okrijepljen čistim i svetim tajnama, ostane kakva grešna ljaga. Koji
živiš i kraljuješ u vijeke vjekova Amen.
(Molitva kod ispiranja kaleža.)
II. Knjiga SEDMA GLAVA
LJUBI ISUSA NADASVE
Blago onome, koji razumije što znači ljubiti Isusa, a sebe prezirati radi Isusa. Treba ostaviti
svaku ljubav za ljubav njegovu, jer Isus hoće da se njega samoga najviše ljubi. Ljubav
stvorenja je nestala i prevarljiva, a Isusova ljubav vjerna i stalna.
Tko se priljubi stvoru, propast će s nemoćnim stvorom, a tko se drži Isusa stoji čvrsto do
vijeka. Onoga ljubi i drži za prijatelja, koji te ne će zapustiti, kad te svi ostave, i neće ti dati
da propadneš na koncu života. Htio ili ne htio, valja ti se jednom rastaviti od svega na svijetu.
Isusa se drži za života i na samrti; njegovoj se vjernosti izruči, jer ti on jedini može pomoći,
kad te svi ostave. Tvoj je ljubimac takav, da ne trpi drugoga uza se, nego hoće sam da ima
tvoje srce i da kao kralj sjedi na svom prijestolju.
Kad bi se znao temeljito otresti svakoga stvorenja, tada bi Isus stanovao s tobom. Gotovo sve
ćeš izgubiti, na što si se izvan Isusa u ljude pouzdao. Ne uzdaj se i ne upiri na trstiku koju
vjetar njiše; jer «svako je tijelo kao trava, i sva njegova slava propast će kao cvijet trave.»
Brzo ćeš se prevariti, ako budeš sudio ljude samo po izvanjem obliku. Ako tražiš svoju
utjehu i korist kod drugih, često ćeš osjetiti štetu.
Ako u svemu tražiš Isusa, tad ćeš Isusa doista naći Ako pak tražiš samoga sebe, naći ćeš i
sama sebe, ali na svoju štetu.
Više štetuješ samom sebi nego što ti cijeli svijet i svi neprijatelji mogu štetovati, ako ne
tražiš Isusa.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Moli često Isusa, da te pozove u broj svojih osobnih prijatelja. To je njegova osobita milost, koju
podjeljuje samo onima, koji su pripravljeni za nju; odricanjem svake grešne veze sa zemaljštinom,
umrtvenjem zlih sklonosti i čežnjom za njim.
O Spase roda ljudskoga
Miline puni Isuse.
Ti Stvorče svjeta novoga
I svijetlo svih, što ljube te!
Ti voń i put si u nebo,
Ti budi živa želja nam,
Ti radost naša kroz suze
I slatka naša nagrada!
(Spasovski himan.)
II. Knjiga OSMA GLAVA
O POVJERLJIVOM PRIJATELJSTVU S ISUSOM
Kad je Isus nazočan, sve je dobro i ništa nije teško; a kad Isusa nema, sve je teško. Kad Isus
ne govori u tebi, tad je utjeha slaba; ali ako Isus progovori samo jednu riječ, osjeća se velika
utjeha.
Nije li Marija Magdalena odmah ustala s onog mjesta, gdje je plakala, čim joj je Marija
rekla:“Učitelj je tu i zove te!“ Blažen onaj čas, kad te Isus zove iz suza na duhovno veselje!
Kad si suh i tvrd bez Isusa! Kad si lud i tašt, ako što drugo želiš osim Isusa!
Zar ne, da je to veća šteta nego da si sav svijet izgubio?
Što ti može svijet dati bez Isusa? Biti bez Isusa paklena je muka, a biti s Isusom slatki je raj.
Ako bude s tobom Isus, nikakav ti neprijatelj ne će moći nauditi.Tko nańe Isusa, našao je
veliko blago, dapače blago nad sve blago.
A tko gubi Isusa, premnogo gubi i izgubio je više nego cijeli svijet. Najveći je siromah tko
živi bez Isusa, a najveći je bogataš tko je sjedinjen s Isusom.
Velika je vještina, ako umiješ s Isusom općiti, a velika mudrost, ako ga umiješ zadržati. Budi
ponizan i miroljubiv, pa će Isus biti s tobom. Budi pobožan i miran, pa će Isus ostati uza te.
Možeš brzo otjerati Isusa i izgubiti njegovu milost, ako se priklanjaš svijetu. A ako njega
izgubiš i potjeraš, komu ćeš se uteći i koga ćeš tada potražiti za prijatelja?
Bez prijatelja ne možeš dobro živjeti, a ako ti Isus ne bude prijatelj iznad svih prijatelja, bit
ćeš žalostan i napušten. Zato radiš bezumno, ako se pouzdaješ u koga drugoga ili se drugom
veseliš. Radije neka ti je sav svijet protivan, nego da uvrijediš Isusa. Meńu svima, koji su ti
dragi, neka ti je Isus osobiti ljubimac.
Ljubimo sve ljude radi Isusa, a Isusa radi njega samoga. Jedino Isus treba osobito ljubiti, jer
je od svih prijatelja jedini dobar vjeran.
Radi njega neka ti budu dragi prijatelji i neprijatelji; za sve treba ga moliti, da ga svi
spoznaju i uzljube.
Nikad ne želi, da te tko osobito hvali ili ljubi, jer to pripada samo Bogu, koji nema premca. I
ne pusti, da se ičije srce s tobom bavi ili da se ti u koga zaljubiš; nego neka bude Isus u tebi i
u svakom dobrom čovjeku.
Budi čista i slobodna srca, a ne unosi u njega nikakva stvorenja. Treba da budeš prost svega i
da čisto srce prinosiš Bogu, tako ćeš biti miran i osjetiti kako je sladak Gospodin.A do toga
zaista, ne ćeš doći, ako te milost njegova ne preteče i privuće, da se riješiš i oslobodiš svega,
pa se sjediniš sam s njim samim.
Kad milost Božja dońe u čovjeka, tada je sposoban, za sve; a čim se milost odmakne, postaje
čovjek slab i bijedan kao da je jedino prepušte bičevima nevolje. Ali zato ne kloni i ne gubi
ufanja, nego mirne duše pristani uz volju Božju, i štogod te snašlo, podnesi na slavu Isusa
Krista. Iza zime, naime, dolazi ljeto; iza noći vraća se dan, a iza bure se nebo razvedri.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Izaberi Isusa za svog ličnog prijatelja, ali ga poštuj i ne igraj se s njegovim prijateljstvom. Svoje nazore i
načela udesi prema njegovom Evanńelju i pitaj ga za savjet. Svrni svoje misli k njemu, blaži se pogledom
na njegovu sliku i budi sretan da u njegovoj blizini možeš boraviti. Ljubi svako stvorenje, jer su sva djela
ruku Isusovih ali njega ljubi više nego išta!
Pa kako da te ljubim Već ljubim Te ko mene Ti
O, Isuse moj, srcem svim! I vijekom ću Te ljubiti:
Rad raja ne ljubim Te Tvog Tek što si kraljem srca mog,
Ni od stra ognja paklenog Tek stoga što si višnji Bog.
Ni rad probitka ikakvog.

(Molitva sv. Franje Ksaver.)
II. Knjiga
DEVETA GLAVA
O ČASOVIMA BEZ IKAKVE UTJEHE
Nije teško prezreti čovječju utjehu, kad imamo Božju. Mnogo je veoma mnogo, kad tko može
biti i bez ljudske i bez Božje utjehe, te kad Bogu na čast hoće da podnese pustoš srca; i u
ničem ne će takav da traži samoga sebe i ne gleda na svoju zaslugu.
Što je velika u tom, ako si uz milost Božju radostan i pobožan? Svako želi sebi takav čas.
Dosta lagodno juri onaj, koga mislost Božja nosi. I koje čudo, ako čovjek ne osjeti bremena,
kad ga Svemogući nosi, a vodi najveći vońa?
Rado primamo štogod za utjehu i teško se čovjek odriče sam sebe.
Pobijedio je sveti mučenik Lovro svijet sa svojim svećenikom, jer je sve prezreo što se na
svijetu činilo ugodno. Za ljubav Kristova još je i to krotko podnio, da ga rastave s papom
Sikstom kojega je veoma ljubio.
Dakle iz ljubavi je prema Stvoritelju nadjačao ljudsku ljubav, i mjesto ljudske utjehe volio je
odabrati volju Božju.
Tako se i ti iz ljubavi prema Bogu nauči odreći se kakva rońaka ili dragog prijatelja. I ne
žalosti se odviše, ako te prijatelj ostavi, jer znaš da nam se je jednom svima rastati.
Mnogo i dugo se mora čovjek u sebi boriti, dok se ne nauči sebe posve svladati i svu svoju
ljubav prenijeti na Boga. Kad se čovjek upre na sebe sama, lako se priklanja ljudskoj utjehi.
Ali ako tko zaista ljubi Krista i živo prianja uz krepost, taj ne želi ljudske utjehe i ne traži
takove sjetilne naslade, već voli podnijeti oštre napore i teško poslove radi Krista.
Kad ti dakle Bog dade duhovnu utjehu, primi je zahvalno, ali znaj, da je to dar Božji, a nije
tvoja zasluga.
Ne ponesi se, ne raduj se odviše i ne budi preuzetan, već budi ponizniji zbog dara te
oprezniji i bojažljiviji u svakom svom poslu; jer će minuti duhovna utjeha i doći će napast.
Kad ti nestane utjehe, ne očajavaj odmah, već ponizno i strpljivo očekuj nebeski posjet, jer te
Bog može obdariti obilatijom milošću i utjehom. To niti je što novo niti čudnovato za one,
koji poznaju puteve Gospodnje, jer kod velikih svetaca i kod starih proroka bijahu česte takove
izmjene.
Zato je netko osjećajući milost kazao; «Ja rekoh u obilju svom: neću sagriješiti do vijeka
A kad je nestalo milosti, dodaje što je iskusio, govoreći;
«Obratio si lice svoje od mene i ja sam se smeo.») No uza to ne očajava, nego još usrdnije
moli Gospodina kazivajući: «Tebi ću Gospodine, vapiti i Bogu se svojemu moliti.»
Napokon mu je molitva urodila plodom, pa svjedoči kako je uslišen, govoreći: « Čuo je
Gospodin i smilovao se na me; Gospodin mi je pomogao»
Ali kako? «Promijenio si mi, reče,plač u veselju i veoma si me razveselio»
Ako se ovako dogańalo s velikim svecima, ne trebamo očajavati ni mi slabići i siromasi, ako
smo kadikad revni, a kadikad mlitavi, jer Duh Božji dolazi i odilazi po svojoj volji. Zato
blaženi Job veli: «Pohodiš čovjeka ranim jutrom i odmah ga kušaš.»
Čemu se, dakle, mogu nadati ili u koga da se pouzdam, ako ne jedino u milosrńe Božje i
nadu nebeske milosti? Makar uza me bili dobri ljudi, pobožna braća i vjerni prijatelji, svete
knjige i rasprave, slatka pjesma i himni: sve to malo pomaže, kad me ostavi milost i kad
ostanem u vlastitoj bijedi.
Tada nema boljega lijeka, nego se strpjeti i sebe se odreći po volji Božjoj.
Nikad nijesam našao čovjeka tako pobožna i Bogu mila, kojemu se ne bi kadikad oduzela
milost, ili koje ne bi oćutio, da mu se revnost ohladila.
Nijedan svetac nije bio tako visoko uzdignut i nije bio tako prosvijetljen da ga Bog nije prije
ili kasnije kušao. Nitko nije vrijedan blaženog gledanja Božjeg, koji radi Boga nije trpio
kakovu nevolju.
Obično je napast znak buduće utjehe. Onima je obećana nebeska utjeha, koji su već
pobijedili i napastima.
«Koji pobijedi» veli Gopodin, «Onome ću dati okusiti s drva života»
A utjeha se Božja daje, da budemo jači u odoljevanju napastima. Ali slijedi napast, da se ne
uzoholiš u sreći.
đavao ne spava, i tijelo nije još obumrlo.
Ne zastani zato u spremanju za boj, jer su ti s lijeva i desna neprijatelji, koji nikad ne miruju.
Primjena i molitva.
Ni u našem običnom životu ne sije uvijek sunce, jer ga zastru oblačine, Ako te spopane tuga i žalost te se
osjećaš zapuštenim, ispitaj svoju savjest, da nijesi uvrijedio Duha Svetog, koji prebiva meńu nama. Ako ti
je srce čisto, onda se sjeti Spasitelja na križu, koji je beskrajno mnogo trpio od zapuštenosti sa strane ljudi
i svoga nebeskog Oca.
Srce Isusovo, utjeho žalosnih, smiluj se nama!
(Liturgija.)
II. Knjiga DESETA GLAVA
BUDI ZAHVALAN ZA MILOST BOŽJU
Zašto čezneš za počinkom, kad si rońen za posao? Uzljubi više strpljivost nego utjehu, te
križ više nego veselje. Tko to od ljudi iz svijeta ne bi rado primio utjehu i duhovnu radost, kad
bi ju svagda mogao postići?
Duhovne utjehe nadilaze sve dražesti svijeta i sve tjelesne naslade. Jer sve svjetske naslade
ili su isprazne ili su sramotne. A samo su duhovne naslade ugodne i časne te nikle iz kreposti,
a Bog ih daje čistim dušama.
Ali tu božansku utjehu ne može nitko po svojoj volji uživati, jer vrijeme napastovanja brzo
nadońe.
Mnogo priječi dolasku milosti Božje kriva sloboda duha i veliko pouzdanje u sama sebe.Bog
nam dobro čini dajući nam milost utjehe, ali čovjek čini zlo, kad potpuno ne zahvaljuje Bogu.
Pa radi toga i ne mogu u naše duše teći darovi milosti, jer smo nezahvalni darovatelju i ne
vraćamo sve k izvoru, iz kojega potječu.
Jer se uvijek mora dati milost onome, koji dostojno zahvaljuje za nju: oduzet će se oholici,
što se običaje dati poniznome.
Neću utjehe, koja mi oduzima skrušenost; niti težim za razmatranjem, koje vodi do oholosti.
Jer nije sve sveto, što je slatko; niti je svaka želja čista, niti je sve što je nama milo, Bogu
ugodno.
Rado primam milost, po kojoj ću biti ponizniji i bogobojažljiviji te spremniji da ostavim
sebe Čovjek, koji je oćutio milost i osjetio težinu, kad mu je izmakla, ne će se usuditi sebi
pripisivati bilo štogod dobra, već će radije priznati, da je siromašan i bijedan.
Daj Bogu što je Božje, a sebi pripiši što je tvoje; a to je: Bogu zahvaljuj za milost, a sam
Božjem. priznaj, da je samo grijeh tvoj i da zaslužuješ dostojnu kaznu za grijeh.
Odaberi svagda najniže i dat će ti se najviše, jer najvišeg nema bez najnižeg. Najveći sveci
pred Bogom najmanji su pred sobom; jer što su slavniji, to su u sebi ponizniji.
Puni istine i nebeske slave nijesu željni tašte slave. Temelj im je u Bogu i u njemu je njihova
snaga, pa se ne mogu nikako uzoholiti.
A oni, koji pripisuju Bogu sva primljena dobra, ne traže slave jedan od drugoga, osim slave
koja je od Boga; žele, da se Bog po njima i po svim svecima hvali nadasve, te svagdan jedino
teže za tim.
Budi dakle zahvalan za najmanji dar i bit ćeš dostojan da primiš veće milosti. Ono što je
najmanje, neka ti bude baš kao najveće, a ono što se više prezire, smatraj osobitim darom.
Ako gledaš na dostojanstvo darovatelja, nijedan ti se dar ne će učiniti malen ili odviše
jednostavan. Nije ništa maleno, što daruje višnji Bog. I ako te kazni i bičuje, treba da ti je
drago; jer štogod dopušta da nas snańe, uvijek čini za naše spasenje.
Tko želi zadržati milost Božju, neka bude zahvalan za primljenu milost, i strpljiv,ako mu se
oduzme. Neka moli, da mu se milost vrati; neka bude na oprezu i ponizan, da je ne izgubi.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Milost Božju trebamo za sva naša dijela, koja imadu vrijednost za vječnost. Ustrajnom i revnom
molitvom dobivamo tražene milosti. Ali kada milost djeluje u nama, sjurańujemo s njom i ne opirimo se
glasu. Iza dovršena djela zahvalimo se za primljeni dar, jer to nam je poruka za buduće milosti i darove.
U toj zahvali doći će do izražaja naša poniznost i slava Gospodnja.
Bože, čijemu milosrńu nema broja i čije dobrote beskrajno je blago: premilostivom veličanstvu
Tvomu na podijeljenim darovima zahvaljujemo, Tvoju vazda blagostivost moleći; da koji
moliteljima dopuštaš, njih ne ostavljajući na darove došaste pripraviš.
(Pristupna u sv. Misi Zahvalnici.)
II. Knjiga JEDANAESTA GLAVA
MALO IH JE KOJI LJUBE ISUSOV KRIŽ.
Isus imade sada mnoge, koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, ali malo onih, koji bi nosili
njegov križ. Mnogo ih imade, koji žele utjehu, a malo ih je, koji žele nevolje. Isus nalazi više

drugova u gozbi, a malo u postu.
Svi se žele s njim radovati, a malo ih hoće za nj što podnijeti. Mnogi idu za Isusom do
lomljenja kruha, ali malo tko ide da s njim pije čašu muke.
Mnogi se dive njegovim čudesima, a malo tko slijedi sramotu križa. Mnogi ljube Isusa, dok
ih ne snańu nevolje. Mnogi ga hvale i slave, dok primaju kakvu utjehu od njega. Ali ako se
Isus sakrije i za čas ih ostavi, odmah stanu jadikovati i odviše su potišteni.
A koji ljube Isusa radi Isusa i ne radi kakve svoje utjehe, ti ga hvale u svakoj nevolji i
tjeskobi srca baš kao i za najveće utjehe. I kad im ne bi htio nikad dati utjehe, ipak bi ga
uvijek hvalili i uvijek bi mu htjeli zahvaljivati.
O, koliko može čista ljubav k Isusu, u kojoj čovjek ne traži nikakove svoje koristi ili ljubavi!
Zar ne valja zvati najamnicima one, koji uvijek traže utjehu? Zar ne pokazuju, da više ljube
sebe nego Krista, jer neprestano misle samo o svojoj koristi i dobitku?
Gdje će se naći tko, koji bi htio služiti Bogu bez plaće?
Rijetko se nalazi čovjek tako duhovan, da bi se lišio svega. Jer tko će naći pravoga siromaha
u duhu i takova, koji bi se odrekao svakog stvorenja? Platio bi ga kao dragocjenost, što se iz
daleka doprema.
Kad bi čovjek dao sav svoj imutak, još je to ništa. I kad bi izvršio veliku pokoru, još je malo.
I kad bi naučio svu znanost, još je daleko. I kad bi u takvoga bila velika krepost i veoma revna
pobožnost, još mu mnogo treba; naime još jedno, što mu je najpotrebitije. Što je to?
Da se odrekne i sebe nakon što je sve napustio; da izańe iz sebe te da ništa ne zadrži iz ljubavi
prema samom sebi. I kad je učinio sve, što zna da je morao učiniti, neka misli, da nije ništa
učinio.
Neka ne drži velikim, što se može držati za veliko, već neka se uistinu prizna nekorisnim
slugom, kako kaže Istina: «Kad učinite sve, što vam se zapovijedi, recite: sluge smo
nekorisne.»)
Onda će istom moći biti pravi siromah i lišen svega u duhu, te s prorokom kazati: «Jer sam
sam i nevoljan.») Ipak nije nitko bogatiji, ni silniji, ni slobodniji od onoga, koji umije sebe i
sve ostaviti i smjestiti se na posljednje mjesto.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Uzljubi križ Isusov. Drži ga u svojoj sobi, nosi ga uza se i primakni ga dnevno svojim ustima. Ali je najodličnija
ljubav križu Isusovu, ako se mrtviš neprestano tako, da se duhovno odvojiš od svega u svijetu,
kao što ni njemu, razapetom na križu, nije ništa ostalo, što bi mu dalo utjehu ili olakšicu.
Oj zdravo, Križu, nado sva! Naš spase, svega Trojice;
U dane muke Gospodnje Nek svaki duh veliča Te,
Umnoži milost dobrima Ti dijeliš križa plodove
I digni krivnju s grešnika! Ti vječnu slavu podaj nam.
Amen.
(Himan Velikog Petka.)
II. Knjiga DVANAESTA GLAVA
KRALJEVSKI PUT SVETOGA KRIŽA.
Mnogima se čini tvrda ova riječ: Odreci se sebe,uzmi svoj križ i slijedi Isusa. Ali mnogo će
im teže biti slušati ovu zadnju riječ «Odlazite od mene, prokleti u oganj vječni.»
Jer, koji sada rado slušaju i slijede riječ o križu, ne će se tada preplašiti, kad budu slušali
vječnu osudu. Ovaj će znak križa biti na nebu, kad Gospodin dońe suditi. Tada že svi
sljedbenici križa, koji su u životu postali slični Raspetomu, pristupiti Kristu sucu s velikim
pouzdanjem.
Što se dakle bojiš uzeti križ, po kojem se ide u kraljevstvo? U križu je spasenje, u križu je
život, u križu je obarana od neprijatelja. U križu je obilje višnje sladosti, u križu je snaga srca,
u križu je radost duha. U križu je sva krepost, u križu je savršena svetost.
Nema spasenja duši, niti ufanja u vječni život osim u križu. Uzmi, dakle, križ svoj i slijedi
Isusa, pa ćeš ući u život vječni. On je prvi pošao noseći svoj križ i umro je za tebe na križu, da
i ti svoj križ nosiš i da zaželiš umrijeti na križu. Jer ako s njim umreš, s njim ćeš zajedno i
živjeti. I ako mu budeš drug u muci, bit ćeš i u slavi.
Ovo ovisi o križu i o tom, kako ćeš umrijeti; nema ti drugoga puta k životu i k pravom
unutarnjem miru osim puta sv. Križa i svkidanjega trapljenja samoga sebe. Idi kuda hoćeš,
traži štogod hoćeš, i nećeš naći za nebesa uzvišenijega ni za zemlju pouzdanijega puta od puta
svetoga križa.

Namjesti i uredi sve kako te je volje i po svojoj uvińavnosti, i naći ćeš, da ti je svagda nešto
trpjeti, htio ti to ili ne htio. Tako ćeš svagda naći križ, jer ćeš ili u tijelu ćutjeti bol ili ćeš u
duši podnositi duhovnu nevolju.
Katkad će te ostaviti Bog, katkad će te bližnji uznemiriti, a uz to ćeš biti često sam sebi na
teret. Ipak se nećeš moći oslooditi ili olakšati kakovim lijekom ili utjehom, nego treba da trpiš
do Božje volje. Jer Bog hoće, da se naučiš trpjeti nevolju bez

- 18:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.01.2013., srijeda

ČUDESNO OZDRAVLJENJE OSJEČANINA

OSJETIJO SAM OLAKŠANJE I SILNU SNAGU,NESTALE SU GLAVOBOLJE
Doživijo sam čudesno ozdravljenje te prisustvovao ozdravljenjima ljudi koji su dolazili na svetu misu fr ive.Imao sam zdravstveni problema zbog učestalih glavobolja nesanica depresije razdražljivosti,a svemu tom je uzrok su bili silni problemi na koje sam nailazijo.Danas je to iza mene .Postao sam bolji čovjek i rado pomažem drugima priča Branko

Osječanin Branko
ozdravijo je tjekom mise karizmatičkog svečanika fr Ive Paviča u franjevačkom samostanu u Tolisi u Bosni i Hercegovini

KRENIJO SAM NA PUT
Dožijijo sam čudesno ozdravljenje te prisustvovao ozdravljenjima ljudi koji su došli na svetu misu fr Ive Imao san zdravstveni problema zbog učestalih,gavobolja nesanica depresija razdražljivosti a svemu tome uzrokovali su silni problemi na koje sam nailazijo Nakon što san doživijo obiteljsku tragediju nisam više mogao to podnositi niti se nositi s bremenom koji me je gušijo Tada sam čuo za humanitarno hodočašče u Tolisu te sam kao i drugi vjernici krenijo na put priča Branko
U jednom trenutku tjekom mise,kaže fr Ivo je prozvao njegovo ime i rekao da mu se dogodilo nešto čudno Tada se doista dogodilo čudo jer je osjetijo veliko olakšanje i silnu snagu Duha Setog koji se spustijo na mene Od tada više nemam problema s nesanicama i glavoboljom posto sam bolji čovjek i rado pomažem drugima Danas i ja molim za druge priča Branko Inače karizmatik fr Ivo Pavič rođen je u Hrvatskoj Tišini na području opčine Bosanski Šamac godinama je na službi u franjevačkom samostanu u Tolisi kraj orašja
DESET PUTA
S vremenom koje je sve više ljudi dolazilo na molitvene susrete počeli su organizirati na otvorenom ispred crkve bilo zima kiša ili oluja Ništa nije moglo zustaviti vjernike da dođu Do danas sam bijo deset puta u Tolisi i svaki puta sam osjetijo moč DUHA SVETOG na sebi Sve bi započelo svetom misom jakom propovjedi i karizmom Vjernici su pčeli razgvarati u tuđim jezicima kako ih je nadahnijo DUH SVETI o svom obračenju i ozdravljenju Te o dobivanju dara govora u jezicima što je mnogima bilo nepoznato Sveta misa je počela u18 sati bez kajanja i opraštanja nema zdravlja ushičeno svjedoči Branko


POČIVANJE U DHU
Nevjerovatno kako ljudi doživljavaju svoje kajanje neki poćivaju u Duhu Svetom Branko svaki puta na sebi osjetim moč DUHA SVETOGA i

- 18:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.10.2011., utorak

vlč. Zlatko Sudac: Razmišljanje o smrti



Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

Smrt i razmišljanje o smrti je najljepša purifikacija, najljepši događaj koji vam se može dogoditi. Ljudi kažu da je to grozno. Ali što je to grozno? Pogledajte kako živimo neprirodno. Više se ne umire u obitelji. Naša djeca više ne vide smrt u oči. Više se ne rađaju u obitelji. Ono najmisterioznije – rođenje i smrt događa se u institucijama mimo obitelji. Groblja smo sakrili što dalje, izolirali ih, jer kao smrt ne postoji. Živimo u iluzijama. Današnje vrijeme je vrijeme iluzija. Smrt je najradosniji čin. Šetate grobljima i čitate natpise: "Živio je prije 20 godina. O jadan! Mora da je imao probleme koje i ja sada." Ali s te točke gledišta sve se mijenja. Smrt je oslobođenje. I što se prije pripremate za nju, to će vam srce klicati kada ona zaista i dođe. Osjetit ćete taj čas. Smrt je nešto najljepše, umiranje koje se sada događa. Umiranje sebi da bih Bogu mogao rasti. Na času smrti postajete jedno s Njime.
vlč. Zlatko Sudac

- 12:58 - Komentari (17) - Isprintaj - #

13.09.2011., utorak

vel ZLATKO SUDAC MOLITVA KOJA LJEČI HRVATSKO LJUBAVI MOJA

V

- 19:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

BOŽIJE LICE















UPUTE ZA BRATSKI ŽIVOT

Budite svi jednodušni,puni suosječanja i bratske ljubavi,milpsrdni, ponizni Ne vračajuči zlo za zlo
ni uvrede za uvrede Naprotiv blagoslivajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov doista tko želi ljubiti život i nauživat se dana sretnih nek suspregne jezik od zla i usne od riječi prljavih zala neka se kloni a čini dobro mir neka traži i za njim ide jer oči GOSPODNJE gledaju pravednr uši,mu,slušaju vapje njihove a lice se GOSPODNJE okreče protiv zločinaca Pa tko davam naudi ako revnujete za dobro no nebojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se naprotiv GOSPODIN KRIST neka vam bude svet u srcima vašim te budite uvjek spremni na odgovor svakome koji od vas zatraži
obrazloženje nade koja je u vama ali blago i s poštovanjem,dobre savjesti da oni koji ozloglašavaju vaš dobar život u KRISTU upravo onim bude postiđeni zašt vas potvaraju ta uspješnije je trpljenje
ako je to BOŽIJA volja čineči dobra nego čineči zla 1 pt 3,8-17 don Branko



- 18:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.09.2011., četvrtak

ZA DOMOVINU I KRISTA

križ U Kristu je ljubav brate moj

U Kristu je ljubav brate moj,
On je prava staza života,
On će ostvarit tvoje snove,
u Njemu je vječna ljepota.

Ti koji stojiš u tami,
daleko od radosti i sreće,
znaj da te pogrešna ruka vodi,
da ti radost donijeti neće.

Okreni se Onom koji te zove,
poslušaj Ljubavi glas,
On će ti otkrit putove nove,
On koji je umro za nas.

U Kristu je ljubav brate moj,
On je prava staza života,
On će ostvarit tvoje snove,
u Njemu je vječna ljepota.

Kad si umoran od teškoća,
kada gubiš nadu,
iz Kristova izvora ti se napi,
On će ti vratiti snagu.

U Kristu je ljubav brate moj,
On je prava staza života,
On će ostvarit tvoje snove,
u Njemu je vječna ljepota.

Velika je Njegova Ljubav,
za onog koji ga traži,
a vječna je za svakog,
koji Ga ne može naći.

U Kristu je ljubav brate moj,
On je prava staza života,
On će ostvarit tvoje snove,
u Njemu je vječna ljepota.

- 13:43 - Komentari (11) - Isprintaj - #

06.09.2011., utorak

ZLATKO SUDAC, LJUBAV I UMJETNOST


Branko sa vč.Zlatkom S.
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

ZLATKOVA UMJETNOST:
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic





- 14:01 - Komentari (100) - Isprintaj - #

15.08.2011., ponedjeljak

Kako prepoznati zamke zloga

Milivoj Bolobanić
Kako prepoznati zamke
Z L O G A
(Peto dopunjeno izdanje)
Don Gabriel Amorth
i
Mons. Cesare Bonicelli
PREDGOVOR
S velikim sam zadovoljstvom pročitao ovu knjigu monsignora Bolobanića i radostan sam
zbog velikoga uspjeha koje je knjiga postigla neposredno po izlasku iz tiska. Danas postoje
mnoge knjige koje govore o Zlome i njegovome djelovanju.
S obzirom na činjenicu da ljudi čitaju vrlo malo, potrebna nam je jedna kratka knjiga koja će
jednostavno i jasno izraziti ono bitno. Kako prepoznati zamke Zloga koje su danas posvuda
obilno rasprostranjene?
Ne smijemo zatvarati oči pred ovom žalosnom stvarnošću: nikada prije vjera nije doživjela
takvo otpadništvo na Starome kontinentu.Tu postoji matematički odnos: kako se smanjuje
vjera, raste praznovjerje.
Evo, to je naš svijet koji je napustio crkvu, a obraća se vračarima, gatanju iz karata, lažnim
vidovnjacima; to je naš svijet koji je napustio kršćanski život molitve i sakramenata, a
umjesto toga se obraća okultnim praksama, osobito spritističkim seansama i sotonskim
sektama; a sve to čini u potpunome neznanju od kobnih posljedica koje iz toga proizlaze, ne
samo za vječni život, nego i za ovaj zemaljski; dogańaju im se vrlo teške smetnje, koje
liječnici ne mogu prepoznati ni liječiti.
Potrebno je ljudima otvoriti oči, a, nažalost, moramo priznati da u ovo naše vrijeme čak ni
svećenstvo nije dostatno upoznato i nije potpuno uronjeno u vjeru te je takvo rijetko sposobno
shvatiti ili pomoći onima koji traže izlaz.
Stoga s velikim zadovoljstvom pozdravljam ovaj kratki osvrt, preporučam ga kako
svećenicima tako i laicima, iznad svega onima koji imaju odgovornu ulogu odgoja i onima
koji rade sa skupinama mladih. Dotaknute teme jesu ono što je najvažnije, najprimarnije i
najkorisnije znati.
Razgovor na kraju knjige pun je životne snage. Postigao je žaljeni cilj, iskustvom odgovara
na najučestalija pitanja koja ljude sebi postavljaju
Izbor molitava u knjizi vrlo je koristan.
Ne zaboravimo da je temelj svega i, zapravo, najučinkovitija prevencija živjeti neprestano u
milosti Božjoj, molitvi, sudjelovati u sv. misi i primati sakramente.
Dobro je uvijek imati na umu Isusove riječi: «A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u
ime će moje izgoniti zloduhe.
Po ovim riječima, svi možemo moliti molitve otklinjanja. I , ako su izgovorene s vjerom,
imaju moć potpunog oslobańanja od utjecaja Zloga i zlih čina.
don Gabriele AMORTH
EGZORCIST RIMSKE BISKUPIJE
POTPREDSJEDNIK MEđUNARODNOGA
UDRUŽENJA EGZORCISTA
PREDGOVOR TALIJANSKOM IZDANJU
Koristeći se svojim poznatim engleskim humorom, Chesterton je napisao kako mjesto
vjernika u modernome svijetu neće zauzeti ateisti nego «lakovjerni»: Čini se kako statistika o
broju osoba koje nasjedaju na oglase vračara potvrńuje njegovo mišljenje.
Pomrčina kršćanskoga smisla za život ide ukorak sa zamračenjem razuma i nadiranjem sve
perverznijij izobličenja religioznosti.
Nasuprot nadiranju takozvanoga novoga poganstva, Crkva se već sada nalazi sama u obrani
razuma i mora se boriti protiv zloporabe vjere kako bi osporila povratak iracionalnim i
instikivnim strastima koje se šire u obliku praznovjerja i magijskih praksa.
Prije svega čovjek treba imati poniznosti i hrabrosti služiti se vlastitim razumom. Kad se
kršćanstvo širilo antičkim svijetom, naši su pradjedovi to shvatili kao pobjedu inteligencije i
objavu prisutnosti, Isusa Krista koji oživljuje u čovjeku potrebu za istinom Pobjeńujući svaki
strah, ono se potvrńuje kao iskustvo oslobońenja od fatalnosti i grijeha te kao svakodnevna
mogućnost za put spasenja u dramatičnim okolnostima ljudskoga postojanja.
Pred problemima na koje čovjek nailazi kršćanstvo navešćuje istinsku i oslobańajuću
prisutnost Krista i ide ususret stvarnosti. «Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.»
Ljubav prema razumnosti koja je kršćanstvu prirońena postaje napon ljubavi i podrška onima
koji žive u poteškoćama.
«Kad je čovjek obilježen dramom nasilja, usamljenosti i beznačajnosti, jedini odgovor koji
ga može zadovoljiti dolazi mu u susretu s Onim koji je izvor njegova postojanja i njegova
djelovanja. Put je Krist. On je Put, Istina i Život. Otkriće ovoga puta uobičajemo se zbiva
zahvaljujući razmatranju drugih» (Ivan Pavao II.)
Mons. CESARE BONICELLI
BISKUP PARME
Molitva sv. Mihivilu arkanńelu
Sveti Mihovile arkanńele, neka to Gospodin zapovijedi!
brani nas u boju; A ti, vońo vojske nebeske,
budi nam na pomoć Protjeraj u pakao Sotonu
protiv zlobe i zamki ńavolskih. I druge zle duhove
Molimo te proseći koji lutaju svijetom
na propast duša. Amen.
UVODNA RIJEČ
Područje Sotoninoga djelovanja, njegovih zamki i njegova zavońenja, područje okultnih i
magijskih praksa jest nesagledivo. Upuštati se u to doista predstavlja pravu avanturu. Toliko
je toga nama ljudima neshvatljivo, neobjašnjivo i tajnovito. Stoga je to područje neistraženo.
Malo je na našim prostorima onih koji su pokušali obraditi tu tamnu stvarnost. Ako literatura
postoji, to su uglavnom prijevodi stranih autora.
Prepoznati, razotkriti i raskrinkati zamke Zloga moguće je jedino svjetlom odozgo.SamoDuh
Sveti, Duh mudrosti, može prosvijetliti i voditi čovjeka u tu mračnu tajnovitu stvarnost u
kojoj se kreću i u kojoj djeluju zli duhovi te otkriti svu njihovu perfidnu, lukavu i pokvarenu
zlobu kojom čovjeku napadaju u želji da ga, ako je ikako moguće, fizički i psihički unište.
Prepoznao sam u sebi odreńenu osjetljivost i otvorenost za ljudske probleme koji imaju
korijena u sotonskom utjecaju na ljude. To me je područje počelo odavno zanimati.
Posljednjih dvadesetpet godina mojega pastoralnoga rada počeo sam se intenzivnije baviti
tom problematikom. Mnogo je ljudi dolazilo i sve više dolazi tražiti pomoć i izlaz iz mračnih i
zapletenih životnih situacija. I tako, u susretu s ljudima, slušajući i prepoznavajući njihove
probleme, sve sam više ulazio u to područje u kojemu sam otkrivao kako Sotona djeluje i
zavodi duše. Postalo mi je jasno da on ljudima manipulira na sve moguće načine, a da ljudi,
jadni, nisu ni svjesni kako su žrtve zlokobnoga sotonskoga djelovanja.
U meni je već odavno sazrijevala želja kako bi trebalo ljude poučiti i ukazati im na sve
moguće opasnosti u koje bi mogli upasti, osobito baveći se okultnim, magijskim praksama.
Budući da je posljednjih godina prošloga stoljeća zlo uzelo toliko maha i da je u nevińenu
porastu sotonsko djelovanje i u našim krajevima te da toliki padaju u njegove zamke i ne vide
izlaz, potaknut željama mnogih koji su pronašli izlaz i oslobodili se, odlučio sam napisati ovu
knjigu koja će, nadam se, mnogima pomoći prepoznati vlastiti problem, otvoriti oči i u svjetlu
Duha Svetoga prepoznati kamo krenuti, te pronaći spasenje.
Svjestan sam da će ova knjiga izazvati burne reakcije mnogih. Svjestan sam da će Sotona,
čija se djela ovim putem razotkrivaju i kome se otima plijen, pobjesniti i da će pokušati
novosmišljenim zamkama ljude zavesti kako ne bi spoznali istinu. No, uvjeren sam da treba
javno progovoriti, svidjelo se to kome ili ne, i pomoći ljudima. Nadam se da će ovo vrlo
dobro razumjeti oni koji grcaju u problemima čekajući odnekamo spas. Njima će ovo doći kao
melem na ranu, kao nada da nisu sve lańe potonule i da postoji luka spasa.
U Crkvi nismo svjesni ozbiljnosti prblema u kojima se nalazi današnji čovjek. Poznati
egzorcist Gabriele Amorth, u svojoj knjizi “Egzorcist govori” izrekao je jednu vrlo tešku
rečenicu: Danas se Katolička crkva odrekla ove svoje specifične misije i puk se više ne obraća
Bogu, nego Sotoni.
Ova je teška prosudba izrečena sa željom da se probudimo. Svećenici uglavnom nisu a
gotovo i ne dotiču. Pa kako će se onda sutrašnji svećenici moći hvatati u koštac s invazijom
zla koje u zastrašujućim razmjerima prijeti čovječanstvu?! Krajnje je vrijeme da se trgnemo i
da se nešto učini!
Ovaj svoj skromni doprinos stavljam pod moćnu zaštitu Bezgriješne Djevice, koja po
Božjemu planu trajna neprijateljica Sotone i koja će mu naposljetku satrti glavu. Trijumf
Marijina Bezgrješnoga Srca je na pomolu! Dońi, Gospodine Isuse! Maranatha! I uništi moć
Sotone zauvijek!
ČOVJEKOVA PITANJA
Svijet u kojemu živimo postavlja pred čovjeka današnjice mnoga
teška i nerješiva pitanja: Odakle zlo i zašto se dogańaju teška zla u svijetu? Zašto ratovi i
tolika zvjerska zlodjela nad ljudima, kao i bezdušno uništavanje svega što je čovjek
mukotrpno sagradio? Zašto toliko mržnje u meńuljudskim odnosima a i meńu narodima?
Zašto tolike odmazde i osvete, sve do potpunog istrebljenja? Kako je moguće protumačiti
tolika iživljavanja nad nevinim žrtvama masakriranja žena, staraca i nevine djece, tolika
silovanja?... I sve to u XX. i XXI. stoljeću .
Zašto u modernome civiliziranome svijetu tolike socijalne nepravde? Zašto toliki svakodnevno
umiru od gladi, a toliko se hrane baca i uništava? Zašto manji broj ljudi na ovome našemu
planetu posjeduje golema materijalna dobra dok većina oskudijeva u nužnome za život
dostojan čovjeka?
Zašto danas svaka zemlja troši golema sredstva za nagomilavanje oružja, a toliki umiru od
gladi? Zašto uopće oružje?
A što reči o tragedijama i tolikim zlima na osobnoj razini? Teško je danas naći sretna i
zadovoljna čovjeka. Gotovo je nemoguće pronaći sretnu složnu obitelj. Učestala neslaganja,
svakodnevne bračne nevjere, sve brojnije rastave brakova, droga, alkohol, homoseksualizam,
razne seksualne nastranosti, sve učestaliji teški psihički poremećaji i nastranosi...sve su to
postale redovite pojave koje se svakodnevno mogu sresti u životima mnogih obitpostoje zla
zbog kojih trpimo a koja ne ovise o našoj ljudskoj volji. To su, primjerice,
razne prirodne katastrofe: velike poplave koje iza sebe ostavljaju goleme pustoši, tuča
koja zna uništiti svu žetvu i berbu, razni orkani i cikloni koji uništavaju sve iza sebe, vulkani,
veliki potresi koji znaju sravnati sa zemljom i potpuno izbrisati cijele gradove, sela, čak i
pojedine pokrajine s ukupnim stanovništvom.
A što reči o raznim teškim i neizlječivim bolestima? Koliko bolesnici leže u
najsuvremenijim bolnicama bez nade u ozdravljenje! Kako rastumačiti i objasniti da se tolika
djeca rańaju osakaćena, hendikepirana na tijelu i zaostala u duhu, mnogi krivnjom svojih
Božja Objava sadržana u Bibliji nedvojbeno nam govori da je Bog stvoritelj vidljiva i nevidljiva
svijeta. To jasno potvrńuje i Nicejsko-carigradsko vjerovanje u kojemu Crkva roditelja?
Kako objasniti da je na stotine tisuća ljudi, u ovome našemu “naprednome stoljeću”, moralo
napustiti svoj dom, svoj zavičaj, i s vrećicom se u ruci smjestiti pod kakav jadan šator, ako su
i to uspjeli dobiti, bez minimalnih higijenskih uvjeta, sretni da mogu kako tako preživjeti.
Uza sve ovo, ne smijemo previdjeti ni najrazličitije moralne i duševe patnje, koje muče i
lome ljudska srca. Spomenimo jadnu djecu-siročad koja neće nikada u životu moći osjetiti što
znači majčina ljubav i nježnost. Tu je i bol koja kida roditeljsko srce koje plače nad svojim
mrtvim djetetom.
Sva ova spomenuta zla i ljudske nevolje najčešće nemaju izvora, ili se barem ne vidi, u
čovjekovoj krivnji. No, postoje bezbrojne nevolje i tjeskobe koje očito imaju korjena u zlu
koje se nalazi u ljudskome srcu. U čovjekovu se srcu rańaju oholost, sebičnost, zavist,
ljubomora, mržnja, nečistoća i ostale zle sklonosti. Iz tih se korijena najčešće rańaju zločini,
ratovi i bezbrojna druga zla koja u svim razdobljima ljudske povijesti iza sebe ostavljaju
zgarišta i užasnu pustoš. Počelo je to već od ubojstva nevinog Abela, koji je pao kao žrtva
bratove zavisti, pa sve do danas. I, možemo s boli u srcu ustvrditi kako je, zapravo, cijela
ljudska povijest, u svim svojim razdobljima, obilježena tragovima krvi i patnje, u čemu
upravo ovo naše moderno XX. Stoljeće prednjači.
Da, moderni se čovjek ponosi visokim napretkom kojega je ostvario. Ali, može li se reči da
je čovjek današnjice sretniji od onoga koji je živio prije tisuću godina? Danas doista uživamo
neke blagodati modernoga tehničkog napretka, ali, zar se ne pojavljuju nova zla i nevolje koje
sa sobom nosi taj napredak? Istinu je rekao E. Autexier: Pomišljati da se može uklonit
trpljenje iz našega života znači zabavljati se tlapnjom!
BOG STVORITELJ
Božja Objava sadržana u Bibliji nedvojbeno nam govori da je Bog stvoritelj vidljiva i nevidljiva
svijeta. To jasno potvrńuje i Nicejsko-carigradsko vjerovanje u kojemu Crkva ispovijeda:
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i
nevidljivoga.
Četvrti lateranski sabor definirao je da je Bog od početka vremena ni od čega stvorio oboje
stvorenje, duhovno i tjelesno, anńele i zemaljski svijet, a zatim čovjeka sastavljena od
obojenoga duha i tijela.
Iz ovih definiranih istina jasno proizlazi da je Bog stvorio najprije duhovna bića, tj. netjelesna
bića, koje Sveto pismo naziva anńelima. Ta su duhovna bića obdarena razumom i
slobodnom voljom. Ona, prema Stvoriteljevu planu, neprestano slave Boga i služe njegovome
spasonosnom planu prema drugim stvorenjima. I, kako kaže sv. Toma Akvinski:Anńeli surańuju
u svemu što je dobro za nas.
SOTONA
Ako je Bog savršeno biće, punina savršenstva, neizbježno se nameće pitanje: Kako uz
savršenoga Boga može postojati sasvim negativno biće – Sotona? Je li Bog stvorio Sotonu?
To bi se protivilo Božjem savršenstvu; odakle, dakle, Sotona?
Odgovor na ova pitanja daje nam posljednja knjiga Novoga Zavjeta – Apokalipsa ili Otvorenje
sv. Ivana apostola. Ondje stoji ovo: I nasta rat na nebu. Mihovil i njegovi anńeli zarate se
sa Zmajem. Zmaj uńe u rat i anńeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na
nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija imenom đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta.
Bačen je na zemlju, a s njim su bačeni i anńeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: Sada
nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanike njegova! Jer zbačen je
tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Ali oni ga pobijediše
krvlju Jaganjčevom i riječi svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svojega sve do smrti.
Zato, veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer đavao sińe k vama
gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena! (Otk !2, 7-12).
Iz ovoga biblijskoga izvješća saznajemo o sukobu anńela. Očito je da je Bog stvorio anńele
dobrima. Po daru slobode imali su mogućnosti biranja. Bili su stavljeni na kušnju hoće li u
poslušnosti i ljubavi priznati Boga svojim vrhovnim Gospodarom i slobodno mu se staviti u
službu. No, kod nekih anńela pojavila se oholost, želja biti Bog. Oholost je grijeh duha.
Lucifer, anńeo svjetla, najodličnije Božje stvorenje i jedan broj anńela koji su ga slijedili,
otkazali su poslušnost Bogu. Od tada su oni postali zli duhovi, demoni. I kada se Lucifer,
Sotona, posve svjesno pobunio protiv Boga, cijelim svojim bićem i svojom voljom bez
povratka, toga je trenutka postao stvorenjem najudaljenijem od Boga. Taj je grijeh pobune
ostao utkan u njegovu bit i tako će ostati kroz svu vječnost. Biblija ga naziva raznim imenima:
Sotona, Lucifer, Belzebul, Stara zmija, đavao, Otac laži, Tužitelj braće...
Prema tome, Bog nije stvorio Sotonu i zle duhove, nego su oni sami, pobunivši se protiv
Boga, posve svjesno i slobodno, postali zlil A moć i sposobnost koju je primio od Boga prije
pobune, Sotona posjeduje i dalje. On je i dalje ostao čisti duh i, stoga, duhovno biće, te, budući
da nije izgubio svoju anńeosku narav, ima nezamislive mogućnosti. Imajmo na umu da, kao
čisti duh, nema naših dimenzija: nije, dakle, tro-četverodimenzionalan, nema stoga prostora ni
materije, ni zvuka ni mjere, ni hrane ni odmora, ni bolesti ni smrti. Zapravo, nije podložan
nijednoj našoj ljudskoj uvjetovanosti. Sotona sve svoje sposobnosti, osobito veliku spoznaju,
koristi u neopisivoj mržnji prema Bogu i svima onima koji žele slobodno služiti Bogu. On je
neprijatelj koji napada i uznemiruje kako bi postigao svoj cilj.
Demoni mrze Boga koji je samo dobro, Oni mrze svjetlo, jer oni su tama i zabluda. Dolaze
iz pakla, preplavljuju zemlju i posvuda se gnijezde. Teže najviše za tim da prodru u duh i
tijelo ljudi, da čovjeka zamagle, svladaju i gurnu u vječnu propast. No, kršćani redovito nisu
svjesni užasne stvarnosti ni opasnosti koju te zlokobne snage predstavljaju i zato mogu vrlo
lako upasti u vječno prokletstvo.
Mi na temelju Objave znamo da je Sotona već osuńen i izbačen van (Iv 12, 31) i da on nema
nikakve vlasti nad Kristom, koji ga je svojom žrtvom na križu i svojim uskrsnućem pobijedio
i On je kralj svemira i svega stvorenoga i Njemu će postupno biti sve podloženo na nebu i na
zemlji. No, Sotoni je dano još neko vrijeme da zavodi ljude. Njemu je i cijeli svijet podložan
u zlu te je zato on knez ovoga svijeta (1 Iv 5, 19). Stoga nijekati postojanje Sotone i njegovo
negativno djelovanje u svijetu znači, zapravo, nijekati Krista i njegovo spasiteljsko djelovanje
koje se u njegovoj Zaručnici Crkvi nastavlja kroz povijest. Jer, On je Crkvi dao vrlo jasnu
zapovijed da «izgoni ńavle». I zato, oni koji niječu postojanje Sotone prave Sotoni veliku
uslugu, kako bi mogao posve nesmetano djelovati u ovome svijetu. Takvi svećenici i vjernici
jesu pravi heretici, jer njegova opstojanost jest dogma naše vjere.
Ivan Pavao II. tijekom Angelusa s vjernicima na prvu korizmenu nedjelju 2002., godine
drhtavim glasom govorio je kako je Sotona stvarnost koja neprestano djeluje na čovjekove
puteve i puteve Crkve. Oni koji žele umanjiti značaj te činjenice dovode se u opasnost i na
kraju se suočavaju s gorkim razočarenjem; to je pogreška s bolnim posljedicama. Papa je tako
svoje tiječi zaključio na neobičan način, dva puta naglašeno rekavši: «ODLAZI SOTONO!»
Neki opet znaju Sotonu omalovažavati i podrugljivo o njemu govoriti i ismijavati ga. Na
ovakve reakcije lucidno je primijetio jedan egzrcist: Nemojte se smijati, prijatelji moji, kada
čujete govoriti o ńavlu kao da je strašilo za djecu! đavao je zadovoljan zbog odreńenih
ismijavanja, jer mu to ide na korist, i te kako!
mudrost čovjekov razum na ta pitanja nemaju odgovora. Iskustvo nas uči da je trpljenje
povezano s našim životom od kolijevke pa do groba. Svi ljudski napori, otkad je čovjeka na
ovoj zemlji, idu za tim da se ovdje stvori raj; ali, i na početku XXI. stoljeća moramo
tjeskobno zaključiti kako se nalazimo u “dolini suza”. Za mnoga je zla čovjek sam kriv. No,
postoje zla zbog kojih trpimo a koja ne ovise o našoj ljudskoj volji. To su, primjerice,
razne prirodne katastrofe: velike poplave koje iza sebe ostavljaju goleme pustoši, tuča
koja zna uništiti svu žetvu i berbu, razni orkani i cikloni koji uništavaju sve iza sebe, vulkani,
veliki potresi koji znaju sravnati sa zemljom i potpuno izbrisati cijele gradove, sela, čak i
pojedine pokrajine s ukupnim stanovništvom.
A što reči o raznim teškim i neizlječivim bolestima? Koliko bolesnici leže u
najsuvremenijim bolnicama bez nade u ozdravljenje! Kako rastumačiti i objasniti da se tolika
djeca rańaju osakaćena, hendikepirana na tijelu i zaostala u duhu, mnogi krivnjom svojih
roditelja?
Kako objasniti da je na stotine tisuća ljudi, u ovome našemu “naprednome stoljeću”, moralo
napustiti svoj dom, svoj zavičaj, i s vrećicom se u ruci smjestiti pod kakav jadan šator, ako su
i to uspjeli dobiti, bez minimalnih higijenskih uvjeta, sretni da mogu kako tako preživjeti.
Uza sve ovo, ne smijemo previdjeti ni najrazličitije moralne i duševe patnje, koje muče i
lome ljudska srca. Spomenimo jadnu djecu-siročad koja neće nikada u životu moći osjetiti što
znači majčina ljubav i nježnost. Tu je i bol koja kida roditeljsko srce koje plače nad svojim
mrtvim djetetom.
Sva ova spomenuta zla i ljudske nevolje najčešće nemaju izvora, ili se barem ne vidi, u
čovjekovoj krivnji. No, postoje bezbrojne nevolje i tjeskobe koje očito imaju korjena u zlu
koje se nalazi u ljudskome srcu. U čovjekovu se srcu rańaju oholost, sebičnost, zavist,
ljubomora, mržnja, nečistoća i ostale zle sklonosti. Iz tih se korijena najčešće rańaju zločini,
ratovi i bezbrojna druga zla koja u svim razdobljima ljudske povijesti iza sebe ostavljaju
zgarišta i užasnu pustoš. Počelo je to već od ubojstva nevinog Abela, koji je pao kao žrtva
bratove zavisti, pa sve do danas. I, možemo s boli u srcu ustvrditi kako je, zapravo, cijela
ljudska povijest, u svim svojim razdobljima, obilježena tragovima krvi i patnje, u čemu
upravo ovo naše moderno XX. Stoljeće prednjači.
Da, moderni se čovjek ponosi visokim napretkom kojega je ostvario. Ali, može li se reči da
je čovjek današnjice sretniji od onoga koji je živio prije tisuću godina? Danas doista uživamo
neke blagodati modernoga tehničkog napretka, ali, zar se ne pojavljuju nova zla i nevolje koje
sa sobom nosi taj napredak? Istinu je rekao E. Autexier: Pomišljati da se može uklonit
trpljenje iz našega života znači zabavljati se tlapnjom!
STVARANJE ČOVJEKA
Biblija nas izvješćuje o stvaranju vidljiva svijeta sa svim njegovim bogatstvom, raznolikošću
i redom. Bog je svojom svemogućom riječju svijet izvukao iz ništavila, tako da se može kazati
kako ne postoji ništa što ne bi svoje postojanje dugovalo Bogu Stvoritelju. A vrhunac Božjega
stvoriteljskoga djela jest čovjek.
Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku (Post 1,27) i zato čovjek ima jedinstveno mjesto u
cijelome redu stvaranja. Na neki se način u njemu ujedinjuju i duhovni i materijalni svijet. A
meńu vidljivim bićima čovjek je jedini sposoban upoznati i ljubiti svojega Stvoritelja (GS
12,3) i jedino stvorenje što ga je radi njega samoga htio (GS 24,3). Lijepo je to izrazila sv.
Katarina Sijenska: Koji te razlog potaknuo da čovjeka postaviš u tako veliko dostojanstvo?
Zacijelo neprocjenjiva ljubav kojom si u sebi samome gledao svoje stvorenje i u nj se
zaljubio. Jer ljubavlju si ga stvorio, ljubavlju si mu dao biće sposobno kušati tvoju vječnu
dobrotu.
Kad Bog stvara, on stvara samo dobro. Tako je i prvi čovjek postavljen u prijateljstvo sa
svojim Stvoriteljem, sa samim sobom i sa svim stvorenjima koja su ga okruživala. Crkva nas
uči da je Bog čovjeka stvorio u stanje svetosti i izvorne pravednosti. Sazdao je čovjeka na
svoju sliku i priliku i povjerio mu brigu za cijeli svijet. Dano mu je da služi samo Stvoritelju,
a svemu stvorenju da bude gospodar.
ČOVJEKOV PAD
Čovjek je mogao živjeti sretno samo pod uvjetom da se slobodno podredi Bogu. Jer čovjek
ovisi o svojemu Stvoritelju.
No, pali anńeo, Sotona ili đavao, iz zavisti napastuje prvoga čovjeka i uspijeva na taj način
poljuljati povjerenje prema Stvoritelju i nagovoriti čovjeka da krivo upotrijebi svoju slobodu i
prekrši zapovijed Božju. Zaveden od đavla, čovjek je htio biti kao Bog. Zapravo, izabrao je
sebe ispred Boga.
Posljedice toga pradogańaja, koji se dogodio na početku ljudske povijesti, bile su kobne za
naše praroditelje, kao i za cijeli ljudski rod. Biblija nam zorno pokazuje kako je, zapravo,
cijela ljudska povijest označena padom koji se dogodio našim praroditeljima. Smjesta su
izgubili milost izvorne svetosti; plaše se Boga; razoren je sklad koji je vladao u njihovome
biću; poremećeno je u njima gospodstvo duhovnih moći duše nad tijelom; odnos muškarca i
žene ostvarit će se u znaku požude i gospodarenja; sklad sa stvorenjima bitno je narušen, tako
da stvorenja postaju čovjeku strana i neprijateljska; i, ono što čovjeku najteže pada, morat će
se vratiti u prah iz kojega je i uzet. Tako, grijehom prvih ljudi, smrt ulazi u povijest čovjeka.
Abrahamov grijeh rańanjem prelazi na sve njegove potomke, na sve ljude. Tu će istinu sv.
Pavao ovako izraziti: Neposluhom jednog čovjeka svi su postali grješnici (Rim 5,19); Kao što
po jednom Čovjeku uńe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude
prijeńe smrt (Rim 5,12). Ovu istinu pojašnjava II. vatikanski sabor i kaže: To što doznajemo
po Božanskoj objavi slaže se i sa samim iskustvom. Ako, naime, čovjek pogleda u svoje srce,
nalazi da je sklon zlu i uronjen u tolike jade koji ne mogu potjecati od njegova dobroga
Stvoritelja. Ne hoteći često priznati Boga kao svoje počelo, čovjek je poremetio i dužno
usmjerenje prema svojemu posljednjemu cilju i ujedno sav sklad sa samim sobom, s drugim
ljudima i svim stvorenjima (GS 13).
Na pitanje koje smo na početku našega razmišljanja postavili: odakle zlo i golema bijeda
koja pritišće ljude svih vremena; odakle, naposljetku smrt? – nema razumna odgovora ako sve
to ne povežemo u korijenu s Adamovim grijehom. Istina vjere uči nas da smo svi rańanjem
zaraženi prvim grijehom. Jer, naš je praroditelj Adam primio izvornu svetost i pravednost u
činu stvaranja ne samo za sebe, nego za svu ljudsku narav. Prema tome, grijeh naših
praroditelja zarazuje svu ljudsku narav i rańanjem prelazi na sve njegove potomke. Zato
kažemo da je ljudska narav ranjena, a to znači: podvrgnuta neznanju, patnji, sklona grijehu i
njome vlada požuda.
Adamovim grijehom Sotona je dobio odreńenu vlast nad čovjekom, iako u biti čovjek ostaje
slobodan. Sotona je vrlo moćan, jer je čisti duh, ali je ipak samo stvorenje. Njegovo je djelovanje
na pojedinca kao i na cijelo ljudsko društvo vrlo veliko i često uzrokuje teške štete
duhovne, a posredno fizičke naravi, uzrokuje teške zablude na području odgoja, politike,
društvenoga djelovanja i morala. To grješno stanje čovječanstva sv. Ivan će nazvati Grijehom
svijeta (Iv 1,29). Tim se izrazom, zapravo, označuje utjecaj Zloga na pojedine osobe, kao i na
razne zajednice i društvene strukture, koje su plod ljudskih grijeha.
To dramatično stanje svijeta koji leži sav pod vlašću Zloga (1 Iv 5, 19), ovako izražava II.
vatikanski koncil: Svu ljudsku povijest prožimlje teška borba protiv moći mraka. Ta je borba
započela već od početka svijeta, a trajat će po riječi Gospodnjom sve do posljednjega dana.
Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano boriti da prione uz dobro. I jedino uz velike
napore i pomoć Božje milosti može postići svoje nutarnje jedinstvo(GS 37).
Sotona, dakle, nije ideja nego subjekt, s moći i inteligencijom koja nadilazi čovjeka i koji
konkretno djeluje, a glavni mu je motiv postojanja ljubomora na dobro. Njegovo djelovanje
prema čovjeku nije završilo time što je na početku ljudske povijesti uzrokovao najveću
tragediju čovječanstva; ON OSTAJE NEUMORNI I SMRTNI ČOVJEKOV NEPRIJATELJ.
NOVI ADAM I NOVA EVA
Poslije čovjekova pada, u praskozorje ljudske povijesti, činilo se kako se ljudski rod našao u
bezizlaznoj situaciji. No, odmah na prvim stranicama Biblije, poslije grijeha naših
praroditelja, Bog daje nadu čovječanstvu. Bog neće ostaviti čovjeka napuštena ni prepuštena
silama Zloga, nego nam na odreńeni način daje naslutiti plan spasenja koji će se ostvariti u
svoje vrijeme. Evo te značajne riječi: Neprijateljstvo ja zamećem izmeńu tebe i žene, izmeńu
roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu (Post 3, 15). Crkva
kroz svoju bogatu povijest, razmišljajući nad ovim tekstom, otkriva Božji plan spasenja.
Adamovim neposluhom ljudski je rod duboko pao. A kada dońe Novi Adam, Isus Krist, svojo
će poslušnošću do smrti na križu (Fil 2,8) ispraviti krivnju staroga Adama – spasiti narod
svoj od grijeha njegovih (Mt 1,21) i razoriti ńavolska djela. Isus Krist jest Novi Adam, glava
otkupljenoga čovječanstva. I, kako kaže sv. Ivan u svojemu Evanńelju: Od punine njegove svi
mi primismo, i to milost na milost (Iv 1,16) A Marija Djevica, svojime potpunim predanjem
volji Božjoj i svojom slobodnom vjerom i potpunim posluhom, ulazi izravno u Božji plan
otkupljenja. Ona je rekla svoj DA Bogu u ime cijeloga čovječanstva i tako po svojoj
poslušnosti postala Nova Eva, Majka živih.
Prema vječnome Božjem planu, Crkva iščekuje vrijeme čišćenja, kad će Djevica sasvim
satrti glavu Zmiji. Tada će obnovljena Crkva i čovječanstvo doživjeti blistavo jutarnje svjetlo,
kakvo do tada nije nitko vidio. Vrijeme mira i pravednosti bit će odgovor na sve napade pakla
protiv jadnoga čovječanstva na koje su se sručile snage zla. Ali, prije toga će se dogoditi
posljednja borba izmeńu svjetla i tame, izmeńu ljubavi i mržnje, izmeńu dobra i zla, izmeńu
života i smrti.
KRIST I SOTONA
Prema Božjemu planu Isus Krist ima središnju ulogu u stvaranju i u otkupljenju. Sve je
stvoreno po njemu i za njega. (usp. Kol 1,16). Biblija nam mnogo govori o kraljevstvu
Božjem, ali i o kraljevstvu Sotone; govori nam o moći i snazi Boga stvoritelja i Gospodara
svemira, ali i o moći tame, govori nam o sinovima Božjim, ali i o sinovima Sotone. I zato je
nemoguće shvatiti Kristovo otkupiteljsko djelo a da se istodobno ne uvińa razarajuće djelo
Sotone.
Isus je došao k nama u ovaj naš svijet, da razori ńavolska djela (1 Iv 3,8), da čovjeka
oslobodi od sotonskoga ropstva i da, nakon što uništi kraljevstvo Sotone, uspostavi
Kraljevstvo Božje.
Sotona je čovjekoubojica od početka (usp. Iv 8,44); on je neprijatelj, napasnik, tužitelj, i po
njemu su u ovaj naš svijet ušli zlo, bol, grijeh i smrt. Isus ga naziva knezom ovoga svijeta
(Iv 14,30); sv. Pavao govori o njemu kao o Bogu ovoga svijeta (2 Kor 4,4); sv. Ivan tvrdi
kako sav svijet stoji pod vlašću Zloga (1 Iv 5,19).
Ovdje treba jasno reći kako su u velikoj zabludi oni moderni teolozi, kao i mnogi drugi, koji
danas negiraju postojanje Sotone, držeći kako je to samo neka apstraktna ideja zla i kako ljude
ne smijemo plašiti Sotonom, jer on uopće ne postoji. Kada Biblija govori o ńavlima, uvijek o
njima govori kao o osobnim bićima, obdarenima razumom, voljom, slobodom, poduzetnošću
To potvrńuje otačka predaja , a to potvrńuje i Crkveno učiteljstvo. Stoga tko niječe Sotonu,
niječe i grijeh te ne može shvatiti Kristovo djelo otkupljenja.
Sotona je doista moćan i njegova je moć ošasna, jer je ujedno zavodnik, lažac i skriven, podmukao.
Sotona ne voli biti raskrinkan, otkriven. Netko je vrlo oštroumno odlučio kada je
napisao: Najveće lukavstvo Sotone jest u tome da nas uvjeri da on ne postoji. Posve jasno! Jer,
ako nas je uvjerio da ne postoji, tada čovjek uopće s tim čimbenikom u životu ne računa. A
tada nas Sotona može «vući za nos» i «žedne nas prevesti preko vode» , a da mi toga uopće
nismo svjesni. Može raspiriti osobne, društvene, obiteljske nerede širom svijeta, izazivajući
strašne tiranije i bješnjenja. Vidljivo je kako on u današnje vrijeme na taj način vrlo dobro
uspijeva.
Evanńelja pridaju veliku važnost izravnome sukobu izmeńu Krista i Sotone. Dakako da u
svim tim sukobima naglašavaju potpuni poraz Sotone.
Kako bismo u biti shvatili utjecaj Isusa Krista na Sotonu, važno je uočiti neke izraze koje
donosi Sveto pismo. Tako sv. Ivan u svojoj poslanici kaže: Zato se pojavi Sin Božji: da razori
djela ńavolska (1Iv 3,8). A sv. Petar, želeći sažeto objasniti Kristovo djelo prvome
obraćeniku s poganstva – Korneliju, to kaže ovako: Prošao je zemljom čineći dobro i
ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao ńavao (Dj.10, 38). I naposljetku, kada sv. Pavao želi
Objasniti borbu koju kršćanin mora izdržati i ostati dosljedno vjeran Kristu, kaže:Obucite svu
opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv
krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga
svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. (Ef. 6; 11-12) .
NAPASTOVANJA U PUSTINJI
Već na samome početku Isusova javnoga života, odmah poslije svečanoga proglašenja od
Oca na Jordanu, pristupa Sotona Isusu u pustinji s nakanom da kuša. Isus se, naime, povukao
u pustinjsku samoću i ondje je molio i postio četrdeset dana i četrdeset noći. Očito je spreman,
u najimtimnijem sjedinjenju s Ocem i u odricanju i pokori, suprostaviti se zamkom Zloga.
Prva zamka napasnika glasila je: Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.
(Mt 4,3). Isusov odgovor je: Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što
izlazi iz Božjih usta! (Mt 4,4). Nema dvojbe da je napasnik, po svojem vińenju, nastojao
izabrati najpogodniji trenutak. Bio je to trenutak Isusove fizičke iscrpljenosti.
Kad je čovjek iscrpljen i gladan, normalno je da mu je potrebna hrana. No, ovdje treba
mudro prepoznati zamku Zloga. S njime treba uvijek biti na oprezu! U stvari, mnogi grijesi u
našemu životu tako negdje započnu: lakoumnost, manja popuštanja osjećajima sjetilnosti,
odavanje tjelesnim užitcima..., a sve to pod krinkom dopuštenoga. Sve to često prati pokušaj
opravdanja: Pa svi tako rade, svi tako postupaju! A Sotona je tako vješt. On se ne želi odmah
pokazati i otkriti; ne želi da ga prepoznamo kao palog anńela u stanju pobune. Naprotiv on se
najradije predstavlja kao anńeo svjetla, predatavlja se kao milosrdan, sažalan, suosjećajan,
Kristu, koji je iscrpljen glańu, predlaže da jede. Dakle, da utaži glad. Pa što je normalnije od
toga?, ali nije riječ o tome. Krist je Bog i opaža opasnost koja se tu krije. Radi potrebe tijela
čovjek je u opasnosti zanemariti duh. Koliki danas ni na što drugo ne misle nego kako će
napuniti želudac i zadovoljiti svoje tjelesne strasti, a dušu ostavljaju praznu, bez Boga! Isus je
mogao učiniti čudo; ta on će u dva navrat nahraniti tisuće ljudi u pustinji; umnožavajući
kruhove! No ovdje je riječ o podmukloj zamki. I zato je Isusov odgovor kategoričan odlučan i
ne dopušta nikakvo popuštanje: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i o svetoj riječi što izlazi iz
Božjih usta (Mt 4,4)
Slijedi drugi napad. Moramo znati da Sotona nikada sebe ne drži pobjeńenim. Kad mu prva
zamka nije pošla za rukom, onda poziva Isusa da se s njim popne na vrh Jeruzalemskoga
hrama. Tada mu reče: Ako si sin Božji,baci se dolje! Ta pisano je: Anńelima će svojim
zapovjediti za tebe, i na rukama će te nositi da se gdje nogama ne spotakneš o kamen.(Mt
4,6), drugim riječima, da ne slomiš nogu. Ovdje se krije još dvoličnija zamka. U ovim
riječima Sotone krije se grijeh taštine. Predlaže Isusu da izvede senzaciju pred svijetom, salto
mortale. Svi će mu aplaudirati, svi će mu se diviti i svi će ga početi slaviti. Ljudi su željni
senzacija. Ljudi žele imati svoje idole s kojima se rado poistovječuju: Pjevaće, glumce,
sportaše:. Ljudi su i danas, kao i u starom Rimu, «željni kruha i igara.» Isusov je odgovor, kao
i u prvome slučaju, oštar, odlučan i bez kompromisa. Isus odgovara napasniku: Pisano je
takońer: Ne iskušavaj gospodina, Boga svojega! (Mt 4,7). Kad bi Isus udovoljio napasniku,
značilo bi to promjenu uloga, tj. dati stvorenju ulogu Stvoritelja. Sotona je razjaren, bijesan,
jer je i drugi put doživio neuspjeh. Nije uspio nagovoriti Isusa da na njegov prijedlog učini
čudo.
I, slijedi treći napad napasnika. Ovaj je najstrašniji. Sotona navodi Isusa na grijeh koji
upropašćuje čovjeka za svu vječnost: đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu
sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš
(Mt 4,8-10). Koje li ludosti u Sotone! On umišlja da je sve njegovo. A zapravo, on nema
ništa. Toliko toga čovjeku obećava: uspjeh, slavu, popularnost, vlast, bogatstvo, sreću,
napredak, užitak. I onda mu, na kraju, sve to oduzme, dovodeći ga na rub ponora. A redovita
mu je strategija uvjeriti čovjeka kako je sve propalo, kako mu život više nema nikakve
vrijednosti ni smisla i ostaje samo jedan korak do odluke da čovjek digne ruku na sebe i
oduzme sebi život. Zar nismo u ovome našemu vremenu svjedoci sve učestalijih samoubostava,
osobito kod mladih ljudi?
Isus i treći put vrlo odlučno odbija Sotoninu zamku: Odlazi, Sotono! Ta pisanoje:
Gospodinu, Bogu svojemu se klanjaj i njemu jedinome služi! (Mt 4, 10). Koje li snage i
odlučnosti u tim Isusovim riječima! U njima se krije tako važna životna pouka za tolike ljude
koji se klanjaju jedino idolima, krivim Bogovima: idolu novca, idolu krive znanosti, idolu
tjelesnih užitaka, idolu utjecaja i vlasti, idolu karijere, idolu publiciteta, i prestiža idolu droge i
alkohola...
U svim ovim napastovanjima kojima je Sotona iskušavao Isusa krije se, zapravo, zamka da
se prihvati želja tijela, svijeta, đavla (hrana, uspjeh, vlast...) koji želi ovladati duhom. A cilj
mu je odvratiti od Boga i upropastiti , često vezane. Stari je Adam izabrao obećanje Sotone;
Novi Adam, Krist, izabrao je poslušnost Bogu, iako će ga to dovesti do užasne smrti na križu.
Tko bi mogao prebrojiti duše koje danas Sotona drži pod svojom vlašću upravo preko
ovakvih zamki?! Svi oni koji su mu povjerovali bili su zavedeni njegovim lažnim obećanjima;
a sada ih nesvjesne i «slijepe» često vezane «lancima»; drži za svoje robove. Zato mu sv. Ivan
u tri navrata u svojemu Evanńelju daje naziv knez ovoga svijeta. A Isus je došao k nama
razoriti tu sotonsku vlast koju Zli ima nad mnogim ljudima koji su povjerovali njegovim
podmuklim zavodljivostima; došao je srušiti njegovu moć, raskinuti «lance» kojima je đavao
okovao ljude i svojemu ljubljenome biću dati oslobońenje i život. Zato je svojim učenicima
rekao: Sada će Knez ovoga svijeta biti izbačen... Jer on nema nikakve vlasti nada mnom! (usp.
Iv 12, 31).
ISUS U EVANđELJIMA I ZLI DUHOVI
Evanńelisti u svojim spisima žele na osobit način istaknuti Kristovo božanstvo. Stoga
posebno iznose izvanredne znakove, čudesa koja je on čitao. Meńu mnogobrojnim znakovima
koje opisuju, veliku i sasvim posebnu važnost pridaju Isusovu gospodstvu nad nečistim dusim
To je zato jer je Isusovo djelo, kao što smo već isticali, usmjereno k uništenju moći Sotone i
osolobońenju čovječanstva. Tako sv. Marko već u prvome poglavlju svojega Evanńelja tri
puta naglašava ovu Kristovu moć: A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut
od nečistoga duha. On povika: «Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas
uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!» Isus mu zapovijedi: «Umukni i izińi iz njega!» Nato
nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i izińe iz njega. Svi se zaprepastiše te se
zapitkivahu: «Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda i
i pokoravaju mu se!» (Mk 1, 23-27). Ovdje je važno zapaziti kako narod povezuje Isusovo
propovijedanje s njegovom snagom i vlašću da tjera nečiste duhove. Uvečer, kad sunce zańe,
donašaju preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi
bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima
govoriti jer su ga znali (Mk 1, 33-34). Važno je zapaziti da Isus ne želi svjedočanstvo zlih
duhova, jer oni su u biti lažljivci i sve znaju izvrnuti. On ima svjedočanstvo Očevo, a i nas
želi učiniti svojim svjedocima. U prvome poglavlju svojega Evanńelja sv. Marko donosi i
ovu rečenicu: I prońe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe
izgonio. (Mk 1,39).
Sv. Matej nam u svojem Evanńelju takońer govori kako je Isus mnoge oslobańao: I glas se o
njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i
patnja – opsjednute, mjesečare uzete – i on ih ozdravljaše( Mt 4,24). A uvečer mu doniješe
mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi ( Mt 8, 16).
Sv. Luka slično izvješćuje: O zalasku sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti i
dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su
izlazili i zlodusi vičući: «Ti si Sin Božji!» On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali
da je on Krist. (Lk 4,40-41). Nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su
mučili nečisti dusi ozdravljajahu. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga
izlazila iz njega i sve ozdravljala (Lk 6,18-19), i neke žene koje bijahu izliječene od zlih
duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam ńavola; (Lk,8,2).
Posebnu pozornost posvetit ćemo dvama slučajevima koji su vrlo karakteristični i donose
neke važne pojedinosti.
Zaustavimo se najprije kod opsjednutoga iz Geraze. Riječ je, naime, o najtežem obliku
potpunog ńavolskog opsjednuća. Opsjednuti pokazuje nadljudsku snagu. On čak kida lance. U
drugim primjerima opsjednuća nema takvih pojava. Nekada sotonsko zlo može izgledati kao
fizička bolest. To je primjer gluhonijemog ili zgrbljene žene. I danas se u opsjednutih osoba
očituju najrazličitije pojave.
Važno je zapaziti kako zloduh odgovara na pitanje o imenu: Legija mi je ime! Ima nas
mnogo! (Mk 5,9). To se i danas dogańa. Takońer je zanimljiva činjenica da Isus udovoljava
molbi zloduha da ih pošalje u svinje. I danas se dogańa da pri molitvi egzorcizma zao duh
moli egzorcista da ga pošalje ili opet da egzorcist to odredi. Važno je primijetiti da Isus
nikada ne zapovijeda nekome opsjednutome da šuti o svojemu oslobońenju, što obično čini
kada je riječ o ozdravljenju od neke bolesti.
Drugi je primjer onaj o ozdravljenju mladića kojega desetorica apostola nisu uspjela
osloboditi, dok je Isus bio s Petrom, Jakovom i Ivanom na brdu Tabor. Ovo je takońer vrlo
težak primjer opsjednuća. Demon muči dječaka, baca ga ne zemlju; on se koči; pjeni, škripi
zubima – tako da se čini da je epileptičar. Zloduh ga želi uništiti i zato ga baca sad u vodu a
sad u vatru. Opis donose sv. Luka (9,38-43) i sv. Marko (9,14-27).
Isus je postavio vrlo konkretno i znakovito pitanje: Koliko je vremena kako mu se to
dogańa? (Mk 9,21). Odgovor je bio: Od djetinjstva. Dakle, ovdje se očito želi naglasiti kako
nema osobne krivnje žrtve.
Isus postavlja i neke uvjete kako bi mladić bio oslobońen. Najprije traži vjeru od oca: Sve je
moguće onome koji vjeruje! ((Mk 9,23). A svojim začuńenim i razočaranim učenicima, zbog
njihova neuspjeha, poručuje:Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i
postom. (Mk 9,29). To znači da se neka oslobońenja od zloduha, koja su od posebne važnosti
i osobito teška, ne dogańaju automatski, nego od egzorciste, osim vjere, zahtijevaju
dugotrajnu molitvu i post.
Donosimo i neke bitne pojedinosti, koje bi bilo korisno zapaziti u Isusovim susretima s
đavlom u opsjednutim osobama:
zloduh može ući u čovjeka: Nakon zalogaja uńe u nj Sotona (Iv 13,27) – primjer Jude;
poslije oslobońenja zloduh se može vratiti i dovesti mnogo dugih, gorih duhova (Mk
12,43-45);
može izvoditi takva djela da zavede narod, kao što je to učinio Šimun čarobnjak (Dj
8,9 );
u nekim situacijama ima posebnu moć: Ovo je vaš čas i vlast tmina (Lk 22,53);
tu moć Sotona osobito pokazuje u posljednjim vremenima, što se može osobito dobro
vidjeti iz Isusovih eshatoloških govora i Apokalipse.
ZLODUH JE BIJESAN KADA GA SE RAZOTKRIVA I UDARA
Židovi i njihovi književnici i farizeji, bojeći se da narod ne počne veličati Isusa, govore: Po
poglavici ńavolskome izgoni ńavle! (Mt 9, 32-34). Sada vidimo da imaš zloduha! (Iv 8,52).
Belzebula ima, po poglavici ńavolskom izgoni ńavle(Mk 3,22). Isus će na sve pritužbe dati tri
odgovora:
U prvom odgovoru želi pokazati kako je takva optužba u sebi potpuno proturječna i
besmislena: Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne
može opstati... Ako je, dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego je
kraj (Mk 3,23-26).
Drugi je odgovor još snažniji. Isus želi svojim slušateljima protumačiti što se dogańa: Ako ja
po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje (Mt12,28): Sada će
knez ovoga svijeta biti izbačen (Iv 12,31).Knez ovoga svijeta je već osuńen (Iv 14,11).
U trećem odgovoru Isus pokazuje svoju potpunu nadmoć i potpuni poraz Sotone: Dokle god
jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dońe jači od njega,
svlada ga i otme mu svo njegovo oružje, u koje se uzdao, a plijen razdijeli...(Lk 11,21-22).
Knez ovoga svijeta ne može ništa protiv mene (Iv 14,20).
DJELOVANJE SOTONE DANAS
Već smo spomenuli kako su Sotona i njegovi otpali anńeli, iako odijeljeni od Boga, zadržali
svoju moć i svoj položaj (Vrhovništva, Vlasti, Moći; Gospodstva...) i kako se tom moći i
vlasti služe na zlo. Izmeńu prvoga Kristova dolaska na ovaj svijet i posljednjeg suda Sotona
nastoji pridobiti za sebe što više ljudi. Njegov je jedini cilj upropastiti i uništiti čovjeka. Sv.
Augustin će ustvrditi da, kad bi Sotona dobio dopuštenje od Boga, nitko od nas ne bi ostao
na životu. Tolika je okrutnost Sotone da bi nas svakoga progutao, kad nas Božja zaštita ne bi
štitila. Njemu se očito žuri. On zna da je pobijeńen i da ima malo vremena (Otk 12,12). Zato
kao očajnik nastoji što više ljudi pridobiti za sebe. Borba protiv moći mraka trajat će po riječi
Gospodnjoj sve do posljednjega dana (GS 37).
Sotona ne može izravno napasti Boga. Protiv njega se bori tako da svoju osvetljivu zlobu,
punu mržnje i zavisti, s ljubomorom iskaljuje na ljudima. I svaki se čovjek, bez iznimke, bori.
Naš je život ovdje na zemlji jedna trajna kušnja u kojoj se provjeravamo koliko smo vjerni
Bogu ili smo podlegli zasjedama vražjim. A na kraju života svima nam se pojavi pred
sudištem Kristovim, da svatko primi prema tome, koliko je dobra ili zla činio u svojemu tijelu
Očito je da se moć Sotone u pojedinim razdobljima ljudske povijesti jače ili slabije osjeća,
osobito na razini zajednice, a onda i u životu pojedinca. Tako mnogi povjesničari drže da je
propast rimskoga carstva bila prouzročena moralnom izopačenošću koja je bila zahvatila
cijelo društvo. O tome jasno svjedoči Sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima.
No, mnogi zapažaju kako se i današnji svijet osobito na Zapadu, nalazi na istoj razini. Zli
zavodi ljude materijalizmom, hedonizmom konzumizmom...obećavajući im raj na ovoj
zemlji. Nažalost, mnogi kršćani nisu prepoznali tragičnju laž i lukave zamke Zloga i tako
srljaju svakim danom sve dalje u njegov ledeni zagrljaj. Tome uvelike pridonose sredstva
društvenoga priopćavanja, koja često u službi zla i šire ozračje materijalizma, hedonizma,
konzumizma...Sotona danas posebno ističe kult seksa, snizujući čovjekovo tijelo na sredstvo
grijeha. To je rekli bismo, redovito djelovanje Sotone, koje nazivamo napastovanje na zlo.
Toga ima vrlo mnogo i u najrazličitijim oblicima.. Vrlo je raširena i otvorena i drska
propaganda raznih sotonskih sadržaja koji izravno i neizravno djeluju na čovjeka, razaraju
njegov život i odvode duše u propast.
Ondje gdje je potisnuta vjera, gdje se krnji čistoća, dopušta zločin i nepravednost, izazivaju
svańe koje uzrokuju rastave i nastaju nasilja, uvijek sudjeluje Sotona. Djelovanje Sotone i
njegovih pristaša obuhvaća cijeli svijet.
Tu su i neprestana napastovanja na oholost, uznositost, zavist na svim razinama i u svim
vrstama, na političkom, ekonomskom i diplomatskom području. Zato Isus kaže: Sav je svijet u
rukama zloga, i nitko mu ne može izbjeći, nego samo onaj tko se trudi živjeti s Isusom po
onim sredstvima koja nam on daje – sakramentima , molitvama, postovima, i sl. Jedino taj
može pobijediti Sotonu u ovome njegovom redovitom djelovanju i neće upasti njegova
izvanredna djelovanja
IZVANREDNA DJELOVANJA SOTONE
Potrebno se posebno osvrnuti na tzv. Izvanredno djelovanje Sotone, koje Bog očito
dopušta u nekim posebnim slučajevima.
1. Izravni fizički napadi od Sotone
Poznato je iz životopisa pojedinih velikih ljudi (primjerice sv. Ivana od Križa, svetoga
župnika Arhškog – Ivana Vianeyija ili nedavno proglašenoga svetim o. Pija iz Pitrelcine)
kako su na izvanredan način bili šikanirani od zloga duha. Opisuje kako ih je Sotona bičevao i
batinao.
Ima takońer dobih svetih duša koje se ozbiljno trude na putu savršenstva, a, s Božjim dopuštenjem
poput Joba, izložene su napadima Sotone. Te su im prouzročene patnje postale
sredstvom zadovoljštine, pročišćenja i posvećenja. One služe otkupljenju, jer se patnja, bez
obzira na to odakle potječe, pretvara u spasenje ako se prihvaće u vjeri i u velikodušnom duhu
žrtve.
No, važno je zapaziti da u svim ovakvim primjerima Sotona nije imao nutarnjeg utjecaja na
osobe i zato nije bilo potrebno nad takvim osobama moliti otkletvene molitve ili pak molitve
egzorcizma.
Takve osobe, od Boga izabrane, ostvaruju osobita poslanja i zato jer su potpuno posvećene
Božjim planovima postaju iznimna karizmatična sredstva za spasenje svijeta te zbog toga
ciljevi sotonskih napada izvanredne snage. Sotona ih napada izravno i uzrokuje im iznimno
velika trpljenja želeći im nametnuti strah i odvratiti ih od poslanja uz koje su prionuli. Istodobno
je u takvim situacijama prisutno i otajstvo Božje providnosti koja iz takvih stanja može
izvući veliko dobro. Bog dopušta Zloduhu izvanredno djelovanje na svete ljude kako bi još
jače došla do izražaja Božja snaga u njima.
2. đavolsko opsjednuće
To je najteži oblik sotonskoga djelovanja na čovjeka. Sotona u takvome slučaju potpuno
uzme u posjed čovjekovo tijelo, ali ne i dušu. Čovjek tada djeluje ili govori kako Sotona hoće.
U takvoj se situaciji dotični jednostavno ne može oprijeti Zloduhu i zato nije moralno
odgovoran za svoje riječi ni za svoje čine. Ovakvo je stanje popraćeno čudnim fenomenima:
opsjednuti zna početi govoriti nekim novim jezikom, pokazuje izvanrednu snagu, kida čak
željezne lance, otkriva skrivene stvari ili čak tuńe misli...Biblija nam donosi onaj poznati
slučaj iz Geraze koji smo već spomenuli.
Iskustvo pokazuje da se đavao može kod pojedinih osoba služiti njihovim tjelesnim moćima
kako hoće: može dignuti tijelo osobe i držati ga dugo u zraku, prenijeti je na bilo koje mjesto
posve lako i brzo, govoriti drevne i moderne jezike koje ta osoba ne poznaje, recitirati
napamet odlomke iz knjiga koje nije nikada čitala, modificirati fizičke funkcije tijela
(probavu, izlučivanja sekreta, krvotok, disanje...)
Osoba znade zauzimati najrazličitije položaje, može lako učiti pokrete najvještijih akrobata,
hodati i trčati zatvorenih očiju, izbjegavajući svaku zapreku, može čak izvrsno svirati, slikati i
činiti druge aktivnosti koje nikada nije učila, izvikivati vrlo oštre glasove, prepoznavati stvati
iz prošlosti koje su osobni skrivene, čitati tuńe misli i činiti druga čudnovata djela.
Ovdje treba reči kako se u praksi može susreti mnoštvo različitih ńavolskih opsjednuća, koja
se meńusobno razlikuju po težini, intenzitetu i simptomima. I zato nije dobro uzeti jedan
primjer pa po njemu prosuńivati sve slučajeve. Ipak, treba reći da su slučajevi potpunoga
ńavolskog opsjednuća rijetki, no sigurno ih i danas ima. Karakteristično je kod ovakvoga
djelovanja Zloduha da opsjenuti energično odbacuje psovke. No, ovdje je vrlo važno
napomenuti kako je nužan stalan oprez, jer se Zloduh zna vrlo često pretvarati kako bi
zavarao i skrenuo pozornost na nevažno.
Uz opsjednute osobe često su vezana ubojstva i samoubojstva.
3. đavolska zlostavljanja
Pod ovim podrazumijevamo najrazličitije poteškoće koje mogu imati pojedine osobe, a
izazvane su djelovanjem Zloduha. Tu pripadaju razne smetnje i bolesti, od onih manje teških
pa do vrlo teških, koje mogu prijeći čak u opsjednuće. U takvim se slučajevima može dogoditi
da osoba izgubi svijest ili počne činiti djela ili izgovarati neke riječi za koje nije odgovorna.
Navest ćemo samo neke primjere koje nam donosi Biblija kako bismo bolje shvatili ovakvo
djelovanje. U Starome Zavjetu imamo slučaj pravednoga Joba koji nije bio opsjednut od
Sotone, ali je bio od njega teško udaren bolešću, u djeci i u svojemu materijalnome posjedu. U
Novome Zavjetu karakterističan je slučaj zgrbljene žene te slučaj gluhonijemoga, koje je Isus
oslobodio: oni nisu bili pod potpunim opsjednućem đavla, ali je njegova prisutnost kod njih
izazivala teške fizičke smetnje. Spomenima i slučaj sv. Pavla, koji očito nije bio pod utjecaje
Sotone, ali kako sam donosi, Zli ga je trajno mučio: I da se zbog uzvišenosti objava ne bih
uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anńeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim (2 Kor 12,7).
Već smo spomenuli kako su ńavolska opsjednuća vrlo rijetka pojava. No, svećenici u svojoj
pastoralnoj praksi vrlo često susreću mnoštvo pojedinaca koje Sotona muči udarajući na
njihovo zdravlje, stvartajući probleme na području njihovih materijalnih dobara, uzrokujući
blokade u njihovim aktivnostima, kao i izazivajući pomutnju u osjećajima. Svećenik se u svojoj
pastoralnoj praksi svakodnevno suočava s ovakvim ili sličnim pojavama i nańe se u vrlo
nezahvalnoj situaciji kada mora ustvrditi koji je zlokobni uzrok ovakvim pojavama. Drugim
riječima, svećenik često mora razlučiti radi li se o sotonskome uzroku ili ne, i kako ga
ukloniti.
Radi procjene situacije svećenik uvijek mora imati pred očima činjenicu da je svatko slučaj
za sebe, da postoji velika razlika u simptomima te da postoji takońer i cijeli spektar razlika u
težini sotonskih smetnja. Oblici molgu biti vrlo različiti: napad na zdravlje, poteškoće i
blokade u poslu poremećaj na području čovjekovih osjećaja, ozbiljno narušavanje
meńuljudskih odnosa, jaka srdžba bez razloga, povlačenja i često potpuna izolacija od
okoline, suicidne misli...
Ako se ńavolska zlostavljanja ne izliječe odmah, po sredstvima koja nam je Gospodin dao,
ona se ustrajno nastavljaju, postaju prave i istinske ńavolske opsesije, koje svode čovjeka na
gotovo životinjsko stanje, razaraju njegov neurovegetativni sustav, san i apetit se gube, a najčešće
osoba trajno sve više psihofizički propada.
Spomenuo bih neke primjere osoba koje se trajno kreću po bolnicama i raznim kliničkim
odjelima, ali bez uspjeha. U takvim slučajevima svi specijalisti tvrde kako se pacijent stvarno
nalazi u posljednjem stupnju bolesti, ali «klinički» ne nalaze ništa. Bolesnik stvatno propada
psihički i fiziološki, nikako ne može spavati i trpi od anoreksije (pomanjkanja apetita, gańenje
pred jelom) s trajnim i vrlo snažnim glavoboljama, s neprestanim krvavim proljevima, sa
smanjenjem moći gledanja i slušanja (vidi opsjednutoga, gluhonijemoga iz Evanńelj, koji je
odmah mogao čuti i govoriti čim ga je Isus oslobodio od Sotone).
4. đavolske opsesije
U osoba koje imaju ovakve smetnje često se mogu uočiti opsesivne misli, koje su u biti
besmislene, ali koje se nikako ne mogu osloboditi. Takva osoba doživljava u sebi podvojnost.
Njezina je volja, doduše, slobodna, ali je u velikoj mjeri pod pritiskom opsjesivnih,
prisilnih misli. Riječ je o neočekivanim napadima. Ti se napadi uvijek ponavljaju, u vrlo
dugom vremenskom razdoblju. Zbog opsesivnih misli udarena osoba živi u trajnom stanju
iscrpljenosti, očaja depresije i s napastima na samoubojstvo. Opsesivne misli tada gotovo
redovito utječu i na snove.
Kada se pojave ovakvi problemi, ljudi redovito drže kako takvi fenomeni pripadaju području
psihijatrije. Posve razumljivo! No, ima slučajeva u kojima psihijatrija, neurologija,
psihologija ni parapsihologija ne mogu protumačiti te fenomene, jer predmeti analize izmiču
aparatima i provjeri. To nedvojbeno upućuje na sotonsko djelovanje i njegovu prisutnost. A tu
je znanost bespomoćna. Ovo uočiti i moći ispravno razlikovati može se samo Božjom milošću
s kojom svećenik surańuje u intenzivnoj molitvi i dugotrajnoj praksi.
5. đavolsko uznemirivanje
Ovdje se ne misli na sotonsko djelovanje izravno na čovjeka. Riječ je o ńavolskome uznemirivanju
koje se očituje na pojedinim mjestima – primjerice, kućama, uredima, trgovinama,
poljima... kao i na različitim predmetima – krevetima, jastucima, lutkama, automobilima i sl.,
a takońer i na pojedinim životinjama. Poznat su razni šumovi u pojedinim prostorijama, u
svako doba dana i noći; sa svjetlima koja se pojavljuju neovisno o električnom ili danjem
svjetlu; sa zvukovima i posve nepoznatim pjesmama; odnošenjem predmeta ili prevrtanjem
namještaja i stolica; s madracima koji se pretvaraju u prave krevete od trnja i čavala; s
tanjurima, bocama i čašama koje se, iz nerazumljivih razloga, razbijaju na komade, a da ih
nitko nije dirnuo; s vratima i prozorima koji se najednom otvaraju ili zatvaraju, iako su bili
dobro zatvoreni i bez ikakva utjecja vjetra; sa slavinama iz kojih satima teče krv umjesto vode
itd.Cijele obitelji mjesecima ne mogu spavati zbog takvih ńavolskih uznemirivanja prostora i
neobjašnjivo obolijevaju zbog užasnih strahova i zastrašivanja jer se živci kidaju, javljaju se
posve neobične bolesti sa snažnim bolovima koji se pri kliničkoj i psihijatrijskoj analizi ne
pokazuju na aparatima.
Sve to mogu izgledati izmišljene pričice, ali egzorcisti, koji se često susreću s ovakvim
slučajevima, donese nepobitne činjenice na temelju svojih iskustava.
Orgien u svojim spisima spominje kako su se u ovakvim i sličnim slučajevima već od prvih
stoljeća kršćanstva provodili egzorcizmi.
6. Potčinjenost đavlu
Pod ovim se izrazom misli na čovjekov osobni svojevoljni čin kojim netko sklapa ugovor s
đavlom. Poznato je i sklapanje saveza sa Sotonom u krvi. Užasne i ogavne scene dogańaju se
u tzv. crnim misama. I to se danas širi, još uvijek tajno, ali je već vrlo prisutno i u našim
gradovima.
NA KOJE NAČINE ČOVJEK UPADA U
IZVANREDNA đAVOLSKA DJELOVANJA
Za svaku je osobu vrlo važno otkriti na koji se način može upasti u ova izvanredna ńavolska
djelovanja. Ako to dobro uočimo, onda ćemo moći razumjeti što bi trebalo učiniti u preventivi
, tj. u sprječavanju zaplitanja u odreńeno ńavolsko područje, a što će opet, biti vrlo važno
glede oslobońenja ukoliko je netko već upao. Ovdje ćemo navesti četiri glavna uzroka:
1. Po Božjem dopuštenju
Naime, ništa se u svjetskim zbivanjima, kao ni u životu svakoga pojedinca, ne dogańa
slučajno, tj. bez Božjega dopuštenja. Sve je pod njegovim nadzorom: Ali ni vlas vam s glave
neće propasti (Lk 21,18). A budući da nam je Bog dao slobodu, on dopušta zlo, ali ga nikada
ne želi. No ako i dopusti zlo, on iz zla izvlači dobro, okreće ga na dobro. Sotona, budući da je
prvotno Božje stvorenje kao i svi ostali, makar je čisti duh, nikada ništa ne može bez Božjega
dopuštenja, koje mu Bog daje, ponekad da nas kazni, ponekad da iskuša našu vjernost Bogu,
po nekad da u nama razbudi istinsku vjeru koju smo izgubili svjetovnim životom. Bog može
dopustiti Sotoni da nas napada i muči, ali nam uvijek daje sve milosti da mu se možemo
oprijeti. U svetome pismu Bog nam govori: Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je
moći da budeš vjeran. (Sir 15,15). Na taj nam način daje da iz kušnje izvučemo za sebe
krjepost, odnosno da je vježbamo u poniznosti, strpljivosti, mrtvljenju...
Zašto Bog, koji je beskrajno veći i moćniji od Sotone, ne spriječi njegovo djelovanje i zašto
ga ne zatvori u pakao? Bog nikada svojim stvorovima ne oduzima nezaslužene darove. Mi ih
sami možemo izgubiti. Tako ni milost, koju su nekoć izgubili nevjerni anńeli i zatim ljudi
zbog zloporabe slobodne volje. Prirodne nadarenosti ostaju sačuvane, unatoč grijehu. Bog
svojom tajanstvenom providnošću usmjerava zlo na dobro. I Sotona će jednoga dana morati
priznati kako je stalno služio Bogu. Napasti kojima đavao navodi čovjeka često služe da bi
čovjeka učinile opreznijim, revnijim u molitvi te ga približile Bogu. Bog dopušta da čovjek
padne kako bi čovjek spoznao svoju grješnosti i ništavnost, ali se čovjek ne smije na tome
zadržavati, nego se mora kajati, jer je uvrijedio neizmjernu ljubav i Dobrotu, mora zamrziti
grijeh, odreći ga se i boriti se; i tada milost Božja silazi na dušu i uzdiže je k sebi.
Sotona će, nesposoban činiti dobro, na sudnjem danu morati priznati kako je radio za Božju
slavu, kako je dao velik prilog za spas, a time i za proslavu mnogih svetaca, mučenika,
djevica i blaženih slavljenika u Nebu.
Tako u životu nekih osoba Bog može dopustiti djelovanje Zloga kako bi kod njih podigao
velike duhovne plodove, Zlo je tu imalo svoj cilj, ali Bog je zlo poništio kako bi se ostvario
Njegov cilj. Ovo je osobito vidljivo kod karizmatskih osoba, koje Bog posebno odabire za
svoju službu, kojima daje mnoge darove (karizme), ali često dopušta da ih snańu teške patnje i
izvanredni križevi. Čovjek naših dana, kojega je blagopokoji Sv. Otac Ivan Pavao II. nedavno
proglasio svetim, o Pijo, kroz punih 50 godina ponudio je teške probadajuće bolove. Nosio je
na tijelu stigme, tj. rane, kakve je imao i naš Gospodin Isus. No, nikome nije padalo na pamet
da bi se počeo moliti za o. Pija da mu Bog skine te rane. To je bio posebni Božji zahvat koji je
očito imao više ciljeve. Dakako da Sotoni nije bilo u interesu da o. Pijo nosi na tijelu stigme
(iako može biti takova slučaj da sam đavao može proizvesti takve čudesne pojave i zavoditi
ljude lažnim misticima).
Imamo za ovo primjer i u Bibliji. Glasoviti patnik Job bio je udaren mnogim mukama i
nevoljama i naposljetku najstrašnijom bolešće te je bez dvojbe osoba koja je u ljudskoj
povijesti bila najviše napastovana. Knjiga Jobova to ovako opisuje:Jednoga dana dońu sinovi
Božji da stanu pred Gospodina, a meńu njima pristupi i Satan. Gospodin tad upita Satana:
«Odakle dolaziš?» «Evo pońoh zemljom i obińoh je», odgovori on. Nato će Gospodin: «Nisi li
zapazio slugu mojega Joba?» Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i
pravedan, boji se Boga i kloni se zla!» A Satan odgovori Gospodinu: «Zar nisi ogradio njega,
kuću mi i sav posjed njegov? Blagoslovio si djela njegovih ruku, stoka mu se namnožila po
zemlji. Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti! Nek ti bude!» Reče
Gospodin Satanu: «Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.»
I Satan ode ispred lica Gospodnjega (Job 1,6-12)
Ovdje se jasno vidi kako je Gospodin dopustio Sotoni da iskuša vjernoga Božjega slugu
Joba. Tada mu je Sotona uništio sve što je posjedovao: zemlju, kuće, stoku, pa čak i sinove i
kćeri. No, u svim tim iskušenjima Job ostaje potpuno smiren i govori: Gol izińoh iz krila
majčina, gol ću se onamo i vratiti. Gospodin dao, Gospodin oduzeo! Blagoslovljene ime
Gospodnje! Uza sve to nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio. (Job 1, 21-
22).
Tada slijedi drugo Božje dopuštenje: Jenoga dana dońu opet sinovi Božji da stanu pred
Gospodina, a meńu njima pristupi i Satan. Gospodin tada upita Satana: «Odakle dolaziš?»
«Evo pońoh zemljom i obińoh je», odgovori on. Nato će Gospodin: «Nisi li zapazio slugu
mojega Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga
i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim» A
Satan odvrati: «Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. Ali pruži ruku, dotakni se
kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti! Nek ti bude!» Reče Gospodin Satanu: « U tvojoj je
ruci; Život mu samo sačuvaj!» I Satan ode ispred lica Gospodnjega. On udari Joba zlim
prištem od tabana do tjemena... Tada mu njegova žena reče: «Zar si još nepostojan u neporočnosti?
Prokuni Boga i umri!» Job joj odgovori: «Brbljaš kao luńakinja! Kad od Boga
primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo.» U svemu tome Job nije sagriješio svojim
usnama. (Job 2, 1-10)
Sotona, kojemu je Bog dopustio da kuša Joba, najprije je počeo od njegovih materijalnih
dobara, od svega što je posjedovao, pa do onoga najosobnijega, do njegova tijela. U svemu
tome Gospodin mu je poštedio život. Sve nevolje i kušnje nisu slomile Joba. Naprotiv, on,
prolazeći kroz sve to, još više raste u vjeri i u potpunom oslanjanju na Boga. Sotonske kušnje
kroz koje je Job morao proći pomogle su mu da iz njih izińe potpuno obnovljen na čudesan
način.
I Gospodin vrati Joba u prijašnje stanje, jer se založio za svoje prijatelje, pa mu je
udovostručio ono što je posjedovao. Tada se vratiše Jobu sva njegova braća i sve njegove
sestre, i svi prijašnji znanci, te su jeli s njim kruh u njegovoj kućui, žaleći ga i tješeći zbog
svih nevolja što ih Gosodin bijaše na nj poslao. Svaki mu darovao po jedan srebrenik i po
jedan zlatan prsten. Gospodin blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago
mu je brojilo četrnaest tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova i volova i tisuću magaric
Imao je sedam sinova i tri kćeri... Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina, i
vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtoga koljena Potom umrije Job, star, nauživši se
života. (Job 42, 10-17).
Proučavajući Bibliju uočit ćemo da Bog često stavlja svoje izabranike na kušnju. Sv. Jakov u
svojoj poslanici piše: Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje,
znajući da kušnja vaše vjere stvara postojanost. Samo neka ta postojanot urodi savršenim
djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostataka!...Neka nitko, kad je napastovan
ne kaže: Bog me napastuje. Bog naime ne može napastovati zlo, a ni sam nikoga ne
napastuje...(Jak 1, 2.13). A sv. Pavao piše:...Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani
preko vaših sila, nego će vam s napastima takońer dati put izlaska i snagu da ih podnesete.
(2 Kor 10,13).
Iz do sada rečenoga možemo zaključiti kako Bog ponekad dopušta zlo da bi iz njega izvukao
dobro. Takve kušnje nisu još po sebi zlo. Bog, naime, i po krivim crtama piše pravo, ukoliko
se čovjek u njega pouzdaje, on i zlo okreće na dobro.
2. Okorjelost u grijehu
Ovdje kao primjer iz Svetog pisma možemo navesti Judu, koji je na Isusove opetovane
pozive ostao tvrd, ogrezao u zlu, sve do samoubojstva.
Osobitu okorjelost u grijehu vidimo na području seksualnih perverzija, kojih danas ima sve
više, zatim u raznim vrstama nasilja, alkoholu, drogi okorjeloj mržnji i nepraštanju, u psovki.
Iznimno su teški zločini pobačaja, nevjernosti u brakovima, zbog kojih se sve češće dogańaju
rastave, a zbog njih tada trpi velik broj osoba.
3. Trpljenja od uroka (čaranja)
Kod ovoga sotonskoga djelovanja čovjek nema na sebi krivnje. No, grijeh čini onaj tko čini
uroke i onaj tko ih naručuje za neku osobu. Ovo je vrlo sklisko područnje i moguće su mnoge
prijevare. Zato treba biti vrlo oprezan zbog mogućih podvala, nastranosi, sugestija i slično.
No svakako postoje načini po kojima se djelovanjem Sotone mogu drugima činiti uroci; kao,
primjerice, raznim činima, vezivanjem, zlim okom, proklinjanjem itd. Neshvatljivo je da
postoje meńu svećenicima oni koje ne vjeruju u uroke. Kako se onda mogu učinkovito boriti
za svoje vjernike koji su pogońeni takvim zlima?
Postoje oni koji se čude kako Bog može dopustiti takva zla. Čovjek se svojom slobodom
može služiti za dobro, ali i za zlo. Može pomagati drugima, a može im i štetiti, i to često na
nepravedne i nasilne načine. Primjerice, čovjek može platiti ubojicu da ubije neku osobu.
Jednako tako čovjek može platiti nekom čarobnjaku ili vračari da napravi čaroliju protiv neke
osobe. No, Bog je beskrajna ljubav i želi spasenje svakome čovjeku. U svojoj dobroti potiče
svakoga posebno da ljubi, prašta i veseli se tuńemu dobru. Ali, Zli ne miruje. U čovjekovu
psihu ubacuje misli osude, osvete i mržnje. I, što se dogańa? Čovjek koji ne moli, koji
intenzivno ne živi svoju povezanost s Bogom, koji nije u milosti Božjoj, koji je prepušten sam
sebi, teško se može vlstitim snagama suprostaviti Zlome. Nažalost, Zli ga svlada i čovjek
počinje činiti ono što Bog zabranjuje. A Gospodin sve čini kako bi čovjeka potaknuo na
obraćenje.
Ipak, treba znati, u svemu tome Bog poštuje ljudsku odluku. Čovjeka je stvorio slobodna i
želi do kraja ispoštovati njegovu slobodu. Bog želi da mu se čovjek sam, potpuno slobodno i
odgovorno, vrati.
Glede toga možemo reči da Bog pripušta zlo, ali nikada ne ostavlja čovjeka bez dostatno
pomoći kako bi se, Božjom snagom, mogao suprotstaviti Zlome.
4. Odloženje na mjesta ili k osobama koje vračaju
Ovdje čemo navesti najtipičpnije i najučestalije načine koje danas susrećemo, primjerice,
aktivno sudjelovanje ili samo pasivnu nazočnost spiritističkim seansama na kojima se
prizivanju duhovi, bavljenje različitim magijskim praksama – bilo crnom bili bijelom
magijom, odlaženje raznim vračarima, čarobnjacima, vidovnjacima, nadriiscjeliteljima,
bioenergitičarima radioestezistima, onima koji gataju – na karte (osobito tarot karte), na dlan,
na krstale, na kavu, na visak, na rašlje, astrologije, horoskopi, zatim odlaženje osobama koje
se bave i prakticiraju okultizam. Ovdje pripada i sudjelojvanje u sotonskim sektama ili
sotonskim obredima, koji imaju vrhunac u takozvanim «crnim misama». Nažalost, danas su
sva sredstva društvenoga priopćavanja prepuna uprao ovakvih sličnih ponuda.
U kino-dvoranama i na televizijskim ekranima danomice nam se serviraju porno filmovi,
filmori strave, užasa i nasilja, stalno se propagira rock glazba, koja kulminira u sotonskom
rocku i koja danas ima svoje crkvene sama na stadionima i raznim livadama, nego i u gotovo
svim diskotekama.
Sve ove i ovima slične prakse u stalnom su porastu. I, možemo zaključiti: što se više
magijske prakse i praznovjerje šire, to vjera proporcionalno sve više pada. Teška je ali istinita
tvrdnja kako velika većina crkvenih osoba ne čini ništa da se tome suprotstavi. Potrebno je o
tome u našim crkvama znalački i kompetentno govoriti i poučavati vjernike, posebno mlańu
populaciju koja iz neznanja i neupućenosti danomice srlja u sotonsko područje, iz kojega je
onda vrlo teško naći izlaz. I zato su danas sve ńavolske smetnje mnogo raširenije meńu
mladima nego koje desetljeće prije...
ZAŠTO BOG DOPUŠTA DJELOVANJE
ZLOGA DUHA
Vrlo često, u razgovorima, pojedine osobe koje dolaze tražiti oslobońenje od svojih
problema, postavljaju ova i slična pitanja: Zašto to Bog dopušta? Zašto dopušta da zao duh
ruši moju obitelj? Zašto dopušta takve tragedije u našoj obitelji? Zašto ova kušnja ili ovo zlo?
Na ova i slična pitanja nije moguće dati jedinstven odgovor. Postoji više razloga. Možemo ih
podijeliti u tri vrste: 1. Kazna za grijehe, 2, Bog nas želi potaknuti na opraštanje, 3. Bog nas
po tim kušnjama želi osposobiti da budemo stalno budni i jaki u vjeri i pouzdanju u njega.
1. Kazna za grijeh
Čovjek redovito ne upada odjednom u grijeh. Najčešće to biva tako da počne zanemarivati
dnevne molitve. Posljedica toga jest mlitavost i mlakavost u vjerskome životu. Slijedi, zatim
zanemarivanje redovitoga dolaženja nedjeljom na Sv. misu, sve rijeńa Sv. ispovijed i Sv.
pričest, obezvrjeńivanje raznih vjerskih pobožnosti.
No kada čovjek zanemari i počne propuštati ona sredstva koja hrane, vjeru, a koja Gospodin
daje preko svoje Crkve svojim vjernicima, tada se neprimjetno, na vrlo lukav način, počne u
čovjeka uvlačiti praznovjerje. Naime, kada čovjek više ne vjeruje u pravoga Boga, sve više
upada u vjersku indiferentnost i počinje odbacivati svaki oblik religioznosti. Zahvaća ga sve
više duh ovoga današnjeg racionalizma, koji čovjeka uvjerava da ljudski razum ima riješenja
za sve probleme i da će moderna znanosti sve riješiti i da zato čovjeku nije potreban Bog. A
kada čovjek odbacuje Boga koji je Apsolutno biće tada zapravo sebe podiže na razinu
apsolutnog bića, uvjeravajući sebe kako mu je sve moguće. Znači, sebe pravi bogom
(teoretski ateizam), bilo da živi i da se ponaša kao da Boga nema i da mu nije u životu
potreban (praktični ateizam).
Tu sada čovjek upada u neizbježnu životnu varku, koju mu Zli vrlo vješto nudi: klanjanje
krivim Bogovima idolima. Čovjek se, umjesto Bogu, počinje klanjati novcu, materijalnom
bogatstvu i sve u životu podreńuje tome. Nekoga zarobi želja za ugledom, čašću,
karijerizmom i tada ne preza ni pred čim kako bi to u životu ostvario. Nekima opet u životu
postanu idoli razni sportaši, političari, glumci i tome slično.
Kada čovjek odbaci Boga, tada najčešće sebe stavlja na njegovo mjesto i tako se u njega
uvlači sebeljublje, egoizam, a iz toga se životnoga stajališta rańaju razne nepravde, prijevare,
ogovaranja, klevetanja, uvrede mržnja, zavist, ljubomora... Čovjek tada počinje drugoga držati
svojim neprijateljem koji ugrožava njegov život. Takvo stajalište ima utjecaja ne samo na
meńuljudske odnose, nego su u tome korijenu uzroci bezbrojnim političkim spletkama i
zločinima, tolikim socijalnim nepravdama u društvu, iskorištavanju večine ljudi na račun
golema bogatstva pojedinaca koji bezskrupulozno iskorištavaju druge.
Iz ovakvih se životnih stajališta vrlo lako upada u potpun relativizam. U životu ništa nije
sveto, sve je dopušteno u ime lažne slobode koja u svojoj oholosti i nadutosti ne poznaje Božji
autoritet i njegove zapovijedi. U takvome svjetonazoru ruše se sva moralna načela i, dosljedno
tome, sve je dopušteno, šire se razne moralne i religijske zablude i vrlo se lako upadne u
grijeh protiv Duha Svetoga; naime, protivljenje očitoj istini.
Nažalost, taj se duh krive moralne slobode, jedne opće smetenosti i nesigurnosti uvlači i u
Crkvu, čemu znaju doprinositi i razni krivi, nazovi teolozi, koji svojim dvosmislenim teorijam
smućuju jednostavne kršćane.
I zatim, danas se sve češće pojavljuje i ono najnegativnije stajalište prema Bogu, a to je
sotonizamn. Sotona želi sve više uspostaviti svoje kraljevstvo u ovome našemu vremenu. On
je sve tako zamislio i isplanirao da on vlada u intgeligenciji, pamćenju, volji, u željama i
djelima svojih sljedbenikal I, nažalost, ima sve više poklonika.
Ako sve ove činjenice imamo na umu, tada će nam biti shvatljivo kako Gospodin dopušta da
osobe koje su napustile Boga i u životu se okrenule od njega budu opsjednute ili posjednute
od đavla, kojega su sami u svojoj slobodi izabrali za svojega «boga». Jer, samo će ih takvo
ponižavajuće stanje moći opomenuti i dovesti na pravi put. I mnogima upravo to jest put
osvješćenja i susreta, tj obraćenjem. Mnogo ih je koji upravo na takav način nalaze Boga i
postaju uvjereni vjernici. Naš narod to zna lijepo izreći: nije svako zlo za zlo!
2. Bog nas želi potaknuti na praštanje
Kroz svoju dugogodišnju praksu, u vrlo mnogo slučajeva, kod osoba u kojih se
nedvosmisleno moglo uočiti djelovanje Zloga, u razgovoru sam mogao otkriti da Sotona ima
snažnu moć nad čovjekom, a ponekad i nad cijelom obitelji, zbog mržnje i nepraštanja.
Možda je moja prosudba preoštra, ali iz iskustva znam da su rijetke obitelji koje imaju dobre i
sreńene odnose sa svim ljudima. Naprotiv, vrlo je mmnogo onih čiji su odnosi poremećeni,
najčešće zbog imovinskih odnosa, i to u najbližim rodbinskim vezama, kao, primjerice,
roditelji i djeca, braća i sestre, rońaci ili, opet, najbliži susjedi.
U drugim su se slučajevima meńusobni odnosi poremetili zbog neke uvrede ili neke
nepravde koja je nanesena nekoj osobi ili cijeloj obitelji. Često uzrok znaju biti svańe i
nepopustljivost u ljubomori i zavisti ili neko natjecanje i suparništvo tko će više imati ili tko
će biti utjecajniji u društvu.
Sotona je vrlo lukav i dobro poznaje čovjekovu narav, koja je narušena prvim grijehom. On
znade prepoznati u ljudima osjetljive i slabe strane njihova karaktera i vrlo zavodljivo
probuditi u čovjeku njegov ponos, osjećaje nepopustljivosti, mržnje i osvete, koji tada imaju
za posljedicu dugogodišnje poremećaje odnosa meńu ljudima.
Jasno je: gdje su svańa, mržnja, nepopustljivost i nepraštanje, tu nema Boga. Jer: Bog je
ljubav. U takvim se situacijama čovjek i nesvjesno otvara zlu; dakle, Sotoni. Tada on vlada,
jer su mu ljudi otvorili prostor za njegove manipulacije. Malo je ljudi koji upravo ovome
prepoznaju zamke Zloga, a onda , dakako, ni ne vide mogućnost oslobońenja.
Kada čovjek u životu otvori vrata Zlome, tada Zli počinje njime vladati i tada znaju nastati, u
životima ljudi i pojedinih obitelji, nesagledive posljedice koje ih pritišću i opterećuju, tako da
ljudi imaju osjećaj da su u začaranom krugu iz kojega ne vide izlaz.
U susretima s osobama kod kojih je temeljni problem mržnja, ili čak osveta, nastojim
ljudima posvijestiti da njihovi problemi bitno proizlaze i imju korijena u nepraštanju i nema
oslobońenja ni bilo kakva napretka dok ne dońe do pomirenja.
Na Petrovo pitanje Isusu: Koliko puta da oprostim svome bratu? Sedam puta?, Isus mu
odgovara: Sedamdeset puta sedam. Drugim riječima; uvijek. Čovjek je velik u praštanju.
Prvo je potrebno da čovjek oprosti u srcu. A zatim uz pomoć Božju, pružiti ruku pomirenja i
jednostavno zaboraviti i ne vraćati se više na ono što nas udaljava jedne od drugih i što je bilo
uzrokom naših svańa. Tada je potrebno početi graditi meńusobne odnose na ljubavi i
meńusobnom pomirenju. Kad se to dogodi, po djelovanju Božje milosti, tada Zli mora uzmaknuti
i napustiti prostore u kojima je on često niz godina vladao i zavodio ljude svojim
perfidnim djelovanjem. Takve osobe tada redovito dožive snažno Božje djelovanje, promjenu
život, temeljito obraćenje i novi život u vjeri.
3. Budnost u vjeri
Uvijek kad popustimo u vjeri, kada nas zahvati duhovna mlitavost, tada se, dakako, i naša
budnost smanji i opet otvaramo prostor Zlome. A on nas tu uvijek čeka. Njegov način djelovanja
očituje se u podmuklosti kojom želi izokrenuti čovjekov način gledanja, da zlo vidi kao
dobro. To nazivamo njegovim napastovanjem. Za to imamo više primjera u Evanńeljima.
Isus je jednom zgodom rekao svojim apostolima: Svi ćete se vi sablazniti nada mnom (Mk
14,27). Oni su to zaboravili. Očito je, da su bili budni i da su stalno imali na pameti tu Isusovu
opomenu, ne bi bili napustili Isusa kada su ga Židovi uhitili. Bili bi nedvojbeno prisutni u
svim trenutcima njegove muke i smrti. No, Evanńelje nas izvješćuje: Svi su pobjegli. (Mk
14,59) i ostavili Isusa samoga.
Isus je takońer upozorio svoje učenike: Jedan će me od vas izdati (Iv 13, 21). Juda je
vjerojatno osjetio u sebi da se ta riječ odnosi na njega. Da je bio budan i jak u vjeri, sigurno ne
bi izdao svojega Učitelja. U Evanńelju stoji zapisano: U njega je ušao Sotona (Iv 13, 27) i, jer
nije bio budan i budući da je posustao u vjeri, izgubio je osjećaj moralnoga rasuńivanja i izdao
Židovima Isusa za trideset srebrnjaka.
Evanńelje nam donosi i onu zgodu, koju smo već spomenuli, kad je Isus upozorio učenike:
Svi ćete se vi sablazniti nada mnom! (Mk 14, 27). Tada je Petar rekao Isusu: Ako se svi sablaz
ne ja neću (Mk 14,29). Isus mu je rekao: Prije nego pjetao zapjeva, tri puta ćeš me zatajiti
(Mk 14, 30). I doista se to obistinilo kada su Isusa svezana doveli u dvor velikoga svećenika.
Pred slugama i sluškinjama, u strahu za svoj goli život, Petar je tri puta zatajio svojega
Učitelja ponavljajući: Ne znam toga čovjeka (Mk 14, 71). Da je Petar bio budan i jak u vjeri,
upozoren od svojega Učitelja, sigurno ne bi bio ušao u prigodu grijeha, ne bi se bio izložio
opasnosti da ga prepoznaju i da kukavički zaniječe svojega Učitelja.
I zato je poslije u svojoj Poslanici, poučen vlastitim iskustvom, dao pouku svima nama:
Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre.
Oprite mu se čvrsti u vjeri.(1 Pt 5,8)
SOTONA I NJEGOVE ZAMKE
Sotona «dariva» svoje sluge
Ima osoba koje se same predaju Sotoni. Tada on postaje njihov Gospodar. Te osobe sklapaju
savez s đavlom, tako da mu se potpuno predaju i izručuju. Taj savez sklapaju tako da
oponašaju obred krštenja vlastitom krvlju u ime Sotone. Dakako da te osobe potpadnu pod
izravan utjecaj Sotone tako da on postaje njihov gospodar i oni tada, u njegovo ime, provode
crnu magiju i često postaju članovima sotonskih sekta, koje se danas, nažalost, sve više šire.
Sotona svoje «dariva» vrlo izazovnim, ali otrovnim darovima. Tako se zna dogoditi da neke
njegove sluge imaju moć predvińanja budućnosti ili da znaju ljudima pogoditi do u tančine
njihovu prošlost. Neki opet dobivaju razne poruke pa mogu ispisivati duge stranice teksta.
Neki dobiju moć vidovitosti, čitanja misli, čitanja srdaca i života bilo živih bilo pokojnih
osoba. Na taj način Sotona baca svoje blato na prave Kristove proroke, na vjerodostojne
vidioce i primatelje poruka od Isusa, Marije i svetaca. Jer, imitirajući Božja djela
Djelovanje Duha Svetoga, Zli nastoji unijeti pomutnju kako se ljudi ne bi snašli tko je pravi a
tko lažni prorok.
Tu je vrlo važno duhovno iskustvo i dar razlučivanja duhova da bi se moglo razlikovati
istinite od neistinitih izvanrednih znakova. Jedan popis takvih znakova, daje primjerce o.
Antonio Rogo Marin OP u svojoj knjizi «Teologija Kršćanskog savršenstva» (Teologia della
Perfezione Cristiana, Ed. Paoline, na str. 1602), pod naslovom «Što zli može učiniti Božjim
dopuštenjem». Evo popisa koji on donosi: 1.uzrokovati fizičke i duhovne vizualne i slušne
privide; 2. uzrokovati lažne ekstaze; 3.činiti da tijelo svijetli i da se u srcu osjeća velika
toplina; 4. stvarati osjetilne miline; 5. liječiti neobične bolesti prouzročene djelovanjem
zloduha, pa i trenutačno; 6. uzrokovati stigme i druge tjelesne i osjetilne mistične pojave kao
što su miomirisi i slično.
Ovdje možemo dodati i pojave koje se vrlo često dogańaju u novije vrijeme; neobični zvučni
zapisi, neobične pojave zabilježene na fotografijama (kad nije riječ o retuširanim
fotografijama), automatsko pisanje, što je najčešće povezano s tkz. Duhom vodičem. đavao i
okultisti meńu svim svecim najviše imitiraju i mistificiraju o. Pija. Osobe koje su fanatično
posvećene o. Piju traže kako će dobiti stigme, kako steći sposobnosti bilokacije i slično, sve
kako bi ga što vjernije imitirale. Kada je riječ o takvim pojavama, više pred nama nije Božje
djelo, nego kivotvorine kojima se služi đavao koji želi podmetnuti svoje varalice kao
karizmatike, koji onda imitiraju Krista, Gospu i svece.
Zato Crkva drži daleko više do velikoga znaka koji je svetost, herojsko življenje
evanńeoskih krjeposti, nego do znakova koji mogu biti sumnjiva podrijetla. Stoga se ne
smijemo klanjati takvim vidljivim pojavama, u bojazni da se ne poklonimo «Božjem
majmunu» koji čini sve ne bi i ismijao otajstvo Krista i njegove predragocijene Krvi. Pravi je
put u razlučivanju takvih pojava, da se osoba koja je izravno povezana s takvom jednom
opasnom pojavom podvrgne liječničkim pregledima i uputi na razgovor s iskusnim
egzorcistom koji će nad njom moliti.
Tu su takońer i razni slučajevi religijskih slika i kipova koji znadu puštati «suze ili krv». Sve
to treba dobro prosuditi i razlučiti.
Sotona preko svojih sluga, lažnih proroka, ponekad ističe za prave Kristove proroke da su
pravi – sluge Božje, ne bi li ih ljudi odbacili zato što ih lažni proroci «priznaju». Poznat je
slučaj koji donose Djela apostolska kad je apostol Pavao boravio u Tijatiri. Naime, stalno je
išla za njim jedna ropkinja koja je bila opsjednuta vračarskim duhom i tom je sposobnošću
svojim gospodarima pribavljala mnogo novaca. Ta je opsjednuta, idući iza Pavla i drugih,
vikala : Ovi u ljudi sluge najuzvišenijega Boga, oni vam navješćuju put spasenja! (Dj 16, 17).
Dakako, vračara (zli duh) je za Pavlom vikala ne da bi ljude potaknula na spasenje, nego da
odbace Pavla i Kristov nauk zbog toga što je ona, za koju se javno znalo da je opsjednuta,
«potvrńivala» Pavlovo poslanje od Boga. Pavla je to ogorčilo te je molitvom istjerao
nečistoga duha iz nje (usp. Dj 16-18)
Posjetimo se da nam Sveto pismo donosi slične primjere u kojima se vidi čudesno Božje
djelovanje, ali i sotonsko. Poznato nam je da je Mojsije u ime Božje činio čuda pred
faraonom. To su ona poznata egipatska zla. Ali znamo da su i faraonovi čarobnjaci izvodili
neka čudesna djela. Zato sam čin čuda, ako ga zasebno promatramo, nije dostatan da
zaključimo o kakvome je uzroku riječ. Činjenica je da se zao duh uvije vješto preruši i da mu
je cilj da se ne otkrije.Ta sam se Sotona prerušuje u anńela svjetla (2 Kor 11, 14). Svojim
djelovanjem može potaknuti čovjekova vanjska osjetila, vid, opip, sluh, kao i nutarnje
sposobnosti, pamćenje, maštu. Nikakav zid, nikakva blindirana vrata, nikakav čuvar tijela nije
kadar zapriječiti utjecaj Sotone na memoriju ili na maštu čovjeka. Ni najčvršća ograda
strogoga Karmela nije kadra zapriječiti Demona da preskoči njegove zidove, da preko
kojekakvih slika ne ubaci u dušu neke redovnice nesigurnost za njezino zvanje i poticaj da
izińe iz samostanske zajednioce. Zato se kaže da je najopasniji «pobožni ńavao». Ne postoje
mjesta, koliko god bila sveta, na koja se đavao ne bi mogao ušuljati. Posebno zna, vješto
prerušen u pobožno ruho, biti nazočan u svetištima gdje se vjernici skupljaju u velikom broju.
Ondje su zavońenja vrlo opasna.
Sotonu treba ispravno procijeniti
Magijske prakse susrećemo kroz cijelu ljudsku povijest i kod svih naroda. U naše se vrijeme
nevjerojatno raširene zahvaljujući sredstvima društvenoga priopćivanja, koja ih uporno
promiču. I doista, vrlo mnogo ljudi danas pada u zamke Zloga. A mnogi će, pa i vjernici,
odmahnuti rukom i podcijeniti svaki govor o sotonskim praksama.
No, ako malo zavirimo u Bibiju, opazit ćemo, iznenańeni, da se u njoj često govori protiv
magije i vračara i u Starome i u Novome Zavjetu. Spomenimo samo neka mjesta: Nemoj se
priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nańe nitko tko bi kroz oganj
gonio svojega sina ili svoju kćer, tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i
čarobnjaštvom (magija); nitko tko bi bajao, zazivao duhovne i duše predaka ili se obraćao na
pokojnike (spiritističke seanse). Jer tko god takvo što čini, gadi se Jahvi (Pnz 18, 9-2). Ne
obraćajte se na zazivače duhova i vračare... oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš (Lev
19, 31). Čovjek ili žena koji meńu vama postanu zazivači duhova ili vračari, neka se kazne
smrću, neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih (Lev 19, 27). Ne dopuštaj da
vračarica živi (Izl 22, 17).
U Novome Zavjetu naš je Gospodin Isus Krist upozorio kako trebamo biti svjesni velike
đavolove moći te da ga ne izazivamo i da se ne prestanemo boriti protiv njega. I još više, dao
nam je moć da ga izgonimo i učio nas je kako se moramo protiv njega boriti, jer on nas
neprekidno rešeta. Isus je čak dopustio da ga Sotona kuša kako bi, izmeńu ostaloga, nama
pokazao koliko je Zli opak, drzak i uporan. I jasno nas je opomenuo da ne možemo služiti
dvojici te nas pozvao na stalan oprez. On će upozoriti: Protivnik vaš, ńavao kao ričući lav
obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri (1Pt 5,8).
Sotona se služi pojedinim ljudima koje čvrsto priveže uza se, a koji mu tada iskazuju čast.
Takvima daje moć da mogu raspolagati višim silama, koje su uvijek razorne; na taj ih način
stavlja u svoju službu i čini ih svojim robovima. Takve osobe, posredovanjem zlog duha,
mogu negativno snažno i razorno djelovati na one ljude koji su u svojemu svakidašnjem
životu odijeljeni od Boga. To su u stvari jadni i nesretni ljudi koji nisu upoznali smisao života,
a pogotovo smisao patnje, teškoća, boli i smrti. Oni čeznu za srećom, ali onakvom kakvu
predstavlja svijet: blagostanjem, bogatstvom, moći, popularnosti, uživanjem... A Sotona
napastuje: Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i kome hoću, dajem je.
Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje (Lk 4, 6-7).
I što se dogańa? Ljudi svih vrsta: mladi i stari, obični radnici i visoki intelektualci, muškarci
i žene, političari, glumci, športaši, razni znatiželjnici potaknuti radoznalošću i oni pritisnuti
osobnim ili obiteljskim psihičkim i fizičkim problemima vrlo često upadaju u područje magije
i okultnih praksa, A ondje ih spremno čekaju dobro pripravljeni i uigrani vračari, astrolozi,
gatari, vidovnjaci, iscjelitelji, pranoterapeuti, bioenergetičari, radioestezisti, hipnotizeri i
brojni senzitivci – naprosto legija «vrsnih» tipova. K njima se ide iz najrazličitijih pobuda;
neki slučajno, jer se čovjek nańe u takvu okruženju, drugi znatiželjno hoće vidjeti što se ondje
dogańa, neki zbog očajne situacije iz koje ne vide izlaza, a neki, opet, u nadi.
Mnogi na sve to gledaju kao na izmišljotinu, praznovjerje, prijevaru i znatiželju uz koju je
vezana vrlo dobra zarada.
No, to nije naivno i bezazleno područje. Magija nije samo neko isprano bajanje bez ikakva
temelja u stvarnosti. Naprotiv, to je vrlo opasno područje gdje se magičari najrazličitijih vrsta
obraćaju ńavolskim silama kako bi, podreńujući se njima, utjecali na tijek dogańaja, na druge
osobe i njihov život, a sebi izvukli neku vremenitu korist. Kod takvih praksa rezultat je uvijek
jednak: udaljiti čovjeka od Boga, uvesti ga u grijeh i, naposljetku, pripremiti mu nutarnju smrt
No Sotonu se ne smije ni precijeniti. On je lukavi lažac koji nas želi uvijek odvući u zabludu
i u krajnost. Ako nas više ne može uvjetriti da on ne postoji ili nas uloviti u neku od svojih
konkretnih zamka, tada nas pokušava uvjeriti da je on posvuda i kako je sve njegovo. Koristi
čovjeku slabu vjeru i sve njegove slabosti te mu ubacuje strah. Želi u čovjeku slomiti vjeru u
Božju svemoć, ljubav i milosrńe. Tako neki dolaze u situaciju da posvuda vide zlo i stalno o
njemu govore. Ali to je takońer zamka Zloga, jer jedan Božji pogled jači je od svakoga zla i
kaplja njegove Krvi može spasiti cijeli svijet.
ODAKLE UTJECAJ SOTONE
U ŽIVOTU POJEDINCA
Kada osoba s teškim problemima dońe svećeniku tražiti pomoć, potrebno je, Božjom
pomoću, nastojati razlučiti što je njezin temeljni problem i gdje se krije uzrok tome konkretno
temeljnom problemu; potrebno je uvidjeti kada i gdje je problem nastao te odakle je i na koji
način zlo ušlo u život dotičnoga pojedinca. Ovo je nužno razlučiti u svakoj konkretnoj
situaciji, kako bi se osobi moglo pomoći da se oslobodi i izińe iz toga začaranoga kruga.
Na temelju dugogodišnje osobne prakse prije svega zatim surańujući s onima koji su se
ovom problematikom bavili te čitajući literaturu s temama s ovoga područja, došao sam do
spoznaje da postoji više izvora i više puteva kojima zlo može uči u život čovjeka.
Temeljni problem koji muči neku osobu, a koji se poslije transformira i umnaža mnoge
poteškoće, ima svoj temeljni uzrok, koji se može nalaziti u:
Obiteljskom stablu
Duševnim ranama
Osobnim grijesima
Sotonskim praksama.
Bitno je znati da su sva ova četiri područja uzročno-posljednjično povezana, kako se svojim
utjecajem isprepliću u životu pojedinaca i da postojanje problema na jednom području
omogućuje lakše prodiranje zla u drugo područje.
1. Obiteljsko stablo
Svatko je, bez dvojbe, osobno odgovoran pred Bogom za svoja djela. To je jasno vidljivo iz
mnogih biblijskih poruka. No, Biblija donosi i ovakav tekst: Bog milosrdan i milostiv, spor na
srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačine, grijeh i
prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na
unučadi do trećega i četvrtoga koljena. (Izl 34, 6-7). Naime, ako su naši pretci – roditlji, djedovi
ili pradjedovi počinjali u svojemu u životu pojedina zla, tada prokletstvo na svojevrstan
način prelazi na njihovo potomstvo, jer mi smo duhovno svi povezani kao karike u lancu; i što
je krvna veza jača, to je utjecaj snažniji. Kao što se prenose razne fizičke bolesti (tzv.
hereditarna opterećenja), jednako se, na svoj način, prenosi i ono duhovno. To, kao posebno
teško opterećenje, može doći do izražaja ako se naši pretci nisu pokajali za svoje grijehe.
Osobito je mučno ako se u obitelji dogodilo neko ubojstvo ili samoubojstvo, ako je netko
umro naglom smrću, ako je bio član nekih zločinačkih partija, stranki i ideologija (npr.
fašističke ili komunističke), ako se ne zna za grob nekoga od naših predaka, ako su im se
dogańali neki bizarni dogańaji kao što su stravične smrti male djece i sl., ako je netko od naših
predaka svoj život posvetio Bogu pa pogazio zavjete ili otpao od Crkve, zatim ako je netko
učinio preljub, bludničenje, namjeran pobačaj, teške krańe, kockanje, ovisnosti o alkoholu,
drogi i sl. Vrlo se snažno mogu osjetiti na potomcima posljedice grijeha mržnje i nepraštanja.
Ljudi koji su ušli u takvo zlo, a nisu se pokajali, ne samo da su uvelike opteretili sebe, nego su
svojim potomcima ostavili teško nasljedstvo koje ih toliko opterećuje da vrlo teško nalaze
izlaz iz takve situacije. Osobito je važno spomenjuti slučajeve gdje su se pretci bavili raznim
magijskim i okultnim praksama. U životu tih ljudi može se osjetiti vrlo intenzivno djelovanje
Sotone, njegovu moć i njegov snažan utjecaj.
Treba, dakle, znati da postoji negativno duhovno naslijeńe koje dobivamo od naših predaka i
koje jednostavno ulazi u naš život u trenutku začeća. Zato je osobito bitno srediti svoje račune
s Bogom kako bismo spasili dušu i kako ne bismo bili zapreka miru u životu naših potomaka
Našim pretcima trebamo praštati, za njihove duše često srcem moliti i živjeti sve što nam je
majka Crkva dala kao sredstva spasenja.
2. Duševne rane
Temeljni problem osobe koja se obratila svećeniku za pomoć može se nalaziti u nekoj
njezinoj duševnoj (emocionalnoj) rani. Traume koje proživljavamo od samoga trenutka začeć
pa dalje vrlo negativno utječu na naš cijeli život. Osobito su teške te traume i duboko potisnute
kad se dogode do treće-četvrte godine života. Naime, naš je duh isti u trenutku začeća i
sada, i on vidi i zna, a duša osjeća, svu bol koje joj se nanosi, ali u prenatalnom razdoblju
života i u ranom djetinjstvu ne možemo racionalizirati što nam se dogańa i nemoćni smo
braniti se.
Kada osoba doživi tešku traumu u tome nježnom razdoblju životza, njezina duša biva
pogońena. Dijete je povrijeńeno grijehom; ali to nije njegov grijeh, nego grijeh osobe koja ga
je povrijedila. Otada ono postaje emocionalno bolesno. Osjećaji koji dominiraju osobom koja
je zadobila tešku duševnu ranu obično su: osjećaj odbačenosti, osjećaj krivnje, osjećaj manje
vrijednosti ili osjećaj straha. To su najčešći temeljni problemi koji rańaju nove konkretne
probleme pa čak i na tjelesnome području. Tako svoj uzrok u temeljnoj emocionalnoj rani
mogu imati mnogo psihosomatska oboljenja, zatim astma, alergije migrene...
Na prvi pogled reklo bi se da emocionalne rane nemaju svoj temeljni uzrok utjecaju Zloga.
Ali to nije točno. Imaju. Temeljna je rana nastala kao posljedica nečijega tuńega čina grijeha
nad osobom koja je ranjena, a na grijeh uvijek navodi Sotona. Zato, kada imamo osobu kojoj
je temeljni uzrok problema u emocionalnoj rani, dok molimo za emocionalno ozdravljenje te
osobe, treba moliti i za duhovno oslobońenje te Božje praštanje osobi koja je počinila grijeh
ranjavajući je. Treba takońer moliti da osoba koja je ranjena oprosti onome tko ju je ranio.
Duševne ili emocionalne rane uvijek su jače što je osoba koja nam ih je nanijela po krvi bliža
(otac, majka, brat...) Tako se često dogodi da, moleći za majku, ozdravi dijete, ili, da bi
ozdravila majka, treba moliti za ozdravljenje i oslobońenje njezinoga oca ili čak supruga i sl.
Osoba može zadobiti emocionalne rane u kasnijem razdoblju života. One mogu biti vrlo
teške, ali obično nisu tako duboko potisnute u podsvijest kao kada ih zadobijemo u ranom
razdoblju života. I ove rane mogu biti izazvene tuńim grijehom (primjerice silovanjem,
nazočenjem teškim zločinima i sl.); odgovornost žrtve može biti u onoj mjeri u kojoj je
počinila grijeh propusta, nerazboritosti itd.
Problem s osobama čiji je temeljni uzrok poteškoća u duševnoj rani jest u tome što obično
prońu mnoge okultne prakse dok dońu svećeniku, pa je tada cijela situacija još teža. Kod njih
Sotona može dakle, biti i uzrok temeljnoga problema i zapreka otkrivanju i ozdravljanju od
toga temeljnoga uzroka svih problema.
Osobe koje imaju tešku duševnu ranu često napada duh mržnje i nepraštanja te ih toliko zapo
sjedne da im razara život i tjera ih u težak grijeh prema sebi i prema drugima. Emocionalno
ozdravljenje i oslobońenje takve osobe dolazi kad se osoba istinski odluči za Boga i duboko i
iskreno oprosti onome tko je je ranio. Treba reči i to da psihijatrija i medicina ovdje imaju
vrlo male učinke. To je područje našega života u kojemu Sotona, uglavnom po nečijem tuńem
grijehu, ima utjecaj na nas. Tu situaciju i sve što je s njom povezano treba predati Isusu te u
Njemu zavoljeti sebe i one koji su nas povrijedili.
3. Osobni grijesi
Najčešći uzrok Sotoninog utjecaja na čovjeka jesu njegovi osobni grijesi. Osobni grijesi
uključuju svjesnu i svojevoljnu odluku neke osobe protiv Boga. Imaju različitu težinu, a mogu
se počiniti mišlju, riječju, djelom i propustom. Najteži su obično grijesi djelom, jer je djelo
uvijek završen čin. No treba reči da stvarnu težinu svakoga našeg osobnoga grijeha poznaje
samo Bog.
Kada govorimo o grijehu kao izvoru sotonskoga utjecaja u životu čovjeka, jasno je da je
svaki osobni grijeh odluka protiv Boga, a za Sotonu. Dakle, u trenutku kada je čovjek pristao
počiniti grijeh, odlučio se za Sotonu i već je u tome trenutku Zli ušao u njegov život i u
odreńenoj mjeri dobio vlast nad njime. Taj grijeh može biti tako razoran da poslije otkrivamo
kako je on temeljni uzrok svih naših problema. Osobu koja nastavlja živjeti u tome grijeh još
jače napada svaki pogibeljni virus zla i ona sve češće podliježe napasti. A grijeh, koji je bolest
duha, širi se dalje pa zbog njega obolijeva duša, a čak i tijelo.
S obzirom na tematiku ove knjige, ovdje ćemo se posebno osvrnuti na grijehe protiv prve
Božje zapovijedi, grijehe idolopoklonstva. Znamo da, na kraju, krštenje prve Božje zapovijedi
uključuje krštenje svih Božjih zapovijedi. A i Sotona to zna. Zna da je, ako nagovori čovjeka
da kaže Bogu NE i odluči se za njega, đavla, uspio manje-više u svemu ostalome. Naime, Zli
je otac laži tužitelj braće i ubojica ljudi, i jasno je kamo ide život čovjeka koji se njemu
poklonio. Zato on čini sve kako bi čovjeka naveo na ovaj grijeh i, da bi to ostvario, zna se
prerušiti i u anńela svjetla (usp.2 Kor 11, 14).
Čovjek našega stoljeća živi u okruženju u kojemu se svaki autoritet odrekao Boga ili
okrenuo otvoreno protiv njega, ili, s druge strane, u okruženju u kojemu nema ni autoriteta ni
odgovornosti, u kojemu je sve dopušteno. A ova dva zla, nažalost, izvrsno nadopunjuju jedno
drugoga.
Mlade se ljude danas vrlo često zavodi grijehom seksualnosti, uvjeravajući ih kako su
predbačeni odnosi nešto sasvim prirodno i kako samozadovoljavanje čovjeka smiruje i
kanalizira njegovu energiju i napetost. Koliko se zlo širi meńu mladima preko besramnih
časopisa koje, nažalost, u obitelj donose sami roditelji i time upropaštavaju svoju djecu! Mlad
se uvjerava kako ih alkohol i droga oslobańaju od tjeskoba i trauma. Zli im se nudi preko
magije i raznih okultnih praksa. U te prakse počinju ulaztiti manje-više svjesno, čineći teški
grijeh idolopoklonstva. Kada poslije njihovi problemi doista postanu teškima, obraćaju se
raznim nadriiscjeliteljima ili ulaze u razne sekte, umjesto da se obrate Bogu i službenicima
Crkve. Zlo na zlo, kako kaže poslovica, ali znamo da Sotona Sotonu ne može izgonioti.
Svaki grijeh, a posebno onaj u kojemu leži temeljni uzrok svih naših kasnijih problema,
treba duboko okajati, ispovjediti se, odreći se grijeha, dati zadovoljštinu za uvredu Boga i
utjecati se velikome Božjemu milosrńu. Samo se tako čovjek oslobańa sotonskoga utjecaja,
koje je po osobnome grijehu ušao u njegov život. Najopasnije, pogibeljno, jest kada čovjek
ustrajava u grijehu, kada hoće griješiti, praveći od jednoga odreńenoga grijeha ili od mnogo
grijeha svoje odvratne bogove. Treba porušiti svaki idol i na prvo mjesto u životu staviti
Boga, Trojedinoga Boga, koji nam se objavio u Isusu Kristu, našemu Gospodinu.
4. Sotonske prakse
Ovo je vrlo opsežno područje, o kojemu je mnogo napisano, ali koje nije nikada do kraja
proučeno. Kako Zli nastoji sve zamaskirati i zamrsiti, ponekad je vrlo teško definirati što je
što i što kamo pripada u njegovim rabotama Sluge Sotone često se bave različitim okultnim
praksama, a ono što čine nerijetko zamataju u, navodno znanstveno dokazive formule, a sve
to, opet uvijek u lažnim i zlonamjernu dobrohotnost.
OKULTIZAM I MAGIJA
Ovdje želim dotaknuti jedno golemo područje gdje Sotona, osobito u ovo naše vrijeme, bere
obilnu žetvu.
Sama riječ «okultizam» dolazi iz latinske riječi «occultus», što znači skriven, tajan, mračan.
Prema tome, okultizam bi bio pokušaj ući u tajanstveni mračni svijet nepoznatih sila. Taj
tajanstveni svijet zapravo se pojave u prirodi čiji se okultni uzrok ne može znanstveno
dokazati. Obično ljudi koji se bave znanošću izbjegavaju izraz okultizam pa više rabe pojam
parapsihološki fenomeni – kojima se bavi parapsihologija. To su, zapravo pojave u prirodi čiji
se uzrok ne može objasniti do sada poznatim prirodnim zakonima.
Čovjeka je oduvijek zanimalo područje okultnoga, tj. tajnovitoga. Posebno je želio zaviriti
iza zavjese koja skriva njegovu budućnost. Da bi u tome uspio, pritjecao je raznim okultnim,
magijskim praksama, kao što su, primjerice, proricanje budućnosti, gatanje iz kave, dlana,
karata, posebno tarot karata, radoznalom pitanju horoskopa u dnevnim novinama, čitanju
astroloških časopisa i brojne literature koja se danas nudi s područja okultizma i magije,
korištenja sanjalice, bavljenju viskom (radioestezija), zazivanju duhova (Spiritizam)...
Nažalost, moramo s velikom zabrinutošću ustvrditi kako danas naša djeca i mladež sve više
prihvaćaju i prakticiraju vračanje, vračarske kultove, čarobne formule, fantastične kultne
postupke, astrologiju, ji-jing, jogu, trnscendentalnu meditaciju, zen-budizam, judo, karate,
kabalu, akupunkturu kiropraktiku, reiki, paragnoziju, mantiku, psihomeriju, psihoskopiju,
hiromantiju, kartomantiju krisalomantiju, astromantiju, rabdomantiju, irimantiju i druge vrste
magijskih praksa.
Mnogi, jer je to danas trend, ulaze u razne sekte kao što su: hare-Krišna, sljedbenici Saibabe,
mahariši, svjedoci Jehove, kvekeri, mormoni – crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana,
adventisti sedmog dana, novoapostolska crkva, the Christian Science – kršćanska znanost,
bahaisti, Kristova općina, pentekostalci itd.
Po svojoj morbidnosti i snažnom ńavolskom djelovanju posebno se ističu sotonske sekte.
Mlade sve više oduševljava new-age, koji djeluje vrlo široko i vrlo organizirabo,
pokušavajući stvorili novi svjetski poredak. On je, zapravo, vješta sotonska mješavina
kršćanstva i gore navedenih sekta; pod tom krinkom djeluje vrlo konkretno na svim
područjima života, o kojima čovjek dana nužno ovisi (kulturi, obrazovanju, medicini,
ekonomiji, politici...).
Velik je broj knjiga i časopisa koji se bave okultnim praksama i izdaju se u velikim
nakladama, a neki i tajno. U njima se poučava i upućuje ljude kako mogu i sami ući u taj
opasni svijet okultizma i magije.
Statistike nam donose da se u današnje vrijeme dvadeset milijuna Europljana učestalo bavi
okultizmom. U Njemačkoj ima više od tri milijuna poklonika okultizma, a uz njih još pet do
deset milijuna simpatizera okultnih učenja. Podatci iz Amerike govore kako se broj
Amerikanaca koji se bave vradžbinama i magijom procjenjuje na najmanje deset milijuna.
Meńu njima su mnogi visokoobrazovani ljudi. Prema tome, područjem okultnog i magijskog
ne bave se samo takozvani « primitivni narodi», nego u velikoj mjeri i zapadni kulturni krug.
Ovdje treba jasno istaknuti kako se pod pojmom magija ne misli na ono što na potzornicama
izvode pojedini iluzionisti (mańioničari – «hokus-pokus»), odjeveni u lijepa odijela, izvlačeći
bijele kuniće iz crnih šešira. Nije, dakle, riječ o spretnosti prstiju, nego o paranormalnim
moćima, koje uvijek imaju izvor u djelovanju okultnih, demonskih sila, iza kojih se krije nitko
drugi nego Sotona.
Na područje okultoga i magijskoga neki ulaze iz radoznalosti, drugi jer je to danas u trendu...
Većina njih će reći kako to ne uzimaju ozbiljno pa misle da im to ne može štetiti. No, Sotona
«okultne igre» uzima ozbiljno. I moramo se ne znam po koji put ponovno uvjeriti kako on
svaku ruku koja mu se pruža prije ili kasnije uzima u svoj čelični stisak i više je tako lako ne
pušta. Jer, tko posegne za vatrom, taj će se opeći – vjerovao on u razorno djelovanje vatre ili
ne, to je nebitno.
Takvim i sličnim postupcima čovjek otvara vrata zlim silama, bilo svjesno ili nesvjesno, i
neprimjetno biva ozračen negativnim silama Zloga, iz čega onda proizlaze najrazličitiji
problemi i vrlo često ozbiljni poremećaji na fizičkoj i psihičkoj razini. Mnogi se tada počinju
tužiti kako ih progoni čest osjećaj straha,doživljavaju neku neobičnu zatvorenost u sebe, bijeg
od ljudi, preveliku mržnju i nemogućnost opraštanja nekoj osobi, dekoncentacije – posebno u
molitvi, sumnje nepovjerenje, osvetoljubivost, razne tjeskobe, velike i nepodnošljive napetosti
u obitelji, prisilne misli na samoubojstvo, padanje u bezvoljnost i besciljnost života, osjećaj
trajnog nemira i more u snovima. Neki počinju čuti u sebi prisilne glasove. Drugi opet moraju
raditi neke prisilne radnje, koje ne bi htjeli. Mnogi osjećaju duševne, a ponekad i fizičke
smetnje, ne mogu se osloboditi nekoga poroka, misle kako imaju bioenergiju u sebi,
razgovataju s duhovima te im se pričinja kako dobivaju neke neobične spoznaje s drugih
svjetova...sve to, a da ne znaju što se to, zapravo, s njima dogańa. To su sami neki pokazatelji,
koji nedvojbeno govore o negativnom utjecaju zlog duha na čovjeka.
Kod krštenih osoba osobito se zapaža stalan poremećaj u komunikaciji s Bogom. Nastaju
teškoće u molitvi i čitanju Svetoga pisma, zastoj i izrazita blokada u duhovnome rastu,
ozbiljna sumnja u spasenje, bogohulne misli, nedostatak duhovnoga razlučivanja, smanjenje
vjere i radosti, sve veća nezainteresiranost i udaljavanje od Isusa Krista i njegova Evanńelja.
Osobe koje su se bavile okultinim praksama i magijom vrlo često osjećaju probleme na
moralnom i psihičkom području: znaju zapasti u depresiju, agresinost, imaju osjećaj
zarobljenosti, a na seksualnom području doživljavaju razne perverzije i zastranjenja te
neprirodnu prisilnu seksualnost.
Kada se ljudi nańu u ovakvome okruženju zla normalno je da počinju tražiti pomoć. No,
zanimljivo je da, kao po nekom pravilu, redovito idu na pogrešna mjesta. Najćešće idu raznim
vračarima, gatarama, vidovnjacima, iscjeliteljima, astrolozima, bioenergetičarima, radioestezistima...
A svi se oni, opet, bave magijskim praksama, što, zapravo, znači sotonskim poslom.
Takvi se znaju često zaštititi svetim slikama i kipovima, koje drže u svojoj kući, kako bi
uvjerili nepoučene vjernike da oni rade s nekom božjom snagom. To je samo paravan iza
kojega skrivaju svoju magijsku podvalu.
Primjera radi, došla mi je u ruke posjetnica neke iscjeliteljice. Na jednoj strani slika
Presvetoga Trojstva lik Oca i Sina i Duha Svetoga, s tekstom: Slava Ocu i Sinu i Duhu
Svetome, a na drugoj naslov: Iscjeliteljske ruke (liječenje na daljinu) – skidanje uroka i – proricanje
sudbine tarot karte). Slijedi ime osobe i njezini telefonski brojevi: tri u jednom, a tri
telefoska broja u drugom gradu i mobitel. Očito je, jedna vrlo razgranata aktivnost. Osoba
koja mi je dala tu posjetnicu bila je kod te iscjeliteljice i rekla mi je kako dotična vrlo skupo
naplaćuje svoje usluge. Eto, tako se zavodi ljude! A sredstva društvenoga priopćavanja:
dnevne novine, razne publikacije, pojedine radio i televizijske emisije prepune su laskavih
ponuda i primamljivih reklama upravo iz toga okultnoga i magijskoga područja. I mnogi u
svojim teškoćama i mučnim životnim prilikama traže rješenja na toj strani.
No, znamo: ne može Sotona Sotonu izgoniti(usp. Mk 3, 23). Zato čovjeku koji traži pomoć
na ovoj strani poslije biva još gore. Ne samo da nije doživio oslobońenje, nego se takvom
magijskom praksom još jače zabetonirao u zlo. Mnogi su to na vlastitoj koži iskusili.
Crna magija i vračanje
Ova zlokobna praksa ima za cilj usmjeriti sotonsko zlo protiv neke osobe preko magijskih
formula i obreda koji su uvijek okultni, tajnoviti, katkada vrlo spleteni, a u kojima se zaziva
Sotona. Da bi vračar mogao utjecati na neku odreńenu osobu, u pravilu uvijek traži od te
osobe nešto njezino, kao: kosu, nokte, kožu, jedan dio, najčešće, intimnoga rublja, fotografiju
... Zatim svojoj žrtvi sugerira neka pravila postupanja koja mora strogo provesti kako bi se
postigao uspjeh; primjerice, pohoditi sedam crkava, zapaliti svijeću na odreńeni način,
posipati prah, otiči na groblje te stavljati ili donositi odreńene predmete s groba, nositi neke
predmete kao «zaštitu» na sebi ili ih stavljati na odreńena mjesta, konzumirati odreńenu hranu
ili napitke.
Mnogo su mi puta došle jadne i preplašene majke koje su svoju djecu nosile nekim
vračarima koji su im dali odreńene predmete da ih stave na svoju djecu. To na prvi pogled
može izgledati naivno i beznačajno. No, vidjelo se i otkrilo kako je takva praksa imala
zlokobne učinke, jer su to bila prava sotonska zlodjela.
Magijska astrologija poznaje i razne magijske predmete koje pripremaju pojedini vračari,
kao: pentakole, hajlije, talismane. I, kada pojedine osobe dožive zlu sudbinu – dogańaju im se
nesreće, neshvaćene su u obitelji ili u društvu, trpe od manjka ljubavi, siromaštva, prati ih
strah i raznovrsne fobije – onda su sretne ako mogu od pojedinih vračara dobiti takve
predmete kao «zaštitu», uvjerene kako će ih to osloboditi od njihovih nevolja. I vrlo se
radosne da mogu platiti visoku cijenu kako bi dobile te predmete koji im donose «sreću». Ali,
uporaba i nošenje tih i takvih predmeta ima velik negativan naboj, koji poslije snažno šteti, ne
samo njima nego često i svim članovima obitelji u čijoj se kući takvi predmeti nalaze.
U magiji su poznati i magijski napitci, koji izazivaju sugestiju ili đavolsko mučenje u onima
koji to progutaju. Priprema ih vračar zazivajući zlokobne duhove. Takav se napitak tajno
umiješa u hranu ili piće. Posebno je poznat tzv. «ljubavni napitak», koji može nametnuti
strašan vez snagom sotonskih sila.
Kod vračanja je, dakle, karakteristično to da osoba sama ide vračaru i traži «pomoć», a on joj
savjetuje neka učini odreńene radnje i koristi se odreńenim predmetim, obećavajući joj da će
tako postići svoj cilj
Ovdje bih želio jasno naglasiti: ako čovjek stupi na područje neprijatelja i uńe u njegov krug,
on pada pod njegovu vlast i utjecaj, makar to činio naivno, iz neznanja i bez neke zlobe.
Sotona tada ima izvjesno suvlasništvo u tome čovjeku i ne napušta ga tako lako. Čovjek je
postao ozračen silama Zloga i ulazi u začarani krug, iz kojega ga može osloboditi jedino
svemoguća ruka Božja. Jer Zli je jači od čovjeka. Čovjek je u takvim situacijma posve
nemoćan i osjeća kako njime upravlja neka sila kojoj se ne može oduprijeti. No, Bog je
neizmjerno jači od Zloga. I zato je Bog jedini siguran put spasa i oslobońenja.
Uroci (čini) ili čaranje
Postoji klasična definicija koja glasi; čaranje ili vraćanje jest «umijeće da se našteti drugim
osobama preko»đavla».
Danas je, možemo slobodno ustvrditi, upravo poplava osoba koje se bave ovakvim
negativnim praksama. U taj se krug ubrajaju razni kartomanti, hiromanti, vračari, vještice,
sekte crne magije, sotonske sekte, negromanti, gataoci i sve one osobe koje na jedan ili drugi
način imaju nešto sa sotonskim djelovanjem. I u Starome i u Novome zavjetu nalazimo
izričite osude ovakvih praksa: Ne vršite nikakvu vrst gatanja ili magije...; ne obraćajte se
vračarima niti gataocima; nemojte ih pitati za savjet da se ne okaljate preko njih (Lev zak 20.
27). Kada uńeš u zemlju koju će ti Gospodin Bog dati, nemoj naučiti vršiti gnusobe naroda
koje tamo obitavaju. Neka se u tebi ne nańe koji žrtvuje prolazeći kroz oganj svojega sina ili
svoju kćerku, niti tko vrši gatanje ili čaranje ili proricanje (po letu ptica) ili magiju; niti tko
vrši čarolije, niti tko savjetuje duhove ili gataoce, nitko tko pita mrtve, jer tko čini te stvari
gnusoba je pred Bogom; zbog ovih gnusoba, Gospodin Bog tvoj izbacuje te narode ispred
tebe. Ti češ biti neokaljan pred Gospodiom tvojim Bogom, jer narodi čiju zemlju ćeš ti zauzeti
slušaju gataoce i bajače, a tebi to nije dopustio Bospodin Bog tvoj (Pnz 18, 9-14).
To je najčešći način kako se preko odreńenih predmeta, koji se ponude Sotoni da on u njih
utisne svoju zlobnu moć želi naštetiti drugoj osobi. Dakle, koristi se odreńeni materijal sa
svrhom da se nekome našteti. Sotona često oponaša Boga. To se i ovdje može opaziti. Svaki
sakrament, naime, ima odreńenu materiju, tvar (krštenje – voda ...). Tako i kod uroka –
Sotona se koristi materijom, ali sa zlom namjerom, da našteti.
Postoje pravi, autentični uzroci, po kojima zloduh svojim djelovanjem uzrokuje zlo. Takve
uroke čine osobe koje su ušle u savez sa Sotonom. Takve osobe žive od mržnje, zavisti,
prepredenosti, baš kao i zlodusi.To je važno reči jer mnogi, pa i svećenici, danas ne vjeruju da
uroci postoje.
Donosim jedan istiniti slučaj. Marini (naravno, ime je izmišljeno) već je tri godine bivalo
vrlo mučno, ali samo noću. Čim bi ušla u spavaću sobu, izgubila bi svijest. Počela bi teško
disati, gušiti se, postala bi jako uznemirena, imala bi jaki podražaj na povraćanje, glava bi je
poćela nepodnošljivo boljeti, a na kraju bi pala u nesvijest. Majka bi zvala službu Hitne
pomoći, ali čim bi je dovezli u bolnicu svaka bi mučnina nestala. Liječnici bi uvijek iznova
utvrdili da je posve zdrava. Vratila bi se kući i opet bi sve počelo po starome čim bi krenula u
spavaću sobu, a osobito kada glavu položi na jastuk. Tako bi je sve boljelo da ne bi mogla
zaspati ni na trenutak, ni malo predahnuti. Bila je kod različitih specijalista, koji su više puta
radili pretrage nakon kojih bi svaki put zaključili da je možda riječ o epileptičkim napadima.
Ali snimke mozga i druge pretrage to nikada nisu potvrdile.
Jednoga dana je jedna obiteljska prijateljica predložila da se Marina obrati jednom egzorcisti
Poslije prva tri egzorcizma i blagoslova kuće ništa se nije poboljšalo. Napadi su se ponavljali.
Egzorcist je Marini savjetovao da što iskrenije živi kršćanski, da kuću škropi blagoslovljenom
vodom. Osim toga, savjetovao joj je da sve jastuke u kući raspore. Nije želio da Marina bude
povrijeńena kaže li da se raspori samo njezin jastuk.Sumnjao je da se u Marininu jastuku
nalazi urok. Svi jastuci bili su normalni, samo u Marininom jastuku bio je komad crnoga
sukna za pokojnika. Bio je dug i širok koliko i jastuk a na sebi je imao prišivena mnoga pera u
obliku pogrebnog vijenca. Egzorcist joj je savjetovao da jastuk poškropi blagoslovljenom
vodom i da ga zatim spali.
Nakon što je to učinjeno, mučnine su prestale. Marina je počela normalno spavati. Prošlo je
više mjeseci odkako je jastuk spaljen. Marini je bilo dobro. Ponovno se počela baviti svojim
redovitim poslovima, osjeća se odmorenom, živi uzornim kršćanskim životom, a u njezinu se
obitelj, nakon svih kušnji, vratila vedrina. Nakana je bila ta da ta crna tkanina koja je magijom
unesena u jastuk malo po malo Marinu dovede do očaja i naposljetku do smrti. Otkrilo se da u
susjedstvu postoji obitelj koja je iz čiste mržnje i zavisti naručila urok kojim se trebala
izazvati smrt cijele obitelji, ali je Marina postala jedinom žrtvom.
Demonsko djelovanje može biti usmjereno i načovjekovo materijalno okruženje, osobito
predmete i mjesta, preko kojih se opet želi utjecati na čovjeka. Nerijetko bivaju pogońene
kuće. Razna pomagala, namještaj, svjetiljke i drugi predmeti u kući bivaju uništeni. Čuju se
udarci i buka, bez vidljiva uzroka. Pomagala za rad koja su savršeno funkcionirala najednom
neobjašnjivo prestaju funkcionirati ili budu posve uništena. Zavjese najednom počnu gorjeti
ili se, primjerice, na zidu pojavi mrlja crne boje. Prostorije u kojima nema nikakvih dotoka
vode budu poplavljene. Znadu se dogoditi neobjašnjivi dogańaji; primjerice, posjedi kojima
cvjeta posao odjednom neobjašnjivo propadaju; cijela stada stoke ugibaju, urod biva uništen,
polja pogańaju neobjašnjive nejezde kukaca... Stručnjaci su u susretu s takvim pojavama
nemoćni. No, poslije molitve protiv demonskog napastovanja i upotrebe sakramentala: vode i
soli za egzorcizam, nestanu.
Vradžbine trovanja
Ovo se može dogoditi tako da osoba kojoj se želi nauditi pojede hranu ili popije napitak u
koji su umiješani uroci. Uroci mogu biti od najrazličitijih sastojaka: mrtvačkih kostiju,
menstrualne krvi, raznih prašaka – najčešće crnih, izgorjelih dijelova životinja – posebno srca,
neke posebne trave i slično. Ne ovisi urok toliko o materijalu, nego prije svega o volji i mržnji
onoga koji želi djelovanjem Sotone nauditi drugoj osobi. Postoje posebne tajnovite formule
koje vračari izgovaraju dok pripremaju takve ogavne mješavine. I zato osoba koja je na taj
način pogońena ima razne smetnje. Najčešće doživljava karakteristične bolove u želudcu, od
kojih se oslobańa jedino molitvom te mnogim povraćanjem, pri čemu napadnuti može izbaciti
najneobičnije stvari.
Vradžbine zaljubljivanja
Njima se želi postići da jedna osoba zamrzi drugu, ili, pak, da se u nju zaljubi. To ovisi o
nakani naručitelja.
Postoji i drugi način da se učine zlokobnima odreńeni predmeti koji pripadaju osobi kojoj se
želi nauditi; primjerice, fotografije, razni dijelovi odjeće ili neke druge njezine stvari. Ili se
čak mogu učiniti zlokobnima neki likovi koji predatavljaju dotičnu osobu: lutke, životinje a
ponekad čak i žive osobe istoga spola i dobi. Ovdje je postupak takav da se nad odreńenim
medijem čine zle radnje koje se žele nanijeti odreńenoj osobi. Tako se, primjerice, za vrijeme
takvoga sotonskoga obreda zabadaju pribadače oko glave neke lutke koja predstavlja osobu
kojoj se želi nauditi. Tada se dogodi da osoba kojoj je to namijenjeno osjeća vrlo teške bolove
u glavi. Ili se, opet, ubadaju igle, čavli, noževi u dijelove tijela lutke koja predstavlja osobu
koju se želi napasti. I, stvarno, ta nesretna žrtva osjeća strašne bolove na tim mjestima. A do
oslobańanja dolazi molitvom Crkve te kad se iz lutke izvade ti predmeti i završi taj sotonski
obred.
Vradžbine raspadanja
To je vradžbina usmrćenja. Izvodi se tako da se začarani predmet zakopa u zemlju uz kuću
dotične osobe kojoj se želi nauditi. Kako se taj predmet postupno pretvara u prah, tako u
dotičnoj osobi postupno nastaje bolest i ta vradžbina rezultira posvemašnjim psihosomatskim
iscrpljenjem, koje polako ali sigurno dovodi do smrti. Nikakav liječnik ni specijalist ne
uspijeva otkriti uzrok takvoj bolesti. Čak ni najsuvremeniji aparati ni vrhunska analiza ne
mogu otkriti nikakve simptome takvoga bolesnika. Naprotiv, rezultat svih mogućih pretraga
jest taj da je osoba klinički potpuno zdrava, a bolesnik se jednostavno troši, gasne i
naposljetku umire. To je nedvojbeno jedna od najstrašnijih vradžbina, koja je, nažalost, sve
češća.
Postoje uroci i učinjeni povezivanjem, sa svrhom da se našteti djetetu u majčinoj utrobi.
Vežu se kosom ili vrpcama različitih boja pojedini dijelovi tijela lutke koje predstavlja dijete
u majčinoj utrobi kojemu se želi naškoditi. Cilj je da se na tim dijelovima tijela dijete rodi
izobličeno ili da se ti dijelovi tijela normalno ne razviju. Ćesto to zna biti usmjereno na
djetetov mentalni razvoj, pa dijete poslije trpi od smetnja u učenju, u radu, u normalnom
ponašanju.
Postoje uroci, koji su česti, a nabačeni su po neobičnim predmetima koji se znaju naći,
primjerice u jastucima, madracima... Ti predmeti mogu biti: komadići drva ili željeza,
grumeni krvi, gusto zapletena kosa žene ili djeteta, obojene i zauzlane vrpce, konopci puni
uzlova i slično. Kad se otvori madrac ili jastuk, ponekad se ovi predmeti ne pokažu odmah.
No, kad se ta mjesta poškrope blagoslovljenom vodom ili se u njih stavi blagoslovljena slika
Gospe, a posebno križ, odjednom se pokažu najneobičniji predmeti.
Vradžbina prijenosa
đavolsko djelovanje uroka ponekad može biti usmjereno na to da se supružnici ili zaručnici
ili pak prijatelji jednostavno rastave. Susreo sam u svojoj praksi više slučajeva kad su se
zaručnici doista voljeli i jedno drugo željeli, ali odjednom, bez ikakva razloga, nisu više mogli
biti zajedno i rastavili su se.
Ponekad se dogańa, primjerice, da se djevojka zaljubi u zaručnika svoje najbolje prijateljice.
Da bi ostvarila svoj naum i pridobila toga mladića, pońe k osobi koja se bavi urocima i čarima
te putem magije realizira svoj plan. Dakako da je to bio strašan brak. Iako se nikako nisu
mogli prihvatiti, muž nije uspio napustiti ženu. Živjeli su zajedno, ali doista kao u paklu.
Dogańa se i to da se brak zasnuje bez ljubavi i protiv volje mladenaca; bila je to volja roditelja
ili nekih drugih osoba koje su urokom postigle da osobe čine ono što ne bi htjele, a
osvijeste se tek kada povratak bez teških posljedica postane nemogućim. Ovo je pakao od
života, koji samo Krv Kristova može prekinuti.
U slučaju uroka, osoba koja je žrtva ne zna što joj je učinjeno ili ju se pod prijevarom dovede
k osobi koja čini uroke. Žrtva, dakle, ne mora imati problem i izričito tražiti «pomoć»
nego druga osoba, iz zlobe i pakosti, odlazi čarobnjaku da on, različitim činima i predmetima,
nametne zlo osobi koju ova mrzi. Često se osoba koja želi nekome napakostiti sama bavi čaranjem
i nabacuje uroke; na to je tjera njezina mržnja.
U slučajevima kad se ljudi nańu pogońenima magijskim djelovanjem i zbog toga imaju teške
posljedice, traže izlaz iz takve situacije; no, kao u pravilu, Zli ih ponovno dovede svojim
slugama vračarima. A oni ih tada zavode, tvrdeći kako se bave bijelom magijom. Po njima,
bijela magija skida uroke. Tako vračari pogońenim osobama iznuńuju novac uvlačeći ih u još
veća zla. Svojim sotonskim praksama mogu postići čak to da bolesnik privremeno ozdravi;
no, njegovo zlo prijeńe, primjerice, na ženu, djecu, roditelje, braću i slično. Ovo se zlo može
očitovati kao tvrdokoran napad od vjere, nepopravljivo grješno stanje, česte prometne
nesreće, depresije, strahovi, samoubojstva...
Kako postupiti s nańenim ili dobivenim
magijskim predmetima
Sve takve stvari treba poškropiti blagoslovljenom vodom i spaliti ih, ne u kući nego vani,
negdje na otvorenom prostoru. Pepeo, željezne predmete i sve predmete i sve predmete koji se
ne mogu spaliti, nakon što su prošli kroz vatru. Baciti nekamo gdje teče voda, najbolje u
potok, u rijeku, u more ili u kontejner za otpad koji se spaljuje. Nije dobro baciti u zahod
svoje kuće, jer se može dogoditi da se začepe odvodi i poplavi kuća. Kod uništavanja začarani
predmeta kroz vatru važno je sve pratiti molitvom i zazivati zaštitu presvete Krvi Isusove i
poslije svega oprati ruke blagoslovljenom vodom.
Spomenuo bih ovdje da se gotovo po svim našim mjestima mogu naći «vrlo pobožne osobe»
bilo muškarci bilo žene, koje «redovito vidimo u crkvama», a koje za sebe drže da skidaju
uroke, razne vražbine ili zlo oko. Takve će osobe dati pogońenima uz medaljicu i križ i još
neki predmet kao «crvene roščiće», «vučje zube» ili neke smotuljke i savjetovati im da ih
nose uza se kao zaštitu. Ti predmeti, doduše, nisu napunjeni negativnostima po magijskim
obredima koje obavljaju redovito vračari, ali su ipak povezani sa Sotonom po grijehu praznovjerja.
To takońer treba spaliti. I, umjesto tim osobama, treba doći svećeniku.
Spiritizam (zazivanje duhova)
Jedna od najopasnijih magijskih praksa nedvojbeno je spiritizam. To je, zapravo, pokušaj da
se stupi u dodir s duhovima pokojnika ili, pak, s višim duhovima. Sastoji se od zazivanja
skrivenih sila i nikada nije od Boga, nego uvijek od pakla. On je sredstvo da se na zemlji
proširi carstvo kneza tame. Stoga su oni koji su mu podlegli pridruženi sotonskoj crkvi. Ova
je praksa poznata u svim kulturama i narodima. U spiritizmu je uvijek nazočna osoba, tzv.
medij, koja je posrednik izmeńu duhova i ljudi. Medij pruža svoj glas, pokrete, pisanje..duhu
od kojega se traži da se očituje. Ti su duhovi uvijek ńavli. I zato se može dogoditi da ti zli
duhovi zaposjednu nekoga od nazočnih. Crkva je uvijek osuńivala spiritističke seanse i
sudjelovanje, pa i samu nazočnost njima. Nikada se ne može nešto dobro naučiti pitajući
Sotonu za savjet.
Ali ova praksa, kao i sve ono što je tajnovito, okultno, privlači čovjeka i izaziva njegovu
radoznalost. Zato se dogańa da već djeca u osnovnoj školi, pa i srednjoškolska i studentska
mladež vrlo često upadaju u iskušenje da u skupinama pokušavaju zazivati duhove. Dakako
da to čine i odrasli. Poznato mi je da jedna skupina intelektualaca, dakle visoko obrazovanih
ljudi s fakultetskim diplomama, redovito upriličuje spiritističke seanse.
Iz moga dugogodišnjega iskustva došao sam do sigurnoga zaključka da svi oni koji su se
bavili spiritizmom, kao po pravilu, doživljavaju napast crnih i suicidnih misli, tj. prije ili
kasnije, u odreńenim kriznim situacijama, pomišljaju na samoubojstvo, a mnogi ga i počine.
Sotona najviše likuje kada žrtvi koja mu se približila i koja je ušla u njegov začarani krug
oduzme smiso za život i dovede je na rub da ne vidi više nikakva izlaza. U tako teškom
depresivnom stanju čovjek lako digne ruku na svoj život. Sve češći suicidi u posljednje
vrijeme u nas u mnogim su slučajevima izazvani spiritističkim i drugim sličnim magijskim
okultim praksama. A uz to se pojavljuju i mnoge druge negativne posljedice ovakvih praksa
kao: psihofizičko uništavanje, moralne i religiozno propadanje, nesanice, uzrujanost i teške
more u snovima, teški strahovi.
Može se dogoditi da zao duh ostane u odreńenom prostoru gdje se spritiziralo i da stalno
opsjeda osobe koje su nazočile spiritističkoj seansi. Često, kada idu u krevet i ugase svjetlo,
Zloduh dolazi i pravi teške smetnje tako da osoba izludi od straha.
Postavljaju se pitanja: Je li uopće moguće dozvati duhove? Zar se uvijek na spiritističkim
seansama pojavljuju samo zli duhovi? Mnogi ova pitanja postavljaju imajući u vidu primjer
koji nam donosi Biblija kad se Šaul, izraelski kralj, obratio jednoj ženi-mediju i zapovjedio
joj: Daj mi vraćaj pomoću duha i dozovi mi onoga koga ti reknem (Sam 28,8). I, doista se
pokazao prorok Samuel koji je umro mnogo prije. Bog je očito dopustio ovu iznimku. Ali je
vrlo važno zapaziti krik i zaprepaštenje medija, kao i oštar ukor Samuela: Zašto si pomutio
moj mir dozivajući me gore? (1 Sam 28,15). Mrtve moramo poštovati, a ne ih uznemirivati.
Ovo je jedan jedini primjer koji nam donosi Biblija i zato ga ovdje donosim doista kao
iznimku. Naši pokojnici trebaju od nas molitve za oslobońenje iz čistilišnih muka i to je
jedino što mi za njih možemo učiniti; a Bog nikako ne dopušta da ih koristimo za bilo kakve
naše zemaljske planove.
Ovdje bih htio posebno skreniti pozornost svojim kolegama svećenicima da dobro otvore
oči, jer je situacija u kojoj živimo upravo impregnirana najraznovrsnijim oblicima sotonizma.
Ljudi se oko nas jednostavno guše u zlu, a čini se kao da mi to uopće ne opažamo, jer
uglavnom ostajemo nezainteresirani i nepokretni. A zlokobni duhovi intenzivno rade svoj
posao i kod toga imaju uvijek onaj jedini i krajnji cilj – žrtvu odijeliti od Boga, navesti je na
grijeh, uvesti u tjeskobu, u depresiju, u otuńenje, u očaj. A ipak, svećenikje po sakramentu Sv.
reda jedini pozvan i opunomoćen da se Kristovom snagom i njegovom pomoći može
učinkovito boriti i svladati zlo te osloboditi čovjeka od sotonskoga utjecaja. Ljudi to s pravom
od nas očekuju. Ako ih mi ne prihvatimo i ne razumijemo, ako nemamo za njih razumijevanja
i ne nańemo vremena da im pomognemo, snosimo pred Bogom veliku odgovornost za njihove
stramputice.Pritisnuti zlom koje je uvijek jače od čovjeka, oni tada traže pomoć na sve strane.
Najčešće se obraćaju vračarima, raznim iscjeliteljima, vidovnjacima,i njima sličnima, koji
tada magijskim putem, a to znači raznim sotonskim praksama, ljude ne oslobańaju, nego ih,
naprotiv, još jače stegnu u začarani krug iz kojega ne vide izlaza. Nažalost, u svojoj se praksi
svakoga dana susrećem s ovakvim i sličnim primjerima.
Proklinjanje
Ovo je jedan od vrlo opasnih načina kako se nekome može nanijeti zlo. U kletvi i
proklinjanju izražava se želja da se drugome dogodi zlo. A jasno je da je izvor zla u Sotoni.
Ako je kletva izrečena s pravom zloćom, a osobito ako postoji krvna veza izmeńu onoga koji
proklinje i proklinjanoga, mogu se dogańati strašne posljedice. U svojoj sam praksi vidio da
su najteže posljedice bile kada su roditelji proklinjali vlastitu djecu ili, pak, djedovi i bake
unučad. Prokletstva su imala vrlo teške posljedice kad su se odnosila na životnu sreću ili
uspjeh u životu.
Osobito veliku težinu imaju proklinjanja koja se izriču u posebnim prilikama; primjerice, na
dan vjančanja. Posljedice takvih proklinjanja mogu biti najrazličitije: stalne bolesti čije
čovjeka prate u životu, čovjek može cijeli život doživljavati nevjertojatne teškoće na poslu,
nesreću u ženidbi, bolesti na djeci...To je zato jer su roditelji povezani sa svojom djecom
krvnom vezom i autoritetom. Neke majke proklinju svoju djecu iz loše navike. Šalju svoju
djecu k vragu, a da to ozbiljno ne misle. No, zao duh sluša; i čim mu netko odškrine vrata, on
spremno ulazi i poslije toga teško izlazi.A i sam naš Gospodin je rekao: Ja vam kažem da će
ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Dan sudnji. Tvoje će te riječi
opravdati, tvoje će te riječi osuditi (Mt 12,36-37).
Sotonizam
Ljudska izopačenost, posebno u novije vrijeme, kao da nema granica. Tako susrećemo sve
veći broj ljudi koji se profesionalno bave crnom magijom, spiritizmom i sotonskim kultovima
te na taj način žele predati svoju «poruku» ljudima. U tome, dakako, veliku ulogu igra beskrupulozna
zarada.
Najvećim sotonistom dvadesetoga stoljeća mnogi drže magičara Aleistera Crowleyja (1875.
– 1947.) On je sebe držao Antikristom i zato je sebe nazvao «Velikom Zvijeri 666» (usp.Okt
11,7). Bio je uvjeren da ga okultne, magijske sile s nadljudskim znanjem i sposobnostiima
žele upotrijebiti kao komunikacijski kanal s čovječanstvom. Ovako je opisao cilj svojega
poslanja:... «pokrenuti okultne sile koje će potkraj ovoga stoljeća kulminirati u prosvjetljenju
svih ljudi.»
Pod njegovim se utjecajem poslije razvio cijeli mračni svijet tajanstvenih obreda i tajnih
okultnih loža, u kojima se prakticiraju crna magija, klanjanje đavlu i čudna žrtvovanja koja su
išla sve do žrtvovanja ljudi. Svojim je utjecajem zarazio mnoštvo ljudi i tako ih stavio pod
utjecaj Zloga. Njegove se knjige još i danas prodaju na desetke tisuća.
Sveto pismo vrlo jasno govori o otpadu ljudi od Boga u razdoblju koje prethodi Isusovu
ponovnom dolasku na ovaj svijet. Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne
dońe onaj otpad, i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onak koji uzdiže
sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se
Bogom...(2 Sol 2, 3-5). Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u
dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uńe u korablju i ništa
nisu ni slutili dok ne dońe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega (Mt 24,
37-40). Otpad o kojemu govori Sveto pismo vezan je uz prevlast bezakonja, tj. otpad od
Božjega pokreta: Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih (Mt. 24, 12). Ako
bacimo pogled na situaciju u današnjem svijetu, neizbježno ćemo morati ustvrditi kako se to
već odavno dogańa, čak kod mnogih koji sebe nazivaju kršćanima. Samo svjedočanstvo
istinskih vjernika i djelovanje Duha Svetoga još zadržava konačnu katastrofu. (usp. Okt. 9,
20-21).
Zar se ne opaža sve veća tvrdoća srca kod mnogih u odnosu prema Bogu i njegovoj Riječi?
Ljude njihova «prosvijetljenost» i znanstvena i filozofska dostignuća sprječavaju da se obrate
Bogu. Njihova ih oholost blokira da ne vide pravu Istinu.
Dakako da onda upadaju u drugu krajnost pa se počinju klanjati omiljenim idolima: zlatnim
idolima – svojoj ekonomskoj moći, mjedenim idolima – tehnici i naoružanju, kamenim
idolima – silnim grańevinama. To je ono u što polažu svoje pouzdanje
Bludnost, krańe i ubojstva raširili su se posvuda i postali su naša svakidašnja stvarnost.
Predbračni i izvanbračni spolni odnosi drže se posve normalnom pojavom. Val pornografije
toliko nas je zapljusnuo da više nema časopisa niti ijedne atraktivne reklame bez pornografskih
scena. A američki nas tisak izvješćuje kako se u SAD-u svake 23 minute počini jedno
ubojstvo, svakih 75 sekunda razbojnički napad i svakih 10 sekunda provala.
Klanjanje demonima i magija dostigli su danas strašan razmjer.
Nećemo ovdje toliko govoriti o klanjanju duhu vremena, ideologijama i idolima. Ovdje se
prije svega misli na duhovnu katastrofu koja se u naše dane svom silinom sručila na
čovječanstvo u apokaliptičkim razmjerima. Iz dana u dan sve više raste zanimanje za okultne
znanosti i za parapsihologiju. U sjedinjenim Američkim Državama više od stotinu koledža
nudi mladima tečajeve iz parapsihologije. A da ne govorimo uprvao o poplavi literature s
područja astrologije, magije i čaranja. Milijuni mladih ljudi u svijetu ulaze u godišnje
najrazličitije sekte čija vjerovanja imaju magijski karakter.
U posljednje vrijeme đavlovo djelovanje doseglo je iznimno velike razmjere. Nije pogońen
samo pojedinac, nego po pojedincu i cijelo društvo, narodi i države. Sotona se stalno očituje,
njegovu prisutnost možemo osjetiti u smrtonosnim ratovima, zlostavljanjima, pomoru
nerońenih, različitim oblicima sotonizma, nestanku savjesnosti i moralnog osjećaja kojim se
razlikuje dobro i zlo, sve snažnije pobune protiv Boga, religije, morala istine, dostojanstva,
zakona, reda, razumjevanja. Sve se to može vidjeti ne samo u društvenom, gospodarskom
političkom životu, nego i u svijetu kulture i književnosti, umjetnosti i zabave.
A i sama moderna teologija, sve više usmjerena racionalistički, materijalistički i ovostrano,
na svoj način pridonijela je bujanju okultizma, što je u biti paradoksalno. To je oštroumno
uočio Os Guinness kada je napisao: «Kršćanstvo, koje je okultne pojave počelo držati
nepostojećima, izgubilo je svoje središnje mjesto izmeńu skeptika koji su nijekali postojanje
tih pojava i onih koji su ih otvoreno i potpuno prihvaćali.Tako je svatko tko je tražio duhovnu
dimenziju – a nije je mogao naći u Crkvi – posegnuo za okultizmom. Ironično je da su teolozi
koji su se ravnodušno uljuljali u racionalizam svoje teologije, posljednji koji vjeruju u takve
stvari
A ugledni teolog Peter Bayerhaus, spoznavajući ovu demonsku invaziju koja svakim
danom sve više buja posljednjih godina dvadesetoga stoljeća, izrijekom zahtijeva da:
1. val okultizma u različitim oblicima i sa sotonskom pozadinom ne smijemo držati
bezazlenim;
2.valu okultizma moramo suprotstaviti najveću budnost u vlastitom duhovnom životu;
3. s obzirom na val okultizma istinski kršćani trebaju još savjesnije spoznati svojh
poziv da u duhovnoj borbi stanu na stranu svjetla.
Sotonizam u rock glazbi
Netko će se, vjerojatno začuńen, zapitati: Zar je moguće da Zli može i preko glazbe djelovati
na ljude? Nije li to ipak pretjerano tvrditi?
Iz prethodnoga je izlaganja doista evidentno kako je, osobito posljednjih godina prošlog i
početkom ovoga stoljeća, sotonihzam postao zabrinjavajuća pojava koja se brzo širi u cijelom
svijetu. Posebno mladi ljudi kojima je život prazan, bez jasnih ideala, koji u svojoj dosadi uvijek
tragaju za nečim novim, željni avantura, upravo u okultnom pronalaze najzanimljivije
područje za svoje neostvarene ambicije. Sotona izvanredno poznaje psihologiju mladoga
čovjeka koji sve ustaljene vrijenosti dovodi u pitanje. Zato potiče u mladome naraštaju želju i
nagon da sve što je do sada bilo nedodirljivo i ljudima sveto odbaci ili izokrene. Tako i
Euharistiju, koja je vrhunski čin naše vjere, želi ismijati i na najvulgarniji način obeščastiti.
Poznate su u sotonizmu tzv. «crne mise» koje, nažalost, i na našemu prostoru imaju
poklonike. I tamo postoji «oltar», na kojemu se provodi ogavan obred. Kod te se «mise»
recitiraju odreńene molitve, ali potpuno izokrenute. Sudionici se obraćaju Sotoni i veličaju ga
kao svojega Boga. Vrhunac crne mise jest «pričest», dakako, s ukradenim hostijama, koje se
onda pomiješaju s krvlju žrtvorane životinje koju nazočni piju. Taj sotonski čin popračen je se
seksualnim orgijama, jer se od njih očekuje magijska snaga. Ako žena u takvom aktu začme,
ona je dužna to dijete tajno roditi i žrtvovati ga Sotoni. Sotonisti drže da je takva žrtva nevina
djeteta ono što Sotona najviše želi.I da bi umilostivili Zloga, na takvim tajnim seansama
žrtvuju životinje, a ponekad čak i ljude, napose djecu. Poznata je činjenica da meńu
umjetnicima, posebno glazbenicima, postoji sklonost bavljenju crnom magijom, spiritizmom i
sotonskim kultovima. Ovo osobito dolazi do izražaja u novije doba u hard-rocku i heavymetalu,
što ima svoju primjenu na rock-scenama. Posebno je misteriozan nepoznati, zakulisni,
život raznih rock-izvońača.
Poslije 1969. godine, kada je proglašeno «vrijeme klanjanja đavlu», s osnutkom prve
sotonske crkve u San Franciscu, počinju se snažno razvijati i širiti okultizam i sotonski kulta
upravo preko rock-scene. Početak se veže uz engleski sastav Black Sabbath (Crna Subota).
Oni su, preko okultnog i magije, spiritizma i sotonizma, s posebnim tekstovima, postali
preteče bendova mlade heavy-metal generacije. Velik su uspjeh imali kod maloljetne publike,
sa šokantnim tekstovima poput: «Oduzmi si život, on postaje jeftin; ubij nekog, nitko neće
plakati. Sloboda je tvoja, učini samo svoju dužnost, želimo samo tvoju dušu.»
Utemeljitelj prve službene sotonske crkve u Sjedinjenim Američkim Državama i oduševljeni
štovatelji đavla Antom Szandor La Yeya 1968. izjavljuje: Masa koja pristaje uz Zloga
iskrivljuje Očenaš, unosi u nj bestidnosti i gazi Kristov križ nogama ili ga vješa naglavačke.
Na omotnici LP-ploče «Reflection-Black Sabbath» piše: «Odmah na prvoj LP-ploči prizvali
su Sotonu – koji je odmah doista i došao. Obećao im je uspjehe u cijelome svijetu. Zato
moraju svake godine svirati na veliki sabat (Veliku subotu)». I jedna i druga strana do danas
to provodi. Na omotima LP-ploča pojavljuje se poznati i zloglasni boj 666, broj Antikrista
(usp. Okt 13, 18), koji se, zajedno s mrtvačkom glavom i prekriženim kostima, pojavljuje na
nekim majicma kluba obožavatelju kao znak otvorena pristanka uz sotonizam. U nekim svojim
pjesmama Sotonu nazivaju «gospodar ovoga svijeta»
Poznati kršćani stručnjak za rok-glazbu u Sjedinjenim Američkim Državama piše: «Bio sam
šokiran kad sam otkrio da zabrinjavajuće velik broj mladih ljudi koji vjeruju u Krista kupuju i
slušaju albume Black-Sabbatha iako znaju da je ta grupa naklonjena Sotoni.»
Druga u svijetu vrlo poznata rock grupa su Rolling Stonesi. Kako preko njih Zli djeluje,
možemo vidjeti po onome što se dogodilo 6. prosinca 1969. na jednom zapuštenom automobil
skom trkalištu u blizini San Francisca. Ondje su Stonesi održali svoj rock-festival. Bilo je
nazočno više od 300.000 posjetitelja. Kad su nastupali s pjesmom «Carol» nekoliko se mladih
ljudi svuklo do gola i dopuzalo do pozornice, to je glavni «oltar», i Angels (Anńeli pakla),
koji su bili zaduženi za održavanje reda, počeli su ih najokretnije tući, kao da ih neka
nadnaravna sila tjera. A ti mladi ljudi-žrtve ne samo da su prihvatili bol i okrutnost, nego su
zahtijevali da ih još užasnije tuku. A kad su Stonesi zasvirali «Sympathy for the Devil»
(Simpatija za Vraga), redari su, ne birajući, počeli udarati po slušateljima. Krvava tučnjava
pred pozornicom više se nije mogla zaustaviti, koncert je bio potpuno izvan nadzora.
Dogodila su se tri usmrćenja, zabilježeno je dvadeset teških nezgoda, a bilo je vrlo
ozlijeńenih. Jedan od nazočnih svojim se automobilom, vozeći velikom brzinom, zabio se u
mnoštvo i ubio dvoje ljudi. Opijen LSD-om, jedan se mladić utopio u kanalu, a drugi, čije je
noge zahvatila vatra, s teškim je opeklinama odvezen u bolnicu. Dvadesetak liječnika i šest
psihijatra do iznemoglosti je obrańivalo narkomane, preuranjene porode ozljede od tučnjave.
Eto rječita primjena kako Sotona može preko sotonskih rock-grupa užasno negativno djelovati
na mase. To se uvijek dogańa kada se preko rock-glazbe potiču sotonizam, samoubojstva,
raznovrsna nasilja, uzimanje droga i alkohola, neuredna seksualnost, mržnja prema drugima,
drskost, pornografija, krańa, egoizam, rasizam, anarhizam, fanatizam i mnoštvo drugih
nastranosi Zapravo, kad god glazba i nečije pjevanje vode čovjeka preko granica normalnoga
ljudskoga ponašanja i uzrokuju vandalizam takve pjesme i takva glazba vode čovjeka prema
paklu.
Izjave koje često daju pojedini članovi rock-skupina najbjelodanije pokazuju u čijem se
ozračju kreću. Tako, primjerice, Glen Bertan, pjevač i bas gitarist desth-metal skupine
Deicide kaže: «Vjerujem samo u nekoliko stvari: Mrzi sve, ubij svoje neprijatelje, mrzi svoje
suparnike, želi smrt svakome tko ti se suprotstavlja, misli samo o sebi i vjeruj samo sebi! Dok
sam bio dječak, prisiljavali su me da idem u crkvu, ali sam se tome uvijek opirao; sve što je
crkveno i kršćansko, gadilo mi se. Trule kršćane, primjerice, smeta to što imam izraziti
sotonistički image i utisnut sotonistički križ na čelu. Učinio sam to iz jednostavnog razlogajer
mi se svińa. Nitko mi nije reko da to moram napraviti, ali ako u životu želiš nešto dokazati,
možeš to napraviti i putem znaka koji poslije nosiš cijeli život. Vjerujem li u Boga ili Sotonu?
Činjenicaa je da je Bog prognao Sotonu s neba na zemlju da zagospodari svijetom. Za mene je
Sotona jednako Bog kao što je i Jahve Bog»
Anton La Veya, otac prve sotonske crkve i njezim prvi veliki svećenik, razvio je vlastitu
filozofiju suvremenoga sotonizma, svojih Devet sotonskih izjava, koje je suprotstavio
biblijskim zapovijedima.
Kada mladi ljudi prihvate sotonske norme ponašanja, tada nije nikakvo čudo da svakoga dana
do nas dolaze alarmantne vijesti o orgijama na grobovima, o obeščašćivanju grobova, o
ljudskim i životinjskim žrtvama, o silovanju – koje je u posljednje vrijeme sve češće, o izazivanju
požara u crkvama i o meńusobnim obrednim ubojstvima.
Glazba ima silan utjecaj na čovjeka. To je već odavno poznato. A neki oblici glazbe mogu
izazvati stanje transa ili stvoriti ozračje koje pogoduje djelovanju demonskih duhova. Glazba
može izmijeniti ljudska raspoloženja, a upravo je to ono što magija i okultizam žele postići.
Osobe u transu često se ponašaju agresivno ili pak izvode seksualne radnje koje u normalnom
stanju ne bi mogle učiniti. Čovjek je, naime, u transu psihički bespomoćan i zato se tada u
velikoj mjeri može na nj utjecati.
Na rock-koncertima i po mnogim disco-klubovima zavijajući zvuci gitara koje se elektronski
pojačavaju i grozničavo udaranje bubnjeva od kojih se tresu živci omogućuju rock i beatglazbenicima
da mladež pretvore u urlajuće nakaze. Jedan je liječnik rekao: «Gubi se tada
kontrola nad tjelesnim funkcijama. Stanje zanosa koje prate trzaji udara kao kod epilepsije,
urlanje, ugrizanje, smijeh, mokrenje i trganje odjeće doživljava se kao sreća i zadovoljstvo.»
Bob Larson, koji je prije nego što je povjerovao u Isusa Krista i sam bio aktivni rockglazbenik,
bio je duboko zabrinut zbog zastrašujućih činjenica koje je otkrio u svojim
istraživanjima: «Sotona zna da, ako u ove posljednje dane prije Isusova ponovnog dolaska
želi biti djelotvoran, mora zadobiti nadzor nad mladima. Sotona se koristi hard-rockom kako
bi masovno ovladao tom generacijom Vlastitim sam očima gledao kako mlade pri plesanju uz
rock-glazbu opsjedaju demoni.To se osobito moglo opaziti kod djevojaka. Čovjek bi od mlade
dame očekivao da će kod plesa donekle sačuvati pristojnost; ali ipak sam promatrao kako
mlade djevojke zapadaju u grčevito trzanje – što se moglo protumačiti samo kao manifestacija
demonskoga djelovanja. Zahvatio bi me strah kad bih vidio da se takve stvari dogańaju dok bi
plesale uz moju glazbu».
Spoznavši sve ovo, na kraju treba zaključiti da su preglasna glazba, praćena ritmom koji
zaglušuje, i neprestani «naboj» mirisa, mraka, izmjene boja i svjetla koje para poput munje,
mnogobrojni slušatelji koji sugestivno utječu jedni na druge – da su sve to oznake rok-koncert
i disco-klubova, gdje Sotona u opojnim stanjima zamagljenosti razuma obilno bere svoje
žrtve.
Bestidnost u odijevanju
-Pa zar i preko odijevanja Zloduh može utjecati na ljude? – pitat će mnogi. Sasvim je sigurno,
a i praksa nam svakodnevno to potvrńuje, da način odijevanja može biti izazovan i u
odreńenom smislu prigoda kako Sotona na «moderan suvremen i rafiniran» način uvodi
čovjeka u grijeh.
Način odijevanja odaje uvelike čovjekov ukus, ali i njegova moralna stajališta. Lijepo,
ukusno, pa i moderno se obući, nije po sebi loše. Naprotiv, to odaje profinjenost osobe i
njezin istančan osjećaj za lijepo. To uopće nije upitno. Ukusna klasika uvijek se može
prilagoditi raznim prigodama i situacijama suvremena života. I dok je tako, sve je u redu i
nema problema.
No, osobito je ženski svijet uvelike podložan egzibicionističkom načinu odijevanja, pod
utjecjem mode koje je danas u trendu, a koja se lansira vrlo rasprostranjenim utjecajem masmedija.
Time se želi stvoriti opće mišljenje kako i na tome području vlada potpuna sloboda,
bez obzira na kršćanska moralna načela – tko na to danas još uopće gleda?! Prema
suvremenome shvaćanju, koje nam se stalno i uporno nameće, nema toga što bi bilo
neprirodno ili ružno, a pogotovo ne grješno. Bestidnost u oblačenju ide za tim da probudi u
osobi drugoga spola tjelesne požude i seksualni nagon.
Psihološka analiza takvih ponašanja govori kako je riječ o vrlo nesigurnom i nestabilnim
osobama, koje nemaju dostatno samopouzdanja i zato, barem na taj način, žele probuditi i
pridobiti tuńu pozornost. Besramno otkrivanje grudi, pupka i ostalih dijelova tijela svjedoči da
više ne postoji ono što pripada našoj intimi.
Današnje se «moderne» djevojke sve češće vińaju u rublju a ne u odjeći; s dubokim
dekolteom, s prorezom na suknji koji seže gotovo do struka, u minicama, u kratkum
hlačama... I nije rijetkost da se tako odjevena djevojka pojavi i u crkvi, na Euharistiji, i da
takva čak pristupi na Sv. pripčest, iako na mnogim crkvenim vratima postoji znak koji jasno
upozorava da je nečedno odjevenim osobama zabranjen ulaz u crkvu. U papinoj bazilici Sv.
Petra u Rimu, a i po mnogim drugim crkvama, nalazi se čuvar koji upozorava i priječi da se
na sveta mjesta ulazi nepristojno odjeven.
To ne znači da se u crkvu mora ući u zastarjeloj maminoj haljini koja na djevojci stoji kao na
vješalici.Ima sigurno vrlo mnogo načina da se djevojka odjene ukusno i da joj istodobno to
lijepo stoji i sve bude pristojno, reči kao one redovito ne misle na zlo, nego jednostavno žele
djelovati mlade i lijepe na moderan način. I to je istina. Ali, jesu li svjesne što drugi misle i
kakve misli i želje one pobuńuju u onima koji ih promatraju tako odjevene. Treba imati onu
finu otmjenost i poniznost u odijevanju, i ne praviti od sebe izlog koji svatko od znatiželjnika
može razgledati kako i kada to želi. Svaka bi kršćanski usmjerena djevojka trebala pronaći
vlastiti stil odijevanja koji će joj pomoći da se na svakome mjestu i u svakoj prilici ugodno
osjeća. U protivnom, mora biti svjesna da svatko tko je s požudom ili lošim primislima bilo
gdje – na cesti, u tramvaju, u autobusu... pogleda, uzima djelić njezina mira, njezine nevine
duše. Ona, možda ne misli na zlo, ali nikako ne bi smjela druge navoditi da misle na zlo.
Možda bi bilo dobro kada bi se naše djevojke upitale kako bi se odjenula Blažena Djevica
Marija kada bi ona bila djevojka njihova vremena. Bilo bi to zasigurno nešto suvremeno, ali
ne upadno, nešto što ističe ljepotu žene kao osobe, a ne dijelove njezina tijela. Umjereno i
pristojno, a to svi nekako u sebi znamo odrediti.
Nažalost, o ovome se prestalo govoriti na vjeronauku, kao i u propovijedima A trebala bi
neprestano poučavati mlade kako bi zauzeli pravilno moralno stajalište, ukazati im do čega
sve može doći ako se to zanemari. Naši bi mladi trebali svojim životom biti svjedoci Isusa
Krista. Ali postavljam pitanje: Tko će vjerovati svjedokinji koja napola obnažena šeće
ulicama i čak tako odjevena dolazi u crkvu?
U ovo bi trebali svi, počevši od roditelja pa preko vjeroučitelja do svećenika, s ljubavlju
upućivati mlade. Jer, Zli ovdje vrlo lukavo, masovno i svakodnevno, uvlači duše u svoje
otrovne zamke i bere obilne plodove. I posebno likuje kada to čini s mladim ljudima, koji su
nositelji života.
KAKO SE OSLOBODITI UTJECAJA SOTONE
Poslije opsežnoga prikaza i nabrajanja najraznovrsnijih zamki kojima se Sotona služi u
svojem lukavom zavońenju ljudi, normalno je da se pitamo: Ima li izlaza? Ovo pitanje postavljaju
posebno oni koji su, svjesno ili nesvjesno, ušli u područje zlog duha i tako postali
označeni negativnim, demonskim silama. A takvih je danas mnogo. To su ljudi koji u svojem
biću osjećaju da se nalaze u začaranom krugu i stalno tapkaju na istome mjestu. Što god
poduzmu, ne pomaže. Imaju osjećaj da neka jača sila njima upravlja, kojoj se nikako ne mogu
oduprijeti niti je se osloboditi. Takvi lutaju na sve strane tražeći pomoć i izlaz. Na moja vrata
svakodnevno, a, vjerujem, i na vrata mnogih svećenika, dolaze mnogi u svojim mukama i
tjeskobama tražeći oslobońenje. Upravo takvima, a i mnogima drugima koji se nańu u
bezizlaznim prilikama i često upadaju u malodušje i očaj, upravljena je ova knjiga.
Prvo što bih htio posebno naglasiti jest činjenica da je Sotona jači od čovjeka. Kada mu se
čovjek približi i uńe u njegovo područje – to su mnogi iskusili u svojem životu – tada osjeti
da je bespomoćan. Nema nikakve mogućnosti da se vlastitim silama odupre zlu.
Ali treba jasno istaknuti i dobro učiniti drugu vrlo važnu istinu: Bog je neizmjerno jači od
Sotone! I tu je, zapravo, jedina mogućnosti i jedini izlaz iz začaranoga kruga zla. Samo je
Božanska sila sposobna pobijediti ga, jedino je Božansko svjetlo Duha Svetoga, sposobno
razotkriti njegove spletke i njegovo rovarenje. On nam ništa ne može nauditi ako se tijesno
povežemo s Gospodinom. Moramo čvrsto vjerovati da Božjom (milošću možemo uvijek
Sotonu pobijediti. Bog je naša pomoć i naše uporište.
O tome nam jasno govori Katekizam Katoličke Crkve: Ipak Sotonina moć nije beskonačna.
On je samo stvorenje, močno zato što je čisti duh, ali ipak samo stvorenje: on ne može
spriječiti izgradnju Kraljevstva Božjega. Iako Sotona u svijetu djeluje mržnjom protiv Boga i
njegova Kraljevstva u Isusu Kristu i premda njegovo djelovanje, za svakog čovjeka i za
društvo, prouzročuje teške štete – duhovne, a posebno i fizičke naravi – božanska providnost
dopušta, to djelovanje, snažno i blago upravljajući ljudskom i svjetskom povješću. To Božansko
pripuštanje ńavolskog djelovanja velika je tajna, ali, mi znamo da onima koji ljube Boga
sve pomaže na dobro. (Rim 8, 28) KKK t. 395
David je u ime Božje kamenom i praćkom pobijedio golemoga Golijata. I mi ćemo u ime
Božje i Njegove presvete Majke pobijediti moć Zloga. Isus Krist jedini osloboditelj i
ozdravitelj
Pozorno čitajući evanńelja, doći ćemo do zaključka da se većina Isusovih prispodoba odnosi
na njegovu službu ozdravljanja.
Odmah poslije Krštenja na Jordanu Isus u snazi Duha počinje svoje javno djelovanje. On sam
javno svjedoči kako se na njemu ispunja Izajino proroštvo. On je taj koji je poslan od Boga
ozdravljati bolesne i na slobodu pustiti one koje je tlačio đavao. (usp. Lk 4, 18).
Ivan Krstitelj, želeći se uvjeriti je li Isus obećani Mesija, šalje svoje učenike Isusu da ga pitaju
je li On Onaj koji ima doći. Iako im odgovori: POđITE I JAVITE IVANU ŠTO STE
ČULI I VIDJELI : SLIJEPI PROGLEDAJU, HROMI HODE, GUBAVI SE ČISTE,
GLUHI ČUJU MRTVI USTAJU, SIROMASIMA SE NAVJEŠĆUJE EVANđELJE.(Mt
11,5).
Sv. Luka nas izvješćuje:
Isus sińe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo
naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i
da OZDRAVE OD SVOJIH BOLESTI. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Svo je
to mnoštvo tražilo da ga se dotakne JER JE SNAGA IZLAZILA IZ NJEGA I SVE
OZDRAVLJALA. (Lk 6, 17-19).
A evanńelist Marko donosi
I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna (Mk 1, 34
Isus poziva i svoje učenike da i oni nastave činiti isto ono što je on učinio: povjerava im
službu ozdravljanja i oslobańanja:
...i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
vidi Lk 10, 1-8) (
Tu istu vlast i snagu ozdravljanja bolesnih i izgona nečistih duhova dao je i sedamdeset
dvojici učenika. (vidi Lk 10, 1-8)
Poznata je ona zgoda koju opisuje Matej u svojemu evanńelju, kako je jedan otac doveo
svojega sina koji je bio padavičar, a zapravo opsjednut nečistim duhom, Isusovim učenicima
da ga izliječe. Budući da ga oni nisu mogli izliječiti, Isus zapovijedi zloduhu te on izińe iz
dječaka i dječak u tren ozdravi. Tada učenici upitaše Isusa: Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?
Isus im odvrati:Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je
zrno gorušičino te reknete ovoj gori: Premjesti se odavde onamo! «premjestit će se I NIŠTA
VAM NEĆE BITI NEMOGUĆE... Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim
molitvom i postom. (usp. Mt 17, 20-21; Mk 9, 29)
I evanńelja nam svjedoče da su apostoli i učenici još za vrijeme Isusova javnoga djelovanja
započeli poslanje: Vratiše se zatim sedamdeset dvojica radosni govoreći: Gospodine i zlodusi
nam se pokoravaju na tvoje ime! « (Lk 10, 17)
A poslije svojega uskrsnuća mnogima koji vjeruju dao je moć da ozdravljaju bolesne i
izgone zloduhe: A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će Moje izganjati zloduhe...
na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro (Mk 16, 17-18).
Imajući u vidu navedene biblijske tekstove, nedvojbeno možemo zaključiti da je Isus objavio
službu ozdravljanja i oslobańanja i da je tu službu povjerio svojim učenicima. Zato je teško
razumjeti zašto danas Isusovi učenici – biskupi i svećenici – s odreńenom zadrškom i jednim
neshvatljivim nepovjerenjem, ne daju važnost ovoj danas tako prevažnoj i potrebnoj službi u
Crkvi. Onda je posve razumljivo da mnogi koji nisu našli prihvaćanje i razumijevanje kod
svojih duhovnih pastira odlaze zavodljivim, ali vrlo opasnim, nadriiscjediteljima, koji se bave
ezoterijom i raznim magijskim, a to znači sotonskim praksama, i ulaze još dublje u ralju Zloga
koji ih zarobljava i uništava.
Mogu iz svojega osobnog iskustva posvjedočiti da su se mnoga oslobońenja i ozdravljenja
dogodila na seminarima i duhovnim obnovama koje sam vodio kroz mojih dvadesetpet godina
u službi oslobańanja. No, mogu sa sigurnošću potvrditi da se još veći broj ozdravljenja i
oslobańanja, duhovni i tjelesnih, dogodio tijekom Sv. mise i klanjanja pred Presvetim
Ostarskim Sakramentom, nego kada smo mi svećenici polagali ruke na nemoćnike. Čuda se u
Lurdu dogańaju tijekom euharistijske procesije. To je razumljivo jer je Euharistija sakrament
koji ozdravlja. Onome koji se nedostojno pričešćuje, primanje Sv. pričesti je na sud i osudu
(usp. 1 Kor 11, 29) ali onome koji se dostojno pričešćuje donosi zdravlje duše i tijela. Prije
Sv. pričesti svi molimo: Gospodine, nisam dostojan da unińeš pod krov moj, nego samo reci
riječ i ozdravit će duša moja!
No, treba reći i to da Isus ozdravlja i preko pomazanih sluga po darovima vjere i ozdravlja. I
danas ima u Crkvi, kao što je bilo i kroz cijelu njezinu povijest, mnogo pomazanih ljudi
kojima je Gospodin udijelio darovane karizme ozdravljenja. Ali opet jasno treba reči da preko
tih svojih sluga sam Isus djeluje, pomaže, ozdravlja i oslobańa.
Ovdje je važno prisjetiti se onoga dogańaja kod hramskih vrata u Jeruzalemu kada je doživio
ozdravljenje onaj hromi prosjak. Nazočni su pomislili d su to učenici Petar i Ivan. Tada se
Petar uspravi i obrati im se ovim riječima: Izraelci, što se ovome čudite? Ili, što nas gledate
kao da smo svojom snagom ili pobožnošćupostigli da ovaj prohoda?Bog Abrahamov, Izakov,
Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svojega Isusa kojega vi predadoste i kojega se
odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Svetaca i
Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubist. Ali Bog ga uskrisi
od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.
I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu onome kojega gledate i poznate: vjera u njega
vratila je ovome potpuno zdravlje naočigled vas sviju. (Dj 3, 12-16) Zato je vrlo važno uočiti i
dobro zapamtiti: kada ljudi ozdravljaju – preko molitve i polaganj ruku pomazanih
službenika, ISUS JE TAJ KOJI OZDRAVLJA.
Praktične upute i savjeti
Što je, dakle, činiti osobi koja je ušla u područje Zloga i ne vidi izlaza? Moj je savjet:
obvezno potražiti iskusnoga svećenika koji će vam pomoći da s Božjom pomoći i snagom
izińete iz tih okova. Isus dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad
nečistim dusima (Mk 6, 7). A oni otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe
i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali (Mk 6, 12). Tu istu ovlast imaju i
danas svećenici. Dakako, uz pretpostavku da svećenik vjeruje u svoje svećeništvo, a to znači u
ovlasti koje mu je Gospodin dao. Ovdje ne mislim na obavljenje službe egzorcizma. To su
krajnji slučajevi i tu službu može obavljati samo i jedino svećenik koji za to ima izričito
dopuštenje od svojega biskupa. Ali takvih slučajeva ima doista malo. Iskusni i uvaženi egzorcisti
drže da su od svih onih kod kojih se prepoznaje očito djelovanje zlog duha samo 2%
vrlo teški slučajevi klasična opsjednuća, gdje je onda jedino učinkovita služba egzorcizma.
Sve ostale slučajeve može bez poteškoća rješavati svaki svećenik. Dobri papa Ivan XXIII.
posebno je isticao lik Arškoga župnika– sv. Ivana Vianneyja, koji je mnoge duše oteo iz
sotonskih okova iako nije bio egzorcist niti je ikada u životu provodio egzorcizme. Svaki
svećenik ima na raspolaganju mnoga sredstva kojima bi se trebao služiti u oslobańanju duša iz
sotonskih zamki.
Potrebna je vjera, povjerenje u Isusa Krista koji je pobijedio Sotonu i razorio njegovo
kraljevstvo. Isus Krist i danas isti. Pred njegovim križem bježe sve neprijateljske sile. Snagom
Njegova Imena, ako imamo jaku vjeru, mora se udaljiti svaki zao utjecaj i svaka sotonska
prisutnost. Tu je i Bezgrješna Djevica, pobjednica nad Sotonom. Ona je uvijek spremna
čuvati, zaštititi podržati u zemaljskoj borbi protiv bilo kakve vrste sotonskog utjecaja. Trajno
nam je na raspolaganju pomoć i zagovor Sv. Mihovila i svih anńela i svetaca.
Sotonska moć i njegov zlobni utjecaj na ljude dolaze do izražaja onda kada se čovjek udalji
od Boga. Mnogi su to iskusili u svojemu životu. Redovito se dogańa da čovjek prvo počne
zapuštati i zanemarivati svakodnevnu molitvu, da počne zanemarivati nedjeljnu dužnosti
dolaženja na Sv. misu, da zapusti redovito ispovijedanje, da popušta, polako i neprimjetno,
napastima i iskušenjima... I odjednom, a da ni sam nije dostatno svjestan, upadne pod utjecaj
Zloga koji ga vješto uplete u svoje mreže, zamrači mu razum, oslabi volju i čovjek je u tome
stanju potpuno nemoćan za borbu protiv zla. Za takvoga čojeka treba najprije početi moliti da
mu Gospodin ojača vjeru i da mu po daru vjere otvori oči duha, kako bi postao svjestan stanja
u kojemu se nalazi.
Takvome preporučam da i sam počne moliti iskreno i iz dubine svojega srca. Može to izreći
ovim ili sličnim riječima: Isuse, moj gospodine imaj samilosti prema meni Žao mi je zbog
svih grijeha koje sam počinio. Mrzim sve svoje grijehe i grješne prigode. Ljubezno te molim
da mi sve oprostiš. Operi me u svojoj dragocjenoj Krvi. Moj Gospospodine i moj Bože,
smiluj se meni, grješniku. Moja duša čezne i žeńa za tvojim Svetim Duhom; . Ispuni me
svojim Duhom tako snažno da budem pročišćen, ozdravljen i spašen. Hvala Ti, Isuse;
slavim te, Isuse!
Ako osjećaš mržnju ili neprijateljstvo prema bilo kome, nastoj mu dok moliš opraštati.
Što poduzeti u ovim i sličnim slučajevima?
Egzorcisti preporučaju sljedeća sredstva: sakrament Sv. ispovijedi i Sv. pričesti, a u nekim
slučajevima i sakrament Bolesničkoga pomazanja, čine pokore i obraćenja, kao i razne
molitve za fizičko i psihičko oslobońenje. Posebno, i to uvijek na prvome mjestu, ističu
sakrament Sv. ispovijedi. Njega se Sotona najviše plaši, jer u njemu neposredno djeluje
«predragocjena Krv Isusova», koje pere i čisti od svakoga grijeha i koja onda postaje siguran
oklop – zaštita protiv paklenoga neprijatelja.
U većini slučajeva vrlo je važna žîvotna Sv. ispovijed. Nužno je u Božjemu svjetlu sagledati
cijeli svoj život, učini, s Božjom pomoću, temeljitu reviziju svojega života. To može ići samo
kroz iskrenu molitvu uz svjetlo Duha Svetoga koji čovjeku otkiriva i raskrinkava sve skrivene
i zamaskirane zamke Zloga. Na kraju knjige nalazi se vrlo iscrpan predložak ispita savjesti
koji će svakome tko želi upoznati svoje stvarno stanje i razotkriti u svojem životnoj Sv.
ispovijedi rastereti dušu od grijeha, omiri se s Bogom i zadobije nutarnji mir. Tada čovjek
neizbježno dolazi do životnoga raskrižja, do točke u svojemu životnome hodu na kojoj se
mora opredijeliti i donijeti životnu odluku.
Želi li, dakle, izići i osloboditi se vlasti Zloga, nužno je da ga se odlučno i neopozivo
odrekne. Treba se odreći njega, njegovoga zavońenja, njegovih laskavih ponuda i svake
«pomoći» koja bi mogla doći preko utjecaja Zloga. Svoje potpuno ovjerenje treba predati
Gospodinu, sasvim se predati u Njegove ruke i svjesno povjeriti svoj život Njemu da ga On
vodi i njime upravlja. Prihvati Isusa kao Gospodina. Znaj da spasenje ne možeš pronaći nigdje
osim u Imenu Isusovu. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime
dano ljudima po kojemu nam se treba spasiti. (Dj 4, 12)
Kolebljivost i neodlučnost zao duh će brzo iskoristiti i vratiti čovjeka u još teže stanje. Ne
možete služiti dvojici gospodara (Mt 6, 24).Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag,
nije prikladan za kraljevstvo Božje (Lk 9, 62) A zatim sakrament Sv. pričesti, u kojemu
primamo Kristovo Tijelo i njegovu Krv, koji nam daju njegov život i njegovu snagu protiv
svakoga napadaju zlog duha. Tada, zapravo, živimo od Isusa koji je naš jedini Otkupitelj i
Spasitelj, koji je došao na ovaj svijet upravo da razori djela Sotonska.
Sv. misa je, u stvari, posadašnjenje Kristove žrtve, po kojoj je Sotona pobijeńen. Primajući
Krista u Sv. pričesti, primamo Onoga koji je razorio sotonsku vladavinu, Onoga čija je moć
neizmjerna i koji nas najučinkovitije štiti od svih navala Zloga. Pred Njim je Sotona posve
nemoćan. Zato se preporuča osobama koje su se oslobodile negativnog utjecjaja Zloga da, po
mogućnosti, i više puta tjedno sudjeluju aktivno u euharistijskoj gozbi i često primaju Krista u
Sv. pričesti.
Poslije temeljita odreknuća od zla i definitivnoga prekida sa svim sotonskim praksama te
dobro obavljene Sv. ipovijedi Bog čovjeka po svojemu Sinu Isusu Kristu pere od svakoga
grijeha i vraća ga ponovno u stanje prijateljstva s Bogom.
Tada će svećenik nad dotičnom osobom izmoliti molitvu otklanjanja iz liturgijskoga
obrednika «Red pristupanja odraslih u Kršćanstvo», od broja 113 do 118, da ga Gospodin, po
molitvi Crkve, oslobodi od negativnih utjecaja Zloga koji su proželi čovjeka, najčešće po
magijskim praksama kojima se u životu bavio.
Postoje i blagoslovine. To su razne, bilo javne bilo privatne, molitve koje se mogu
djelotvorno upotrebljavati u raznim psihičkim ili fizičkim poteškoćama. Crkva je izdala
posebnu knjigu «Blagoslovi». Taj obrednik sadrži skup najraznovrsnijih blagoslovnih
molitava koje nisu sakramenti, ali ako ih se u vjeri moli i ako je onaj za koga se moli istinski
obraćen i vjeruje da će mu Gospodin po toj molitvi udijeliti oslbońenje, tada takve molitve,
koje je Crkva propisala, imaju uvijek svoj učinak.
Postoje i molitve oslobańanja. Naime, treba Zloduha odstraniti. Ovdje želim istaknuti jedan
bitan uvjet za ovu molitvu. Treba ovo svjesno činiti u Isusovo Ime. Dakle, traži se vjera u
Isusovu moć, jer nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo
spasiti.(Dj 4, 12). Prema tome, vlast oslobańanja dolazi izravno od Isusa Krista. A Gospodin u
toj molitvi najviše gleda na vjeru, na vjeru onoga koji moli molitve oslobańanja, ali i na vjeru,
osobe za koju se moli, kao i na vjeru rodbine i prijatelja koji se mole za dotičnu osobu.
Podsjećam na čudesno ozdravljenje uzetoga, kako nam donosi Evanńelje. Nositelji su spustili
uzetoga kroz krov pred Isusa. A Isus, vidjevši njihovu vjeru, učini čudo (usp. Lk 5, 20)
Poslije oslobońenja od vlasti Zloduha, silno je važno nastaviti život u milosti. A to znači,
nastojati živjeti u vjernosti Kristu i neprestano se boriti protiv zamka Zloga koji će pokušavati
na sve načine ponovno zarobiti čovjeka. Nužno je da čovjek bude svjestan kako u svakome
trenutku, uz pomoć Božju, treba reći Kristu DA, a Sotoni NE.
Ovo je tek početak puta. Ne smije se nikako na ovome stati. Jer, što se dogańa: Kad nečisti
duh izińe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne:
«Vratit ću se u kuću odakle izińoh.» I došavši, nańe je praznu, pometenu i ureńenu. Tada ode i
uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uńu i nastane se ondje. Na kraju bude
s onim čovjekom gore nego na početku (Mt 12, 43-46). Dakle, ne smije se ostaviti duša
prazna. Ona je poslije dobre Sv. ispovijedi čista. Ali to nije dosadno. Tada treba početi ustrajn
Moliti, svaki dan, svjesni da sami ne možemo ništa protiv Zloga. Jedini je Gospodin naša
snaga i naša moćna zaštita protiv Sotone.
Zato je potrebno čvrsto odlučiti i odvojiti vrijeme za osobnu molitvu. Bilo bi najbolje kada
bismo mogli svakoga dana u isto vrijeme ući u zajedništvo s Gospodinom po iskrenoj molitvi.
Nastoj da molitva postane dio tvojega bića. Kao što gledaš i žeńaš za hranom i vodom u
odreńeno vrijeme dana, tako žeńaj i za dnevnom molitvom.
Osobito je važno u svojim se molitvama utjecati Krvi Kristovoj da nas ona zaštiti od svih
negativnih utjecaja Sotone. Veliku moć i zaštitu osjetit ćemo uvijek kada se stavimo u
Bezgrješno Srce naše nebeske Majke. Marija je u stalnom neprijateljstvu s đavlom:
Neprijateljstvo ja zamećem izmeńu tebe i žene (Post 3, 15). Ona će mu naposljetku satrti
glavu. Njezino će Srce trijumfirati slaveći pobjedu nad Sotonom. A kada nas zao duh počne
opet zavoditi i kada upadnemo u napast da ponovno posustanemo, osobitu pomoć dobiramo
po molitvi sv. Mihovilu arkanńelu, poglavici nebeskih duhova koji je Lucifera i njegove sluge
strovalio u bezdan pakla.
Ako si iskreno odlučio slijediti Isusa, trebaš svakoga dana odvojiti nešto vremena za čitanje
Svetoga pisma. Božja Riječ je, naime svjetiljka života i svjetlo našemu putu (Ps 119, 105) Sv.
Augustin je znao reći da je nepoznavanje Svetoga pisma nepoznavanje samoga Gospodina.
Jer, očito, Isusa možemo ljubiti samo ako ga poznajemo.
Silno je važna i vrlo uspješna zajednička molitva u obitelji. Stara je izreka da obitelj koja
moli zajedno ostaje zajedno. A nedostatak zajedničke molitve često je razlog mnogim
rastavama i sukobima obitelji. Naime,muž i žena koji su potpuno različiti po karakteru i
temperamentu ostat će zajedno samo uz Božju pomoć.
Ako se u obitelji njeguje obiteljska molitva, tu će djeca rasti u zdravom ozračju i u pravom
kršćanskom duhu. Posebno se preporuča zajednička molitva Krunice, jer uravo Krunica čini
jezgru obiteljske molitve.
Da bih čovjek mogao rasti i napredovati u duhovnom pogledu, osobito se preporuča ulazak
u neku molitvenu zajednicu. A molitvena zajednica sastaje se tjedno na zajedničku molitvu,
što silno pomaže članovima da sve više rastu u Božjoj ljubavi i u služenju bližnjima.
Odstrani iz svoje kuće svako loše štivo, videokasete s lošim i često sablažnjivim sadržajem,
lošu glazbu. Zapravo, spali sve loše stvari iz svoje kuće koje bi mogle tvoju djecu odvući od
Božjega puta. Ne daj nikome prigodu za grijeh. Ozbiljno pripazi na uporabu televizije i
interneta. Možeš ih rabiti, ali nemoj iz zlorabiti.
Izaberi svojega redovitoga duhovnika, svećenika, koji je iskusan u duhovnom životu., koji ti
može pomoći da napreduješ u kreposnom životu. Dobro je da se kod njega redovito
ispovjedaš, da može pratiti tvoj duhovni razvoj i dati ti uvijek prave savjete.
Nastoj se aktivno uključiti u život svoje župne zajednice. Djelotvorno sudjelovanje u župnim
aktivnostima pomoći će ti da rasteš u zrelosti i u kršćanskoj svetosti. Možda sudjelovanje u
evangelizacijski aktivnostima, uključenje u pjevački zbor, posjet starijim osobama u župi,
bolesnicima, zatočenicima i slično.
Čovjekov duh, koji je negativnim praksama oslabljen, mora se potpuno ojačati žrtvom,
odricanjem, postom. To su vrlo plodonosna sredstva u našemu duhovnome rastu. Nažalost,
danas je govor o tim stvarnostima postao čudan i neshvatljiv suvremenom čovjeku.
Uživalački mentalitet, koji je dobrano ušao u nas, stvorio je od nas mekušce koji žele
udovoljiti svakoj svojoj želji, a svako odricanje postaje promašen govor koji današnji,
posebno mladi, čovjek ne razumije. Zato zao duh ima vrlo velik utjecaj na današnje ljude. A
Isus vlo jasno govori kada je riječ o težim utjecajima sotonskih sila na čovjeka: Ovaj se rod
ničim drugim ne može izagnati, osim molitvom i postom (Mk 9, 29). Oni koji su ovo ozbiljno
shvatili i počeli u životu provoditi, osjetili su istinitost i učinkovitost ovih Isusovih savjeta.
U kršćanskoj duhovnosti poznati su zavjeti. Naime, kada tražimo neku milost u Gospodina,
on nas tada provjerava. Želi vidjeti kolika je naša vjera. A vjera se provjerava kroz djela. Sveti
Jakov će u svojoj poslanici reči: Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela
nema? ... Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi... Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo,
tako je i vjera bez djela mrtva (Jak 2, 14, 17, 26). Bog nas stalno testira i gleda što smo
spremni učiniti. Svaki, pa i najmanji, čin naše ljubavi i našega velikodušna predanja Gospodin
silno cijeni i preobilno nagrańuje. On se ne da nadići u svojoj velikodušnosti. Svaki naš i
najmanji dar, učinjen iz ljubavi prema njemu ili bližnjemu, on stostruko nagrańuje. Dajte i dat
će vam se: mjera dobra nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom
kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti (Lk 6, 38).
Ovdje bih želio spomenuti jedan poseban vid kršćaske pobožnosti – hodočašća.Ona su bila
česta u starome Božjem narodu Izraelu. Ali i u novome Božjemu narodu, u Crkvi Kristovoj,
hodočašća takońer zauzimaju istaknuto mjesto. Sveti otac Ivan Pavao II. u svojoj buli najave
Velikoga jubileja 2000. godine, «Otajstvo utjelovljenja», posebno ističe upravo hodočašća,
podsjećajući svakoga čovjeka da je njegov život ovdje na zemlji putovanje. Na hodočašćima
se vjernik vježba u djelotvornoj askezi, u sebi pobuńuje iskreno kajanje zbog svojih slabosti,
dublje spoznaje svoju grješnost, mnoge stranputice i zavońenja. Tada se kod mnogih, koji
iskreno hodočaste, dogańa nutarnja promjena i obnova srca. Hodočasnik bdjenjem, molitvom,
postom korača putem kršćanskoga savršenstva (usp. «Otajstvo utjelovljenja» br. 7).
Katolička crkva nam pruža još jedan izvanredan način pomoći u našemu kršćanskom
usavršavanju: to su oprosti. Naš nebeski Otac, koji je pun milosrńa, dolazi ususret svojom
ljubavlju, koja se očituje u oproštenju naših grijeha u sakramentu pomirenja. Tu se Bog
naginje nad svaku našu slabost i prima je u zagrljaj svojega milosrtńa. Naime, po sakramentu
pomirenja snagom Kristove žrtve zadobivamo milost pomirenja i dobivamo oprost koji nam
Bog daje, što rezultira stvarnom promjenom i obnovom vlastita života,. Dakle, dobivamo
oprost od «vječne kazne», ali u posebnim danima i prilikama koje odreńuje Crkva Bog nas u
svojoj ljubavi oslobańa i «vremenite kazne» koju smo zaslužili svojim grijesima, a koju bismo
morali otrpjeti, bilo ovdje na zemlji bilo u čistilištu, kako bismo mogli jednoga dana ući u
puninu zajedništva s Bogom i s braćom
Bog je izvor svakoga blagoslova. Od njega dolazi svako dobro. Još u davnim vremenim Bog
je bio Dopustio ljudima, napose patrijarsima, kraljevima, svećenicima, levitima, roditeljima,
da u Njegovo Ime blagoslivljaju druge ljude.
Crkva Kristova to isto čini, u prvome redu slaveći i blagoslivljajući Boga zbog njegovih
darova i suzbijanja vlasti Zloga u svijetu. Crkva blagoslivlja ljude, stvari i mjesta. Blagoslovi
Crkve u stvari su liturgijski čini u kojima po propisanim molitvama, u vjeri Crkve, silazi
blagoslov po čovjeku, ali ne od čovjeka. Crkva je izdala službenu liturgijsku knjigu
«Blagoslovi», u kojoj se nalazi obilno bogatstvo blagoslovnih molitava koje su dane da se
njima službenici Crkve, a i Kristovi vjernici laici, služe. Blagoslovi nisu sakramenti, nego ih
nazivamo sakramentalima, a utoliko su djelotvorniji ukoliko je vjera snažnija. Ako nema
vjere, njihova upotreba nema dijelotvornosti. Drugi vatikanski sabor, a i Kanonsko pravo
(Kan. 1166), definira ih svetim znakovima kojima se, po nekoj sličnosti na sakramente,
označuju i dobivaju učinci i nadasve duhovni po prošnji Crkve. Tko se njima u vjeri služi,
postiže često iznenańujuće učinke. Mnogo se puta blagoslovima mogu potpuno udaljiti
sotonske varke ili razotkriti sotonska djela.
Hvale vrijedan jest običaj da vjernici s poštovanjem uzimaju u svoje kuće blagoslovljenu
vodu s kojom se služe tako da u vjeri zaštićuju sebe, svoju djecu, prostore u kojima žive i
svoju djelatnost. Mnogi vjernici traže blagoslov za pojedine nabožne predmete, primjerice
križeve, slike, svijeće, krunice, medaljice i slično, vjerujući da ih po tome blagoslovu
Gospodin čuva od svih zlih i negativnih utjecaja.
Ponekad će biti potrebno učiniti poseban blagoslov prostora, stanova, kuća...u kojima su se
obavljali sotonski čini, posebno spiritističk seanse, sotonski kultovi ili bilo kakve okultne i
magijske prakse. Magijske predmete koje su pojedini vračari i njima slične osobe kao
«zaštite», hamajlije, likove pojedinih poganskih božanstava, magijske i okultne knjige...kao i
razne znakove praznovjerja za koje mnogi misle da im donose sreću (znakovi horoskopa,
potkove, djeteline s četiri lista, sloniće, kitove...) treba poškropiti blagoslovljenom vodom i
spaliti, tako da se poništi svaki sotonski utjecaj. Za to vrijeme treba moliti i, dakako, sve ovo
treba činiti u vjeri, uvijek svjesni da je Bog gospodar svega i da pred njegovim blagoslovom
moraju ustuknuti svaki negativni utjecaj i svako sotonsko zavońenje.
Egzorcizam
Već je rečeno kako postoje vrlo teški slučajevi sotonskoga djelovanja na pojedine osobe,
koje nazivamo opsjednućem. Egzorcizam je službena molitva Crkve, koju može obavljati
samo svećenik, ovlašten od svojega biskupa, a ima svrhu osloboditi opsjednutoga. Prije toga
treba donijeti ispravnu dijagnozu radi li se o sotonskom utjecaju, o sotonskim smetnjama ili o
stvarnoj prisutnosti Zloga u dotičnoj osobi.
Rimski obrednik donosi tri simptoma opsjednuća: Govoriti nepoznatim jezicima, posjedovat
nadljudsku snagu i spoznavati skrivene stvari.
Većina egzorcista tvrdi kako je malen broj pravih, klasičnih opsjednuća.
Ovdje donosimo slučaj koji je ispričao jedan egzorcist. Riječ je o jednoj obitelji koju čine
supružnici s troje djece. Suprug je liječnik koji je prije bio vrlo pobožan, a zatim desetak
godina napustio Crkvu. Suprugin je otac dvadesetpet godina živio sa svojom tajnicom koja je
bila članica Sotonističke sekte, gdje su se održavale crne mise. Supruga nikada nije bila
praktična vjernica. Na pepelnicu je otišla u crkvu i iz nje izišla natečenih i bolnih očiju i lica
osutoga ljuskicama.
U njihovoj kući koja je obnovljena i lijepo ureńena počele su se primjećivati neobične
pojave. Na ormarima i drugim visokim komadima pokućstva, kao i ladicama nalazili su papire
od torti, sladoleda i slične stvari. Nemoguće je da bi djeca to činila. Više puta se napuhao pod,
čak i na višim katovima što je nemoguće u danim okolnostima. Zid bi neke sobe kao napuknuo
i odatle bi izlazila voda, a zatim bi se pukotina zatvorila. Električni su se aparati često
kvarili. Pozvali bi električara i sve bi normalno radilo. Čim bi električar otišao, ureńaji opet ne
bi radili. Eleitrična bi se ograda ujutro kada ukućani odlaze iz kuće normalno dala otvoriti.
Poslije toga više je ne bi mogli zatvoriti pa bi cijeloga dana stala otvorena. Kada bi se navečer
ukućani vratili kući, mogli bi je ponovno normalno zatvoriti. Na dnu ormara nalazili bi pobacanu
robu s vješalice. Na nutarnjim stjenkama ormara nalazili bi kaplje krvi. Danju i noću svi
bi često ćuli sad teške sad lake korake. Znali su čuti i druge zvukove: kao da netko vuče papir
ili kao da se sad na jednoj a sad na drugoj strani kuće kotrljaju ping-pong loptice ili kugle za
bilijar. Televizor bi se noću sam palio i gasio. Radijatori bi se sami palili čak i ljeti. Palili bi se
sami u jutro a gasili navečer, tako da bi u kući nastajala nepodnošljiva vrućina. I nikako se
nije moglo naći rješenja.
Sve to nije bilo dostatno. Suprug i supruga više puta bi čuli glasove i razgovore djece i
rońaka kada njih nije bili u kući. Najmlańi, četverogodišnji, sin noću je često plakao, vikao,
udarao mamu i gurao je od sebe vičući: «Ne ću tebe, hoću svoju mamu!» To se ponavljalo
često. Više puta su znali meńu dječjim igračkama na podu nalaziti kuglice ljudskog izmeta.
Navečer bi bilo sve čisto, a ujutro bi se pojavile te odvratnosti. Supružnici su se počeli često
svańati bez ikava povoda. Najstarije dijete je odbijalo ići u crkvu.
Popis je dug razni čudnih stvari na koje egzorcisti nailaze u svojemu poslu. Ta majka je
imala snažne napasti na samoubojstvo, osobito dok bi vozila automobil. Tada bi joj se kao
jedini izlaz nametalo da skrene s ceste i ubije se.
Gospońa je pošla jednom svećeniku koji nije imao dopuštenje da moli egzorcizam. No,
stanje supruge još se pogoršalo. Naposljetku je došla pravom egzorcisti. Čim je izgovorio
riječi: «U ime Oca» pala je u trans. Ispružena na podu kao mrtva, kesila se, pokušavala
povraćati, očne su joj se loptice preokrenule tako da se vidjela samo bjeloočnica. Četiri osobe
pomagale su egzorcisti dok je ona imala nasilne reakcije. Vikala je, zviždala, odbijala
egzorciziranu vodu. Kada je egzorcist položio ruku na trbuh, on se napuhao, postao tvrd i
činilo se kao da je unutra neka lopta veličine šake koja se pomicala. Egzorcist je tražio da
zloduh kaže svoje ime. Gospońa je pokušavala izgovoriti, ali nije uspijevala. Poslije se počela
kotrljati i previjati po tlu. Bacila je na pod jednog snažnog čovjeka koji ju je držao za stopala.
Naposljetku su se čule uobičajene zloduhove izjave: «Ne idem, ne, ona je moja...» Poslije sat i
četvrt došla je k sebi, a molitva Mariji pomagala joj je da se oporavi.
Egzorcist je poučio da koristi, ona i njezinai ukućani, sakramentalne (egzorciziranu vodu, sol
i ulje). Posebno ju je upozorio da se vrati kršćanskom životu i molitvi, ona i cijela obitelj.
Egzorcist koji je ispripovijedio ovaj slučaj, uvjeren je da mnoga uznemirivanja u njihovoj
kući potječu od njezinoga supruga i od njezinoga oca koji vodi tako neuredan život. Ali je
uvjeren da je poslije egzorcizma cijela obitelj na dobrome putu.
To je samo jedan od mnogobrojnih slučajeva koje susreću egzorcisti u svojoj praksi. Kod
obavljanja egzorcizama traži se u prvome redu vjera egzorciste, a i vjera onoga za koga se
moli. Koriste i molitve njegove obitelji. Preporuča se da se posebno moli zajednica klauzurnih
sestara, a i cijela župna zajednica i pojedine molitvene skupine. Kod egzorcizma vrlo mnogo
pomaže uporaba odgovarajućih blagoslovina – blagoslovljene vode, ulja i soli. Osobito je
važna molitva Krunice. Riječ Božja ima izvanredno veliku djelotvornost. Egzorcist mora biti
ponizna osoba, čovjek intenzivne molitve i posla. Ali egzorcist je samo čovjek, kojemu mi
trebamo pomoći po molitvama i pokorama. I on se, kao i mi, mora neprestano osobno boriti
protiv Sotone i njegovih utjecaja, jer se njemu, koji po molitvi egzorcizma oslobańa ljude od
sotonskoga opsjednuća. Sotona često na najrazličitije načine osvežuje.
Trebamo biti svjesni, kada egzorcist egzorcizira opsjednutu osobu, da to sam Kristi po
svojoj Crkvi egzorcizira: naime, sveti službenik to čini u Ime Isusa koji je rekao: U moje
ćete ime izgoniti ńavle (Mk 16, 17). Crkva uvijek u Ime Isusovo djeluje (« in persona
Christi»).Dakle, snaga je u Imenu Isusovu. U Njegovo su Ime apostoli i toliki sveci kroz
povijest Crkve liječili bolesne, uskrsivali mrtve, izgonili ńavle. Ime Isusovo jest najjača snaga
koju Crkva posjeduje kako bi uvijek pobijedila u borbi protiv «snaga tame».
Crkva nikada nije prestala podsjećati svoje vjernike na potrebu borbe protiv Sotone, Kršćani
su, naime, u svijetu, ali ne pripadaju svijetu (Iv 17, 11. 14. 16.), nego Kristu koji ih je
otkupio od gospodstva Sotone.U svemu ovome trebamo imati pred očima odlomak sv. Pavla
koji nas priprema na paklensku borbu za duhovni boj: Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u
silnoj snazi njegovj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima
ńavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti,
protiv upravljača ovoga mračnog svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga
posegnite za svom spremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se, kada sve
nadvladate. Držite se, dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite
noge spremnošću za evanńelje mira. U svemu imajte uza se štit vjere. Njime ćete moći ugasiti
ognjene strijele zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsno
se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom
ustrajnošću i molitvom (Ef 6, 10-19).
Svaka bi biskupija trebala imati svojega službenog egzorcista. Nažalost, rijetke ga imaju.
Jedan je egzorcist vrlo mudro primijetio. đavao nikada ne odustaje od svoje djelatnosti, dok
sluge Gospodnje spavaju, kako nam govori prispodoba o dobrom sjemenu i kukolju. Važno bi
bilo da se u odgovorima u Crkvi pobudi osjetljivost za ovaj, sve aktualniji, problem, a na
temelju zdrave nauke koju nam prenose Sveto pismo, Predaja i Crkveno učiteljstvo, te
posebno posljednji pape.
Kristovi službenici – svećenici, imaju silno odgovornu službu u Crkvi. Evo kamo mons.
Andrea Gemma, biskup Isernil-venafro, svojim pastoralnim pismom od 29.lipnja 1992.
potiče svoje svećenike: Vjerujem da je dio svećeničke službe saslušati svu braću s vlikom
strpljivošću. Sve mora biti podloženo zdravom rasuńivanju duhova, posebno sa strane pastira
ali se nikad, nikad, nikad prema duši u patnji,makar nesvjesno mučena od Zloga – nije li to
njegov zanat? – ne smije postupati površno, umanjujući njezine probleme ili, što je gore,
odbijajući da ju se sasluša. Tako nije postupao Isus! Ne znaju li sveti službenici da upravo
njihova indiferentnost često prisiljava jednostavne i nepoučene da se obrate vračarima i
vješticama, ili drugim krivim praksama, koje su, jao, povlašteno sredstvo za djelovanje đavla
i za njegovu pobjedu? Nemojte posustati držati daleko od njih svoje vjernike!
Sotona, koji gnjevno radi, upotrebljava svoj pokvareni utjecaj da ošteti duše i tijela, a pritom
ne nailazi ni na kakav otpor. Jedna od najvažnijih svećeničkih dužnosničkih djelatnosti jest
smrskati zlokobno djelovanje đavla svim raspoloživim sredstvima te mu na svaki način
ograničiti slobodu i suzbiti ga. No, što vrijedi ta moć kojom su obdareni svećenici ako je ne
koriste u svrhe za koje im je dana?
Neke su osobe u Crkvi obdarene posebnim darovima – karizmama - koje im Gospodin daje
kako bi se On njima služio na slavu svoju, a za spasenje duša. Tako neki imaju poseban dar –
karizmu oslobańanja od ńavolskih smetnja ili prisutnosti. To je rijedak dar. Nekima daje
karizmu razlučivanja duhova. Tko ima te karizme, ima pravo i dužnost upotrebljavati ih; a
biskupu pripada da takve osobe povjeri i odredi njihovu službu.
Takve se osobe sigurno prepoznaju po molitvenom žaru, vjeri, ljubavi, uravnoteženosti,
po molitvama koje se temelje na Božjoj riječi i u upotrebi su Crkve, po besplatnom
zauzimanju za pogońene osobe.- besplatno primiste, besplatno dajte! (Mt 10, 8), po
poniznosti (tko ističe da ima karizmu, znači da je zapravo nema) po njihovim ćete ih plodovima
prepoznati Mt 7, 16) – po životu u skladu s Evanńeljem.
Završna riječ autora
Široko područje sotonskih zamki i njegovih negativnih djelovanja ljudi ne uvińaju. Zato
mnogi i nesvjesno postaju žrtvama raznih okultnih praksa, iz radoznalosti ili iz pomodarstva
ili, pak zbog teškoga fizičkog, a najviše psihičkog stanja u kojemu se nalaze.
Treba naglasiti i krizu vjere koja stvara tamu, a u tami se ne vide jasno predmeti u
životnome prostoru. Kriza vjere dolazi zbog nedostatka nutarnjega života, bez kojega nema
stvaralačkoga djelovanja. Tko ne živi u milosti, ne može ostvariti ništa dobro.
Spoznavajući to stanje u dodiru s ljudima koji traže pomoć, već sam odavno u svojemu
svećeničkome radu osjetio poticaj da bi trebalo nešto konkretno poduzeti glede temeljite van
pouke naših odraslih vjernika. Počeo sam održavati duhovne obnove po mnogim župama
moje nadbiskupije, sa svim uzrastima, ali i na području domovinske Crkve. Imao sam i
nekoliko obnova za naše iseljenike u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Kanadi
po Europi. Mogao sam zapaziti da ljudi vrlo rado sudjeluju na duhovnim obnovama, da im je
način održavanja vrlo prihvatljiv i da su mnogi doživjeli osobno obraćenje, oslobońenje od
tolikih trauma i duševnih rana, promijenili život i krenuli u budućnost novim putem Držim da
je to jedan od uspjelih načina reevangelizacije, koju toliko ističe i preporuča Sveti Otac Ivan
Pavao II.
Kakva je struktura takve duhovne obnove, koje se teme izlažu, na koji se način provodi
oslobańanje ljudi iz zamki Zloga, izložio sam u jednom intervjuu koji sam dao na radiju za
naše hrvagtske iseljenike u Kanadi, u gradu Windsoru. Donosim ga u cijelosti na kraju
knjige, kao prijedlog i poticaj za pastoralni rad u našim župama.
RAZGOVORI O DUHOVNOJ OBNOVI
Hrvatska župa
Sv. Franje Asiškoga
WINDSOR – ONTARIO
razgovor vodila
č. s. Gracia Kutleša
1. Danas razgovaramo s mons. Milivojem Bolobanićem voditeljem duhovne obnove
u našoj župi. Zbog interesa koji je pobudila duhovna obnova meńu hrvatskim
vjernicima u našoj župi , zamolili bismo Vas za jedan razgovor o duhovnoj
obnovi, kako bi većina naših vjernika, a posebno oni koji nisu imali prilike
sudjelovati, mogli barem donekle doživjeti nešto od onoga što se ovih dana
dogańalo u našoj crkvi. Možda biste nam za početak mogli objasniti ukratko: što
je to duhovna obnova i kome je ona potrebna?
Naš Sv. Otac, Ivan Pavao II., u svojemu pastirskome pismu «Nadolaskom trećega stoljeća»
pozvao je cijeli katolički svijet da se poprvi na dolazak Velikoga jubileja, 2000 godina od
rońenja Isusa Krista. U tu je svrhu odredio da ove tri posljednje godine ovoga stoljeća, koje
nas dijele od toga jubileja, budu neposredna priprava na taj značajni dogańaj. Tako je prošla
godina bila posvećena Isusu Iristu, Spasitelju i Otkupitelju čovjeka. Ova Godina, koju smo
započeli prvom nedjeljom Adventa, posvećena je Duhu Svetome, a sljedeća godina, 1999.,
biti će posvećena Bogu Ocu – Prvoj Božanskoj osobi. Duhov-na obnova u biti znači
evangelizaciju odraslih. Drugim riječima, to znači: odrasloga vjernika dovesti do obraćenja,
do svjesnog i odgovornog prihvaćanja svojega krštenja, tj. pomoći mu da u životu napravi
temeljit zaokret i da se neopozivo opredijeli za Isusa Krista koji će za njega postati Put, Istina
i Život. Sveti Otac drži da je ovakva duhovna obnova potebna svim odraslim vjernicima u
Crkvi, jer mnogi nisu imali prilike u životu se osobno, kao zreli ljudi, susresti s Isusom
Kristom i donijeti takvu neopozivu odluku; naime nisu doživjeli susret sa živim Bogom.
S druge, pak, strane, ima sve više vjernika koje razdiru vjerske sumnje, koji više ne vide
smisao svojega života, koji lutaju po bespućima tražeći pravi put, kojima je život postao
jednoličan i dosadan, koji su na ovaj ili onaj način ogorčeni i ojańeni u životu ili su odbačeni,
bezvoljni i frustrirani, koji osjećaju razne traume i nutarnje blokade, koji su upali u teške
ovisnosti, koji su zarobljeni grijehom i žele se osoboditi, i naposljetku – koji su pritisnuti
teškim životnim problemima. Svima takvima, a svi se na ovaj ili onaj način možemo u ovome
pronaći i prepoznati, rekao bih: duhovna je obnova potrebna svakome odraslome čovjeku.
2. Koji način ili koju metodu ste izabrali za ovu duhovnu obnovu po kojoj ste željeli
ostvariti ovo što ste rekli?
Prije svega, izabrao sam neke osnovne teme za koje sam držao da su temeljne i bitne za
ozbiljno i osobno doživljavanje vjere. U tu sam svrhu, prema tim temama, spremio predavanja
i nastojao da to bude izneseno na jednostavan i svima razumljiv i prihvatljiv način. No, to je
samo jedan dio puta. Drugo što mi se čini i najvažnije na duhovnoj obnovi jest meditativna
molitva, tj. mogućnost da svaki sudionik duhovne onove ostvari osobni susret sa živim Bogo
s Isusom Kristom. Jer, upravo se u tome osobnome susretu dogańaju čudesne stvari. Tada na
poseban način djeluje Duh Sveti. On je onaj nevidljivi, ali stvarni djelatnik koji omogućuje
svakome iskrenom i dobronamjernom sudioniku da osobno doživi živoga Boga, da u Božjem
svjetlu zańe dublje u svoje biće i da spozna svoje stanje, svoja pozitivna i negativna iskustva,
svoje želje i čežnje, svoje strahove i nezadovoljstva, svoju vjeru i nevjeru. I tek tada, kada
čovjek upozna svoje stanje i prihvati do kraja sebe takvoga kakav jest, može uz pomoć Božju
doći do osobnoga iskustva vjere. Dakle, u svemu tome pomažu predavanja, tj. iznošenje
pojedinih istina. No drugi korak, koji držim još bitnijim na duhovnoj obnovi, jest meditativna
molitva, koja čovjeka dovodi do osbnog obraćenja.
3. Biste li nam mogli sada ukratko progovoriti o glavnim temama koje ste odabrali na
duhovnoj obnovi?
Prva tema koju sam obradio bila je grijeh, grijeh kao tajna zla u svijetu i u životu. Mislim da
je to temelj problema, od čega se mora poći. Jer svaki čovjek osjeća i ima u svojemu životu
duboko iskustvo zla. Svi znamo da trebamo činiti dobro, a ipak činimo zlo. Odakle to prokletstvo
koje nas stalno prati? Nitko na to nema odgovora. Odgovor nam daje Biblija. Prekid
odnosa s Bogom dogodio se u praskozorje ljudske povijesti. Čovjek se otkinuo od svojega
izvora; zao duh Sotona, ga je zaveo, a čovjek je tako Sotoni predao svoje gospodstvo nad
svijetom koje mu je Bog Stvoritelj bio dao. Od tada grijeh u čovjeku rańa osjećaj krivnje i
straha. Od tada je čovjek postao rob grijeha, a Sotona ga i dalje vrlo lukavo navodi na zlo. To
svaki čovjek u svojemu životu doživljava. Zlo se uvuklo u čovjekovo srce; ono je zatvoreno
zlom. Sotona je jači od čovjeka i čovjek mu se ne može nikako svojom vlastitom snagom
oduprijeti.
4. Ima li ipak izlaza iz te teške i mračne situacije?
Kao što sam rekao, jedino iz Biblije možemo saznati odgovor odakle zlo i kako ga se možemo
osloboditi. Grijeh je proizveo u čovjeku strah i u biti jedno nepovjerenje u Boga. Jedini koji je
u ljudskoj povijesti do kraja, potpuno i savršeno povjerovao Bogu bio je Isus Krist iz Nazareta
On je, vjerujući svojemu Ocu, otišao čak u smrt siguran da ga Bog neće ostaviti u smrti. I
zato, Isusovo uskrsnuće jest snažan dokaz da Bog ljubi i spašava čovjeka od svakoga zla, čak
i od smrti, ako mu do kraja povjeruje. Stoga je druga tema koju sam obradio bila: Isus Krist i
otkupljenje. Tu sam pokušao prikazati Isusa kao najvećega Učitelja u povijesti čovječanstva,
ali ne samo kao onoga koji je divno govorio, nego još više koji je na djelu pokazao da je
jači od zla i Sotone, čak i od smrti i koji je toliko ljubio nas jadne, zavedene i grješne ljude da
je, iz ljubavi prema svome Nebeskome Ocu, vlastitom smrću na križu otkupio čovjeka od
vlasti grijeha i omogućio svima nama izlaz u slobodu i novi život u punini. Isus Krist iz
Nazareta najveći je dokaz koliko Bog ljubi čovjeka. Bog nas ljubi, jer je on dobar, a ne jer
smo mi dobri; i ništa drugo ne traži od nas, nego jedino da mu dopustimo da nas ljubi i spasi.
5. Lijepo ste to rekli: Isus Krist je jedini Spasitelj i Otkupitelj čovjeka. Ali kako jadan i
grješan čovjek može doći do Isusa Krista i primiti sve ono što nam je On ostvario?
Sasvim je logično da ste postavili to pitanje. Isus Krist nam sam daje odgovor: Obratite se i
vjerujte Evanńelju. Dakle, dva su koraka da bismo dobili sve ono što nam je Isus donio,
obećao i ostavio: obraćenje i vjera. Zato je sljedeće predavanje na duhovnoj obnovi imalo
naslov: «Obraćenje kao temeljno opredjeljenje čovjeka».Tu sam pokušao protumačiti da je
obraćenje, u stvari, napuštanje onoga uzaludnoga pokušaja da mi sami odlučujemo o svojoj
sudbini, i potpuno prepuštanje Bogu da On vodi naš život. A to znači, u životu se do kraja
prepustiti Bogu, odnosno, staviti Boga na prvo mjesto u svojemu životu i raskinuti s
nepovjerenjem koje smo u sebi imali prema Bogu. To, u stvari, znači prozrijeti i raskrinkati
zamke zlog duha, Sotone, koji nas uvijek primamljivo zavodi i koji nam uvijek laže i stalno
nam nešto obećava, a, u stvari, zavodi i uništava čovjeka, njegov život i njegovu sreću. Stoga
obratiti se znači prekinuti svaku svjesnu suradnju sa Sotonom i njegovim ponudama, a Boga
staviti na prvo mjesto da nam On bude prvi i najvažniji kako više ne bismo bili robovi zla i
grijeha, nego da imamo život u punini. U životu čovjeka postoje samo dvije temeljne
mogućnosti: život ili smrt. Obratiti se znači: Izabrati život!
6. To je istina što ste rekli. Ali to nije lako. Rekla bih da je to čak nemoguće čovjeku.
Kako to konkretno u životu postići?
Dobro ste zapazili da to prelazi ljudske sile i sposobnosti. Za to se traži vjera. Kao što je
vjera nužna da bi čovjek mogao normalno funkcionirati i da bi bio stalno otvoren prema
budućnosti, tako isto i da bi mogao potpuno prepustiti svoj život Bogu, tj. da bi se mogao
obratiti. Zato je na duhovnoj obnovi slijedila tema: «Vjera kao izlazak iz smrti i grijeha u
život». Tu sam nastojao pokazati što, u stvari, znači prava vjera u životu čovjeka. Vjera ne
znači samo vjerovati da Bog postoji ili vjerovati da se u Svetome pismu nalazi nešto što je
Bog rekao. Vjerovati znači daleko više. Vjerovati znači: imati povjerenja u Boga, u životu se
potpuno osloniti na Njega, staviti se u Božje ruke, potpuno izručiti svoj život Isusu Kristu,
prepustiti da On vodi tvoj život, osloniti se na Boga i onda kada se čini da sve oko tebe
propada, vjerovati da ćeš živjeti i onda kada vidiš da umireš, vjerovati i onda kada izgleda da
sve gubiš.
7. Ali ni vjera nije nešto što bi čovjek mogao postići i ostvariti vlastitim silama i
sposobnostima.
Lijepo ste to rekli. Vjera je prije svega Božji dar. To je dar Duha Svetoga. A budući da je
dar, ne može se kupiti, ne može se iznuditi. Bog ga daje besplatno, iz svoje dobrote i
darežljivosti. A daje ga onima koji ga žele, koji su otvoreni tome daru. Zato i kažemo da se taj
dar može izmoliti. Zato je nova tema duhovne obnove bila:»Molitva kao stalno drugovanje i
susretanje s Bogom». Pokušali smo najprije spoznati da je molitva razgovor s Bogom. A za
razgovor se traže dvije strane: čovjek i Bog. Stoga molitva nije samo naš govor Bogu, nego
prije svega slušanje i osluškivanje Božjega govora nama. A da bi čovjek mogao čuti Božji
govor, mora biti sabran i skoncentiran. To znači, biti svjestan samoga sebe, biti kod kuće.
Upravo na toj sabranosti i koncentraciji nastojali smo raditi kroz cijelu duhovnu obnovu kako
bi svi sudionici bili osposobljeni čuti Božji govor. Zato je kroz meditativnu, spontanu molitvu
Bog jačao i snažio vjeru sudionika duhovne obnove. Daljnji uvjet za uspješnu molitvu, uz
sabranost, bila je spremnost da sudionici oproste svima koji nešto protiv njih imaju. Mržnja,
neprijateljstvo, osvete, često su velika zapreka u nama da naše molitve nisu uslišane. U svakoj
našoj molitvi treba tražiti da se ispuni volja Božja. Bog, naime, najbolje zna šta je za naše
dobro. Isus nas je sam poučio da u molitvi tražimo najprije kraljevstvo Božje, a obećao je da
će nam tada sve ostalo dati. Moliti se može naučiti jedino moleći, ustrajno i strpljivo, svaki
dan, tako da nas Bog kroz molitvu neprekidno mijenja na bolje. Moliti, jednostavno rečeno,
znači – živjeti.
8. Sve ovo što ste nam do sada rekli divno je i predstavlja ideal koji bi trebao čovjek u
životu ostvariti. Ja vas želim sada malo provokativno pitati: Je li se što ostvarilo u životu
onih koji su sudjelovali na duhovnoj obnovi?
Bile bi ovo doista samo lijepe riječi i prazna obećanja ako se ništa od ovoga ne bi ostvarilo.
Poslije svih dosadašnjih predavanja i zajedničkih razmišljanja sudionici su došli do sigurnog
uvjerenja kako ovaj svijet stoji u Božjoj ruci i kako je Isusu Kristu predana vlast nad svijetom
i svim stvorenjem. On je jedina snaga svijeta koja može riješiti sve naše probleme. I sada,
poslije ovih ozbiljnih razmišljanja, svaki je sudionik bio postavljen pred temeljno raskrižje
života, gdje se morao opredijeliti: ili za Boga, za Isus Krista, ili za Sotonu. Drugoga izbora
nema. Dakle, napraviti temeljni izbor u životu. Koliko mogu vidjeti iz razgovora s pojedinim
sudionicima duhovne obnove, kao i iz njihovih ispovijedi, stekao sam uvjerenje da su mnogi
ovo shvatili vrlo ozbiljno i neopozivo, s dubokim se uvjerenjem opredijeliti u životu za
Isusa Krista i izabrali ga za svojega Vońu i Učitelja.
9. Vjerojatno je uz ovo temeljno opredjeljenje trebalo još nešto učiniti?
Svakako. Drugi korak je bio: odlučno iz svojega života izbaciti sve idole ili krive bogove,
koji su do tada ljudima bili važniji nego pravi Bog. No, svakako je trebalo sudionike poučiti
da sami vide i spoznaju koji su to u njihovom životu krivi i lažni bogovi. To može biti neka
osoba koja čovjeka zarobljuje, može biti posao, neka stvar ili neka opasna praksa. A može biti
utjecaj nekih zlih, demonskih sila. Današnji suvremeni čovjek, potican raznim primamljivim
ponudama i reklamama koje mu se nude putem televizije, radija i tiska, sve se više zanima za
literaturu s područja okultnoga, tajnovitoga. Zato rado čita horoskope, u želji da nešto sazna o
svojoj budućnosti, sklon je gatanju na kavu, karte, dlan, na visak i ostale načine ne bi li i na taj
način otkrio nešto od budućih dogańaja koji će mu se eventualno dogoditi. Mnogi se bave
različitim magijskim praksama i čitaju literaturu s toga područja koja ih uvodi u tajnovite
radnje crne i bijele magije. Kod nekih je rašireno zazivanje duhova pokojnika, tzv. spiritizam,
šire se danas sve više nove sekte koje žele pridobiti što više sljedbenika, zato dijele svoje
knjige i časopise, posebno istočnjačke religije, kao harikrišna, zen-budizam, transcendentalna
meditacija, danas moderan new.age, pa razne negativne sekte kao što su sotonske sekte u
kojima se umjesto Krista jasno časti Sotona i njemu prikazuju čak ljudske žrtve i sklapa se s
njime savez u krvi. Budući da ljude sve više dolaze, na ovaj ili onaj način u doticaj s ovim
sotonskim praksama, najčešće padaju u bezvoljnost i basciljnost života. Često imaju crne
misli, napasti na samoubojstvo, osjećaju u sebi stalan nemir i često more u snovima, počinju
mrziti druge i sebe,hvata ih strah, osjećaju kao da je netko drugi u njima, ne mogu se
osloboditi poroka i ne mogu se nikako sabrati u molitvi. I tada , želeći se osloboditi svih tih
negativnih posljedica, traže pomoć na sve strane. A najčešće idu k onima koji ih još više
uvaljuju u zlo, a to su opet razni vračari, gatari, nadriiscjelitelji, bionenergetičari,
radioestezisti i njima slično, koji se jednako bave i raznim okultnim, a to, na kraju, znači
sotonskim praksama i poslovima. Nažalost, naši ljudi, uglavnom nepoučeni, jer im nitko nije
nikada o tome govorio, upadaju u ovo idolopoklonstvo, tj. klanjaju se krivim bogovima. A mi
znamo da je prva Božja zapovijed:»Ja sam Gospodin...» Prema tome, tko se ovakvim ili
sličnim praksama bavi, on i ne znajući upada u područje zloga duha, Sotone, koji od tada ima
odreńeno suvlasništvo u životu dotičnoga čovjeka i muči ga na najrazličitije načine. Sve ovo i
još mnogo toga s ovoga okultnog područja moći će biti i često jest velika zapreka da čovjek
može nesmetano i s velikim povjerenjem krenuti u životu Isusovim putem. Zato smo na
duhovnoj obnovi tražili da se sudionici odlučno odreknu Sotone, svih djela njegovih koje smo
sada naveli i svega sjaja njegovog kojim nas on lažno primamljuje i zavodi. Poslije toga se
molila molitva oslobońenja: da Isus, koji je izvor spasenja za sve ljude, a on je isti onda kad
je bio na zemlji i sada, po svojemu božanskome djelovanju, snagom svoje muke i Krvi koju je
za nas prolio, spasi i oslobodi svakoga sudionika duhovne obnove od svih negativnih
posljedica djelovanja zloga duha. I, doista su se ljudi poslije toga osjetili slobodnima.
A što je s osobnim grijesima koje su ljudi u svojemu životu svjesno počinili?
Dakako da je i o tome trebalo govoriti. To je bio sljedeći korak u konkretnom ostvarenju
oslobońenja i spasenja sudionika duhovne obnove. Dana je mogućnost da mogu svi, koji to
još nisu u životu učinili, napraviti temeljitu ispovijed svojega života, a to znači da ispovijede
sve grijehe cijeloga svojega života, bez obzira jesu li ih već ispovjedili, posebno one grijehe
koje, možda, nisu imali hrabrosti nikada do sada ispovjediti. Mogu reći da je bilo doista
divnih, iskrenih, životnih ispovijedi, poslije kojih su se ljudi osjetili obnovljeni, čisti, novi,
pomireni s Bogom i braćom ljudima, sa sigurnošću da od sada mogu započeti čist život, bez
opterećenja prošlosti.
11. Ljudi često osjećaju u životu na svojoj psihi razne traume, rane, koje ih podsjećaju
na mnogo toga negativnoga što se nekada dogodilo u njihovu životu. I zbog toga znaju
trpjeti. Je li se i na tome planu nešto dogodilo?
Dobro ste primijetili. Čovjek i poslije dobre ispovijedi ponekad doživljava u sebi neku
nemoć da iskreno i do kraja vjeruje, ima osjećaj razdvojenosti u sebe, osjeća na duši neke
rane, ožiljke, a uzroci i korijeni tih stanja često su čovjeku nepoznati i najčešće skriveni u
podsvijesti, odakle upravljaju mnogim našim reakcijama i prema ljudima i prema Bogu, a da
toga uopće nismo svjesni. Ima mnogo toga što smo naslijedili od svojih predaka, a neke su
nam se stvari dogodile u ranom djetinjstvu, čega se više uopće ne sjećamo. Isus je došao
spasiti cijeloga čovjeka. Prema tome, mi vjerujemo da nas Gosopdin želi izliječiti i osloboditi
od svih naših nutarnjih ožiljaka i rana koje u sebi nosimo. Zato smo na kraju duhovne obnove
imali jednu vrlo važnu molitvu koja se naziva «Molitva za nutarnje iscjeljenje». To je
ujedno bio i posljednji korak u praktičnoj provedbi našega oslobońenja. Moglo se jasno
zamijetiti, po licima sudionika duhovne obnove i po njihovim osobnim svjedočanstvima, da je
Gospodin doista bio ne samo prisutan nego i vrlo djelatan u životima svih koji su mu u vjeri i
povjerenju otvorili svoja srca.
Hvala Vam od srca, monsinjore, za Vaš iscrpan prikaz i analizu duhovne obnove.
Vjerujem da će ovaj razgovor s Vama mnoge sudionike podjsetiti na ono što su doživjeli
na duhovnoj obnovi, a onima koji su bili spriječeni sudjelovati, pomoći će da i na ovaj
način nešto dožive. Hvala Vam što ste se spremno odazvali i što ste se dali Bogu da
budete sredstvo u njegovim rukama za obnovu naše župe. Neka Vas Gospodin nagradi.

- 17:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.08.2011., četvrtak

SA NEBA SIŠAO SI



SA NEBA SIŠAO SI

DA POKAŽEŠ PUT,

NA KRIŽ OTIŠAO SI GRIJEH PLATITI.

OD KRIŽA DO GROBA,

OD GROBA DO NEBA

SLAVIM TEBE, ISUSE!

- 01:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.12.2010., nedjelja

Božični običaji Podravskih Sesveta

kuća uređena na Badnjak
Badnjak
Na Badnjak je post.Domaćica bi ujutro presvlačila posteljinu i metala čiste zavjese.Doručka nije bilo.Za ručak je bio skuhan debeli badnjakov grah i kiselo zelje iz lagva ili kace, te pogača prošnjara.Jelo se nije spremalo s mašću,već se za začin koristilo ulje od bundevinih koštica.Prošnjara se spremala tako da se zamijesilo tijesto od jednakog dijela kukuruznog i bijelog brašna,te od odsijanih bundevinih koštica koje su bile tučene u drvenoj stupi.Tijesto se posolilo,ukrasilo se tako da se pogača izbrazdala vilicom okolo,a u sredini se napravio križ.Pekla se u zemljanoj tepsiji u krušnoj peći.Ženski dio obitelji, te djeca,popodne su kitili sobu i bor.Oko svakoga kipa na zidu metala se grančica bršljana,te je napravljena ruža od papira s mašnom.Nekad se kitila borovica koja se obično metala u kut sobe.
zavjese otvorene za poglede susjeda
Po borovici se stavljao nakit kupljen od licitara:srca,čizmice,trešnjice,lutkice,križići, orasi umotani u staniol,crvene jabuke,te lančići i ruže napravljene od krep papira.Na vrhu borovice uvijek je bila bijela ruža,dok su na donjim granama visjele crvene jabuke.Imela se metala na ladice ili umetala za tram.Zelena pšenica se zavezala trobojnicom i metala na prozor,
ladicu i stol.Prije samog sumraka domaćin bi otišao pripremiti slamu za unošenje u kuću.Ispod stoga slame napravio bi od užeta križ i izgovorio:"Vu ime Božje",te na križ od užeta napukao slamu.Na slamu je stavljao malo sijena i ritka-slama od raži,za to vrijeme domaćica bi pripremila zdjelu punu sjemenja:pšenice,kukuruza,graha,raži,konoplje i prosa,te jabuku,jaje,luk,češnjak,orahe,krunicu i novac.Morala je zapaliti svijeću na otvorenoj vatri u peći, te sa zapaljenom svijećom, zdjelom žita,te sitnom dječicom,ako ih je bilo u kući,čekati unošenje slame na ulaznim vratima kuće.
Domaćin bi skinuo šešir i počeo nagovor:
"Falen Isus i Marija.Na tom mladom letu si zdravi veseli kak mladi jeleni,daj vam Bog:kokoši-pišćekov,rac-račokov,pur-purokov,gusek-guščokov,svinj-praščokov,
krav-telokov,konj-ždrebokov.Daj Bog da bi vam bila rodna godina,v goricam puni lagvi vina,a v hiži navek zdravlje i veselje.Se kaj si od Boga poželite,a najviše mira i božjega blagoslova"
.
Svi su ukućani odgovarali:"Bože daj".
male jaslice
Domaćin bi slamu stavio na sredinu sobe.Ukućani bi klekli oko slame,te se molila obiteljska molitva na čast malom Isusu,a poslije za sve pokojne.Tek nakon molitve palila se lampa.Domaćin bi razvezao uže i složio slamu gdje su se djeca mogla valjati,kopitati i igrati.S užetom bi omotao sve četiri noge od stola.
Domaćica bi ga pitala:"Kaj to delaš?".
On bi odgovarao:"Vežem tatom ruke, vuku zube i tičom klune" i tako tri puta.
Vjerovalo se da će tako biti imanje očuvano od kradljivaca i ostalih štetočina.Ispod stola se metalo sjeno,a na njega ritek, bundeva,željezo od pluga,pila,sjekira i jaram.Gazdarica je na stol slagala križ od ritka,na ćoškove stola rezanu repu i krumpir da bolje rode iduće godine.Po križu od slame posipala je sjemenje uz nagovor "Tak se kuturali pišćoki,račoki,puroki,guščoki,praščoki,teloki,ždreboki,žito,vino i božji blagoslov".
Ispod križa metala je novac, a s tim novcem iduće godine plaćala se misa za pokojne.
Na kraju je metala najljepše natkani stolnjak. Kod prostirke se metala zdjela sa sjemenjem i svijeća, zelena pšenica, križ, te flaša vina sa crvenom mašnom od papira i flaša rakije
sa bijelom mašnom.Posebni ukras na stolu bio je ispečeni kruh samo za tu priliku i okićen grančicama borovice ili asparagusa. Na klupu i stolce metalo se sijeno te se na tom sijenu sjedilo. Kad je sve bilo spremljeno mogla se servirati večera.Iz kuće nitko nije smio izaći van prije domaćina.On je prvi izlazio i otišao bi do bunara u koji je bacio malo sjemenja iz zdjele.Prije večere prvo se molilo,a poslije svaki od ukućana morao je zagristi malo češnjaka,jer se vjerovalo da tu osobu iduće godine zmija neće ugristi.Još se vjerovalo da djevojka kod večere na Badnjak svoj prvi zalogaj mora izvaditi iz usta i umotati u rupčić.Napravljeni prsten od slame mora si staviti na prst.Kad ide spavati rupčić sa zalogajom metne pod glavu.Vjeruje da će te noći sanjati za koga će se udati.Domaćin je kod večere kroz prozor izlijevao vino iz čaše tako da napoji vede.Vjerovalo se da su vede dobri duhovi kuće, odnosno obitelji. Poslije večere domaćica je gasila svijeću i gledala kamo će ići dim.Na koga bi dim skrenuo vjerovalo se da će taj prvi umrijeti.U tijeku večeri domaćin bi otvorio pepelnjak na peći i s obrebljicom koruntal po pepelu.
Gazdarica bi ga tri puta pitala:"A kaj to delaš?".
On bi odgovarao svaki put:"Prigrinjam svojem kokošem jajca".
Vjerovalo se da će se bolje pilići leći, te da će kokoši bolje nesti iduće godine.Poslije su
se ukućani svi veselili i pjevali božićne pjesme.Znali su doći i čestitari, te pjevati pjesmu za tu prigodu "Se kršćansko je veselo".Domaćin bi ih darivao kolačima, vinom ili rakijom.Na Badnjak, navečer,zavjese na prozorima nisu se smjele navući jer se,ako je bilo dobro vrijeme,išlo obilaziti po ulicama i gledati kako je tko uredio svoju kuću za Božić.Kreveti su morali biti dobro uređeni, a jastuci na kat dobro natepeni.Pogotovo se gledalo u kuću u kojoj je bila mlada djevojka za udaju.Tako je došlo i vrijeme za polnoćku.Pred crkvom se znalo pucati iz mužara.Nekad se išlo na polnoćku s lampašima,a neki i sa bakljom.Crkva je znala biti pretijesna jer je svatko htio doživjeti radost polnoćke i Božića.Kad je polnoćka završila ispred crkve domaćin bi pozvao određenu mušku osobu da mu dođe za poležaja u kuću.Obavezno je to morao biti muškarac – susjed ili netko od rodbine.
Kad bi poležaj došao u kuću,nakon čestitanja morao je mirno sjediti na stolici.Domaćica bi ga posipala sjemenjem po glavi uz nagovor:"Čuk,čuk,čuk,pisana,čogana,daj Bog piščokov, tri kokoši i pevca",a tek onda bi ga ponudili rakijom,hladetinom i kobasicama.Poslije poležaja mogli su tek ostali ukućani jesti.Kad se došlo od polnoćke kući domaćin bi prvo otišao u štalu i nahranio blago,a onda odmah u kući stavio drvo u peć.Cjele noći vatra je u peći morala gorjeti. Vjerovalo se,ako ugasne vatra da će se i život u toj obitelji ugasiti.Svi ukućani spavali su na slami,nitko nije spavao na krevetu.

Božić

Božić je morao svatko proslaviti u krugu svoje obitelji.Na Božić čak ni susjed k susjedu nije išao,jedino se moglo ići u crkvu.Suđe se nije pralo, ništa se nije smjelo raditi,jedino se smjelo blago nahraniti.Na Božić popodne žene su vodile svoju djecu u crkvu gledati jaslice.Tom su prilikom ostavljali darove u novcu kod jaslica.



Film"Božič v Sesvetam",djece OŠ iz Podravskih Sesveta
trajanje:6.14 minuta,2007.g.
učenice:Marina Kolar 8.c razred i Valentina Šokec 8.c razred
kazivač:Josip Cugovčan
solistica:Marija Kolar
dijete:Nikola Kolar 2.c razred
mentorica:Zdenka Posavac-Hanžek
snimatelj:Mario Kovačić

napisao:Josip Cugovčan
izvor:josipcugovcan.blog.hr


- 14:00 - Komentari (81) - Isprintaj - #

06.09.2010., ponedjeljak

MOJ BOG I JA fr IVO PAVIĆ




MOLITVA GOSPODARA ŽETVE
bolesnik
ISUSE,hvala ti za moj križ moje bolesti.Neka moja ponizna strpljivist u tjelesnoj bolima bude tiha usrdna,molitva za duhovna zvanja podari bolesnima divnih svečanika,požtvovanih časni sestra bez koj bi smo mi bolesni često bili tako sami Amen
MARIJO Majko crkve ti znaš najbolje potrebe za duhovna zvanja u nas i našem svijetu mi znamo da češ naše molitve biti najdjelotvornije ako ih KRISTU velikom svečaniku, ti prenosiš AMEN
kardinal don Branko



- 13:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

MOJ BOG I JA fr IVO PAVIĆ




MOLITVA GOSPODARA ŽETVE
bolesnik
ISUSE,hvala ti za moj križ moje bolesti.Neka moja ponizna strpljivist u tjelesnoj bolima bude tiha usrdna,molitva za duhovna zvanja podari bolesnima divnih svečanika,požtvovanih časni sestra bez koj bi smo mi bolesni često bili tako sami Amen
MARIJO Majko crkve ti znaš najbolje potrebe za duhovna zvanja u nas i našem svijetu mi znamo da češ naše molitve biti najdjelotvornije ako ih KRISTU velikom svečaniku, ti prenosiš AMEN
kardinal don Branko



- 13:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

01.08.2010., nedjelja

VELEČASNI ZLATKO NA SEMINARU S DJECOM

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic


- 17:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

EVO JAGANJCA BOŽIJEGA

Image Hosted by ImageShack.us



- 17:49 - Komentari (19) - Isprintaj - #

12.07.2010., ponedjeljak

Ljubavno pismo Vukovaru, Siniša Glavašević

Ljubavno pismo Vukovaru

Voljeti grad, to znači voljeti njegove ljude. Izreka "Sjeti se smrti" danas se još jasnije u nas može razumjeti ako se izgovori ovako:"Sjeti se Vukovara."

"Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi."

Ovo je dio ljubavnog pisma koje je Siniša Glavašević 16. studenog 1991. godine faksirao Hrvatskom radiju, tadašnjem uredniku Jutarnjeg programa Mladenu Kušecu. Dva ili tri dana poslije dio njegovih zapisa je emitiran, u vrijeme kad je on već bio pokopan na Ovčari. Na samu godišnjicu pada Vukovara, 18. studenog, i dan potom, u Teatru Exit glumac Rene Medvešek kazivao je desetak zapisa iz Glavaševićeve knjige "Priče iz Vukovara" koju su posmrtno objavili Matica hrvatska i Hrvatski radio 1992. godine. Pred prepunom dvoranom oba dana nastupio je i šansonjer Čedo Antolić otpjevavši svoje pjesme većinom posvećene Bogu. Skladno su se suodnosile s Glavaševićevim zapisima u kojima nema mržnje, nema gorčine, nema očaja... Samo obilje ljubavi kojom kupa ljude i svoj grad.

Novinar, publicist i prozaik Siniša Glavašević rođen je u Vukovaru 4. studenog 1960. Bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Poslije okupacije Vukovara od agresorske JNA i četnika odveden je 19. studenog 1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Nekoliko godina potom ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara, identificiran je, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden.

- 12:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #

12.06.2010., subota

Svim našim majkama...

Svim našim majkama, umjesto hvala, umjesto oprosti, umjesto jedne ruže:



Pozdrav svoj braći kršćanima u Sarajevu, a vjernicima Muslimanima sretan početak mjeseca Ramazana.
RAMAZAN ŠERIF MUBARAK OLSUN
Sarajevo, ljubavi moja...


I da bi to bilo to nikako nemože proći bez Safeta Isovića!



- 11:32 - Komentari (11) - Isprintaj - #

06.03.2010., subota

Vel SUDAC apostol mira

Mnogi bi nakon seminara vlč. Suca u Podmilačju htjeli više znati o njemu i o karizmatskom pokretu. Evo jedno razmšljanje:
Sudac je karizmatik koji prije svega sluša svog biskupa Valtera i mjesnu i opću Crkvu.
Sam se trudi proučiti i još više znanstveno istražiti što mu se događa i kako s tim vladati, kako duhove razlikovati. Nije bitno za ocjenu, ali vjerujem da je priveo kraju magisterij duhovnosti.
Emotivan je strašno. Ali kad ga čujete kako pjeva ili kad vidite što je naslikao i na koji način, onda se ne čudite.
Domoljub kakvog nisam sreo. Posebno suosjeća s braniteljima. On je PONOS PONOSNE HRVATSKE!!!




U Podmilačju je naglasio da nije došao samo katolicima, nego ČOVJEKU. Izmučenom, izraNJENOM, izgubljenom,... Došao je donijeti Radosnu vijest: Isus Krist je živ. I želi nas dotaknuti. Želi nam po svom Duhu dati novo srce.
Hrabro je to govorio, svjedočki, uvjerljivo. I po tom se razlikuje od braće svećenika od kojih će mu neki možda i zamjeriti koju izgovorenu riječ. Prozvao je i političare: one od jučer, i današnje, hrvatske...ali i druge koji kriju istinu o domovinskom ratu. Nema veze o čijim se masovnim grobnicama radi, rekao je da ih se mora žurno otkriti. Jer nas samo ISTINA može osloboditi.
Budući sam bio jedan od onih koji je vlč. Suca pozvao u BiH, presretan sam što će posjetiti bolesnike, i posebno liječnike u Novoj Biloj. Neka ga Duh nadahne što i kako će im reći. Neka se Ime Isusovo po njemu proslavi. Ozdravi Kriste napaćeni, isprevarani narod Središnje Bosne. Pošalji im po ovom svom svećeniku mir u nemirna srca. Ispuni im duše svojim Duhom, osnaži ih , ojačaj ih. Vrati im i učvrsti vjeru. Ojačaj nadu. Probudi nas zaspale. Razgori vjeru svećenika, redovnika i časnih sestara. Proslavi se Bože danas, sutra i navijeke, u Bosni i po cijeloj zemlji.

"Idemo polako vidjeti što sam to ja. Ja ne mogu vidjeti što sam ja, nego što ja nisam isto što Boga možete tako spoznavati. Mi ne možemo govoriti o Bogu, što Bog je, nego što Bog nije. Što više elemenata što Bog nije odstranimo, to će biti jasnija slika u srcu što Bog jest. Da bi došli do Boga, ajmo najprije analizirati sama sebe. Što sam ja i što ja nisam. Ići ćemo polako. Da li sam ja moje misli. Dobro razmišljajte. Pitajte same sebe. Misli dolaze i odlaze, stalno se mijenjaju, ovise o životnom iskustvu, vremenu, uvjetovanosti, iskustva naših prošlih događaja i života, količini obrazovanja, ali one odlaze i dolaze i ja nisam moje misli. Da li sam ja moje ime. Ako se zovem Petar, da li sam promjenio svoje ja. Ako sutra promjenim ime, da li sam promjenio svojeja. Ja nisam svoje ime. To je samo simbolika onoga ja. Da li sam ja svoje tijelo. Kažu znanstvenici da se svake minute na bilijune stanica promjeni, tako da se nakon 7 godina sve stanice promjene i na tom mjestu nema one stanice koja je tu prije bila. Tijelo prolazi, stari, nestaje, suši se, troši se. Ja nisam moje tijelo. I kad bi vam odrezao ruke i noge, vi biste i dalje bili vi. I kad bi vam odstranio sve organe, a ostavio samo one vitalne da funkcionirate na aparatima, vi biste i dalje bili vi. Odsjeci ruku i baci je. Jesi li to ti. Ono ja, nije u tebi. Ja nisam moje tijelo. Da li sam ja moja profesija. Ako sutra promjenim profesiju, da li sam promjenio moje ja? Danas sam svećenik. Upadam u kušnje, iznevjerim Boga i sutra postanem vodoinstalater. Da li sam promjenio svoje ja. Nisam. To je ono isto ja sa ranom na duši, ali isto ja. Da li ste vi sestre? Niste. To je vaš poziv. Vi to niste. Problemi nastaju tu kada se ljudi počnu poistovječivati sa svojim funkcijama u društvu, sa svojim pozivima, poslovima, opredjeljenjima. Svu svoju sreću, sav svoj entuzijazam vežu za tu stvar. Jedna majka koja se poistovjeti sa tim da je samo majka, kad njezina djeca pođu po zlu, gotovo je s njom. Ona trpi, ona pati, ona ne vidi nikakvu drugu sreću u svom životu, jer je njezino majčinstvo došlo u pitanje. Svećenici koji se rede radi toga da bi bili sretni, griješe. Ja sam to rekao nadbiskupu Bozaniću dok mi je bio biskup: Oče biskupe, ako me redite da bih bio sretan, griješite. To je laž. To je uvjetovanost ređenja. Ja da koristim ređenje da bi mi priskrbilo sreću. Krivo. Bit ću sve samo ne sretan, jer ću činiti da me svećeništvo usrećuje. Ako ja sada nisam sretan, neću biti ni kao svećenik. Bit ću sve, isfrustriran samo ne sretan, jer ću tražiti da mi ljudi ispunjaju sreću, a ja bih trebao biti taj koji će, iz količine sreće koju nosim kroz svećenstvo usrećivati druge. Kada ljudi ulaze u brak da bi ih brak situirao, usrećio, sredio, griješe. Ako tu sreću ne nose u brak, neće je ni dobiti u braku. Zato i nastaju rastave braka. Ljudi žive na krivim temeljima. Ako polazite u red da budete ne znam što, da tako živite, s nakanom da će vam takav život donijeti sreću, griješite. Takav život ćete vi svojom srećom i orginalnošću usrećiti, oplemeniti, da vam postane atraktivno i živo u sadašnjem vremenu, u sadašnjem trenutku u kojem živite. Ne možete živjeti na postavkama žene koja je osnovala ovaj red prije ne znam koliko godina. Možete hraniti svoje ja na njezinoj duhovnosti, oplemenjevati se, ali čovječe, ti sebe moraš dati u to, svoju sreću dati u to, svoje srce, svoje biće, a ne od toga čekati da ti to nešto da. Zašto je u našim školstvima sve išlo nizbrdo? Zato što profesori od toga što su profesori očekuju prvenstveno materijalnu dobit. Kada bi oni uz dnevnik i znanje nosili sebe i svoje srce, ne bi bilo toliko problema. Vidite, u školama su nas učili sve samo ne ono kako se živi. To nas nitko nije učio. Kako se živi trebat ćete učiti sami. Dakle, vi niste vaša profesija. Ona dolazi, odlazi, nevezana za ovaj životni vijek. Gore, nema ženidbe ni udaje, svi smo jedno u Bogu.
Da li sam ja moja politička uvjerenja ili ideologija. Nisam. Ako sutra promjenim stranku, da li sam promjenio i svoje ja? Ili je ono isto ja sa drugim političkim uvjerenjem? Ja nisam svoja ideologija. Shvati koliko je zla ideologija u svijetu učinila. Ljudi su ginuli za neke gluposti, jer su mislili da će im ta ideologija priskrbiti sreću. Krivo! Da su našli sreću u sebi ne bi bilo toliko zla i ubojstva u svijetu. Ne govorim samo o političkim uvjerenjima koja su milione ljudi u koncentracionim logorima skratili za glavu, nego o vjerskim uvjerenjima koja su kriva. Sjetite se ratova. Je li može jedan pravoslavac razbijati katoličku crkvu i bacati Presveto, on koji isto vjeruje u Kristosa i Blaženu Bogorodicu? Ideologija je kriva. Da zna što je, ne bi to činio i da katolici znaju što je, ne bi bilo vjerskih ratova. Zato jer ne znaju, zato se ubijaju. Ljudi su spremni progutati jednu ideju i spremni su umrijeti za nju; a da ne znaju što čine. To je ono protiv čega se je Isus strašno borio. Čovjeka na prvo mjesto. Subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Ali kod nas je Crkva radi Crkve, zakon radi zakona, časoslov radi časoslova, misa radi mise, a gdje je čovjek u svemu tome? Gdje je naš mladi čovjek današnjeg vremena, interneta, silnih ponuda i ludnice u kojoj živi, gdje se on nalazi u svemu tome? To su zastrašujuća pitanja koja stavljam pred vas. Ovako se više neće moći živjeti, jer se dogodilo ono što je Isus rekao: ovaj me narod ustima časti, a srce mu je daleko od mene. Ma nećete se spasiti ako govorite Gospode, Gospode, nego ćete se spasiti po onome što jeste, a ne po onome što vjerujete. Postati čovjek preobražena srca. Što si, to nosiš sa sobom. Kad budeš umirao, sa sobom nećeš nositi ni taj križ na prsima oko vrata, ni svoje tijelo…….. Gol golcat odlaziš pred Boga. Ono što nosiš to si ti. Zato je puno važnije biti, biti kvalitetan, a ne tetošiti sebe sa onim što to dobro činim. A što to dobro činiš, ako ne ljubiš? Ako nemaš ljubavi, ništa si čovječe! Da razdam čitav svoj imetak i dadem svoje tijelo da se sažeže, ništa sam, kaže sv. Pavao. S koliko sam se ljudi susreo koji u Caritasu rade, tako ponosni što rade u Caritasu. Drugim riječima, kao da su Boga za bradu uhvatili, jer su oni žrtvovali svoga vremena za taj rad. To je pretjerana oholost, niste toga svjesni. To je ono što sam jučer govorio da ljubav nije svjesna da ljubi. Neka mi ne zna ljevica što čini desnica. To skroz drugačije kad netko učini nekome nešto dobro i onda kaže: zašto me ljudi radi toga hvale, radi čega bi to bilo silno to što sam učinio. Hvala Bogu, idem dalje. To je nešto sasvim drugo, nego kad ti znaš i kad to ushićuje tvoje srce i kad još dolaziš u hram Božji kao onaj farizej i kažeš: evo, Bože, to sam učinio i postio sam i krunicu sam izmolio i to i sad ti meni moraš nešto dati. To je krivo. Želite kupiti nebo. Ne možete. Griješite. Kupili ste sebe, a ne Boga. Dakle, što sam ja? Činjenica je da nikada nećete shvatiti dokle ne dođete do neba, dok se ne stopite s Bogom."
vlč. Sudac

U Podmilačju je naglasio da nije došao samo katolicima, nego ČOVJEKU. Izmučenom, izraNJENOM, izgubljenom,... Došao je donijeti Radosnu vijest: Isus Krist je živ. I želi nas dotaknuti. Želi nam po svom Duhu dati novo srce.
Hrabro je to govorio, svjedočki, uvjerljivo. I po tom se razlikuje od braće svećenika od kojih će mu neki možda i zamjeriti koju izgovorenu riječ. Prozvao je i političare: one od jučer, i današnje, hrvatske...ali i druge koji kriju istinu o domovinskom ratu. Nema veze o čijim se masovnim grobnicama radi, rekao je da ih se mora žurno otkriti. Jer nas samo ISTINA može osloboditi.
Budući sam bio jedan od onih koji je vlč. Suca pozvao u BiH, presretan sam što će posjetiti bolesnike, i posebno liječnike u Novoj Biloj. Neka ga Duh nadahne što i kako će im reći. Neka se Ime Isusovo po njemu proslavi. Ozdravi Kriste napaćeni, isprevarani narod Središnje Bosne. Pošalji im po ovom svom svećeniku mir u nemirna srca. Ispuni im duše svojim Duhom, osnaži ih , ojačaj ih. Vrati im i učvrsti vjeru. Ojačaj nadu. Probudi nas zaspale. Razgori vjeru svećenika, redovnika i časnih sestara. Proslavi se Bože danas, sutra i navijeke, u Bosni i po cijeloj zemlji.

- 20:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.02.2010., petak

KRIST KOJI PATI

Image Hosted by ImageShack.us<


VEČRNJI SUSRET
Isuse,dođoh ti reči kako me u grlu guši
od isplakanih suza kako me boli u duši
Dođoh ti šapnut kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim jer je predažak za me
Dođoh ti se tužit u suton ovoga dana
jer me odviše peče i boli ova rana
Kleknuh da ti se jadam ali me zbuni tvoje raspelo
Isuse dođoh ti se jadat u suton ovog dana
ali moleči tebe iščezne moja rana
Don Brako

- 16:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #

28.01.2010., četvrtak

KARIZMATSKI DAROVI

GUARDIAN ANGELS OUR DIVINE BODY GUARDS

Pronašao sam iz Svetog Pisma sto Sveti Pavao kaže o darovima Duha Svetoga:

"Pavao nabraja devet vrsta darova: riječ mudrosti (12,8), riječ znanja (12,8), vjera (12,9; 13,2), dar ozdravljanja (12,9.28.30), dar čudesa (12,10.28.29), proroštvo (12,10; 13,2.8; 14,6.22), razlikovanje duhova (12,10; 14,29), dar jezika (12,10.28.30), dar tumačenja jezika (12,10; 14,26).


Vjernici koji su primili te darove–karizme, ne smiju se time hvaliti niti oholo iznad drugih uzdizati. Ti darovi su čisti Božji dar i to uvijek na izgradnju cijele Crkve. Među darove koje primamo po milosti koja nam je dana, Pavao ističe: služenje, poučavanje, bodrenje, darežljivost, predsjedanje, iskazivanje milosrđa (usp. Rim 12,6–8). Sve te darove vjernici trebaju prihvaćati bez zavisti u jedinstvu, jer ”jedan je Bog i Otac sviju i nad svima i po svima i u svima. A svakom je od nas dana milost po mjeri dara Kristova... On i dade jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova” (Ef 4,6–7.11–12). "

U novije vrijeme sve više vjernika osječa pojedine Darove a time se izgradjuje danasnja Katolićka Crkva.
Nije mi jasno zaš
to neki svečenici imaju neš
to protiv obnove?

- 15:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.12.2009., utorak

POZDRAV IZ SLAVONIJE SLAVONSKE LOLE



Komentari (20) - Isprintaj - #

NEDIRAJTE MI RAVNICU


- 13:44 - Komentari (20) - Isprintaj - #

19.11.2009., četvrtak

VAPAJ GOLGOTE

R O B E R T I. D U D N I K

B I T K A N A D B I T K A M A
M A H A T M I N I M N A Č I N O M
Učenje jednoga kršćanskog samane iz susjedstva

Osijek, listopada 2007. godine

«U ovom životu mi ne možemo
činiti velike stvari.
Možemo samo činiti male stvari
s velikom ljubavlju»
Majka Terezija

majci Katarini i u Gospodinu blagopokojnome ocu Ivanu

T A K O R E Č E

K A Z A K ,
S L O B O D N I Č O V J E K


I L I


P O V R A T A K G N O S T I K A:

E V A N Đ E L J E
P O D I B O G E N U

…«U dekoru planine obasjane rumenilom svitanja nebeskih voda iz kojih izrasta drveće besmrtnosti uzdiže se most Činvat do samog vrha u svijetu beskrajnih svijetlosti. Pred dušom, na njen ulazak, uspravlja se Deana, njegovo nebesko ja, djevojka blistave ljepote koja kaže: «Ja sam ti.»
Prema zoroasterskom vjerovanju, svakom je muškarcu pri rođenju dana idealna ženska polovica koju on može djelomice ili potpuno otkriti. Deana je ženski anđeo, žensko nebesko «ja» svakog muškarca. Muškarac može prepoznati na zemlji njegovu Deanu u svakoj ženi, no to teško postiže.
U principu prilaz Deani povezan je sa smrću doslovce ili sa smrću egoa. Susret sa Deanom odvija se na simboličnom mostu Činvat – pri prijelazu preko rijeke zaborava, koju Grci nazivaju Lethom»…

(ULOMCI IZ ROMANA «U POTRAZI ZA STAKLENIM GRADOM», AUTORA ŽELJKA MALNARA I BORNE BEBEKA)

«… Znanje se može priopćiti, mudrost ne. Može se naći, može se živjeti, može se njome
biti nošen, može se njome činiti čuda, ali reći i naučavati je, nije moguće…
… suprotnost svake istine jednako je istinita! Istina se vazda može izgovoriti i zaviriti u riječi samo ako je jednostrana. Jednostrano je sve što se može misliti i izreći riječima, sve jednostrano je polovično, lišeno cjelovitosti, okruglosti, jedinstva.
… Kad je uzvišeni Gotama poučavajući govorio o svijetu, morao ga je dijeliti u sansaru i nirvanu, u privid i istinu, u patnju i iskupljenje. Ne može se drugačije, nema drugog puta za onoga tko želi poučavati. Međutim, sam svijet, bivstvujuće oko nas i u nama, nikad nije jednostrano. Nikad nijedan čovjek i nijedan čin nije posve sansara ili posve nirvana, nikad čovjek nije posve svet ili posve grešan.»
(ULOMCI IZ ROMANA «SIDDHARTHA», AUTORA HERMANNA HESSEA)



Tekstovi koji slijede predstavljaju moju osobnu viziju shvaćanja i doživljavanja duhovnosti, gdje se Najkompleksnije želi pokušati spoznavati, predstavljati i provoditi Najjednostavnijim. Istinu je moguće spoznati jedino Mudrošću do koje se dolazi isključivo življenjem Osobne Praktične Duhovnosti Jedinstva Uma i Srca, odnosno spoznajom jedinstva svega, svih i svakoga – jedinstva i bratstva Univerzuma. Jer, Istina je u nama i oko nas. Bog je Jedan, Velika i Jedina Duša. Da, Bog je Ljubav.
Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode. Sloboda je stanje u kojemu je čovjek samo-ostvareno, samo-aktualizirano, ispunjeno i sretno stvoreno biće. Sloboda je stanje u kojem je čovjek zadovoljan samime sobom i svojom okolinom. Sloboda je stanje u kojemu čovjek osjeća i zna: « Da, doista sam Čovjek!»

ROBERT I. DUDNIK, DIPL. IUR

«Ne vjerujte zato što tako kaže neki stari spis, ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda, vjera kojoj su vas učili od djetinjstva; već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je na dobro drugima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomozite drugima da je žive.


N E E M I P E E P A L
U GRADU BESMRTNIKA
I L I
HODOČAŠĆE IZMEĐU SVJETOVA


PRAVO NA RAD

Trebah mjesto radno dobiti...
I dok se toplo nadah, grijuć se
Na sunčanoj zraci optimizma,
Pokisnuh na ljetnom pljusku bešćutnosti.


PRAZNIK RADA

U pogledu čovjeka što za ručak čekao je grah,
Oglednu se miris s roštilja i – pocrveni...


O DUBINI NUTRINE MOJE

Jutrom, kada budim se,
U zrcalu suze se ogleda duša moja.
I smije se
Ili plače...



KRIŽ MOJ...

Suša me sjeti
Na miris ozona.
Bez križa svojega,
Bio bih pretežak.


...POMAŽE MI NOSIT ON!

Jučer su ljudi srce mi ranili...
Danas ga je iscjelio Isus!
Sutra ću se sjećati
Dana današnjega.

TRKAČ

Ne, nisam ja tek neki invalid.

Ja čovjek sam koji kolicima
U duhu svome nepokolebljivo trči,
Prestižuć one
Što omeđeni su zidom nerazumijevanja – invalidi.

BLIŽNJI

Patnja nas uči
Drugima u oči gledati.

DJEVOJKA S DRUGE OBALE DUŠE
Prijateljica je daleka jave mojih sanja...
I bliz stranac sanja moje jave.


DUHOVNE OČI

Tko srcem gleda,
Bolje nego očima vidi.

Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu.


SVITANJE

Umire noć
U porođajnom kriku dana.

POZDRAV


Noć maše danu što odlazi
Osmijehom zvijezda bisernog neba.

PJESNIK

Slavuj smije se plačem svoga pjeva,
Dok gajem odzvanja tišina
Ko potmula tutnjava oluje što se valja,
Da sve loše u zaborav odnese...


RAZGOVOR S ISUSOM

Bičuju nemilosrdno zidovi uma ljudskoga
Tanku kožu duše moje,
A uspomena licemjerja peče, ko rana živa,
Solju iskušavana...

Da, Gospodine, poniziše mene,
Još me dublje u sjećanje Tvoje urezujući!
I znam: ja patnjom sad sam Tebi nalik.
Slatka je to nagrada, za čašu žuči što ju pijem!


Opraštam ja njima,
U Tvoje presveto Ime!
Da, ne znaju što čine.

Prepuštajuć svoj život, pouzdanjem, Tebi,
Osjećam da k meni vratio se mir.

Gospodine, Ti znaš
Što je najbolje za mene.
Amen.

CILJ

Ne, čovječe, nemoj bježati od Krista!
Nego bježi k Njemu.
I nemoj patnji reći:”Ne!”
Jer, ona je sestra tvoje postojanosti.


SPAVAČ

Žudnja za svijetom, zima je tvog ljeta.
I zatvor bez brave i rešetaka.

ISTINA

Težak je Put Istine i Života.
Na Njemu moja duša lebdi – u Lakoći!


KONSTANTA
Zorom budi me jutro, mirisnim poljupcem dana,
A večer mi šapće slatkom uspavankom noći.



RIJEKA
Svježinom žilave ustrajnosti starine,
Uvijek mlada, još je ona,
Vječna putnica što ostaje tu,
Podsjećajuć me na smisao Križa.


MORE SINJE
Okusom soli dubine tužnih očiju,
Prastaru priču ono meni zbori
O hladnoj pjeni suza nečijeg plača,
Srce što žari – ko otrov meduze...


U pijesku, tragovi borbe nenasiljem,
Ruža Malog princa...

I opojan miris lahora Zlatnog žala.

BUĐENJE
Zrakom poljupca mekih usana,
Jutrom Sunce kuca tiho
Na vratima mojih snenih očiju,
Nježno mi šapćuć: “Dobar dan...”

SUSRET
Sunčajuć se na osmijehu djevojčice u prolazu,
Opazih rađanje kristalne kaplje plača u oku njezinomu.

VLAS
Dok čekao sam suosjećanje svijeta,
Nađoh sijedu.

IZ STAROG VINOGRADA
Pretače cvrčak, neumorno, žegu podnevnu
U hladovinu zdenca glasne pjesme ljeta,
A cestom, vijugavo dugom, kroz plimu prašine,
Korakom olovnim, kući hodi vinogradar,
Kupajuć nadu srca svoga
U moru svježe modrine dozrela grožđa,
Što plod je krvavo žuljavih ruku
I gusta znoja lica njegova.

Požar, nečujan i titrav, lukavo se zrakom skiće
Ko tat, prijeteć, nepijeno vino – u nepovrat da odnese.
Oblak tmasti, ljutit, grmi u daljini.

A čovjeku duša zadrhti – od hladnoće.

ŽENA
Njezino je biće dragulj snova,
Cvijećem majčinstva što rađa javu čovječanstva!

I cijeli jedan neponovljiv, malen, dragi Svemir,
Ona je kraljica ljubavi srca njegova!

Vidarica mudra, žena je blaga,
Djelima dobrim, predanih ruku,
Utjehom nježnosti rječitih usana,
Ko melemom liječeć – kad rane mu dušu.

TITRAJI
Od glasa do glasa otkucaja sata
S crkvenoga tornja,
Uz lepet golubljih krila
I priče iste umornih grlica, vrana, vrabaca i svraka,
Plivač sam u moru milozvučne tišine.

IGRA SJENA
Dok ga je nasmrt iz trave vrebao mačak,
Ugleda vrabac kruh hljeba kraj puta.

I odjeknu zrakom slobodan lepet krila života...

SPOZNAJE
Ponekad smijeh na plač podsjeti,
A suza zna pozvati na radost.
Prolaze ljudi teških misli...
Ja statičan sam,
Srcu mi sve lakše.
Odzvanja tišina.
U društvu misli i – ja.
Dozrijevaju u osami misli mudre, svevremene,
Snagom slatkog soka plodova južnog voća.
U samoći – zajedništvo s Bogom,
A u mnoštvu – usamljeni ljudi.
Poruči mi oblak putujući nebom:
“Samo je Vječnost – neprolazna.”
U zraku osta riječ,
Punina značenja.

PUT OSMIJEHA
Razgovarasmo, razmjenjujući biserje duhovnosti
Što prikupljeno bješe na sunčanim obalama rijeka naših duša...

Gospođa i ja bližnji postadosmo, za korak blaga Vječnosti,
Na Putu osmijeha – u Kraljevstvo srca.

UNUTARNJI SVEMIR
U sve dublje sanje tonuh
Opipavajuć monotoniju s asfaltne trake
Što bučila je tiho u daljini...

I sklopivši oči ugledah Zlatno žalo u blizini.
I školjkom htjedoh zov valova kušati,
Da, njome htjedoh miris mora slušati...

Cvilež tragova kočenja propara mi oči.
Prenem se.
I čujem:
Bijaše to samo još jedna u nizu dugih automobilskih lijenosti
U smiraj nemira samo još jednoga u nizu dugih radnih dana
Nervoznih ljudi
Što s posla polagano hitahu kući...

ZAGOVORNA MOLITVA NAKANE
Ondje gdje Patnja nije više nego umorna sjena kćeri Prošlosti,
Da, tamo je Kraljevstvo nebesko!
Ono je ovdje, u nama i s nama, da, zaista je među nama,
Ako dopustimo da nas Gospodinova Istina oslobodi!

Ključ koji otvara sva vrata zove se Oprostom.
Doista, mjerom kojom opraštamo, oprost ćemo dobiti.
Jer, bližnji naš zove za Rukama nade glasom duše slomljene
Što čežnja k Bogu mu je ime...

Od drugih nemojmo ništa unaprijed očekivati.
Ne kritizirajmo, niti sudimo!

Imajmo milosrđa,
Učeći udarce ovoga svijeta primati kristolikim strpljenjem,
Ustrajnom poniznošću, na slavu Božju!
Tako ćemo i u slabosti,
Duhom Svetim potpomognuti, jakima biti!

U Božju se Providnost pouzdajmo,
Jer Isus nam je Prijatelj vječni,
I od brata vjerniji!
Amen.

DANAS JE LIJEP DAN!

Niska osunčanih bisera na zvončiću cvijeta poslije kiše,
Nedjeljna misa pred početkom.


Č E T I R I K R A T K E P R I Č E

gospodinu Robertu Pauletiću

(NE)OBIČNA PACIFISTIČKA PRIČA

Jer danas je sutrašnje jučer

Tema se ove priče, na žalost, događala, događa se i događat će se bilo gdje. Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna.
Ljudima treba vremena da shvate stvari. No, kada ih jednom približe svojoj svijesti, ništa ih neće moći spriječiti da krenu pravim putem. Zadatak umjetnika i umjetnosti jest da taj spoznajni proces svedu na što je moguće kraće razdoblje.

Zar i ti sine … a bijaše Božić.
Zima je, nebo osuto zvijezdama. Bila je to duga noć, jasna kao dan, a opet - noć pred bitku jer takav je Naravni zakon: svaki prošli ili sadašnji rat u sebi nosi klicu budućih.
Da, svatko ima svoj križ, ali nisu svi isti.
Kresnuo je žigicu. Za onih nekoliko trenutaka koliko je plamičak potrajao na sjevernjaku što je neumoljivo propuhivao kosti, shvati svu psihologiju mjesta. Većina je pisala bližnjima. Neki su pušeći sjetno zagonetnim pogledom promatrali crvenkasti sjaj žeravice, odbijajući pri tome koncentrične oblačiće dima u zrak. Jedni su meditirajući brzo micali usnama u molitvi, dok su drugi, oni «uravnoteženiji», podmazivali oružje pripremajući ga za skorašnju uporabu.
On nije ni pisao, ni pušio, niti je obraćao pozornost na oružje. U ovome času osjećao je jedino silnu potrebu da razgovara s Bogom. I to je, na neki način, bila molitva, samo neformalna, ponešto drukčija, njemu svojstvena. «Oprosti nam, Bože, našu licemjernost. Oprosti nam što prečesto mislimo jedno, govorimo drugo, a činimo treće. Oprosti što tvrdimo da suosjećamo, da razumijemo patnje, a u stvari prečesto nije tako. Oprosti nam, dragi Bože, što nepromišljeno i sebično molimo: U vodstvu budi uz nas, jer naš cilj je pravedan! Pomozi da pobijedimo neprijatelja! Oprosti nam što prečesto ne možemo shvatiti da Si Ti stvorio svijet Ljubavi i Mira, a ne svijet rata.»
Iz razmišljanja ga prene pitanje: «Hoćeš li kave, prijatelju?» Okrene se i prihvati pruženi aluminijski lončić, uljudno se zahvalivši. Bila je to tzv. bijela kava: surogat pomiješan s mlijekom u prahu.
Razmišljao je o roditeljima, sestri, djedu. Prisjećao se djetinjstva i kako je promatrao djeda dok ore zemlju pripremajući ju za novi urod pšenice i kukuruza. Šakom pokuša usitniti polu-zaleđeni grumen iz rova u kojem je ležao, zamišljajući njegovu ljetnu toplinu. Rovovi su ga uistinu činili sputanim, gotovo klaustrofobičnim.
Misli ga zatim odnesoše rodnome gradu, igri i danima bezbrižnosti, školskim drugovima i prvim simpatijama. Sve to bijaše prelijepo, tako lijepo da baš i nije bio posve siguran da se sve zbilo kako misli da jest. No, sada to više i nije toliko važno. Ionako je sve to već prošlost.
Nitko ga već dugo vremena nije nazvao prijateljem. «Zašto ljudi ne bi mogli biti braća i koliko bih ja osobno mogao učiniti u tome smislu?»
«Tamo su oni, tvoji neprijatelji, ovdje si ti. Ubij što više tih gadova!», glasila je posljednja zapovijed prije odlaska na bojište.
«Jesu li oni «s druge strane» doista moji neprijatelji? Nije li većina njih, upravo kao i ja, spletom nesretnih okolnosti «bačena» u borbu, a da ih pri tome nitko ništa nije pitao? Nisu li i oni ljudi kao ja, obični, «mali» ljudi s tisućama sitnih strahova, nada i želja? Ili možda, ipak, nije tako? Što ako neki od njih upravo s užitkom žele osvajati, paliti, rušiti, mučiti i ubijati? U tome smo slučaju «mi ovdje» - branitelji», pomisli čvrsto automatom pritisnuvši grudi. «Problem je u tome što svatko od nas misli da je …» Teški koraci. Bat vojničkih čizama vrati ga u stvarnost. «Čak i ne poznajem te ljude. Nikada ih u životu nisam susreo niti sam upoznao njihovu istinsku narav. Što su mi, dakle, učinili? Ništa. A ja sam ovdje doveden sa zadatkom da ih ubijem, da ubijam ljude!»
Iz lijevoga džepa šinjela izvadi lisnicu i fotografije članova obitelji i njegove djevojke. On je bio student četvrte godine filozofskoga fakulteta, a ona na završnoj godini likovne akademije. I sve je prekinuo ovaj prokleti rat.
Iz lisnice uze novčanicu i opet kresne žigicu. Polagano novčanicu prinese plamičku i pričeka da ju on zahvati. Zatim, onako potiho za sebe, zaključi: «Novac je izvor mnogih zala.» Jedan suborac zbunjeno odvrati: «Što», a on samo kratko odgovori: «Ništa, ništa», izbjegavajući daljnji razgovor. «Baš si glup», reče samome sebi, « novac sigurno ne bi toliko predstavljao i značio kada bi ljudi uspjeli razviti svoju samosvijest glede nužnosti veće međusobne solidarnosti. No to je proces, a za takvo što je potrebno puno vremena. A nitko s izvjesnošću ne može reći koliko ga u stvari još imamo.»
Djed je bio i lovac. On, njegov unuk se nikada nije previše zanimao za djedovu staru pušku. Još uvijek pamti onaj posebni izraz starčevih očiju kojim kao da se ispričavao Prirodi kada bi štogod ulovio.
«Pucaj», rekao mu je jednom djed, dajući mu da isproba oružje. «Ne, hvala.» «Zašto?» «Jednostavno ne želim.» «U redu, dječače.» O tome više nisu razgovarali.
«Ako poginem moji će sigurno patiti do kraja života. Kako li bi ona to podnijela, hoće li me brzo preboljeti? Nakon nekog vremena, vjerojatno, da. To je normalno. Ne bi ni bilo dobro kada bi bilo drukčije. Svatko ima pravo na osobnu sreću. Ne smijem svima njima priuštiti suočavanje sa svojom pogibijom, nisu to zaslužili! Dakle, moram preživjeti. Kako? Ubijajući. Zaključak je vrlo jednostavan: ako ja ne ubijem njih, oni će, najvjerojatnije ubiti mene. Zašto? Zbog gologa instinkta samozaštite, zbog čiste datosti potrebe za fizičkim postojanjem, zbog straha od smrti. No svejedno: nemam pravo ubiti.» Shvati da u njemu istovremeno žive dvije strane njegovoga «ja»: jedno božansko, anđeosko – ispunjeno blagoslovom nesebičnosti, dobrote i ljubavi i drugo sotonsko, demonsko – ispunjeno prokletstvom egoizma, zloće i mržnje. Tijelom mu prođoše žmarci, strese se.
Odnekud se javi ćuk. Kažu da ta ptica najavljuje nečiju skorašnju smrt. «Danas će mnogi umrijeti. Što će biti ako poginem? Ništa, jedan manje.» Smrti se nije bojao, ali – naravno, nije želio umrijeti. «Možda ipak preživim. Ne, ne treba uljepšavati stvari. Radostan sam kada ništa ne očekujem, a ipak nešto dobijem. U suprotnom osjećam prazninu, kao da me netko prevario… Vjerujem li ja uistinu u stvarnost predivnoga Božjeg dara mogućnosti vječnoga života svakome od nas ponaosob, života koji će zaista biti slobodan, lišen ikakve patnje ili samo mislim da vjerujem u takvo što? Sigurno je jedno: do vječnosti je nužno proživjeti život i na ovoj Zemlji već prema tome kakve su «uloge» kome dodijeljene.»
Ustane i pođe prema obližnjoj stijeni. U nogama je osjećao konstantnu, tupu bol od dugotrajnoga boravljenja u rovu. U zaklonu se rečene stijene nalazio prostor tzv. poljske kuhinje na kojemu su pripremali hranu. S ognjišta uzme komadić ugljena i njime na stijeni velikim slovima napiše VOLIM TE. Nasmiješi se. «Najkraće ljubavno pismo», pomisli. Toga se trenutka osjeti blaženim i bijaše neizmjerno sretan. «Potrudi se da živ stigneš kući, stari moj! Imaš za koga živjeti», reče poluglasno i vrati se u rov.
Dan se polagano rađao u praskozorju, a nebo bijaše krvavo.
« Sada sam samo broj», zaključi cinično nervozno se igrajući metalnom pločicom što mu je visjela o vratu. «Ljudstvo. Da, postao sam djelić ljudstva.» Već je posve jasno mogao vidjeti glatke cijevi minobacača i mitraljeska gnijezda na suprotnoj strani.
«Često se pitamo zašto Svevišnji dopušta nasilje. Jednostavno zato što imamo mogućnost izbora. Želim li dobro, bit će dobro. Želim li pak zlo, bit će zlo. Brinem li o biljci puninom ljubavi, podarit će me cvijetom. Ukoliko pak ljubav izostane, biljka će zacijelo uvenuti. Imam li psa i s poštovanjem se ophodim prema njemu, požrtvovno će me braniti od napasnika. Budem li ga zlostavljao, jednoga će me dana i sam napasti.»
U daljini se iznenada začu neprirodna grmljavina. Artiljerijska priprema. Pljusne kiša granata, a onda nastupi teška, zlokobna tišina nakon koje se gotovo uvijek dogodi nešto značajno.
«Pripremi se, puni, otkoči, repetiraj, nož na pušku!»
Opet tišina, a zatim šifrirana poruka: I SUNCE SE PONOVNO RAĐA.
«Za mnom, juriiiš!!!»
Poput robota krene naprijed bez razmišljanja. Na licima u maskama, golim licima bez maski, ocrtavahu se strašne grimase. I dok su minobacači zaglušno tukli, a mitraljezi nemilosrdno štektali, palucajući svojim smrtonosnim vatrenim jezicima, on je grozničavo mislio:»Bože, samo da stignem do njih», nastojeći što brže pretrčati brisani prostor između rovova.
Osjeti vruću, resku bol u grudima. Padajući smiješno raširi ruke kao da želi zagrliti Sunce…
LEGENDA O VUKO-PSU I CRNORUNOJ OVCI


Možda vam se ova božićno-novogodišnje-uskršnja čestitka učini neuobičajenom, pomalo čudnom. Ona to na neki način i jest. Ukoliko, međutim, uistinu dobronamjerno zavirite i u najskrivenije kutke vlastite duše, pozorno osluškujući milozvučnu glazbu najtananijih struna svojega srca, shvatit ćete da "Legenda o vuko-psu i crnorunoj ovci" u sebi nosi jasno izraženu Jedinstvenu i Veličanstvenu, Vječnu Poruku Božića i Uskrsa.


Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se u stvarnosti najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela.
Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge. Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti.
Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, ne daj bože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima."
Neki, za one o kojima ću ovoga puta pisati, vjeruju da su plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud.
Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima.
I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi.
Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo.
"Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete.
Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnosti najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti!
Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine.


CRVENI GURU U VRTU PLAVIH RUŽA

I.

Svojega smo bližnjega pozvani vidjeti i čuti srcem!

“Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)

Bio je Božić. Blagdan kojim proslavljamo rođenje Isusa Krista Gospodina. Dan kada je, prije više od dvije tisuće godina, Bog sam poželio postati toliko blizak čovjeku da se utjelovio po Svome Jedinorođenom Sinu Isusu, Koji nam neprestance, pa tako i ovoga Božića, poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!"
Papa Ivan Pavao II. u svojoj je knjizi “Prijeći prag nade” napisao: “Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje je poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!”
Onima koji pate, u Ime Isusa Gospodina, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje!
Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)
Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da ovoga Božića uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!”
Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. U ovome plemenitom cilju kao misao vodilja može nam poslužiti i sljedeći navod sv. Ivana od Križa: “Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)

II.

Svjedočanstvo vjere - živjeti Krista

Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)
Uskrs. Najveći, najradosniji kršćanski blagdan, blagdan proslave jednoga čudesnog, jedinstvenog i neponovljivog događaja u cijeloj povijesti čovječanstva, događaja kojim nam sam uskrsnuli Isus Krist Gospodin poručuje da nismo zaboravljeni, da nismo sami, donoseći naprotiv duh ljubavi, mira, nade i pobjede nad teškoćama što ih donosi život.
Želja mi je ovom Vas prigodom upoznati sa svjedočanstvom američke spisateljice, slikarice, pjevačice i glumice gđe. Joni Eareckson-Tada kroz njezin roman "Joni", tu "nezaboravnu priču o stradanju, borbi, ljubavi i radostima".
Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samo-sažaljenje.
Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem.
Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!” “Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)
Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista.
Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života.
Rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!”
Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gđa. Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.)

«ZAŠTO NE UPALIŠ SVJETO, DA BOLJE VIDIŠ?»

Naslov ove kratke priče predstavlja posljednje riječi što ih je tata rekao mami za svojega ovozemaljskog životnoga hodočašća. Pitanje je samo po sebi prepuno alegorijske simbolike. Dopustite da Vam ispričam san kojim se naš dragi tata, privremeno zaspavši, telepatski oprostio sa mnom.
Vjerujem i nadam se da je tako pronašao svoje Oslobođenje, svoj Mir, započevši put u novi, bolji život na Drugome svijetu, Svijetu onkraj Vječnosti. Vjerujem i nadam se da ćemo se jednom ponovno sresti. Neizmjerno sam zahvalan što sam imao čast živjeti s Tobom, dragi tata. Molim Te, oprosti mi za moje ljudske slabosti, za moj grijeh mišlju, riječju, djelom i propustom. Da, dobro si rekao, nastojao sam pomoći nositi križ Tvoje patnje, Tvoje bolesti i starosti. Doista sam se trudio najviše što sam mogao. I mama također. Drago mi je što si to shvatio još i prije našega privremenog rastanka. I što si se samo nekoliko sati prije smrti od srca smijao. To Te napokon oslobodilo i pripremilo Ti put, pustilo Te. Znao sam da će baš tako biti. Mi smo to oduvijek bili: jedan cilj i isti smisao, anđeli slomljenih krila. Nas troje, nepokolebljivih. I nastavit ćemo naše poslanje: trajnu svetu Bitku nad Bitkama Mahatminim načinom. Ne bi li i Ti tako želio?
U meni se probudio zov predaka. I sada o tome znam puno, jer tražio sam, a tko traži nalazi: Ti, baka, djed, mama, brat i ja. Nisam li Ti rekao da će sve biti dobro? I prošlo je upravo onako kako je moralo proći. No, kraja zapravo i nema. Kraj je samo iluzija: u stvari novi početak. I znam da znaš da Ti s Ljubavlju opraštam sve Tvoje ljudske slabosti. Sada sam osobno spoznao samu bit stare istine: tek kada nešto izgubiš shvatiš koliko je uistinu vrijedilo ono što si imao. Da, Ti sada pripadaš Gospodinu Bogu. Zapravo oduvijek si Mu pripadao i zauvijek ćeš Mu pripadati. I svi mi. On nas neprestance, neumorno, vječno zove da se vratimo k Njemu, da se vratimo Kući. Nama si bio samo nakratko «posuđen». Rekao si da sam ja Tvoj dijamant, Tvoja ulaznica za Raj, zar ne? Tata, vidimo se, dragi tata do viđenja!
Novopostavljeni klimatizacijski uređaj radio je cijeloga dana. Bila je sparna, ljetna večer 24. srpnja 2006. godine. Nakon što smo odgledali «Plavu lagunu», dugo sam bezuspješno pokušavao zaspati, meškoljeći se u krevetu. Napokon je došao i « prvi san», no bio je to težak, isprekidani san bez snova poslije kojega sam se, oko 0. 30 sati, probudio sav oznojen, zamolivši mamu da mi donese čašu vode. Ona je s tom nakanom otišla do kuhinje/blagovaonice u kojoj je u posljednje dvije godine (nakon što je prebolio srčani udar) spavao tata. Zahvalivši mami, popio sam vodu i opet zaspao. Kasnije mi je mama ispričala kako joj je tata kada je ušla u kuhinju/blagovaonicu posve mirnim glasom savjetovao neka upali svjetlo kako bi bolje vidjela u mraku.
San što sam ga tada usnuo pamtit ću dok sam živ. Bila je to vrlo posebna, telepatska najava tatine smrti sljedećega jutra. Moj san bijaše jak i snažan koliko samo stvarnost to može biti.
Osjetivši sveprisutni očinski dodir Ljubavi Dobra Vječnosti na jednoj vrlo visokoj, gotovo mističnoj mentalnoj i duhovnoj razini, utonuo sam u Ocean mudrosti Blaženstva nirvane i istoga trenutka poželio ondje ostati zauvijek, no odmah zatim našao sam se u doista velikoj prostoriji na čijoj se desnoj strani nalazio dugi, široki stol prekriven svečanim bijelim stolnjakom. U prostoriji zajedno sa mnom nalazilo se na desetke i stotine, tisuće djece, žena i muškaraca četiriju boja kože: crvene, crne, žute i bijele. Najviše su me se, međutim, dojmili ljudi miješanih rasa s obzirom na to da sam pomislio kako su oni najvjerojatnije za vrijeme svojega života na Zemlji istodobno imali i najmanje osobnih predrasuda i najviše poteškoća zbog najraznovrsnijih uskogrudnosti i nerazumijevanja okoline koja je prethodila sadašnjoj. Osoba s invaliditetom, bolesnih, starih i nesretnih nisam zamijetio. Svi bijahu zdravi. Zaključio sam da i ukoliko su među nas došli kao osobe s invaliditetom, bolesni, stari ili nesretni trenutačno bijahu iscijeljeni. Meditirali su prosvijetljeni, blaženo se smiješeći u neprestanoj molitvi, strpljivo čekajući da im Gospodin Bog dodijeli njihovu slijedeću zasluženu osobnu životnu odredišnu misiju koja dolazi kao rezultat njihovih sveukupnih nebrojenih karmičkih djela i težnji. Intuitivno sam osjećao i znao da me okružuju osobe svih nacionalnosti i svih duhovnih tradicija. Nalazio sam u kasti Čovječanstva. Isto tako sam osjećao i znao da su tu zajedno s nama naše sestre biljke i naša braća životinje, kao i sva druga znana i neznana divna, draga stvorenja s ostalih svjetova. Jer, da Bog je Jedan.
Ljudi bijahu odjeveni u toge raznih, pretežito toplih boja, podsjetivši me na šareno, miomirisno, najplemenitije cvijeće u jednome, zajedničkom vrtu.
Istupivši naprijed, nekolicina mi osoba u ime svih izrazi najtopliju dobrodošlicu, rekavši: «Izvolite sjesti, porazgovarajmo. Srdačno zahvalivši, sjednem za stol. Vrlo smo dugo i detaljno, bez jezičnih barijera, telepatski, razgovarali o raznovrsnim aspektima duhovnosti.
Začuh kako mi mama, istovremeno i blagim i upozoravajućim glasom, dobronamjerno govori: «Već je prošla ponoć, hajde, moramo krenuti natrag!» Zatečen time što nisam zamijetio koliko je sati, odgovorim: «Molim Te, mama, ne ljuti se. I sama znaš da u dobrome društvu vrijeme brzo prolazi.» Zahvaljujući na gostoprimstvu, pozdravim se s domaćinima rekavši: «S Vama mi je, dragi prijatelji, bilo stvarno prekrasno, siguran sam da Vas nikada neću zaboraviti! No, znate, nije još došla punina mojega vremena. Ja sam, naime, ovdje samo gost. Nisam s ovoga svijeta. Molim Vas oprostite, ali moram poći.» Nakon toga se mama i ja, prošavši kroz nebesa, biciklom vratismo na Zemlju.
Nastavljajući sanjati isti san, odjednom se nađoh u suvremeno opremljenoj operacijskoj dvorani. Vidjeh kako na operacijskome stolu leži neka osoba, no nisam mogao razaznati lice pacijenta. Oko čovjeka na stolu je u kružnome rasporedu stajalo nekoliko osoba odjevenih u klasične operacijske kute: medicinska sestra instrumentarka, specijalistica anesteziologinja, internist, specijalist kardiologije i specijalist opće kirurgije. Nemalo iznenađen onime čemu sam upravo bio svjedokom, shvatih da liječnici pacijenta grozničavo pokušavaju reanimirati.
Iznenada osjetih vrlo jaku bol u lijevome dijelu prsnoga koša. Premda sam već ranije imao sličnih simptoma, ni prije ni poslije nisam iskusio tako intenzivnu i specifičnu bol. Svjesno, naime, još nisam znao da je možda baš tada umirao dio mene, naš dragi tata Ivan. Podsvjesno, vjerujem, da. Znao sam da se brzo moram probuditi, žuđah za time da pod svaku cijenu prekinem taj traumatični dio mojega alegorijskog sna. U jednome trenutku se čak pobojah da bih mogao umrijeti.
Borio sam se da dođem do daha, borio se da se probudim. I kada sam u tome, napon, uspio, izgovorio sam samo: «Baha i…» Ne znam zašto sam rekao naziv upravo te religije, te duhovne tradicije. Možda zbog svoje urođene sklonosti prema općoj toleranciji. Probudio sam mamu, rekavši da mi nije dobro, te ju zamolio da mi da tabletu za srce. A zatim sam joj ispričao moje znakovito snoviđenje.
Naš je dragi tata tada već, na žalost, umro.

PS. Bahá'u'lláh «… (Slava Božja 1817-1892, osnivač najmlađe religije koja ima svoje sjedište u Haifi, u Izraelu, gdje se čuvaju i originalni spisi koji obuhvaćaju preko stotinu poslanica i knjiga, nisu sinkretizam) učenje o jednom Bogu, jedinstvu religija, jedinstvu čovječanstva, neovisnom traganju za istinom, skladu religije i znanosti, svjetskom pomoćnom jeziku, ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovanju dostupnom svima, duhovnom rješavanju ekonomskih problema, svjetskom parlamentu... Baha'i su po Britanskoj enciklopediji druga najrasprostranjenija religija. Božje Objave valja promatrati kao liječnike čija je zadaća pospješiti blagostanje svijeta i njegovih naroda, da bi zahvaljujući duhu jednosti izliječili bolest podijeljenosti čovječanstva. Baha'i se zalažu za jedinstvo u raznolikosti. Svi ljudi su poput cvijeća jednog vrta i što je cvijeće raznolikije to je vrt ljepši. Neka se ponosi onaj koji voli cijeli ljudski rod...» op. a.


PRIJEDLOZI ZA POBOLJŠANJE STATUSA OSOBA S
INVALIDITETOM U REPUBLICI HRVATSKOJ

Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline .Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja.

Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju.

U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom.

Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine.

Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom.

Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega. U ovome plemenitom cilju kao misao vodilja može nam poslužiti i sljedeći navod sv. Ivana od Križa: “Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)

Slobodni smo se pozvati na Opću deklaraciju o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom.

U sustav temeljnih načela djelovanja predlaže se uvođenje novoga pristupa službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega.

Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.

Glede religije i vjere u životu osoba s invaliditetom, posebice se zalažemo za svekoliko promicanje duhovnosti, koja će nam zasigurno pomoći u pronalaženju izvora snage pri ustrajavanju u svakodnevnom životu.

U svezi s prosvjećivanjem predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju".

Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomaganje radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavci bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice).

Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti.

Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu.
U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, nažalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što osobe s invaliditetom ostavlja bez pravne zaštite.

S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama.

Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realizirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji.

Dječji se doplatak za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.

Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom.

Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima.

Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti:

1. zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života),
2. zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti,
3. zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu,
4. zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje,
5. zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu,
6. zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu,
7. zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje,
8. zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja,
9. zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem,
10. zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine,
11. zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći,
12. žalbu na prvostupanjska rješenja.

Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi."

Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad."

Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno:

- do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih,
- do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena,
- do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena,
- do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a
- do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih".


Zalažemo se za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invaliditetom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini. U tu je svrhu nužno potrebito osnivanje ureda, zavoda, ministarstva i slično, a sve kako bi se u što boljoj mjeri upotrijebile raspoložive sposobnosti osoba s invaliditetom, pružajući im mogućnost individualizacije, uz izraženu samostalnost privređivanja, koja rezultira osjećajem prihvaćenosti, osobne općedruštvene korisnosti i smislenosti.

Permanentno se, nadalje, zalažemo i za donošenje integralnoga, općeg Zakona o osobama s invaliditetom, te zahtijevamo promicanje trajnih interesa osoba s invaliditetom od strane zastupnika u Zastupničkome domu Hrvatskoga sabora.

Posebice se zalažemo za zajedničko i jedinstveno istupanje svih udruga osoba s invaliditetom u borbi za ostvarivanja prava osoba s invaliditetom, jer je zajedništvo nužno potrebito radi što veće učinkovitosti.

U svezi sa zadovoljavanjem životnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha, predlažemo planiranje, projektiranje te izvedbu posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji).

Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).

Predlažemo obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Ukazujemo na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove i trajekte, te zrakoplove pomoću pokretnih rampi za kretanje u invalidskim kolicima. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Predlažemo i suradnju sa Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske.

Permanentan cilj treba biti i pomoć pri realizaciji nabave svih vrsta ortopedskih pomagala i drugih pomagala potrebitih za osobe s invaliditetom. Zalažemo se za ishođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog automobila ili ortopedskog i drugog pomagala u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta.

Kontinuiranom opservacijom općega stanja svih kategorija osoba s invaliditetom, kako u Osječko-baranjskoj županiji, tako i Republici Hrvatskoj, slobodni smo zapaziti da je najveći broj osoba s invaliditetom, nažalost, u nedostatnoj mjeri educiran o pravima koja na temelju svoje invalidnosti može ostvariti u pravnome sustavu Republike Hrvatske.
Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom.

Budući da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom.

Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihologijske naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biologijska, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj.
U najtoplijoj nadi da će, u dogledno vrijeme, uz Božju pomoć, kao i pomoć ljudi dobre volje, navedeni prijedlozi za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istinski zaživjeti, najsrdačnije Vas pozdravljam, uz obilje Božjih blagoslova!


V R I J E M E JE D A S E K R E N E
k o l u m n e

Zašto pišem?

Moje je osobno nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice.
Premda je uistinu puno razloga zbog kojih sam se odlučio na pisanje ove kolumne, svi se oni u konačnici, mogu svesti na jedan jedini: pokušati ozbiljiti osobe s invalidnošću i hendikepom onakvima kakve one doista jesu, sa što je moguće većim brojem aspekata njihove kompleksne egzistentnosti, doprinoseći na taj način boljemu osobnome i interakcijskom razumijevanju, kako osoba s invaliditetom među sobom, tako i njih i njihove okoline.
Kolumnom, nadalje, poglavito želim dati svoj skromni osobni doprinos demistifikaciji tabua invalidnosti promoviranjem puta djela ljubavi na dobrobit bližnjega koji jednostavno znači htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom. Želim biti glasom čovječnosti i nade, pružajući osobama s invalidnošću i hendikepom punu moralnu i djelatnu potporu u prevladavanju teškoća što ih donosi svakodnevnica našega života, uz nepokolebljivo uvjerenje da osobe s invaliditetom imaju pravo i obvezu biti tretirane i osjećati se prihvaćenim, jednakopravnim članovima zajednice.
Nastojat ću osobe s invaliditetom ohrabriti i potaknuti ih da otvoreno progovore o svome osobnom i društvenome statusu pozivom na konkretno iznošenje prijedloga za njegovo poboljšanje, istovremeno apelirajući na kompetentne državne institucije svih razina, kao i sve ljude dobre volje, da nam pomognu u dosezanju toga cilja. Vjerujem da će osobe s invalidnošću i hendikepom iščitavajući moje tekstove u mnogočemu pronaći zrcalnu sliku svojih vlastitih životnih putova. Tekstove također toplo preporučam onim tzv. zdravim osobama koje žele dublje zakoračiti u razumijevanje života osoba s invaliditetom, pomažući u prevladavanju jaza između dvaju svjetova: “svijeta zdravih” i “svijeta invalida”.

"Glas čovječnosti"

Udruga "Glas čovječnosti" svojim će postojanjem i djelovanjem na području Osječko-baranjske županije nastojati biti korektivom sui generis svijesti i savjesti većinske tzv. zdrave populacije glede vrlo kompleksne tematike osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
"Glas čovječnosti" Udruga za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije je novoosnovana udruga, utemeljena 27. svibnja 2003. godine, ustrojena kao nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija dragovoljno udruženih članova: svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, članova njihovih obitelji, kao i svih fizičkih i pravnih osoba koje svojim radom žele pomoći Udruzi u svrhu organiziranoga i trajnog poticanja radnji i mjera na promicanju skrbi, socijalnog statusa svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, habilitacije, rehabilitacije, obrazovanja, zapošljavanja, pružanja pravne pomoći osobama s invalidnošću i hendikepom, te njihove rekreacije i športa. Udruga trenutno ima 160 članova, uz tendenciju daljnjega povećanja članstva.
Misija udruge je trajno promicanje vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima. Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.

Korektiv savjesti

Udruga će se zalagati za istupanje prema svim oblicima društvenih institucija, posebice organima državne vlasti, sveobuhvatno razrađenim (operacionaliziranim) nacionalnim programom argumentirane kratkoročne i dugoročne gospodarske isplativosti promjene dosadašnjega pristupa načinu rješavanja problematike osoba s invalidnošću i hendikepom stvaranjem učinkovitoga sustava djelovanja na lokalnoj, kao i najvišoj državnoj razini Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Članstvo se zalaže za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Zalažemo se za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja Poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, S obzirom na evidenciju članstva kojom ćemo raspolagati, surađivat ćemo s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s invalidnošću i hendikepom u odgojno-obrazovne programe zajedno sa zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Punu će, međutim, osobnu smislenost samo-potvrđivanjem i socijalnom integracijom, po našemu sudu, osobe s invaliditetom u Hrvatskoj ostvariti jedino omogućavanjem zakonskoga, pozitivno diskriminirajućeg uključivanja u svijet rada. Udruga će se zalagati za promicanje pružanja besplatne pravne pomoći svim kategorijama osoba s invaliditetom.

Djelatnosti Udruge
Osnovne djelatnosti Udruge su:
ekumensko i međureligijsko promicanje duhovnosti, promicanje duha zajedništva svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom, okupljanje svih kategorija osoba s invaliditetom, članova njihovih obitelji, kao i svih građana dobre volje koji su spremni pomoći u realizaciji ciljeva i djelatnosti Udruge, otkrivanje i evidentiranje svih kategorija osoba s invaliditetom, te praćenje i proučavanje njihovih problema, kao i davanje inicijative za njihovo rješavanje u skladu s općim interesima društva u cjelini, zalaganje za unapređivanje odgojne i obrazovne, profesionalne, medicinske i socijalne habilitacije, kao i zapošljavanje osoba s invaliditetom, praćenje i predlaganje izmjena i dopuna zakonskih i drugih propisa u svrhu promicanja dobrobiti osoba s invaliditetom, kao i pružanja pomoći u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i obveza, trajno pravno savjetovanje svih kategorija osoba s invalidnošću i hendikepom u Osječko-baranjskoj županiji,
sukladno materijalnom statusu članova s invaliditetom, pomoć Udruge u ostvarivanju rehabilitacije njezinim potpunim financiranjem ili sufinanciranjem, u nabavci ortopedskih i drugih pomagala, u rješavanju stambenih pitanja, u smještavanju u domove i druge specijalizirane ustanove, te u organiziranju aktivnosti u svrhu usmjeravanja roditelja u provođenju rehabilitacije djece s invaliditetom, prikupljanje i raspodjela humanitarne pomoći članovima Udruge, pokretanje inicijativa i organiziranje akcija za sprečavanje nastanka novih, kao i uklanjanje postojećih graditeljskih prepreka, organiziranje društvenih, kulturnih, zabavnih, športskih i rekreacijskih aktivnosti osoba s invaliditetom, izdavanje lista Udruge sukladno zakonu, osnutak i djelovanje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba "Glas čovječnosti", suradnja s nadležnim organima uprave, službama, ustanovama i drugim organizacijama.

Smisao patnje (I.)
Notorna je činjenica da osobe s invaliditetom imaju slične, ako ne i posve iste težnje i potrebe kao i ostali, tzv. zdravi ljudi koje se mogu izraziti jednom zajedničkom, osnovnom potrebom svakoga od nas - potrebom za ljubavlju kroz prihvaćenost.
Zbog kojih je, uopće, razloga potrebito razmišljati i raspravljati o nečemu što je jednom riječju moguće opisati izrazom patnja: o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu, kada se većini nas sve to često doimlje tako nepoznatim, nestvarnim i dalekim, nezanimljivim, dapače strašnim i stoga – odbojnim? Dopustite da istaknem nekoliko prednosti. Navikom promišljanja o patnji ponajprije proširujemo osobne duhovne horizonte postajući tolerantniji prema sebi samima i svojim bližnjima. Postojanje patnje na ovome svijetu, dakle, samo po sebi predstavlja uvijek novu prigodu za činjenje dobrih djela. Razmišljajući i razgovarajući o starosti, bolesti, invalidnosti ili hendikepu postajemo svjesniji veličine vrijednosti dara zdravlja, istovremeno se psihološki pripremajući za to da na što bezbolniji način prihvatimo mogućnost odnosno izvjesnost da starost ili bolest, invalidnost ili hendikep postanu suputnicima naše svakodnevne životne stvarnosti. Jer, dok se invalidnost ili hendikep događaju tek izvjesnima, starost i/ili bolest jednoga će se dana dogoditi svima nama. Zato, kada god susretnemo stariju, bolesnu, siromašnu ili, pak, osobu s invalidnošću i hendikepom, budimo joj nadahnuti pružiti ruku potpore, potvrđujući time značaj svojega i njezina ljudskog dostojanstva.

Smisao patnje (II.)

Sveti je Ivan od Križa rekao: “ Da bi došao do onoga u čemu sada ne uživaš, moraš proći onuda gdje ne uživaš. Da bi stigao do onoga što ne znaš, moraš proći ono što ne znaš. Da bi posjedovao ono što nemaš, moraš ništa ne imati.” (Uzlazak na brdo Karmel, 1, 13, 11)
U posljednjih dvjestotinjak godina, odnosno od donošenja američke Deklaracije o neovisnosti 1776. godine, kao i francuske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina 1789., nadahnutih u prvome redu načelima prirodnoga prava, a kojima je proklamirana jednakost, sloboda, te pravo svakoga na osobnu sreću, postupno se, nabolje, mijenjaju i stavovi zajednice prema osobama s invaliditetom: osnivaju se prve škole, domovi i druge specijalizirane ustanove za smještaj osoba s invaliditetom.
Tijekom 20. stoljeća sve više na važnosti dobiva i obrazovanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom, donose se zakoni o zaštiti i pravu na rad osoba s invaliditetom, a razne fondacije za potporu osoba s invaliditetom, kao i udruge građana utemeljene poradi promicanja interesa pojedinih kategorija invalida postaju nezaobilazni socijalni i politički čimbenici. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata mnoge razvijene zemlje zapadnoga svijeta donijele su sveobuhvatne nacionalne programe potpomognute i odgovarajućim sustavima pravnih normi čija je temeljna svrha i cilj socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom, a što je rezultiralo i donošenjem Deklaracije o invalidima od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1975. godine.
Premda je sadašnji socijalni, gospodarski i pravni status većine osoba s invaliditetom u Republici, nažalost, još uvijek, između ostaloga, opterećen i negativnostima prošlosti, slobodni smo ustvrditi da, ukoliko u dogledno vrijeme doista želi postati, biti i ostati dijelom mentalnog, socijalnog, gospodarskog, pravnog i kulturnoga zapadnog civilizacijskog kruga, Hrvatska što je prije moguće mora cjelovito i stvarno poboljšati položaj svih svojih građana s invaliditetom.

Tako bijaše
Već sam život u svijetu koji je graditeljski i tehnološki oblikovan pretežito prema potrebama većinske, tzv zdrave populacije predstavlja nemalu teškoću, uz nepobitnu činjenicu da su osobe s invaliditetom trajna manjina ovoga svijeta. Egzistencija u tako neprilagođenome okružju, nažalost, donosi niz otežavajućih okolnosti koje se najčešće očituju u vrlo upitnoj mogućnosti kretanja najvećim dijelom javnih površina, zdravstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova, crkava, trgovina, sredstava javnoga prijevoza, kao i u vrlo čestim, izrazitim poteškoćama pri zapošljavanju. U nastojanju da što više i bolje osobno doprinesu rješavanju svojih mnogobrojnih teškoća, većina osoba s invaliditetom organizirana je u nevladinim udrugama građana, odnosno savezima udruga.
Shvaćanja, doživljavanja i stavovi o osobama s invaliditetom, te samoj invalidnosti kao datosti življenja bila su, jesu i bit će determinirana prevladavajućom sviješću ljudi koja je, opet, bila, jest i bit će uvjetovana tipovima društveno-ekonomskih formacija u kojima su se, civilizacijski napredujući i razvijajući se, nalazila pojedina društva kao cjeline. Tako je moguće razlikovati shvaćanja, doživljavanja i stavove o osobama s invaliditetom u prvobitnoj zajednici, robovlasničkome društvu, feudalizmu, kapitalizmu, te u državama s više-manje bivšim modelima socijalističkoga društveno-ekonomskog načina upravljanja i privređivanja.
Promatrano s povijesne distance, odnos se zajednice prema osobama s invaliditetom prije pojave kapitalističkih društvenih odnosa može okarakterizirati kao pretežito ignorirajući: osoba s invaliditetom često je bila (?) doživljavana “kaznom” i “sramotom”, kako za obitelj, tako i za društvo, živeći lišena dostojanstva i pripadajućih joj, neotuđivih prava ljudske osobe, izložena poruzi, nerijetko i zlostavljanju.

Graditeljske prepreke

Ponekad me, zbog mnogobrojnih graditeljskih prepreka, kretanje gradom u invalidskim kolicima podsjeti na sudjelovanje u vrlo zahtjevnome i iscpljujućem rallyju “Paris – Dakar”.
Ostaje nepobitnom činjenica prema kojoj nitko osim samoga Stvoritelja ne može potpuno i do kraja proniknuti u osobnost pojedinca, shvaćajući ga bez ostatka. To, međutim, nipošto ne znači da svoju ličnost ne trebamo izgrađivati na toleranciji i čovječnosti, u iskrenome nastojanju da uvijek iznova što bolje razumijemo i sebe i bližnjega.
Svijet kakav poznajemo tehnološki je i graditeljski još sve donedavna u potpunosti bio oblikovan prema potrebama većinske, tzv. zdrave populacije što graditeljske i ine prepreke na koje nailazi prilikom kretanja “savlađuje” automatski, neprimjetnom lakoćom. To bi se na prvi pogled moglo činiti posve prirodnim, normalnim i stoga prihvatljivim stanjem stvari. No, je li, doista, baš uvijek tako? Jeste li ikada razmišljali o tome koliko truda i napora moraju uložiti majke koje svoje bebe guraju u dječjim kolicima kako bi prešle preko svih graditeljskih i sličnih prepreka što se pojavljuju tijekom samo jedne obične šetnje gradom? Ili, pak, o bolesnim i starijim osobama kojima kretanje gradom također predstavlja znatnu poteškoću? A o osobama s invaliditetom koje su vezane uz svakodnevnu uporabu invalidskih kolica? Jeste li sigurni da ćete se bez teškoća moći popeti do svojega stana na katu kada zađete u treću životnu dob? Već i iz ovih nekoliko pitanja moguće je uvidjeti kolika je važnost promišljanja o rečenoj problematici, kao i osobni doprinos postupnome uklanjanju graditeljskih i drugih ometala u kretanju. Jer barijere se, u stvari, tiču svakoga od nas.

Raditi i dalje

Ovom prigodom želim progovoriti o specifičnosti problematike graditeljskih prepreka i drugih ometala u životu osoba s invaliditetom. Treba iskreno reći da su, barem što se Osijeka tiče, u posljednjih desetak godina, doduše pretežito u središtu grada, učinjena stanovita poboljšanja glede uklanjanja graditeljskih prepreka izgradnjom prilaznih spustova (rampi) namijenjenih kretanju osoba u invalidskim kolicima, a što osobno ističem kao nadasve hvalevrijedna gesta spremnosti da se, barem na taj način, donekle ublaže svakodnevne životne teškoće naših sugrađana s invaliditetom, uz istovremenu napomenu kako učinjeno još niti izdaleka nije i dostatno. Jer kako u kolicima doći do gradskoga središta ukoliko i drugdje po gradu nisu izgrađeni prilazni spustovi (rampe)? Ili invalidi u glavama moraju imati kompjuterski točnim pamćenjem memorirane nekakve svoje “posebne” zemljovide Osijeka koji bi im trebali omogućiti koliko-toliko zadovoljavajuće kretanje Gradom na Dravi?
Nužnom i hitnom držim potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje osoba koje rabe invalidska kolica, kao i omogućavanje pristupa trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama i fakultetima. Zalažem se i za namjensku prilagodbu toaleta, te uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija za uporabu od strane osoba s invaliditetom.
Um i srce

…“Sad sjedi u kolica/(Ne boj se, neće Ti ništa)./Prošeći Gradom./Teško je, zar ne?/Ne ustaj!/Samo nastavi šetati…/Čudiš se?/I ja se čudim…” (Ulomak ciklusa “Tebi, koji znaš što je trnje” iz zbirke pjesama istoga naslova, autora Roberta Dudnika)
Graditeljske prepreke jedan su od najvećih problema s kojim se u svome svakodnevnom životu suočavaju osobe s invaliditetom, pa je, kako bi on u dogledno vrijeme bio riješen na adekvatan način, nužna dosljedna primjena Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera, a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivne Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine (N.N. 13/03), Zakona o gradnji (N.N. l75/03) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03).
Nužno je, nadalje, i rigorozno sankcioniranje svih subjekata odgovornih za nepoštivanje odredbi rečenoga važećeg Pravilnika iz 2003. godine čijim normama je na vrlo kvalitetan način razrađena, kako problematika samih arhitektonskih barijera, tako i predstavljeni pojedini modeli za njihovo postupno uklanjanje.
Neophodna je i ugradnja univerzalnih dizala u svim onim građevinskim objektima u kojima je to tehnički izvedivo, kao i izgradnja specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).
Tijelo i duH

"... Ne govori ništa./ Samo slušaj Tišinu./ Tišina stvarno obećava./Ako Ju želiš čuti." "Tko srcem gleda,/ Bolje nego očima vidi./ Jer stanuje Svjetlost u biću njegovu." (Ulomak pjesme "Filozofska" iz ciklusa "Tražim Te...", zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika i neobjavljena pjesma "Duhovne oči" istoga autora)
Također se zalažem za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”, ukazujući na nužnost omogućavanja pristupa osoba s invaliditetom u autobuse, na željezničke postaje i u vlakove, brodove, trajekte i zrakoplove.
Nužno je, nadalje, ustrajati na dosljednoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta čija je svrha olakšavanje kretanja i sudjelovanja osoba s invaliditetom u prometu, dok se glede zadovoljavanja životnih i radnih potreba osoba oštećena vida i osoba oštećena sluha zalažem za planiranje, projektiranje te izvedbu ili nabavu znatno većega broja posebnih uređaja (kao što su npr. zvučni ili svjetlosni signalni uređaji).
Slobodan sam pozvati Vas, štovani čitatelji, da zajedno sa mnom meditirate o sljedećemu: što li vidi onaj tko ne sluša, što li čuje onaj tko ne gleda? Jeste li se ikada zapitali koje su različitosti, kakva je kakvoća ili možebitne prednosti života u "svijetu bijeloga štapa", života u "svijetu tišine" ili, pak, života u "svijetu vjere i svjetla" osoba s mentalnom retardacijom? Kako biste bili u mogućnosti što zornije predočiti način života slijepih, gluhih, ili gluho-slijepih osoba, predlažem da pokušate izvesti ovu vježbu: sami ste, nalazite se u prostoriji punoj svakovrsnih predmeta do koje ne dopiru vanjski zvukovi. Presavijenim rupcem prekrite oči, pazeći da ne "virite" kroz ili preko njega. Osluškujući tišinu, samo uz pomoć štapa, polaganim korakom, bez "sudaranja" s predmetima, prijeđite s jednoga na drugi kraj prostorije. Zatim opipom pokušajte "prepoznati" svaki predmet pojedinačno.

Između svjetova

Vjeru i pouzdanje jača potpora ili pak slabi nebriga bližnjih. Invalidnost ne treba shvaćati i doživljavati kaznom već, naprotiv, izvrsnom prilikom da se, načinom života kojim prihvaćamo svoj križ, kao i činjenjem dobra bratu čovjeku, približimo Kristu, postajući Mu sve više nalik!
Slijepe, gluhe, gluho-slijepe ili osobe s mentalnom retardacijom se u svome svakodnevnom životu, poput osoba s tjelesnim invaliditetom, susreću s nizom prepreka: od komunikacijsko-orijentacijskih i graditeljsko-prometnih, preko obrazovno-radnih do emocionalno-psiholoških, kako u interakcijama s osobama čije su potrebe slične njihovima, tako još i više u odnosima između osoba s invaliditetom i pripadnika većinske, tzv. zdrave populacije. I dok je uz, doduše, permanentno nužnu mjeru dobre volje komunikacijsko-orijentacijske, graditeljsko-prometne, pa i obrazovno-radne prepreke moguće koliko-toliko uspješno prevladati, prepreke emocionalno-psihološke naravi ili kako ih ja često nazivam "barijere u glavama i srcima" predstavljaju, nažalost, vrlo velik, ako ne i najveći problem.
Nužno je trajno osiguravati tiskanje udžbenika i ostale literature na Brailleovomu pismu u svrhu obrazovanja slijepih osoba (hvalevrijedno je objavljivanje Uredbe o osnivanju Hrvatske knjižnice za slijepe od dana 04. studenoga 1999. godine). Potrebito je, nadalje, kontinuirano osiguravati sredstva za školovanje ili nabavu što većega broja pasa vodiča (pasmina labrador ili njemački ovčar) za potrebe slijepih osoba. Slobodan sam predložiti da se, po uzoru na zapadni svijet, u dogledno vrijeme, u obrazovnome sustavu Republike Hrvatske ustali upoznavanje učeničke i studentske populacije s osnovama znakovnoga jezika gluhih osoba.
U svezi s pravima i obvezama osoba s mentalnom retardacijom, ističem zakonsku obvezu redovitih obrazovnih ustanova da u svoje nastavne procese uključuju i osobe s blažim stupnjem mentalne retardacije, rukovodeći se, naravno, prilagođenim planovima i programima rada. Potrebito je i promicanje sve učestalije prakse samostalnoga stanovanja osoba s mentalnom retardacijom, tzv. inkluzije.
Genijalni um
Prvi preduvjet postupne, svekolike socijalne integracije psihički oboljelih osoba, kao i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, po mome osobnom sudu, jest postizanje višega stupnja svijesti o rečenoj tematici, što je moguće ostvarivati samo trajnim promicanjem nužnosti procesa društvene “demistifikacije” stavova i shvaćanja, kako o duševnim bolestima općenito, tako i o bolestima ovisnosti, prezentiranjem predmetne tematike što širem krugu čitateljstva, slušateljstva ili gledateljstva.
Premda niti psihički oboljele osobe, niti osobe oboljele od bolesti ovisnosti nije striktno moguće svrstati u kategoriju osoba s invaliditetom, o njima sam odlučio pisati zato što je, ipak, kako za jedne, tako i za druge, simboličkim jezikom govoreći, moguće ustvrditi da se, poput osoba s invalidnošću, u svome svakodnevnom životu i prečesto susreću sa svakovrsnim “zidovima”, tj. hendikepom sui generis. Prepreka je doista puno: od posvemašnje ignorancije po principu “događanja nekome drugom” ili “ne želim imati ništa s tim”, preko samo-okrivljavanja i samo-sažaljenja u svezi postojeće situacije, do nerazumijevanja, izolacije i straha društvene okoline jer: “oni su drukčiji”.
A potrebito je imati samo malo dobre volje kako bi se, zalazeći ispod površine vanjske “fasade”, spoznala istinska bit, ono “pravo lice” ukupnih životnih čežnji i psihički oboljelih osoba i osoba oboljelih od bolesti ovisnosti, što ih je ukupno moguće izraziti jednom, istovrsnom i zajedničkom čežnjom svakoga ljudskog srca: čežnjom za razumijevanjem, prihvaćenošću i toplinom, riječju ljubavlju u punini aspekata svih njezinih značenja.
Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi.

Put prosvjetljenja
Odvažite li se u mislima poći stazama začudne čarobnosti “svijeta genijalnog uma”, mogli biste putem susresti mnoštvo duša koje ne žele ništa drugo doli, nadvladavanjem vlastite individualne egzistentnosti, postati, biti i ostati neodvojivim dijelom zajedničke svijesti vječnoga kraljevstva Ljubavi.
Ovdje želim ponešto reći o vrlo inspirativnome primjeru nobelovca Johna Forbesa Nasha Jr., matematičkoga genija, poznatog po otkriću nekorporativnih igara matematičke teorije kompeticije koje mu je, između ostaloga, 1994. godine donijelo Nobelovu nagradu za ekonomiju. Međutim, njegova svakodnevna životna “suputnica” punih trideset godina bila je i paranoidna shizofrenija. Zahvaljujući u prvome redu snazi vlastite volje, hrabrosti srca i nadasve nesebičnoj potpori i ljubavi svoje žene, gospodin John Forbes Nash Jr. uspio je svladati bolest i vratiti se poslu, snažno poručujući na taj način i sebi i drugima da je pravilno usmjerenom i ustrajnom nutrinom životne prilike uistinu moguće promijeniti nabolje, prožimajući vlastito biće božanskim nadahnućem.
S obzirom na to da oko 1% ukupnoga pučanstva u Republici Hrvatskoj boluje od shizofrenije, vrijedno je napomenuti da je u gradu Osijeku nedavno osnovana udruga "MARIMO" Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života.
Koliko se često osjećate neshvaćenima, usamljenima i izgubljenima? A možete li, štovani čitatelji, uistinu tvrditi da znate tko sve stanuje u vašoj zgradi ili, pak, da poznajete većinu osoba iz svoje ulice? Kada ste posljednji put razgovarali sa svojim znancima, posjetili prijatelje ili učinili dobro djelo svome bližnjemu?

Svjedočanstvo vjere
“Budući, dakle, da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi) samo što nije sagriješio.” (Heb. 4,14-15)
Gospođu Joni Eareckson-Tadau i njezina muža, gospodina Kena, imao sam priliku, milošću Božjom, susresti i osobno upoznati 1994. godine prilikom održavanja Drugoga europskoga simpozija pod nazivom: “Crkva i osobe s invalidnošću i hendikepom” što je bio organiziran u Dunakesziju pokraj Budimpešte, a kojem sam, uz pratnju majke, u svojstvu predstavnika Republike Hrvatske bio nazočnim. Osobita mi je čast i zadovoljstvo što sam upoznao tako iznimne osobe poput Joni i Kena. Njihova dobrota i jednostavnost kršćanskoga svjedočanstva ostat će zauvijek zlatnim slovima zapisani u katedrali mojega srca. Zbog sličnosti naših životnih putova, poznanstvo između majke i mene s jedne strane, te Joni i Kena s druge, vrlo je brzo preraslo u prijateljstvo koje traje do danas. Joni je u jednom trenutku našega razgovora, istodobno i kroz suze i kroz smijeh rekla: “Gledajući, dragi Roberte, Tvoju majku vidim i svoju!”, prisjećajući se što je sve tijekom godina uzetosti proživjela zajedno sa svojom obitelji. Uvijek ću pamtiti Jonine govore, osmjehe i suze. Pamtit ću i Jonine oči što sjaje sjajem Radosne vijesti, sjajem spoznaje Onoga Koji je Put, Istina i Život, sjajem sigurnosti, punine i mira što ih samo Bog može dati. Pamtit ću nebrojeno puta potvrđenu istinu: “Oči su ogledalo duše, kroz njih govori Bog!”.
Živjeti Krista
Dragi prijatelji invalidi, od svega vam srca želim i Duha Svetoga molim da i vi, poput Joni, uzmognete reći: “Invalidnost i kolica za mene napokon sada više nisu teret, već blagoslov!”
Susrevši Joni shvatio sam da moje želje i ideali u svezi borbe za trajno ostvarivanje punoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invalidnošću i hendikepom, ne mogu i ne smiju ostati tek na razini pukih sanjarija i čežnji, već da mogu i moraju, uz blagotvorno djelovanje i pomoć Duha Svetoga, kao i uz pomoć i suradnju dobrih, Božjih ljudi - “ruku Kristovih”, uroditi mnogim dobrim plodovima života, vjerujući Isusa Krista Gospodina i čineći dobra djela bratu čovjeku.
Vrlo sam se obradovao dobivši na dar primjerak hrvatskoga prijevoda Jonine knjige “JONI”. Čitajući knjigu, duboko sam suosjećao s mnogobrojnim Joninim patnjama kojima je bila iskušavana snaga njezina duha tijekom dugih mjeseci i godina rehabilitacije. U razdoblju neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice Joni se zatekla u šoku nepripremljenosti i nevjerice na teškoće koje joj je Bog Svojom Providnošću i Planom dopustio namijeniti. Joni je u sebi neprestance ponavljala isto pitanje: “Zašto ja? Zašto, Bože? Zašto, zašto? Bože, što hoćeš od mene? Zašto se to meni događa? Bože, zašto me kažnjavaš? Što sam Ti skrivila? Ovakav život, život s paralizom nije nikakav život! Ne, ne želim, neću takav život! Hvala lijepo, uzmi ga natrag, ne treba mi! Čuješ li: neću, neću! Bože, zašto si me ostavio? Želim umrijeti!” U trenucima kad bi ljutnja na Boga popustila, Joni bi ovako molila: “Gospodine, popravit ću se, bit ću bolja, samo molim Te, molim - učini da ozdravim!”
Joni se po svojoj prvotnoj reakciji ničim nije razlikovala od drugih koji su proživjeli iskustvo slično njezinomu. No, milošću i brigom Duha Svetoga, Joni nije ostala u toj depresivnoj fazi svoga života. Nažalost, mnoge osobe s invalidnošću i hendikepom nakon ozljede ostaju malodušne, depresivne i duboko razočarane svojim stanjem.
Zahvaljujući ponajprije nemjerljivom doprinosu i nesebičnoj pomoći njezine divne obitelji pune toploga kršćanskog razumijevanja i strpljivosti, kao i brizi braće i sestara iz organizacije “Mladi za Krista”, te vjernicima svoje Crkve, Joni je relativno brzo prevladala depresiju i samo-sažaljenje.


Iskustvo Isusa
“Je li vam život, draga braćo, pun tegoba i kušnji? Radujte se, jer kad vam je teško, tada vaša postojanost raste. I neka raste. I ne pokušavajte se izvlačiti iz nevolja, jer ćete, kad postignete savršenstvo u postojanosti, biti na sve spremni, čvrsta karaktera, potpuno i bez ikakva nedostatka.” (Jakov 1,2-4) “Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu." (Ps. 41,4)
Postepeno shvaćajući da se ne treba pitati zašto Bog nešto dopušta, već radi čega, na što nas time Bog želi navesti, što nam to posredstvom patnje tako ustrajno pokušava reći, odnosno koja je svrha, cilj patnji što ih Bog dopušta, Joni je svoj križ prihvatila Jobovom nepokolebljivom vjernošću i strpljenjem.
Svoju spoznaju o Isusu Gospodinu Joni je izrazila ovim riječima: “Za tih dugih noćnih sati zamišljala sam da Isus stoji kraj mog Strykera. (naziv uređaja kojim se u humanoj medicini imobiliziraju pacijenti neposredno nakon prijeloma vratne kralježnice, op. a.) Zamišljala sam ga kao jaku osobu punu razumijevanja koja bi dubokim utješnim glasom govorila upravo meni: “Da, ja sam s tobom sve dane. Ako sam te ljubio toliko da sam dao svoj život za tebe, ne misliš li da ja znam kako da najbolje upravljam tvojim životom, čak i ako si uzeta?” Stvarnost Pisma sastojala se u tome da je Bog sad bio sa mnom. Kraj mene u mojoj sobi! A to je bila utjeha koju sam trebala. Otkrila sam da Gospodin Isus Krist stvarno može imati razumijevanje za moje prilike. Na križu, dok je proživljavao one grozne trenutke čekajući na smrt, i on je bio nepokretan, bespomoćan, uzet. Isus je znao što znači kad se ne možeš kretati - kad ne možeš počešati nos, pomaknuti se ili obrisati suze s lica. On je bio paraliziran na križu. Nije mogao pokretati ni ruke ni noge. Krist je iskusio ovo što i ja osjećam!”
Bog je uvijek na strani patnika! Njegov Jedinorođeni Sin Isus Krist dokazao je to Osobno Svojim Križem na Golgoti, po Svojoj Muci i Smrti, poistovječujući se s patnicima cijeloga svijeta, postavši i sam Patnikom. U svakome stvorenju, svakom čovjeku, svakom patniku, svakom invalidu treba vidjeti Krista.
Međutim, Krist Svoje Poslanje nije završio Mukom i Smrću. Isus je i uskrsnuo, pružajući na taj način mogućnost svim ljudima da vjerom u Njega, te činjenjem dobrih djela u Njegovo Ime, poštujući i izvršavajući tako Gospodinovu Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu, zavrijede biti sudionicima vječnoga života.

Poslanje služenja
Patnja čovjeku donosi mudrost, tek kroz osobnu patnju uistinu možemo početi razumijevati veličinu milosti Božjega djela Otkupljenja što ga je učinio kroz spasiteljsku Žrtvu Svojega Sina. Najsadržajniji život je upravo život patnje. Posredstvom osobne patnje sposobni smo bolje shvatiti i teškoće drugih.
Duhovnim rastom u vjeri i pouzdanjem u Svjetlo koje nadjačava svaku tamu, uz nadu koja pobjeđuje svako očajanje, čineći ga privremenim i prolaznim, Joni je mogla ustvrditi: “Invalidska kolica za mene više nisu teret, nego Božji blagoslov! Nije važno što sada ne mogu hodati, što ne mogu plesati. Hodat ću i plesati u Raju, kada budem gledala Boga licem u lice, kad budem imala novo, proslavljeno, vječno tijelo!”
Završavajući knjigu, Joni je poručila:”Vjerujem... da će se većina mladih odlučiti za Boga. No bit ću zahvalna Bogu ako to učini i samo jedna osoba. Ako to bude i jedna osoba, vrijedilo je zato živjeti osam godina u invalidskim kolicima.” (do završetka pisanja, odnosno objavljivanja svojega prvijenca, autobiografskog romana “JONI" 1976., gospođa Joni Eareckson-Tada je već osam godina proživjela u invalidskim kolicima, op. a.)
Nadam se da će vam Jonino svjedočanstvo ovom "nezaboravnom pričom o stradanju, borbi, ljubavi i radostima", a "na slavu Gospodina Isusa Krista", pomoći da postanete jači, čvršći i pouzdaniji, da pronađete smisao svojih teškoća, smisao svoga života.
Nevladina i neprofitna udruga "JAF MINISTRIES - The Disability Outreach of Joni Eareckson-Tada" mogući je, vrlo dobar primjer i uzor mome osobnom sličnom pokušaju budućega djelovanja ovdje u Domovini. Osobama s invalidnošću i hendikepom želim približiti poruku Evanđenja - Radosne vijesti Isusa Gospodina, Koji nam s Križa poručuje: "Ne, čovječe, nisi izgubljen, nisi sam! Tvoj život ima smisao - jer Bogu je, meni je stalo do tebe! I znaj: Bog te ljubi, jer je Ljubav, ja te ljubim, jer sam Ljubav! Da, čovječe: došao sam te osloboditi. Osloboditi ropstva tvojega grijeha, došao sam te otkupiti da se mogneš vratiti Kući, k svojemu nebeskom Ocu, da mogneš postati i ostati djetetom Božjim!" Osobama s invalidnošću i hendikepom želim omogućiti da dođu do podnožja Isusova Križa, gdje će reći: “Tebi, Gospodine, predajem sve svoje boli, sve svoje patnje da ih Ti poneseš!” Onima koji pate, poput Joni, želim poručiti: Radujte se što ste drukčiji, jer ste izabrani! Tako ćete najlakše ući u kraljevstvo Božje! Tijekom Svojega mesijanskog boravka na Zemlji, Isus Gospodin je najviše vremena, očitujući Svoju božansku moć iscjeljivanja, proveo upravo s ljudima poput nas, s invalidima. Neka ta spoznaja bude zalogom vaše vjere, nade i ljubavi! A tzv. zdravim se osobama želim približiti Isusovim riječima: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40)
Divota stvorenja
Dobronamjernim i objektivnim promišljanjem o mjestu i ulozi životinja u našemu životu postupno ćemo, zasigurno, biti u prilici spoznati svu veličinu divote tih dragih, Božjih stvorenja.
Sve su učestaliji primjeri u kojima životinje, dijeleći i dobro i zlo zajedničkoga života s čovjekom, svojom jednostavnom porukom privrženosti, pomažu odagnati njegov osjećaj usamljenosti u užurbanosti svakodnevnice. Osobama s invalidnošću i hendikepom životinje, štoviše, vrlo uspješno pomažu u prevladavanju mnogih kategorija njihovih ometenosti, pružajući im na taj način mogućnost potpunijega, jednakopravnijeg življenja u zajednici.
Psiholozi su suglasni u ocjeni da životinje, odnosno kućni ljubimci vrlo povoljno utječu na formiranje općega psihičkog statusa djece, razvijajući u njima osjećaje nježnosti, suosjećajnosti, brižnosti, požrtvovnosti, solidarnosti, prijateljstva i zajedništva, riječju ljubavi. Poznato je, dakako, da je najčešći kućni ljubimac i “najbolji čovjekov prijatelj” - pas. Što se tiče osoba s invalidnošću i hendikepom, psi, posebice pasmine labrador ili njemački ovčar, u svojstvu pasa vodiča pomažu ponajprije slijepim osobama, no podjednako dobro i pouzdano mogu osobama s kvadriplegijom ili cerebralnom paralizom pomagati u dohvaćanju najraznovrsnijih predmeta. Prema do sada provedenim istraživanjima, vrlo dobre rezultate s autističnim osobama postižu upravo oni terapeuti koji u svome radu koriste i pomoć pasa pasmine argentinska doga.
Osebujnim karakterom rezervirano neovisnoga lovca - kućnog ljubimca koji, unatoč svemu, treba i voli društvo ljudi, dostojanstvena mačka, svojom smirenošću i koncentracijom, umiljato "predeći", može pomoći u otklanjanju čovjekovih depresivnih stanja.
Konj, taj dragi četveronožni prijatelj na čijim je leđima čovjek preživio i proživio značajan dio svoje burne prošlosti, osobama s invalidnošću i hendikepom sada sve češće pomaže terapijskim jahanjem, prakticiranjem kojega cerebralno paralizirane osobe, osobe s paraplegijom, kao i ostale kategorije osoba s invaliditetom dobivaju priliku za jednu posve novu, prije njima nepoznatu dimenziju življenja samo-potvrđivanjem: oslobađajući se svakovrsnih strahova, osobe s invalidnošću i hendikepom terapijskim jahanjem, do određene mjere, mogu poboljšati opći status svoje oštećene motorike i ojačati muskulaturu. Terapijsko jahanje osoba s invaliditetom u okviru Paraolimpijskih igara ima status zasebnoga športa, a u Osječko-baranjskoj županiji već dulji niz godina djeluje udruga " Jahanje za osobe s posebnim potrebama MOGU".
Provedete li svakoga dana od pola do jednoga sata slobodnog vremena promatrajući svoje akvarijske ribice, znanstvenici tvrde da ćete se osjećati puno opuštenijima, smirenijima i zadovoljnijima, nego ukoliko to ne biste činili.
Najsuvremeniji danas poznati oblik rehabilitacije osoba s Downovim sindromom i cerebralnom paralizom koji, prema riječima terapeuta daje iznenađujuće dobre rezultate, jest rad uz pomoć dragoga dobrog dupina, kojega znanstvenici drže jednom od najinteligentnijih životinja uopće.
Priča o nama
Slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova.
Još se uvijek vrlo živo sjećam cjelokupne kompleksnosti procesa vlastitoga odgoja i obrazovanja (od ranoranilačkoga ustajanja u 6.00 sati, osobne higijene, doručka "na brzinu", uz stalno pogledavanje na sat, najčešćeg odlaska u školu pomoću tricikla radi vježbe, opterećen prepunom torbom knjiga, mukotrpnoga "alpinizma" po katovima s desecima stepenica zbog tzv. kabinetskoga sustava organiziranja osnovnoškolske, srednjoškolske i fakultetske nastave, preko svoje stalne borbe s gotovo kroničnim pomanjkanjem vremena prigodom pisanja najrazličitijih testova zbog mojega motoričkim oštećenjima otežanog pisanja, prevladavanja mentalno-psiholoških i socioloških barijera većinske tzv. zdrave populacije odgojitelja i djece predškolskog uzrasta, nastavnika i učenika, te profesora i studenata glede moga invaliditeta do svakodnevne višesatne kinezi-terapije i učenja zbog što uspješnijega usvajanja nastavnog gradiva).
Sve sam to bio u mogućnosti činiti zahvaljujući prvenstveno Božjoj pomoći, kao i bezuvjetnoj ljubavi, požrtvovnom sebedarju i nesebičnoj pomoći svojih dragih roditelja.
I eto me, tu sam gdje sam, s diplomom Pravnoga fakulteta, doduše samo privremeno zaposlen (na žalost već više od godinu dana sam ponovno nezaposlen), koristan?, uvjetno rečeno (ne)zadovoljan.
Sustav vrijednosti
Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da naše društvo prečesto, na žalost, nedostatno valorizira postignuća pojedinaca, posebice osoba s invaliditetom.
Unatoč ili upravo usprkos svim poteškoćama s kojima će se osoba s invaliditetom tijekom pohađanja redovitih (i ne samo njih!) odgojno-obrazovnih ustanova svih razina naobrazbe zasigurno susresti, slobodan sam skrenuti pozornost na nužnost postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta participiranju što većega broja djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata s invaliditetom u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovnim procesima redovitih odgojno-obrazovnih ustanova.
Osobe s invaliditetom je općenito moguće razvrstati na: gluhe i slijepe osobe, osobe s tjelesnim invaliditetom, osobe s mentalnom retardacijom, te gluho-slijepe osobe, a za djecu invalide u uporabi je zakonski termin "djeca s poteškoćama u razvoju".
Pod pojmom "postupnoga, kontinuiranog stvaranja preduvjeta" podrazumijevam nastojanje da se sustavnom edukacijom, poglavito u odgojno-obrazovnim ustanovama, promiče pozitivna promjena svijesti u svrhu postupnoga slabljenja, a zatim i uklanjanja predrasuda psihološke naravi tj. barijera uma i srca, kako u percepciji osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u smislu sebe samih i svojega mjesta u zajednici, tako i u smislu percepcije cjeline društva osoba s invaliditetom, promoviranjem konkretnoga, djelatnog suosjećanja kroz poistovjećivanje s njihovom životnom situacijom, nastojeći da se ona poboljša.
U što je skorije vrijeme nužno izraditi znanstveno utemeljen, cjelovit sustav odgojno-obrazovnih, studijskih programa prilagođenih specifičnim potrebama pojedinih kategorija osoba s invaliditetom.
Punu će, međutim, osobnu smislenost, samo-potvrđivanjem i socijalnom integracijom, po mome sudu, osobe s invaliditetom ostvariti jedino dosljednom primjenom pozitivno diskriminirajućega uključivanja u svijet rada.
Nešto drukčije
Dugoročni plan rada udruge "Glas čovječnosti", svojom realizacijom, ima za cilj pokušati ponuditi nešto drukčije, bolje i novo u odnosu na do sada viđeno u radu udruga osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, posebice duh jedinstva i zajedništva.
U svrhu organiziranja kontinuiranoga i učinkovitog djelovanja Udruge, nužno je, što je prije moguće, osigurati adekvatan prostor za okupljanje članova i provedbu programskih aktivnosti. Rad Udruge kroz njezina radna tijela, Skupštinu, Izvršni odbor i Nadzorni odbor sastoji se u evidentiranju članova, promidžbi njihove dobrobiti u okvirima djelatnosti Udruge, praćenju donošenja i dosljednosti primjene pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske na području prava i obveza, te zaštite svih kategorija osoba s invaliditetom, kao i upućivanju pisanih inicijativa i prijedloga pojedinim odborima Hrvatskoga sabora, Uredu predsjednika Republike, Uredu predsjednika Vlade, te ministarstvima namijenjenima poboljšavanju rečene regulative, sustavnom praćenju i izvješćivanju članova o postojećim i novim metodama i dostignućima u području primarne i specijalističke zdravstvene zaštite, rehabilitacije i športa osoba s invaliditetom. Izvršni odbor će se posebice zalagati glede ostvarivanja temeljnih ciljeva i zadataka Udruge.
U ostvarivanju narečenih ciljeva i zadataka planiramo realizirati konkretnu suradnju s nevladinim organizacijama sličnih programa rada, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u svijetu. U tu ćemo svrhu načiniti web-stranicu Udruge, te prikupiti adrese udruga sličnih našoj.
Potrebito je nabaviti telefon, telefaks, te fotokopirni uređaj. Nužno je, nadalje, evidentiranje članova, izvješćivanje i predstavljanje rada Udruge kroz list Udruge pod nazivom "Zajedno", kao i dobivanje e-mail adrese, te web-stranice Udruge, izrada promotivnoga CD-ROM-a Udruge, posredovanje pri nabavi ortopedskih i drugih pomagala, organiziranje kinezi-terapije, terapije masažom i radom na tijelu, tečaja poorna yoge, transcendentalne meditacije, autogenoga treninga, reikija, rada psihoradionica uz suradnju sa svećenicima, hagioterapeutima, psiholozima, liječnicima, socijalnim radnicima i pravnicima, te pružanje potpore rehabilitaciji pojedinih članova Udruge.
Nešto bolje
Smisao života nije tek u promišljanju, nego u življenju i poboljšavanju datosti kroz permanentno ostvarivanje slobode.
Potrebito je organizirati provedbu kućne njege i utemeljenje službe pomoći osobama s invaliditetom, te provedba projekta prijevoza osoba s invaliditetom po načelu "od vrata do vrata" (za što je nužna nabava prilagođenoga kombi-vozila u svrhu prijevoza naših potrebitih članova), odobrenje sredstava za nabavu socijalnih karata JP GPP Osijek, kao i subvencije za gorivo glede prijevoza potrebitih članova Udruge osobnim automobilom ili kombi vozilom, te ostvarivanje svih programskih aktivnosti Udruge. Surađivat ćemo s vjerskim zajednicama i humanitarnim organizacijama, te možebitnim sponzorima i donatorima zainteresiranim za rad Udruge, a na temelju operativnih planova razrađenih za pojedine aktivnosti. Udruzi je nužna godišnja pretplata na "Narodne novine". Potrebito je, nadalje, organizirati druženja članova Udruge, proslave vjerskih blagdana, zajedničke novogodišnje i rođendanske proslave, izlete, posjete ostalim udrugama osoba s invaliditetom i njihovim klubovima, te sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom (što također uključuje i materijalne troškove, troškove za nabavu uredske opreme, podmirenje telefonskih usluga, usluga umnožavanja i objavljivanja pisanih materijala, druženja članova, proslave, izleti, sudjelovanje na stručnim seminarima i susretima osoba s invaliditetom).
Besplatno pravno i psihosocijalna pomoć operacionalizirano u okviru djelatnosti Udruge obuhvatit će promicanje svekolike zaštite ljudskih prava svih kategorija osoba s invaliditetom, očuvanje njihovoga ljudskog dostojanstva i integriteta, potporu u osiguravanju prava na samostalno stanovanje i prava na rad osoba s invaliditetom, potporu u osiguravanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, te prava na invalidsko i mirovinsko osiguranje, a posebice pisanje apela, predstavki, zamolbi, žalbi, tužbi, sastavljanje raznih vrsta ugovora i slično.
U suradnji sa slavonsko-baranjskim Društvom za zaštitu životinja "Život", za potrebe osoba s invaliditetom, osmislit ćemo i oživotvoriti program terapija uz pomoć životinja, poglavito kućnih ljubimaca.
Nešto novo
Stoga pozivamo sve ljude dobre volje da nam se, u okvirima svojih želja i mogućnosti, volonterskim radom, pridruže u što učinkovitijoj operacionalizaciji dugoročnoga plana rada udruge "Glas čovječnosti".
Rješavanje pitanja postupnoga uklanjanja postojećih i sprečavanja nastajanja novih graditeljskih prepreka u kretanju osoba s invaliditetom nužno je ostvarivati uz trajno senzibiliziranje cijele društvene zajednice za rečenu problematiku, budući da bez njezina odlučnoga angažiranja na tome planu nije, u dogledno vrijeme, moguće očekivati ostvarivanje izjednačavanja prava osoba s invaliditetom.
Surađujući, također, s Centrom za poduke i prevoditeljstvo "Ad hoc", namjeravamo formirati skupine članova zainteresiranih za pohađanje tečajeva pojedinih stranih jezika u okviru djelovanja Škole stranih jezika.
U okviru djelatnosti Udruge namjeravamo u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture utemeljiti Školu informatike, a u svrhu osposobljavanja članova Udruge za uporabu osobnih računala što je posebice važno, kako u smislu poboljšavanja komunikacije i opće kvalitete življenja osoba s invaliditetom, tako i u njihovu samozapošljavanju i zapošljavanju.
Udruga će, nadalje, za članstvo organizirati i Školu ručnoga rada.
Škola teologije koju nam je želja utemeljiti u suradnji s predstavnicima vjerskih zajednica grada Osijeka i Osječko-baranjske županije ima za cilj, kako osobama s invaliditetom, tako i svim ljudima dobre volje pružiti jasniji, bolji i cjelovitiji uvid u bit duhovne stvarnosti našega života.
Planiramo utemeljenje likovnoga, glazbenog, literarnog i dramskog kluba naših članova "Glas čovječnosti".
Organiziranje i provedbu športsko-rekreacijskih aktivnosti članova Udruge namjeravamo provoditi u suradnji s Hrvatskim para-olimpijskim odborom, Centrom za profesionalnu rehabilitaciju-Centrom za stradalnike Domovinskog rata Osijek i Udrugom "Šport za sve" grada Osijeka (fitness, boćanje, viseća kuglana, stolni tenis, šah, pikado i športsko-rekreacijski ribolov).

Pravo na saznanje

U sljedećih ću nekoliko kolumni biti slobodan napisati ponešto o pravima osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, kao i načinima njihove realizacije.
U svezi prosvjećivanja predlažemo djelovanje na svijest većinske, tzv. zdrave populacije glede osoba s invaliditetom realizacijom projekta “Osoba s invaliditetom – moj bližnji”, te isto tako djelovanje na svijest osoba s invaliditetom, o njima samima kao jednako vrijednim i punopravnim članovima zajednice. U ostvarivanju navedenih ciljeva predlažemo djelovanje posredstvom javnih medija: tiska, radija, televizije, knjigama i publikacijama, organiziranjem predavanja i tribina sa što je moguće većim spektrom tema o svim problemima osoba s invaliditetom.
Predlaže se suradnja s predškolskim ustanovama (dječjim vrtićima) i pomagati radi što uspješnijega uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u odgojno-obrazovne programe zajedno s tzv. zdravom populacijom. Ukazujemo na potrebu iznalaženja odgovarajućih rješenja glede kabinetskoga nastavnog sustava u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, a u svrhu prilagodbe za potrebe osoba s invaliditetom. Smatramo nužnom dodatnu edukaciju stručnog kadra, pri čemu mislimo i na odgovarajuće osposobljene odgojitelje i prosvjetne djelatnike, poglavito kada je u pitanju obrazovanje prema reduciranom nastavnom programu koje se primjenjuje kod rada s blaže mentalno retardiranim osobama uključenima u redoviti obrazovni sustav. Što se tiče zapošljavanja osoba s invaliditetom, promičemo zakonsku reguliranost obvezatnoga otvaranja određenog broja radnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom u svim tvrtkama i javnim ustanovama. Poslodavci bi morali biti posebno novčano stimulirani (ili zakonski obvezani) od strane države u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje se, dapače, na Zapadu smatraju većinom dobrim, stručnim i savjesnim zaposlenicima. Alternativno se predlaže revitalizacija ili izgradnja stanovito većeg broja tvrtki specijaliziranih za zapošljavanje osoba s invaliditetom (tzv. zaštitne radionice).

Pravo na rad
S obzirom na to da je pravo na rad utvrđeno kao jedno od temeljnih ljudskih prava, samo je po sebi razumljivo da je zajamčeno i Ustavom Republike Hrvatske. No, na žalost, teorija je prečesto posve drukčija od prakse.
Zalažemo se i za pokretanje inicijative dopune Zakona o radu glede ponovnog uvođenja mogućnosti korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, te osobe vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka prilikom kretanja u svakodnevnom životu.
U okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, na žalost, n e p o s t o j i niti jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena, čime su osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 66. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za «roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju», što prema odredbama Zakona o radu osobe s invaliditetom ostavlja bez mogućnosti pravne zaštite. Treba, međutim, priznati da je opći radno pravni status osoba s invaliditetom poboljšan donošenjem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
S obzirom na to da su prema prijašnjim propisima osobe s invaliditetom obrazovane u školskim ustanovama specijaliziranog tipa ostvarivale pravo na uračunavanje vremena provedenog na srednjoškolskom obrazovanju u redoviti radni staž, zalažemo se za priznavanje navedenoga prava i za osobe s invaliditetom obrazovane u redovitim školskim ustanovama.

Državna uprava
Ovom sam prigodom svim predstavnicima državne uprave i područne (regionalne) samouprave slobodan uputiti apel da pokušaju što je moguće više osobno doprinijeti kako bi Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom što brže i bolje zaživio u praksi.
Doplatak se za djecu s poteškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostvaruje i nakon što je osoba navršila 27. godinu života ukoliko je prije nego što je osoba s invaliditetom navršila 27. godinu života podnesen zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.
Članak 55. Zakona o socijalnoj skrbi glasi: "Pravo na osobnu invalidninu ima teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba ili osoba s trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a čije je oštećenje ili bolest nastala prije navršene 18. godine života, ako osobnu invalidninu ne ostvaruje po drugoj osnovi." Prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi status većine osoba s invaliditetom je poboljšan. Članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno članak 44., stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi naime, glasi: "Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, iako je prihod po članu obitelji, odnosno prihod samca veći od prihoda utvrđenog u članku 43. ovoga Zakona ima: teže tjelesno ili mentalno oštećena osoba, teže psihički bolesna osoba, osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, slijepa, gluha i gluho-slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad."
Članak 10. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom glasi: "Tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, izvan proračunski fondovi te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužni su na primjerenom radnom mjestu, prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno:
do 3l. prosinca 2004. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 49 zaposlenih, do 3l. prosinca 2008. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 32 zaposlena, do 3l. prosinca 20l2. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svaka 24 zaposlena, do 3l. prosinca 20l6. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l9 zaposlenih, a do 3l. prosinca 2020. najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih l6 zaposlenih".

Cjelina prava
Opća tendencija koja je, na žalost, u nas permanentno prisutna jest ta da su osobe s invaliditetom nedostatno upoznate s cjelinom svojih prava.
Osoba s invaliditetom ostvaruje pravo na doplatak za pomoć i njegu i kada nije u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nije, međutim, moguće kumulativno ostvariti i pravo na osobnu invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu. Uz osobnu invalidninu ili doplatak za pomoć i njegu moguće je, pak, realizirati i doplatak za djecu, pri čemu se prava po osnovi invaliditeta ne uračunavaju u prosjek prihoda po članu obitelji.
Zalažemo se da Upravni odbor Hrvatske radio televizije dopuni Odluku o povlaštenoj TV pretplati za određene kategorije osoba s invaliditetom na način da taksativnim navođenjem pojedinih dijagnoza kojima se povlastica priznaje budu obuhvaćene i osobe s mentalnom retardacijom
Zalažemo se za uvođenje instituta tzv. osobne mirovine po osnovi invaliditeta za sve kategorije osoba s invaliditetom u iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.
Prema pozitivnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi osoba određena prava može realizirati ili po osnovi svoga invaliditeta ili po osnovi materijalnoga statusa ili, pak, kumulativno, a posebice može podnijeti: zamolbu za provedbu vještačenja u svrhu donošenja rješenja o kategorizaciji (mora se provesti do 18. godine života), zamolbu za provedbu vještačenja o stupnju tjelesne invalidnosti, zamolbu za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, zamolbu u svrhu donošenja rješenja o ostvarivanju prava na naknadu za tjelesno oštećenje, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, zamolbu za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje, zamolbu za ostvarivanje prava na pomoć za podmirenje troškova stanovanja, zamolbu za donošenje rješenja o ostvarivanju prava na staž osiguranja s povećanim trajanjem, zamolbu za izdavanje vinjeta za ostvarivanje prava na oslobođenje od obveze plaćanja cestarine, zamolbu za dodjelu jednokratne pomoći, žalbu na prvostupanjska rješenja.

Vrijedne inicijative
Hvale je vrijedna izrada novoga spusta (rampe) u "Domu zdravlja Osijek" (ulaz u predvorje laboratorija), na ulazu u zgradu "HEP-a Elektroslavonija Osijek", na trasi Ulice kneza Trpimira i Ulice Hrvatske Republike, te inicijativa đakovačko-srijemskoga biskupa mnsgr. Marina Srakića da se u najskorije vrijeme u svim crkvama na području Biskupije izrade prilazni spustovi (rampe) namijenjene potrebama osoba s invaliditetom.
Zalažemo se za promicanje pružanja svih oblika pravne pomoći osobama s invaliditetom, kao i za sustavno organiziranje pravnog zastupanja njihovih asocijacija, uz redovito izvješćivanje o donošenju novih pravnih propisa kojima se reguliraju prava i obveze osoba s invaliditetom.
Graditeljske prepreke jedan su od najvećih, nedostatno riješenih problema osoba s invaliditetom, pa predlažemo nužnost preispitivanja Pravilnika o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera a koji je, temeljem Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (“N.N.” broj 54/80), objavljen u “Narodnim novinama” još 16. studenoga 1982. godine, odnosno pozitivnih Zakona o gradnji (N.N. l75/03.) i Pravilnika o projektima potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (N.N. l04/03.) njihovu dosljednu primjenu, te zahtijevamo rigorozno sankcioniranje svih subjekata koji su odgovorni za njihovo nepoštivanje. Smatramo nužnom i hitnom potrebu prilagođavanja nogostupa izradom spustova (rampi) za nesmetano kretanje u invalidskim kolicima, pristupe trgovinama i javnim ustanovama, zdravstvenim službama, crkvama, muzejima, kinima, kazalištima, školama. Zalažemo se za namjensku prilagodbu toaleta i uvođenje univerzalnih telefonskih govornica na svim javnim mjestima u gradovima i na autoputovima, kao i uvođenje univerzalnih električnih instalacija, a za potrebe osoba s invaliditetom. Zalažemo se, također, za ugradnju univerzalnih dizala u svim građevinskim objektima, gdje je ugradnja tehnički izvediva, izgradnju specijaliziranih stambenih objekata namijenjenih stanovanju osoba s invaliditetom (domovi za samostalno stanovanje).

Praktična duhovnost

Prema mome najdubljem uvjerenju svaka energija i svaka materija, svako stvorenje, svatko od nas ima misiju: razlog, svrhu i cilj svojega postojanja na ovome svijetu. Usudio bih se reći da su osobe s invaliditetom u stvari "anđeli slomljenih krila": ovdje su kako bi i sebi i tzv. zdravim osobama kroz međusobno dosljedno prakticiranje Jedinstvenoga Zakona Ljubavi mogle ponuditi puni smisao života što se očituje činjenjem dobrih djela.
Svrha i cilj našega postojanja i djelovanja je trajan, strpljiv i uporan rad na stvaranju što višega stupnja svjesnosti i senzibilnosti pojedinca i zajednice za čovječniji, bolji svijet, te doživljavanje osoba s invaliditetom punopravnim članovima zajednice.
S obzirom na to da rehabilitaciju smatramo najvažnijom za sadašnji i budući samostalan život osoba s invaliditetom, koja će ih učiniti što je moguće manje ovisnima o pomoći drugih, tzv. zdravih osoba, posebno treba raditi na upoznavanju s materijalima o načinima rada s invalidima, tipovima vježbi, kao i izborom te nabavkom ortopedskih i drugih pomagala za potrebe osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da je potrebito uvesti praksu individualnog rada kinezi-terapeuta, kućnu njegu, suradnju s centrima za pomoć osobama s invaliditetom, kao i sveobuhvatno uvođenje primjene instituta profesionalnoga osobnog pomagača u svakodnevnome životu osoba s invaliditetom.
Zalažemo se, nadalje, za sveobuhvatnu resocijalizaciju osoba s invaliditetom, poglavito glede problema psihološke naravi na relaciji odnosa tzv. zdravih osoba i osoba s invaliditetom te obrnuto, uključivanje osoba s invaliditetom u svakodnevni život nakon vremena izolacije koje je nastalo kao posljedica saniranja pretrpljene traume (ozljede). S obzirom na to da je obitelj osnovna biološka, odgojna i socijalna zajednica, zastupamo mišljenje prema kome je za osobu s invaliditetom obitelj najčešće nezamjenjiva socijalna sredina koja najbolje može osigurati njezin pravilan i potpun razvoj.
Promičemo znanstveno, kulturno, umjetničko i drugo stvaralaštvo osoba s invaliditetom. Što se tiče športa, rekreacije i hobija osoba s invaliditetom naglašavamo potrebu uključivanja u navedene aktivnosti. Svjedoci smo velikih športskih uspjeha na para-olimpijadama, pa moguće individualne potencijale treba pravilno usmjeriti.

O Naravnome zakonu

Sve na ovome svijetu međusobno je povezano, u srodstvu je po uzročno-posljedičnom načelu Naravnoga zakona, tj. po načelu "ja sam ti – ti si ja": sve što se dogodi drugome, jednom će se, zasigurno, dogoditi i nama samima. I upravo zato treba dobro paziti o čemu promišljamo i govorimo, te što činimo u sadašnjosti.
U sustav temeljnih načela djelovanja Udruga uvodi novi pristup službe djelima ljubavi na dobrobit bližnjega kojim se obuhvaćaju i razrađuju sve Gospodinovim zapovijedima, međunarodnim pravom, Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske dopuštene aktivnosti usmjerene na promicanje i ostvarivanje dobrobiti, slobode i punine ljudskoga dostojanstva svake ljudske osobe, posebice osoba s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jednostavno znači: moliti za osobe s invaliditetom, pozivajući ih da i one, također, mole za bližnje, propovijedati o osobama s invaliditetom, htjeti misliti, govoriti i pisati o osobama s invaliditetom, htjeti umjetnički stvarati o invalidima i za njih, htjeti osjetiti, htjeti vidjeti, htjeti čuti, htjeti shvatiti i htjeti pomoći osobama s invaliditetom. Put djela ljubavi na dobrobit bližnjega jest način života, alternativa boljega.
Zalažemo se za misiju trajnoga promicanja vrijednosti odgovornosti pojedinca i zajednice za kvalitetan život osoba s invaliditetom u svezi postupnoga, ali permanentnog stvaranja uvjeta za njihovu konkretnu korisnost, kojom bi postali subjekti, a ne tek objekti, puki promatrači društvenih i institucionalnih zbivanja što određuju razinu njihovoga društvenog statusa, kroz poticanje i osnaživanje prihvaćanja i suradničkoga zbližavanja svih srodnih udruga i zainteresiranih subjekata regije, razotkrivanjem stereotipnoga stava i mišljenja prema kojemu osobe s invaliditetom od zajednice stalno nešto traže, uz stvaranje novoga prema kojemu osobe s invaliditetom mogu i te kako puno dati i sebi i drugima.
Također je potrebito uvođenje dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i svekolikoj pomoći osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskog rada u udrugama osoba s invaliditetom.
Nadalje, slobodni smo ustvrditi da su osobe koje završe osposobljavanje za samostalan rad, na žalost, u težem su materijalnom položaju od onih koje se nisu osposobljavale, budući da se vrlo teško zapošljavaju, a zakonski se smatraju radno sposobnima.

Zrnce nade

Slobodan sam ustvrditi da je, između ostaloga, u Republici Hrvatskoj, potrebito permanentno i sustavno promicanje svijesti o nužnosti što učestalijega prakticiranja volonterskoga rada, kako na dobrobit pojedinca, tako i cijele zajednice.
Pozivamo se na odredbe Opće deklaracije o pravima čovjeka, Deklaraciju o pravima invalida, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, Deklaraciju o pravima djeteta, kao i Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, poglavito odredbe koje se odnose na osobe (djecu) sa smetnjama u razvoju i teškoćama u svakodnevnom životu. Konvencija predviđa posebna zdravstvena prava za hendikepiranu djecu, koja će im omogućiti “potpun i dostojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, razvijaju samopouzdanje i olakšavaju djetetovo sudjelovanje u društvenom životu” (čl. 23/l). Djeca ometena u razvoju (fizičkom i psihičkom) imaju pravo na posebnu zaštitu glede zdravlja, rehabilitacije, obrazovanja, vježbanja, rekreacije itd; na socijalnu integraciju i individualni razvoj (čl. 23/3), preventivnu zdravstvenu brigu, te medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman (čl. 23/4). U svezi Ustava Republike Hrvatske pozivamo se na tekst onih članaka kojima su regulirana prava i obveze osoba s invaliditetom.
Promičemo ponovno uvođenje prava na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV) pri kupnji osobnog automobila, te ortopedskih i drugih pomagala, a za potrebe civilnih invalida, i to na način da se civilni invalidi I. skupine (100 %) potpuno oslobode obveze plaćanja PDV-a pri kupnji osobnog vozila ili ortopedskog i drugog pomagala, a smatramo da je i ostale civilne invalide potrebito osloboditi obveze plaćanja PDV-a u postotku koji odgovara njihovom osobnom stupnju invaliditeta. Planiramo kontakte s predsjednikom Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, kao i Ministarstvom prosvjete i športa, te Ministarstvom znanosti i tehnologije, Ministarstvom kulture, te Društvom arhitekata grada Osijeka, Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka.

Volonterski rad
Izvjesnost izloženosti jedinstvenome i jednakom fenomenu procesa starenja, obolijevanja, invalidnosti i smrtnosti svih stvorenja na ovome svijetu, kao i siromaštvu pojedinaca i društava, jednom riječju patnji, prema mome najdubljem uvjerenju, puninu svojega smisla ostvaruje u samodisciplini postupnoga umanjivanja, te kasnijega nestanka, kako vlastite, tako i sebičnosti drugih. Sama se bit punine smisla, svrhe i cilja (sreće) života može spoznati i ostvariti jedino u davanju za druge.
Promišljajući, govoreći i pišući o praksi volonterskoga rada u nas, lako se može steći dojam da u Republici Hrvatskoj prakticiranje volonterskoga rada, na žalost, još uvijek niti iz daleka nije toliko učestalo koliko je to slučaj na Zapadu.
Stoga je nužno potrebito svekoliko promicanje prakticiranja dragovoljnoga sudjelovanja u opskrbi i pomoći potrebitima: djeci, starijima, bolesnima i siromašnima, te osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu, kao i permanentno razvijanje svijesti o potrebi učestalijega volonterskoga rada u udrugama osoba s invaliditetom. Postoji nekoliko razloga zbog kojih je došlo do navedenoga stanja glede prakticiranja volonterskoga rada u Hrvatskoj: od prepreka mentaliteta i odgoja što se očituje mentalno-psihološkim barijerama uma i srca, preko indiferentnosti, samodostatnosti i sebičnosti, do prepreka materijalno-financijske (ekonomske) naravi. U svezi s neparticipiranjem u volonterskome radu uočio sam dvije mogućnosti u praksi: zaposlene osobe često iznose stav prema kojemu nemaju dovoljno (?) vremena za volonterski rad, dok nezaposleni zaokupljeni mnogobrojnim problemima svoje objektivno teške svakodnevnice također, na žalost, ne mogu sudjelovati u volonterskom radu. I tako kao jedina, za sada dosta izgledna, mogućnost donekle zadovoljavajućega rješavanja problema ostaje angažman ročnika civilnoga služenja vojnoga roka. Nedostatak rečenoga rješenja jest u tome što civilnoga ročnika mogu angažirati samo one udruge koje već od ranije imaju zaposlena najmanje dva djelatnika, čime su novoosnovane nevladine udruge građana dovedene u neravnopravan položaj. No, da ipak nije sve tako crno svjedoči i primjer udruge "Glas čovječnosti" čijem se vodstvu, Bogu hvala, u posljednjih mjesec-dva javilo nekoliko osoba zainteresiranih za participiranje u volonterskome radu.

Legenda o vuko-psu
Neki, za onoga o kome ću ovoga puta pisati, vjeruju da je plod snoviđenja, alegorije, legende ili, pak, bajke. Bilo kako mu drago, u svakome snoviđenju, alegoriji, legendi ili bajci postoji barem djelić vječne Istine. Priča što slijedi zasigurno ima svoju poruku. Neka o njoj svatko sam donese svoj sud.
Da, on je vuko-pas. Najbolja, plemenita, čudesna mješavina Majke Prirode: u srcu istodobno Ratnik, nezavisan, usamljeni, gordi, nepokolebljivi, divlji vuk i Mirotvorac, beskrajno odan, požrtvovni, prepun razumijevanja i bezuvjetne Ljubavi, najbolji čovjekov prijatelj - pas. On ima svoju Misiju. Poslan je biti Hodočasnikom. Hodočasničkim Glasom Savjesti Neumitne Datosti dvaju svjetova: svijeta vukova i svijeta pasa. Zadatak mu uopće nije lak. Pomiriti naizgled nepomirljivo: vatru i vodu. On se ne žali i strpljivo nosi ono što mu je dano. I oprašta. No, najteže je biti isti, a opet drukčiji. Prečesto je, naime, nedovoljno ili pogrešno shvaćen taj vuko-pas. Unatoč ili upravo usprkos struji i svim mijenama prostora i vremena, on ostaje dosljedan: ide dalje, ne odustaje. Njegova je poruka jednostavna: koliko se god na prvi pogled činile ili uistinu bile različitima, vatra i voda su ni manje ni više dijelovi istoga, jedinstvenog i vječnog mozaika cjeline Svemira, one su samo dva prirodna elementa, dvije tek naizgled različite manifestacije jedne te iste Stvarnosti koje jednostavno ne mogu ostvariti sav svoj smisao i svu ljepotu svoje punine ukoliko međusobno ne koegzistiraju. Njihova sudbina je tolerancija i zajedništvo. Zato se ne vrijedi opirati, već to treba shvatiti, prihvatiti i živjeti. Jer, Jedinstvo je u Različitosti, različitost je blagoslov, ne prokletstvo. Postupno, on je razvio suosjećanje za sva stvorenja na ovome svijetu: kako za biljke i životinje, tako i za ljude, spoznajući neraskidivu povezanost zrcalnoga Bratstva među njima.
I ako jednom, negdje sretnete toga vuko-psa, samo se nasmiješite i mahnite mu na pozdrav. Ukoliko tada, u dubinama svoje duše osjetite iznenadnu i neopisivu radost topline zbog toga slučajnog susreta, znat ćete da ste na Pravome, na njegovu Putu: Putu Božje, Neprolazne Ljubavi.

Crnoruna ovca (I.)

Nipošto ne bih želio da me se ovom prigodom na bilo koji način pogrešno shvati. Nije mi namjera nikoga prozivati, ne daj bože osuđivati, već vas samo, poštovani čitatelji, pokušati potaći na promišljanje o stanju svijesti i općega praga tolerancije našega društva prema pojedincima ili skupinama koji su na bilo koji način "drukčiji" od većine. Koji u umovima i srcima većine nas ostaju ipak tek samo usputna manjina, miljama udaljena od naših "normalnih" svjetova sebičnosti i konformizma. Koje ni malo nije ni lako ni jednostavno svrstati u uobičajene "kalupe" društvenih stereotipa, da ne kažem prosječnosti, tako da se njima, ako je ikako moguće, ne želimo suviše zamarati. Ovo je priča o (ne)suosjećanju i (ne)solidarnosti, priča o njima, o "drukčijima."
Crnoruna ovca. Ista u srcu, duhu i duši, ista u nutrini (Ti, Bože, znaš da je ona samo Tvoje stvorenje, jedna pitoma i draga, obična (?) ovca), a izvana, opet, nekako, drukčija. Je li na bilo koji način biti "drukčijim" od većine dar i blagoslov ili kazna i prokletstvo? Na to pitanje svatko sam mora pokušati pronaći odgovor. Evo mojega osobnog stava: ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo.
"Drukčiji", uz Božju pomoć strpljivo i ustrajno izgrađujući svoju osobnost, postupno na dar i blagoslov mogu dobiti Duhovne Oči kojima će spoznavati svjetove i istine što za svu Vječnost ostaju neshvatljive, daleke i nedostupne površnim, nemarnim i uspavanim "normalnima". Sami odlučite i izaberite što ćete i kamo ćete.

Crnoruna ovca (II.)
Jedina prava, istinska i potpuna spoznaja biti same Istine trajno se i uvijek iznova ispunjava u Jedinstvenome Zakonu Ljubavi što se u stvarnome životu najvjerodostojnije očituje činjenjem Dobrih Djela. Jer, "…vjera bez djela je mrtva." Budući da je Sam po Sebi, u Svojoj Biti, Čista i Bezuvjetna Ljubav u svim njezinim pojavnim manifestacijama, Bog želi da sva Njegova stvorenja žive u međusobnome Bratstvu. Jedino u što možemo biti posve sigurni jest da nitko, ništa, nikada i nigdje ni za svu Vječnost to neće uspjeti promijeniti!
Crnoruna je ovca svakoga dana zajedno s bjelorunima veselo i razigrano trčkarala pašnjacima, željno upijajući svaku kasno proljetnu zraku topline podnevnoga Sunca. Strpljivo je i ustrajno crnoruna ovca nastojala osjećati se, biti i ostati korisnom, prihvaćenom članicom stada svoje bielorune braće i sestara. Gotovo je uvijek prva zapažala grabežljivce i upozoravala stado kada bi ga vukovi dolazili napasti. Zapazila je nešto zanimljivo: vukovi, Bog zna zašto, nju, crnorunu ovcu, nikada nisu napadali. Jednom se, tako, nakon što je ostala sama, izdvojena od ostatka stada, crnoruna ovca zaputila nepreglednim prostranstvima uma, promišljajući: "Tko je, kada i gdje više vrijednosti pridavao duhu i duši, nutrini stvorenja, negoli vanjštini, tijelu? Jer, vanjština se odmah zapazi. Za nutrinu je potreban trud i vrijeme, potrebno je Bratstvo. Tko uistinu može razumjeti drugoga? Onaj tko živi poput njega. U svakome od nas istovremeno žive i ovca i vuk. Treba samo uznastojati da što češće prevlada Dobro." Iz razmišljanja ju prene jedva čujan šum. Mnogo je puta slušala o njemu, čvrsto vjerujući i nadajući se da će ga bar jedanput sresti. I sada je pred njom stajao upravo on: vuko-pas. S puno međusobnoga poštovanja onjušiše jedno drugo, za pozdrav. Crnoruna se ovca prosvijetli u trenu: " I on i ja smo "drukčiji". Jedino sam Stvoritelj potpuno zna koliko smo u nutrini nalik jedno na drugo. Mi imamo zajedničku Misiju, zajedničko Poslanje. Biti Mostom što spaja samo naizgled dvije udaljene obale jedne te iste Rijeke: svijet ovaca i svijet vukova." Vuko-pas, naćulivši uši, iznenada zamakne u gustiš, a crnoruna ovca začu dobro joj poznati Glas Pastira što vodi u sigurnost Doma i stada, u sigurnost Božje blizine.

Duh Zajedništva i Dobrote
Neobično mi je drago što, u posljednje vrijeme, Katolička crkva čini sve više na zbližavanju osoba s invaliditetom i ostaloga, tzv. zdravog dijela populacije.
Nema sumnje da će mi susret kojem sam imao čast i zadovoljstvo nazočiti prije nekoliko dana ostati u trajnome sjećanju. Riječ je o Regionalnom susretu osoba s invaliditetom i njihovih obitelji osječke regije organiziranome od strane Biskupijskoga povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, čiji je povjerenik vlč. Alojz Kovaček, održanom 05. prosinca 2004. godine, u župi Preslavna Imena Marijina u Osijeku (Donji grad). Nakon kratkoga predstavljanja udruga i zajednica osoba s invaliditetom s područja osječke regije, te prigodnoga programa učenika O.Š. "Ivan Filipović" iz Osijeka, kada je djecu posjetio i darivao sv. Nikola, održano je i euharistijsko slavlje. Domaćin susreta, vlč. Ivica Jurić je, u koncelebraciji s p. Čižmešijom i vlč. Kovačekom, zaželjevši dobrodošlicu nazočnima, u propovijedi istaknuo: "Prema vama je, dragi roditelji, Isus Gospodin osobito suosjećajan i blizak upravo posredstvom vaše djece. Mi, koji smatramo da smo zdravi, prečesto, na žalost, u osobama s invaliditetom ne prepoznajemo primjer strpljivosti i ustrajnosti u nošenju životnoga križa. Ako se igdje i ikada samo Nebo ponovno spustilo na Zemlju, onda je to ovdje i sada!" Osobno sam, pod veličanstvenim utjecajem Duha Zajedništva i Dobrote što se mogao osjetiti u prepunome zdanju crkve, s počasnog mjesta, tik do oltara, poručio: "Mi, osobe s invaliditetom, prihvaćamo vas, tzv. zdrave. Prihvatite i vi nas. Otvorite svoja srca, oči i uši kako biste mogli spoznati da smo, iako naizgled različiti, svi mi u svojoj biti isti, završavajući obraćanje nazočnima riječima Isusa Gospodina: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt: 25,40) Susretu su nazočili predstavnici ZAJEDNICE "VJERA I SVJETLO" OSIJEK, UDRUGE SLIJEPIH OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, UDRUGE GLUHIH OSJEČKO-BARANJSKE ZUPANIJE, UDRUGE DISTROFIČARA GRADA OSIJEKA, UDRUGE ZA POMOĆ MENTALNO RETARDIRANIM OSOBAMA «PLAMENA PTICA» OSIJEK, te predstavnici "GLASA ČOVJEČNOSTI" UDRUGE ZA POTPORU OSOBA S INVALIDNOŠĆU I HENDIKEPOM OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE.

O znaku pristupačnosti (I.)
S obzirom na vrlo kompleksnu problematiku participiranja u prometu laka i brza dostupnost, te etički dosljedna uporaba znaka pristupačnosti za osobe s invaliditetom doista ima veliku važnost. U praksi je, na žalost, prečesta njegova zlouporaba, uz permanentno nepoštivanje parkirališnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom od strane tzv. zdravih vozača.
"Znak ima oblik kvadrata u koji je upisan krug s ucrtanim simbolom koji predstavlja profil vozača u sjedećem položaju u pokretnoj stolici za invalidnu osobu. Osnovna boja znaka je bijela, a upisanog kruga plava, s ucrtanim simbolom bijele boje. Dimenzije znaka su 110 x 110 mm, a veličina simbola znaka je u odgovarajućem omjeru s veličinom znaka i treba biti u skladu s važećim standardima za takvu vrstu znakova." (članak 2., stavak 1. 2. i 3. Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida, "N.N." 12/93). Zakonom o sigurnosti prometa na cestama – pročišćeni tekst ("N.N." 59/96) u članku 15. je, na žalost, vrlo restriktivno propisano da se samo vozilo koje je prilagođeno da njime upravlja osoba čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni, može na zahtjev te osobe obilježiti posebnim znakom. Striktnom, nefleksibilnom primjenom članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bez prava na uporabu znaka pristupačnosti ostaju na stotine i tisuće osoba s invaliditetom (osobe s mentalnom retardacijom, slabovidne i slijepe osobe), kao i svi oni koji zbog stupnja svoje invalidnosti nikada neće biti u mogućnosti samostalno i osobno upravljati svojim vozilom, te će im slijedom toga, za uporabu osobnoga vozila stalno i uvijek biti nužna posredna pomoć njihovih bližnjih, njihovih opunomoćenika (roditelja, bračnog druga, skrbnika i slično).

O znaku pristupačnosti (II.)
Iz osobnoga iskustva mogu potvrditi da sam, premda sam osoba sa 100% civilnim tjelesnim invaliditetom I. skupine, vezan uz uporabu invalidskih kolica, na žalost, 1997. godine morao pokrenuti upravni spor kako bih realizirao pravo na legalnu uporabu znaka pristupačnosti. Spor je, Bogu hvala, pozitivno riješen.
Ovom mi je prigodom želja skrenuti pozornost na odredbu članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida ("N.N" 47/94) koji glasi:" Znak vrijedi samo kada vozilom upravlja ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Poseban naglasak stavljen je na riječi "… ili se u vozilu nalazi osoba, čiji su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom, oštećeni." Tumačenjem navedenoga dijela odredbe članka 2. stavak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o posebnom znaku za označavanje vozila invalida moguće je, naime, zaključiti da je za dopustivost valjane uporabe znaka pristupačnosti dostatno da se osoba su ekstremiteti bitni za upravljanje vozilom oštećeni samo nalazi u vozilu što, pak, znači da osoba s invaliditetom ne mora nužno sama, osobno upravljati vozilom, tj. osobnim vozilom ovlašteno može upravljati i opunomoćenik osobe s invaliditetom. Još jedna nelogičnost: ako osobnim vozilom čiji je vlasnik osoba s invaliditetom ovlašteno može upravljati opunomoćenik nije razvidna potrebitost odredbe članka 15. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj pravo na uporabu znaka pristupačnosti ima samo ona osoba s invaliditetom čije je vozilo prilagođeno invalidnosti. Novi zakon o sigurnosti prometa na cestama ("N.N." 105/04) donio je pozitivne promjene za osobe s invaliditetom: znak pristupačnosti glasi na osobu i visoke su kazne za zlouporabu. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge. U Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida (HSUTI), predsjednice gđe. mr. sc. med. Mirjane Dobranović, smatraju da će ova zakonska promjena rezultirati olakšavanjem i poboljšavanjem života osoba s invaliditetom u prometu.

O znaku pristupačnosti (III.)
Slobodan sam ovom prigodom apelirati, kako na svijest nadređenih, tako i na svijest policijskih djelatnika MUP-a Republike Hrvatske na terenu, da uznastoje što je moguće savjesnije i dosljednije u praksi provoditi odredbe novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama, posebice u svezi s parkirališnim mjestima namijenjenima osobama s invaliditetom i legalnom uporabom znaka pristupačnosti.
Članak 40. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("N.N" 105/04) glasi: «Osoba s invaliditetom, čiji su donji ekstremiteti bitno oštećeni tako da onemogućavaju normalno kretanje, može propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevozi. Znakom pristupačnosti mogu biti označena i vozila udruga osoba s invaliditetom. Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge, a izgled znaka, uvjete za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvarivati, propisuje ministar nadležan za poslove prometa uz suglasnost ministra za zdravstvo. Novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako izda znak pristupačnosti osobi koja za to ne ispunjava uvjete iz ovoga članka. Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja koristi znak pristupačnosti suprotno odredbi stavka 2. ovoga članka.»

O beneficiranome stažu
Ovom sam prigodom slobodan ustvrditi da je u pozitivni pravni sustav Republike Hrvatske nužno potrebito što skorije ponovno uvođenje instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena za sve kategorije osoba s invaliditetom za koje se to vještačenjem utvrdi najprihvatljivijim rješenjem. Isto se tako može reći da odredbe Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem za pojedine kategorije osoba s invaliditetom nikako ne predstavljaju privilegij, već samo izraz prijeke potrebe. Na kompetentne, stoga, apeliram da potonji institut uznastoje što je moguće bolje zaštiti i očuvati, a prema potrebama praktične primjene i dopuniti.
Odredbe rečenoga Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (N.N. 71/99), članak 7. glasi: " Staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima –invalidnim osobama: slijepim osobama, osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleks skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhim osobama i osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica. Svojstvo osiguranika – invalidne osobe iz stavka 1. ovoga članka, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Zavoda na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju na zahtjev invalidne osobe. Osiguranicima – invalidnim osobama iz stavka 1. ovoga članka svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci." Članstvo Udruge se zalaže i za obnovu projekta “Osobe s invaliditetom u javnom prometu”. Održavanjem kontinuirane suradnje s Prometnom policijom MUP-a, ustrajat ćemo na strogoj i trajnoj kontroli parkirališnih mjesta namijenjenih za uporabu od strane osoba s invaliditetom. Udruga će surađivati s Povjerenstvom za osobe s invaliditetom osnovanim pri Vladi Republike Hrvatske.

Što smo postigli?

Nikako ne bih želio da tekst koji slijedi bude shvaćen u kontekstu samohvale, nego isključivo i samo kao primjer i poticaj za cjelovitiji i bolji rad u budućnosti i nama i drugim organizacijama osoba s invaliditetom.
Ostvarena je suradnja s predstavnicima Đakovačko-srijemske biskupije u svrhu izrade Prijedloga za poboljšanje kvalitete življenja svih kategorija osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, sudjelovali smo na Trećem biskupijskom susretu osoba s invaliditetom koji je održan 12. lipnja 2004. godine u Josipovcu, u Župnoj crkvi Sv. Luke Evanđeliste, Udruzi je odobrena zamolba za donaciju "Narodnih novina", a udovoljeno je i našoj zamolbi za donaciju "Glasa Slavonije". Ostvarena je suradnja s predstavnicima MC "Glas Slavonije" u svrhu volonterskoga pisanja tjedne kolumne o tematici osoba s invaliditetom (do sada je objavljeno 42 kolumni). Ostvarena je suradnja s predstavnicima Gradske četvrti "NOVI GRAD" poradi prijedloga za uklanjanje graditeljskih prepreka na području Gradske četvrti, a realizirane su i konzultacije s odvjetnikom poradi mogućnosti rješavanja kompleksnije problematike pojedinih kategorija osoba s invaliditetom. Osmišljen je projekt besplatne pravne i psihosocijalne pomoći za sve kategorije osoba s invalidnošću i hendikepom u Osječko-baranjskoj županiji s kojim smo sudjelovali na natječajima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, na natječaju Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, kao i na natječaju za dodjelu humanitarnoga telefona. Izradili smo i promotivni CD-ROM-a Udruge, a uz pomoć i suradnju s predstavnicima udruge "Marijina legija" organizirana su dva predbožićno-novogodišnji domjenka, te jedan preduskrsni domjenak uz prigodno darivanje članova Udruge (predstavnici Gradske četvrti «Novi grad», Osijek, Sjenjak 133, povremeno nam velikodušno osiguravaju prostor za odvijanje aktivnosti Udruge). Izradili smo i članske iskaznice, a u sklopu realizacije projekta besplatne pravne i psihosocijalne pomoći pisali najrazličitije zamolbe, žalbe na prvostupanjska rješenja, te tužbe na drugostupanjska rješenja. Ostvarili smo i kontakte s Uredom predsjednika Republike, pojedinim saborskim zastupnicima i drugim predstavnicima Sabora i Vlade Republike Hrvatske, te Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Povjerenstvom Vlade RH za osobe s invaliditetom, Savezom organizacije invalida Hrvatske, Državnim zavodom za statistiku, Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka RH i Ministarstvom unutarnjih poslova, te Ministarstvom obrane RH, te Poglavarstvom Osječko-baranjske županije i Poglavarstvom Grada Osijeka.

O pozivu i poslanju
Ovom se prigodom, u svojstvu nezaposlene osobe, želim najtoplije zahvaliti na hvale vrijednoj inicijativi solidarnosti, razumijevanja i humanosti, kako predstavnicima Poglavarstva Osječko-baranjske županije, posebice gospodinu županu, tako i predstavnicima Poglavarstva Grada Osijeka, posebice gospodinu gradonačelniku. Rečeni su mi predstavnici, naime, zajednički pružili potporu (svatko svojim udjelom) uplativši razliku između cijene standardnih (klasičnih) invalidskih kolica na ručni pogon, čiju kupnju HZZO odobrava automatizmom, i cijene lakih (posebnih) invalidskih kolica, čiju razliku cijene korisnik sam mora nadoplatiti. Laka (posebna) invalidska kolica nužno su mi potrebita poradi što jednostavnijega i lakšeg korištenja uslijed, na žalost, znatno pogoršanoga zdravstvenog stanja mojih roditelja umirovljenika.
Kao što znamo, u Indijskome se oceanu, na žalost, krajem prošle godine dogodio vrlo jak potres koji je rezultirao razornim plimnim valom tsunamijem, izazivajući ljudske patnje i stradanja strahovitih razmjera. Jeste li se zapitali zašto je Bog dopustio da se upravo to dogodi, što nam time Stvoritelj želi poručiti, na što nas potaknuti? Nitko, ni od nas ljudi ni od anđela, ne može proniknuti cjelinu Božjih namjera i razloga. Neka mi, ipak, bude dopušteno navesti barem neke od njih. Možda nas je rečenim događajem Bog želio upozoriti na daljnju neodrživost neuravnoteženosti između egoistično-konformističkoga zapadnjačkog samodostatnoga prebogatstva i ničime opravdanoga istočnjačkog presiromaštva, dodatno besramno podgrijavanoga toleriranjem, štoviše poticanjem tzv. seks-turizma upravo od strane Zapada. Jer, da je stradalo stanovništvo zemalja Indijskoga oceana raspolagalo adekvatnim sustavom praćenja i uzbunjivanja, mnogi bi nedužni životi, zasigurno, bili spašeni. No, ne brinite se: čvrsto vjerujem da većina stradalih osoba ima svoju "ulaznicu za Raj". Ali što je s nama ostalima: koliki je naš, moj i tvoj udio odgovornosti? Jer, nitko nije toliko dobar da ne bi mogao biti bolji. Svi su pozvani, malo je poslanih. Bogu hvala, još uvijek ima "ratnika Svjetlosti", još uvijek ima ljudi spremnih odazvati se na pozive za činjenje dobrih djela, o čemu vrlo zorno svjedoči i moj osobni primjer. Ipak, ne bi bilo zgorega još koji put nazvati humanitarne telefone namijenjene prikupljanju financijske pomoći stanovništvu poharanom tsunamijem, zar ne?

O jednome paradoksu
Ovaj mi je put želja skrenuti pozornost na jedan paradoks u okviru pozitivnih odredaba važećega Zakona o radu, ("N.N." 137/04 – pročišćeni tekst) prema kojemu, na žalost, ne postoji ni jedna odredba kojom bi, na adekvatan način, bila regulirana mogućnost korištenja prava izvedenih iz instituta tzv. skraćenoga (četverosatnog) radnog vremena. Na taj su način osobe s invaliditetom, posebice slijepe osobe, kao i one osobe s invaliditetom koje su u svome svakodnevnom životu vezane uz uporabu invalidskih kolica ili štaka, dovedene u posvema nelogičan i diskriminirajući položaj glede ostvarivanja prava na posebne uvjete rada, a u odnosu na ostalu, većinsku, tzv. zdravu populaciju djelatnika. U članku 73. Zakona o radu predviđena su stanovita prava u svezi skraćenoga radnog vremena, ali samo za "roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju" (protiv čega osobno nemam apsolutno ništa – dapače, podržavam postojanje takve odredbe) što osobe s invaliditetom ostavlja bez primjerene i nužne pravne zaštite.
Dio članka 73. važećega Zakona o radu, naime, glasi: "Jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) ima pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo raditi polovicu punoga radnog vremena do navršene sedme godine djetetova života. Nakon prestanka korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka jedan od roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo raditi polovicu punoga radnog vremena. Pravo raditi polovicu punoga radnog vremena ima jedan od roditelja punoljetnog djeteta s težim smetnjama u razvoju, ako je teže tjelesno ili mentalno oštećenje nastalo prije punoljetnosti djeteta, odnosno do završetka redovnog školovanja. Roditelj koji koristi prava iz stavka 1. do 3. ovoga članka ima pravo na naknadu plaće prema posebnim propisima. Naknada plaće iz stavka 4. ovoga članka isplaćuje se na teret sredstava socijalne skrbi. Ministar nadležan za socijalnu skrb, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za sjecanje prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način obračunavanja i isplate naknade plaće."


Jesmo li tolerantni?
Koliko mi znače ljudi?/ Da li me ljudi shvaćaju?/ Da li me žele shvatiti?/ Da li im uopće nešto značim?/ Jesam li im spreman pomoći?/ Uzvraćaju li mi ljudi pomoć?/Nismo li previše otuđeni jedni od drugih?/ Ima li među nama razumijevanja i ljubavi?/Imam li ja pravo svaki dan biti sit znajući/ Da ljudi širom svijeta umiru od gladi?/ Po čemu su to jedni bolji od drugih?/ Po čemu su to jedni više ljudi od drugih?/ I zašto uopće postoje prvi i drugi?/ Zašto nam treba oružje?/ Zar više nema prijateljstva?/ Ili ga možda nikada nije niti bilo?/ Da li nam Vjera može pomoći?/Može. Ali ne smijemo biti toliko sumnjičavi./ Moramo biti spremni prihvatiti promjene - / - Nov način života. Moramo biti tolerantni./ Nitko ne može mrzeći biti sretan. (Pjesma "Ponekad, zapitaš li se", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika)
Koliko smo i jesmo li uopće tolerantni? Ovo je priča o svima nama, a ipak, ponajprije, o "drukčijima." Pod pojmom "drukčiji" mislim na bezbroj varijacija na vrlo sličnu ili, pak, posve istu temu među svim stvorenjima, kako među biljkama i životinjama, tako i među ljudima. Zazirete li od "opasnih" biljaka, životinja ili ljudi? Ako da, zašto da, ako ne, zašto ne? Jesu li vaša odbojnost i strah doista opravdani ili možda, ipak, nisu? Jer, sam Bog želi postojanje različitosti. Da nije tako, zar bi ju Stvoritelj dopuštao? Svako je biće svake sekunde drukčije od onoga drugoga, čak i od samoga sebe. To je temeljno načelo Naravnoga zakona: kako bismo opstali, moramo biti tolerantni. Stoga vas, poštovani čitatelji, najtoplije molim: postupno, ali ustrajno se učimo bivati sve tolerantnijima prema sebi i drugima, kako s obzirom na spol i spolnost, rasu, boju kože, rođenje i podrijetlo, duhovnost, vjeroispovijest i ateizam, altruizam i egoizam, bračno i imovinsko stanje, mišljenja, stavove i sklonosti, nacionalnost i državljanstvo, zdravstveno stanje i životnu dob, (ne)zaposlenost, ovisnost, (ne)inkriminiranost, naobrazbu, zanimanje i zvanje, politička i ideološka uvjerenja, tako i s obzirom na sve ine manifestacije različitosti. Jer prečesto nam se čini da je lako suditi. Posljedice, naime, mogu biti preteške.

O prirodi čovjeka (I.)
Koračaš ovim svijetom/Odupiruć se Tijeku./I znaš da Ti nešto nedostaje,/A ne znaš što./I uzalud tražeći zaželiš/Bolno viknuti:/"Sve, sve je ludilo!",/A znaš da Te ionako nitko ne bi čuo,/Jer Te ionako nitko ne sluša./I onda baš kao za inat,/Iz Tebe progovori/Ego,/Zavist/Pohlepa/Ljubomora/Mržnja,/I sve one druge, brojne osobine./I okrećeš se, tražiš,/Ali putokaza nema./I Ti se vrtiš u krugu,/I misliš:/"Život je dolina suza./Tko zna, možda bi se/I suze mogle/Nekome prodati?" (Pjesma "Priroda čovjeka I.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika)
Budimo realni, barem ovaj put. Do koje smo mjere, kako prema sebi, tako i prema drugima iskreni, a do koje mjere licemjerni. Koliko smo uistinu dosljedni, a koliko skloni prigodničarskome ponašanju? Koliko puta nešto zaista mora biti takvim kakvo jest, a koliko puta nešto jest takvim samo zato što mi to želimo? Koliko nam je doista stalo do onoga jedino životno bitnoga:, opće, zajedničke dobrobiti, a koliko smo uskogrudni u cijelome spektru svojih izmišljenih i umišljenih, stereotipnih posebnosti? Jer, ukoliko činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom istinski želite spoznavati ponešto novoga o punini vječne Istine, postajući boljom i potpunijom osobom, koja želi i nastoji pomoći što je moguće većemu broju pojedinaca, posebice sebi sličnima, s obzirom na to da ste "nepopravljivi", tolerantni optimist nesebično altruističkih sklonosti, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno dar i blagoslov. Ukoliko, međutim, činjenica da ste "drukčiji" djeluje na vas tako da svakim danom postajete gorom osobom koja je opterećena pesimizmom, sebičnošću, pohlepom, netolerantnošću, zavišću ili mržnjom, tada je "biti drukčijim" za vas zasigurno kazna i prokletstvo. I ne zaboravite da ste jedini djelić beskrajnoga Svemira koji, ako odlučite, imate pravo i mogućnost promijeniti - upravo vi sami. Vjerujte, samo ćete na taj način svakoga dana mijenjati i cijeli svijet.

O prirodi čovjeka (II.)
"Do jučer zdrav, sposoban brinuti sam o sebi – odjednom: paraplegičar, oduzet, u kolicima, sputanih mogućnosti kretanja, pritisnut osjećajem nemoći, uskraćen u mnogočemu, upućen na druge, na zdrave. … Tada, u dodiru s invalidima dolazi na vidjelo pravo lice tih koji se s njima susreću. Mnogi gledaju svoja posla, ne žele se zamarati tuđim problemima. Vidjeti invalida i nalaziti mu se u blizini znači neprestano se podsjećati na mogućnost da se to i nama dogodi. Uvlačimo se u svoju ljušturu, bježimo na ulice gdje su oko nas zdravi, vreva života, iluzija da će vječno ostati. Svim silama nastojimo odagnati strah od invalidnosti i smrti. …
Kao da nismo nikad imali kontakt s masom, društvom ili oni s nama. No sad je sasvim drugačije, kao da smo se privikli jedni na druge. … znaju nam sklopiti kolica, složiti ih u prtljažnik automobila, načiniti prolaz i prijateljski mahnuti: "Doviđenja! Ili "Dođite nam opet." I dolazimo." (ulomak iz poglavlja "Čovjek čovjeku", knjige "Život sam je pobjeda" čiji je izdavač Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara SRH Kraljevica)."Bhagavad-Gita, prema Ghandiju, simboličan je opis borbe čovjeka protiv samog sebe, protiv svojih sumnji i strahova. Čovjek želi jedan ishod i boji se života koji mu ne jamči očekivani ishod. Potrebno je ući u bitku života bez očekivanja izvjesnog ishoda, no pravilno i moralno, vodeći bitku u skladu s principima. Ishod je tada uvijek dobar." c (Iz knjige "U potrazi za Staklenim gradom "Ja Vjerujem./Moj Put je ispravan./Ne, ja ne mrzim./Ja ljubim Bližnjega svog!/Moje misli su čiste./Moje su namjere čiste./Moje srce je čisto./I puno Ljubavi./I ja sam miran."(Pjesma "Priroda čovjeka II.", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika, koji je u razdoblju 1975.-1985. svake godine imao privilegij i čast po nekoliko mjeseci provesti zajedno s ostalim pacijentima. na rehabilitaciji u Ortopedskoj bolnici sa Spinalnim centrom SRH – Kraljevica. Navedeni Centar u Kraljevici je sada, na žalost, ukinut.)
O prirodi čovjeka (III.)

"Markiz de Sade je govorio da su najvažnija iskustva ona koja čovjeka dovode do krajnosti. Samo tako naučimo, jer to zahtijeva svu našu hrabrost.
Otkad smo izbačeni iz raja ili patimo ili činimo da drugi pate, ili gledamo tuđu patnju. … U davnim vremenima čovjek je shvatio da je patnja, kad se s njom suočimo bez straha, bila propusnica za slobodu. … Ako uspijete shvatiti da možete živjeti bez patnje, to je već veliki korak, no nemojte misliti da će to i drugi ljudi shvatiti. … Kad nisam imala što izgubiti, dobila sam sve. Kada sam prestala biti što jesam, pronašla sam sebe. … I onda, kada je pomislila da će odustati, obuzme je neobičan osjećaj: dosegnula je svoju granicu, a iza nje se nalazio prazan prostor u kojemu kao da je plutala iznad sebe same i više nije znala što osjeća. Je li to bio osjećaj što su ga pokajnici doživjeli? Na drugom kraju boli otkrila je vrata prema drugoj razini svijesti, i više nije bilo prostora ni za što drugo, samo za neumoljivu prirodu – i za nju, nepobjedivu. … Na svim jezicima svijeta postoji poslovica: daleko od očiju, daleko od srca. No ja tvrdim da je to posve netočno; što su dalje od očiju, to su bliže srcu osjećaji koje nastojimo ugušiti i zaboraviti. Ako smo u progonstvu, želimo sačuvati i najmanju uspomenu na svoje korijene; ako smo daleko od voljene osobe, svatko tko prođe ulicom, podsjeća nas na nju. Evanđelja, i sveti spisi svih religija, napisani su u progonstvu, u traganju za Bogom, za vjerom koja pokreće narode, za hodočašćem grešnih duša na zemlji. Nisu poznavali naše pretke, a mi ne znamo što Božanstvo očekuje od naših života – u takvu su trenutku napisane knjige, naslikane slike, jer ne želimo i ne možemo zaboraviti tko smo." (Ulomci iz romana "Jedanaest minuta", autora Paula Coelha)

Zajedno – za Jedno

"Kasnije mi je rekao da se tada prisjetio riječi generala Bootha: Nemoguće je ljudska srca zagrijati Božjom ljubavi dok su im stopala ozebla od hladnoće.
Sjećaš li se onog velikog svjetionika? Godinama je vodio brodove u luku. No vremena su se promijenila. Prošlog sam tjedna čitao kako je ondje magla tako gusta da su sagradili još jedan svjetionik, malo bliže vodi, da svjetlo može prolaziti ispod magle. To je upravo ono što se i nama događa. Crkva još uvijek stoji vrlo visoko i njeno se svjetlo spušta s visina. No samo ga nekolicina može ugledati jer su se vremena promijenila i vrlo je mnogo magle. Jedno bi novo svjetlo moralo zasjati puno niže, sasvim nisko, ondje gdje žive ljudi. Ne smijem biti samo čuvar svjetionika, već moram donijeti stvarno svjetlo ljudima." (Ulomci iz autobiografskog romana "Trči mali trči", autora Nickyja Cruza) "Ja zovem Te/U Ime Njegovo./U Ime Isusa Krista Gospodina./Ja Tebe zovem…/Tebe, čovjeka od Puta,/Tebe, čovjeka za Druge./Ja zovem Tebe,/Čovjeka Duge…/Ja zovem Te./Molim Te, pomaži!/Da pomažem,/Zajedno da pomažemo…/Čuješ li?/Ja Tebe zovem…/Zajedno – za Jedno!/Hoćeš li?/Jer, ja zovem Te,/Zovem u Ime Njegovo…" (Pjesma "Ja zovem Te…", ciklusa "Tražim Te", iz zbirke pjesama "Tebi, koji znaš što je trnje", autora Roberta Dudnika) "Stupanj se civiliziranosti jednoga naroda mjeri osjetljivošću što ju pokazuje prema svojim najslabijim članovima kao i onima koji su slabije životne sreće, te nastojanjem kojim se zauzima za njihov ponovni oporavak i potpuno uključenje u društveni život." papa Ivan Pavao II. (Iz nastupnog obraćanja prigodom drugoga pastoralnog i državnog posjeta Svetoga Oca Republici Hrvatskoj, tijekom prvoga dana papina posjeta 2. listopada 1998.)

Vježba sjemena

U sljedećim ću kolumnama biti slobodan iznijeti opise Praktičnih vježbi-obreda RAM-a " malenoga reda unutar Katoličke crkve, bez tajni i bez misterija koji bi nadilazili pokušaj shvaćanja simboličkog jezika svijeta".
"Kleknite na zemlju. Zatim sjednite na svoje pete i spustite tijelo tako da vam glava dodiruje koljena. Ispružite ruke prema natrag. Nalazite se u fetalnom položaju. Sada se opustite i zaboravite na sve napetosti. Dišite smireno i duboko. Uskoro ćete početi osjećati da ste sićušno sjeme okruženo udobnošću zemlje. Sve je oko vas toplo i ugodno. Spavate spokojnim snom. Odjednom, jedan se prst miče. Klica više ne želi biti sjeme, želi se roditi. Polagano počinjete micati ruke, zatim se vaše tijelo podiže, podiže dok ponovno ne sjednete na pete. Tada počinjete ustajati, lagano, lagano se uspravljate s koljenima na tlu. Cijelo to vrijeme zamišljali ste što znači kada se sjeme pretvara u klicu i stane probijati zemlju. Došao je trenutak da se zemlja probije. Polako ćete ustajati, stavljajući jedno stopalo na tlo, zatim drugo, boreći se protiv neravnoteže kao što se klica bori za prostor. Sve dok sasvim ne ustanete. Zamislite oko sebe polje, sunce, vodu, vjetar i ptice. To je klica koja se rađa. Polagano dižite ruke prema nebu. Zatim se ispružite još više, još više, kao da želite uhvatiti golemo sunce koje sja ponad nas i daje vam snagu, privlači vas. Tijelo vam postaje sve čvršće, mišići se istežu, a vi osjećate kako rastete, rastete, rastete, i postajete golemi. Napetost će svakim trenom postajati jača dok ne postane bolna, nepodnošljiva. Kada više ne možete izdržati, kriknite i otvorite oči. Ponovite ovu vježbu sedam dana uzastopce, uvijek u isto vrijeme." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)


Vježba brzine

" To je: sumnjam u svoju iskrenost. Svih ovih dana Petrus mi je govorio da je put svačiji, da pripada običnim ljudima, i to me je dosta razočaralo.
Mislio sam da će mi čitav ovaj napor pružiti istaknuto mjesto među malobrojnim izabranicima koji se približavaju velikim arhetipovima svijeta. Mislio sam da ću napokon otkriti što je istina, saznati sve priče vezane uz tajne vlade tibetanskih mudraca, za magične obrede sposobne da izazovu ljubav gdje ne postoji privlačnost, za obrede u kojima se odjednom pojavljuju vrata Raja. Ali Petrus mi je rekao upravo suprotno: ne postoje izabrani. Svi su izabrani, umjesto da se pitate "što ovdje radim", odlučite učiniti nešto što pobuđuje zanos u srcu. U radu sa zanosom nalaze se rajska vrata, ljubav koja se preoblikuje, izvor koji nas vodi do Boga. Taj nas zanos povezuje s Duhom Svetim, a ne stotine, tisuće pročitanih stranica klasičnih tekstova. Želja da se vjeruje kako je život čudo koje dopušta da se čuda događaju, a ne takozvani "tajni obredi" ili " redovi inicijacije". Naposljetku, odluka čovjeka da ispuni svoju sudbinu jest ono što ga doista čini čovjekom, a ne one teorije što ih stvara oko misterija postojanja. Izvanredno boravi na Putu Običnih Osoba. Danas je to jedna od najdragocjenijih spoznaja do kojih sam došao u svome životu, omogućava mi da djelujem i uvijek će me pratiti. …Hodajte dvadeset minuta upola sporije no što običavate hodati. Obratite pažnju na sve pojedinosti, ljude i krajolike oko vas. Najbolje vrijeme za tu vježbu je poslije ručka. Ponavljati vježbu sedam dana." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)
Hvala, Sveti Oče!
«Tko god ti bio, znaj da si voljen! Sjeti se da je Evanđelje poziv na radost! Ne zaboravi da imaš Oca i da svaki život, pa i onaj najbeznačajniji za ljude, u Njegovim očima ima vječnu i neizmjernu vrijednost!»
Biti kršćanin znači biti misionar… Nije dovoljno samo otkriti Krista – moraš Ga približiti i drugima! Moraš imati hrabrosti govoriti o Kristu. On se pouzdaje u tebe i računa na tvoju suradnju. Ne bojte se! Papa je s vama. Radostan sam, budite i vi!" (papa Ivan Pavao II.) U ovih nekoliko kratkih citata mogao bi se pokušati, premda je to ustvari nemoguće, sažeti nadasve jedinstven i osebujan ovozemaljski život Božjega Čovjeka Karola Wojtyle, pape Ivana Pavla II. Velikog, pape putnika, glasnika nade i Evanđelja, moralnoga autoriteta svijeta, "mistika, karizmatika i proroka". 02. travnja 2005. godine umro je, rodivši se za Vječnost, Karol Wojtyla, u srcu Poljak, u duši vječito mlad prijatelj Boga, brata čovjeka i naroda svijeta. Slobodno se može ustvrditi da je Ivan Pavao II., kao jedan od najtolerantnijih poglavara Rimokatoličke crkve, bio uzor uzora, nepokolebljivi ekumenist i promicatelj međureligijskoga dijaloga, istovremeno liberalni reformator i konzervativni čuvar tradicija Crkve, promicatelj ljudskih prava "najmanje braće": društveno potlačenih i marginaliziranih. "Tražio sam vas, sada ste vi došli k meni i ja vam zahvaljujem. Amen.", posljednja je poruka Ivana Pavla II. Republiku je Hrvatsku papa Ivan Pavao II. svojim pastoralnim i državničkim posjetom počastio čak tri puta. U trajnom će nam sjećanju, zasigurno, ostati dragi lik našega pape prijatelja. Hoće li i koliko u našim srcima i dušama, međutim, ostati njegove poruke i djela konkretne, praktične, istinske Ljubavi – Agape? Građanima Hrvatske papa Ivan Pavao II. ostavio je i trajan zavjet: "Molite se za mene dok sam živ i kad budem mrtav." Osobno mi je najupečatljivije papino ustrajno i dosljedno promicanje ljudskih prava nemoćnih, bolesnih, kao i osoba s invaliditetom diljem svijeta. Usudio bih se reći da je zbog, na žalost, mnogobrojnih zdravstvenih problema, papa Wojtyla, za svojega ovozemaljskog života, bio najpoznatijom osobom s invaliditetom. Hvala, Sveti Oče! Doviđenja, dragi papa, doviđenja!

Vježba okrutnosti

"Bog nije osveta, Bog je Ljubav. Njegova je jedina kazna u tome da prisili onoga koji je prekinuo čin Ljubavi da ga nastavi. Zakon povratka. Kada je otac Jordi naveo onu rečenicu o Kristu, gdje god bilo vaše blago, ondje će biti i vaše srce, on je upravo na to mislio. Gdje želite vidjeti lice Boga, ondje ćete ga vidjeti. A ako ga ne želite vidjeti, to je posve svejedno ukoliko je vaše djelo dobro. Čovjek nikad ne smije prestati sanjati. San je hrana duše kao što je jelo hrana tijela. Često u svome životu vidimo svoje snove uništene i želje neispunjene, ali potrebno je nastaviti sanjati inače naša duša umire i Agape ne prodire u nju. Od svih načina koje je čovjek pronašao da sebi nanosi zlo, najgora je Ljubav. Neprestano patimo zbog nekoga tko nas ne voli, zbog nekoga tko nas je ostavio ili zbog nekoga tko nas ne želi ostaviti. Ako smo samci, to je zato što nas nitko ne želi, ako smo vjenčani pretvaramo brak u ropstvo. Kada se Božji Sin spustio na zemlju, donio je Ljubav. Ali kako ljudi mogu razumjeti ljubav samo s patnjom i žrtvama, na kraju su ga razapeli. Da nije bilo tako, nitko ne bi vjerovao u njegovu ljubav, jer su svi bili naučeni svakodnevno patiti s vlastitim strastima. … I tako bi, bez obzira na izbor, Božji Sin na kraju opet bio razapet. … Svaki put kad vam neka misao koja vam šteti prođe glavom – ljubomora, samo-sažaljenje, patnja zbog ljubavi, zavist, mržnja itd. – postupite na sljedeći način: zabijte nokat kažiprsta u korijen nokta na palcu tako da bol bude jaka. Koncentrirajte se na bol: ona na fizičkom polju reflektira istu patnju koju osjećate na duševnome polju. Ublažite pritisak tek kad vam misao izađe iz glave. Ponovite to koliko god puta bilo potrebno, čak i nekoliko puta za redom, sve dok vas misao ne napusti. Svaki put misao će se vraćati u većim razmacima i naposljetku posve nestati, ako budete zabijali nokat uvijek kad se vrati". (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)

Obred glasnika

"Prije no što je izašao u svijet, Krist je otišao razgovarati sa svojim osobnim demonom u pustinju – počeo je Petrus. – Naučio je što mora znati o čovjeku, ali nije dopustio da demon diktira pravila igre, i tako ga je pobijedio. …Sjednite i potpuno se opustite. Pustite da vam um luta kamo hoće, da misli teku nekontrolirano. Nakon nekog vremena počnite sebi ponavljati: "sad sam opušten, moje oči snivaju san svijeta." Kada osjetite da se vaš um ne brine ni oko čega, zamislite vatreni stup na desnoj strani. Zamislite kako plamen postaje jarki, sjajan. Tada recite tihim glasom: "naređujem da se moja podsvijest pokaže, neka mi se otvori i otkrije svoje magične tajne" Malo pričekajte, usredotočeni samo na vatreni stup. Ako se pokaže neka slika, ona će biti manifestacija vaše podsvijesti. Pokušajte je zadržati. Držite i dalje vatreni stup na desnoj strani i počnite zamišljati drugi vatreni stup na lijevoj strani. Kada plamen bude jarki, recite tihim glasom ove riječi: Neka se snaga Janjeta pojavi u svemu i svima, neka se pojavi i u meni dok zazivam svoga Glasnika. (Ime Glasnika) pojavit će se sada za mene." Razgovarajte s vašim Glasnikom koji bi se trebao pojaviti između dva stupa. Raspravite svoj posebni problem, tražite savjete i dajte mu potrebne naredbe. Kad završi vaš razgovor, oprostite se od Glasnika sljedećim riječima: "Zahvaljujem Janjetu na čudu koje sam ostvario. Neka se (ime Glasnika) uvijek vrati kada ga pozovem, a kad je udaljen, neka mi pomaže ostvariti moje djelo." Napomena: Pri prvom prizivanju – ili pri prvim prizivanjima, ovisno o koncentraciji onoga koji obavlja Obred – ne kaže se ime Glasnika. Kaže se samo "On". Ako Obred bude dobro obavljen, Glasnik bi trebao odmah otkriti svoje ime putem telepatije. Ako se to ne ne dogodi, budite uporni dok ne saznate njegovo ime, i tek tada započnite razgovor. Što češće Obred bude obavljan, bit će snažnije prisuće Glasnika i brže vaše djelovanje." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)

Buđenje intuicije
(vježba vode)
"Što je ludo u svijetu, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u svijetu, izabra Bog da posrami jake – govorio je redovnik svojim tankim jednoličnim glasom. Mi smo ludi zbog Krista. Dosad smo smatrani smećem, otpadnicima u svijetu. Međutim, Kraljevstvo Božje ne sastoji se samo od riječi već i od Moći.
Makar govorio jezikom ljudi i jezikom anđela; makar imao dar proricanja i toliku vjeru da mogu micati planine, ako ne budem imao ljubav, neću biti ništa. Svi smo mi u potrazi za Erosom, a kad se Eros želi pretvoriti u Philos, mislimo da je ljubav nekorisna. A ne shvaćamo da će nas Philos odvesti do oblika veće ljubavi, do Agapea. To je bila ljubav koju je Isus osjetio prema ljudima, i bila je tako velika da je potresla zvijezde i promijenila tok ljudske povijesti. Njegov osamljeni život učinio je ono što kraljevi, vojska i carstva nisu uspjeli. Tijekom tisuća godina povijesti Civilizacije mnogi su ljudi bili obuzeti tom Proždirućom Ljubavlju. Oni su imali mnogo dati – a svijet je tražio tako malo – da su bili primorani potražiti pusta i osamljena mjesta, jer je Ljubav bila toliko velika da ih je promijenila. Postali su sveci pustinjaci koje danas poznajemo. Kada je Isus rekao da Kraljevstvo nebesko pripada djeci, on je mislio na Agape u obliku Zanosa. Djeca su mu prišla ne obraćajući pozornost na njegova čuda, na njegovu mudrost, na farizeje i apostole. Došla su radosno, nošena Zanosom. … Načinite lokvu vode na glatkoj površini koja ne upija. Gledajte u tu lokvu neko vrijeme. Zatim se počnite igrati tom lokvom bez ikakve obveze, bez ikakva cilja. Napravite od nje crteže koji ništa ne znače. Radite tu vježbu tjedan dana, najmanje deset minuta svaki put. Ne tražite praktične rezultate u toj vježbi, ona će pomalo buditi vašu Intuiciju. Kad se intuicija počne pojavljivati tijekom dana, uvijek se pouzdajte u nju." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)

Obred Plave Kugle
"Dok je tako hodao, otkrio je da je čovjek koga traži Sin Božji. Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću, nego reci samo riječ i moj će sluga ozdraviti. … A kada nešto poželiš, onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš. …Sjednite udobno i opustite se. Pokušajte ne misliti ni na što. Osjetite kako je dobro voljeti živjeti. Pustite da se srce osjeća slobodnim, prijateljskim, izvan bijednih problema koji vas muče. Počnite tiho pjevati neku pjesmu iz djetinjstva. Zamislite kako vam srce raste, kako ispunjava vašu sobu, zatim vašu kuću jednom jarkom, sjajnom plavom svjetlošću. Kada stignete do te točke, počnite osjećati prijateljsko prisuće svetaca u koje ste vjerovali kao dijete. Gledajte kako oni dolaze, kako stižu iz svih mjesta, smiješeći se i pružajući vam vjeru i povjerenje u život. Zamislite kako se sveci približavaju i stavljaju ruke na vašu glavu, kako vam žele ljubav, mir i zajedništvo sa svijetom, zajedništvo svetaca. Kada taj osjećaj bude jak, osjetite kako plava svjetlost struji, ulazeći i izlazeći iz vas, poput blistave rijeke koja teče. Ta se plava svjetlost počinje širiti po vašoj kući, zatim po vašoj četvrti, gradu, zemlji, i obavija svijet u golemu plavu kuglu. Ona je manifestacija Najveće Ljubavi koja je onkraj svakodnevnih bitaka, ali vas obnavlja, daje vam snagu, energiju i mir. Zadržite što je duže moguće tu svjetlost raširenu po svijetu. Vaše je srce otvoreno i širi Ljubav. Ovaj dio vježbe mora trajati najmanje pet minuta. Pomalo ćete izlaziti iz transa i vraćati se u stvarnost. Sveci će ostati u blizini. Plava će se svjetlost i dalje prostirati svijetom. Ovaj bi se Obred trebao obavljati s još jednom osobom. U tom slučaju osobe se moraju držati za ruke."
(Ulomci iz romana "Alkemičar" i "Hodočašće", autora Paula Coelha)

Vježba živoga zakopanog
"Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo čega god se bojah. Čovjek je jedino biće u prirodi koje je svjesno da će umrijeti. Svi mi imamo predrasude prema Smrti, jer ne shvaćamo da je ona samo još jedna manifestacija Agapea. No to slabašno biće nastoji uvijek od samoga sebe skriti veliku izvjesnost Smrti. Ne shvaća da je ona ta koja ga potiče da napravi najbolje stvari u svome životu. Strahuje od koraka u tami, od velikog straha pred nepoznatim, i njegov jedini način da pobijedi taj strah jest u tome da zaboravi kako su mu dani odbrojeni. Ne shvaća da bi se, sa sviješću o Smrti, mogao usuditi daleko više, poći dalje u svojim svakodnevnim osvajanjima, jer nema što izgubiti, budući da je Smrt neizbježna. Pogledao sam i vidio lice svoje Smrti. Nije to bila smrt koju sam maloprije iskusio, smrt koja je sačinjena od mojih užasa i mašte, nego moja prava Smrt, prijateljica i savjetnica koja mi nikad više u cijelome mom životu neće dopustiti da budem kukavica. Nikad više neće dopustiti da ostavim za budućnost sve ono što mogu proživjeti sada. Neće me pustiti da pobjegnem od životnih borbi i pomoći će mi da vodim Dobru Bitku. Nikad se više, ni u jednom trenutku, neću osjećati smiješnim ma što da radio. Zato što je ondje bila ona i govorila mi da kada dođe čas da me uhvati za ruku i zajedno otputujemo na druge svjetove, ne smijem sa sobom ponijeti najveći od svih grijehova: Kajanje. Zbog njezine prisutnosti, gledajući u njezino plemenito lice, bio sam siguran da ću žudno piti s izvora ove žive vode koja je postojanje. Vježbu što slijedi smijete učiniti samo jedanput (nap. a.)…Lezite na pod i opustite se. Prekrižite ruke na prsima, u položaju mrtvaca. Zamislite sve pojedinosti svoga pokopa kao da će se dogoditi sutradan. Jedina je razlika što će vas živoga pokopati. Kako se pokop bude odvijao – kapelica, povorka do groba, spuštanje lijesa, crvi u grobu – sve ćete više napinjati mišiće u očajničkom pokušaju da se pomaknete. Ali ne mičete se. Tek kada više ne budete mogli izdržati, jednim pokretom koji će obuhvatiti cijelo vaše tijelo, razbijte daske lijesa, udahnite duboko i slobodni ste. Taj će pokret imati više učinka ako bude praćen krikom, krikom koji će izaći iz dubina vašega tijela." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)

Dah RAM-a
" Pogrešno rješenje uputit će vas na točno. Vidite li? Kad riješimo problem, on postane strašno jednostavan. U svome sam životu upoznao velike ljude u Tradiciji. Upoznao sam tri velika Učitelja – uključujući i svoga – koji su vlast na fizičkom planu mogli prenijeti dalje no što bi ijedan čovjek mogao sanjati. Vidio sam čuda, točne predznake budućnosti, prošle inkarnacije. Čak su i vlasi na tvojoj glavi izbrojene. Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. Tko sluša moje riječi, mora sagraditi svoju kuću u stijeni. Ništa nije skriveno, a da ne bilo razotkriveno, i ništa nije tajno, a da ne bi bilo otkriveno. Ako ja svjedočim sam za se, moje svjedočenje nije vjerodostojno. Tko se ne rodi ponovno, neće moći vidjeti Kraljevstvo Božje. Tko ove vode popije, nikad više neće ožednjeti. Djeci pripada Kraljevstvo nebesko. Tko nema mač, neka proda svoj ogrtač pa ga kupi. Kad vas poslah bez novaca, bez torbe i bez sandala, ništa vam nije nedostajalo. Neprijatelj je jedna čestica Agapea, on postoji da bi ispitao našu ruku, našu volju, naše rukovanje mačem. Stavljen je u naše živote, i mi u njegov, s jednom svrhom. Ta svrha mora biti ispunjena. Zbog toga, pobjeći od borbe je ono najgore što nam se može dogoditi. To je gore nego izgubiti u borbi, jer u porazu uvijek nešto možemo naučiti, a u bijegu možemo samo priznati pobjedu Neprijatelja. Rekao sam mu kako sam iznenađen što čujem da on, tako duboko povezan s Isusom, na taj način govori o nasilju. – Pomislite samo koliko je Juda bio potreban Isusu – reče on. On je morao izabrati Neprijatelja, ili njegova borba na zemlji ne bi dosegla slavu. … Izbaciti sav zrak iz pluća i isprazniti ih što je više moguće. Zatim lagano udisati i dizati ruke uvis. Dok udišete, usredotočite se tako da u vas doista uđe ljubav, mir i harmonija sa svijetom. Zadržati dah i ruke uvis što je moguće duže vremena, osjećajući unutarnju i vanjsku harmoniju. Kada dođete do granice, izbacite sav zrak u brzom izdisaju izgovarajući riječ RAM. Ponoviti u trajanju od pet minuta." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)

Vježba sjena
" Vi ste previše uvjereni u svoju Moć – reče on. - Zbog slapa, zbog Praktičnih vježbi RAM-a i razgovora sa svojim Glasnikom zaboravili ste da imate neprijatelja s kojim se morate suočiti. Neprijatelj uvijek predstavlja neku našu slabu stranu. To može biti naš strah od fizičke boli, ali isto tako može biti i preuranjen osjećaj pobjede ili želja da se borba napusti jer mislimo da nije vrijedna truda. Naš neprijatelj stupa u borbu samo zato jer zna da nas može raniti. I to upravo na onome mjestu gdje zbog svoga ponosa vjerujemo da smo nepobjedivi. Za vrijeme borbe uvijek nastojimo braniti svoju slabu stranu, dok neprijatelj udara po nezaštićenoj strani – onoj u koju imamo najviše povjerenja. I tako bivamo poraženi jer se dogodilo ono što se nikada nije smjelo dogoditi: dopustiti neprijatelju da izabere način borbe. " Baš dobro što ne moram spašavati svijet", pomislio sam zgnječen težinom toga križa i svega što je on predstavljao. I obuzeo me dubok osjećaj religioznosti. Sjetih se da je netko već jednom nosio taj križ na leđima, i da njegove izranjavane šake nisu mogle izbjeći bol, kao ni moje. Bio je to religiozan osjećaj pun boli koji sam odmah izbacio iz glave, jer se križ na mojim leđima ponovno zanjihao. … Opustiti se. Pet minuta gledati sve okolne sjene predmeta ili ljudi. Pokušati točno uvidjeti koji se dio predmeta ili osoba odražava u sjeni. To isto nastaviti raditi sljedećih pet minuta, ali istodobno se usredotočiti na problem koji morate riješiti, i potražiti sva moguća pogrešna rješenja. Na kraju, još pet minuta gledati u sjene i misliti o preostalim rješenjima koja su ispravna. Odbaciti jedno po jedno rješenje dok ne ostane samo jedno točno rješenje problema." (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)

Vježba slušanja
«Sve je zapisano u zvukovima. Prošlost, sadašnjost i budućnost čovjeka. Čovjek koji ne zna slušati ne može čuti savjete koje nam život daje svakoga časa. Samo onaj koji osluškuje zvukove sadašnjosti može donijeti ispravnu odluku. - Tajna je sljedeća – reče Petrusov glas nakon dugoga vremena. – Naučit ćete samo kad budete učili druge. Zajedno smo prošli Neobičnim putem za Santiago, ali dok ste vi učili Praktične vježbe, ja sam upoznavao njihovo značenje. Poučavajući vas, ja sam zapravo učio. Obavljajući ulogu vodiča, ja sam pronašao svoj vlastiti put. Ako uspijete pronaći svoj mač, morat ćete nekoga poučavati na Putu. I tek kad se to dogodi, kad prihvatite ulogu Učitelja, tada ćete vidjeti sve odgovore u svome srcu. Svi mi već znamo sve, i prije nego nam je to netko rekao. Život poučava u svakom trenutku, a jedina tajna je u tome da u svojoj svakodnevici prihvatimo da možemo biti tako mudri kao Solomon i tako moćni kao Aleksandar Veliki. No to spoznajemo tek kada moramo nekoga poučiti i sudjelovati u tako nevjerojatnim pustolovinama kao što je ova.… Opustite se. Sklopite oči. Nekoliko se minuta pokušajte usredotočiti na sve zvukove koji vas okružuju kao da se radi o orkestru u kojem sviraju razni instrumenti. Ubrzo ćete početi razlikovati zvukove. Usredotočite se na svaki posebno kao da svira samo taj instrument. Druge zvukove pokušajte izbaciti iz glave. Svakodnevnim obavljanjem ove vježbe s vremenom ćete čuti nove zvukove. U početku ćete misliti da su oni plod vaše mašte. Zatim ćete otkriti da su to glasovi prošlih, sadašnjih i budućih ljudi koji sudjeluju u Pamćenju Vremena. Ova se vježba može obavljati samo ako već poznajete glas svoga Glasnika. Trajanje vježbe: najmanje deset minuta.» (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)

Vježba plesa
«Onaj tko obrađuje, nastoji to raditi s nadom. Onaj tko vrši, neka to radi s nadom da će dobiti dio koji zaslužuje. Ovaj je križ prazan i takav bi zauvijek trebao ostati, jer je vrijeme Smrti već prošlo, i u meni sada uskrsava jedan bog. Ovaj je križ simbol beskrajne Moći koju svi posjedujemo, na kojemu je zabijen i ubijen čovjek. Sada ta Moć uskrsava u život, svijet je spašen, i ja mogu obavljati svoja Čuda. Jer sam prošao putem običnih ljudi i na njemu otkrio Tvoju tajnu. I ti si prošao putem običnih ljudi. Došao si nas naučiti svemu što smo mogli naučiti, ali mi to nismo htjeli prihvatiti. Pokazao si nam da su Moć i Slava nadohvat svima, ali ta je iznenadna spoznaja bila previše za nas. Mi smo te žrtvovali ne zato što smo nezahvalni prema Božjem sinu nego zato što smo osjetili strah prihvaćanja vlastite sposobnosti. Žrtvovali smo te jer smo se bojali da ne postanemo bogovi. Tijekom vremena i tradicije ti si postao samo daleko božanstvo, a mi smo se vratili svojoj ljudskoj sudbini. Toliko sam kilometara prohodao da bih otkrio nešto što sam već znao, što svi mi znamo, ali što teško prihvaćamo. Postoji li nešto teže za čovjeka, Gospodine, od otkrivanja da može dosegnuti Moć? Ova bol što ju sada osjećam u grudima i zbog koje jecam i plašim janje, događa se otkad čovjek postoji. Malo ih je prihvatilo odoru vlastite pobjede: većina ih je odustala od snova kad su oni postali mogući. Odbili su stupiti u Dobru Bitku jer nisu znali što da rade s vlastitom srećom, bili su odviše vezani za svjetovne stvari. Kao i ja koji sam želio pronaći mač, a da nisam znao što bih s njim činio. U tom trenutku obuzeo me velik strah, te sam počeo bez prestanka ponavljati:»Gospodine, nisam dostojan da uđem u Tvoju Kuću». No janje me je pogledalo i svojim mi očima govorilo da zauvijek zaboravim na svoju nedostojnost, jer se u meni ponovno rodila Moć, kao što se može roditi u svim ljudima koji svoj život pretvore u Dobru Bitku. Stići će dan – govorile su oči Janjeta – kad će čovjek ponovno osjetiti ponos zbog sebe, i cijela će priroda tada slaviti buđenje boga koji je u njemu spavao. «Neka padne njih tisuću pored tebe, i deset tisuća na drugu stranu, ti nećeš biti pogođen. Nikakvo ti se zlo neće dogoditi, nikakva pošast neće napasti tvoj šator: jer će svojim Anđelima dati zapovijedi što se tiču tebe, da te čuvaju na svim tvojim Putevima» Bio sam dostojan svoga mača jer sam znao što ću s njim činiti. Živa se Voda spuštala s neba i od nje je moj mač blistao.» …Opustite se. Sklopite oči. Zamislite prve pjesme koje ste čuli u svome životu. Počnite ih pjevati u mislima. Nakon toga pustite da vam jedan dio tijela – stopala, trbuh, šake, glava, itd. – ali samo jedan dio tijela, zapleše na melodiju koju pjevate. Pet minuta poslije prestanite pjevati u mislima i poslušajte zvukove oko sebe. Od njih komponirajte jednu pjesmu i plešite cijelim tijelom. Nemojte ni na što misliti, ali pokušajte zapamtiti slike koje će se spontano pojaviti. Ples je jedan od najsavršenijih oblika komunikacije s Beskrajnom Inteligencijom. Trajanje petnaest minuta.» (Ulomci iz romana "Hodočašće", autora Paula Coelha)



Promišljanja o seksu (I.)
«…Gledaj me u oči i ne zaboravi što ću ti reći. Samo su dvije stvari zabranjene – jedna ljudskim, a druga Božjim zakonom. Nikad ne forsiraj odnos s nekim protiv njegove volje – to se smatra silovanjem. I nikada nemaj odnose s djecom, jer to je najteži grijeh. Uz te izuzetke, ti si slobodna. Uvijek postoji netko tko želi upravo ono što ti želiš. «.Samozadovoljavaj se. Saznaj dokle možeš stići. « Je li istina da mogu stići dalje no što sam to ikada slutila? … Već je praktički mrtva, čemu pothranjivati strahove i predrasude kojima uvijek sputavamo život? Svuče majicu, hlače, grudnjak, gaćice, i ostane gola pred njim. Krv joj je počela brže kolati, a hladnoća, koju je osjetila kad se svukla, potpuno je nestala. Njih dvoje su stajali sučelice, ona gola, on potpuno obučen. Veronika spusti ruku među noge i poče se milovati; to je već činila ranije, sama ili s nekim partnerima – ali nikada u takvoj situaciji, gdje muškarac nije pokazivao ni najmanje zanimanje za ono što se događa. … A to je bilo uzbuđujuće, veoma uzbuđujuće. Stojeći, s raširenim nogama, Veronika je dodirivala svoje međunožje, grudi, kosu, predajući se kako se nikada nije predala, ne toliko zbog želje da se mladić prene iz svog udaljenog svijeta, već zato što tako nešto nikada nije doživjela. … Zamislila se kraljicom i robinjom, vladaricom i podanicom. U svojoj mašti, vodila je ljubav s bijelim, crnim, žutim muškarcima, s homoseksualcima, zločincima. Bila je svačija i smjeli su joj činiti sve. Dosegla je jedan, dva, tri uzastopna orgazma. Zamislila je sve što si je oduvijek priječila – i predala se posve, najbesramnije i najčišće. Naposljetku se više nije mogla suzdržati i vikala je glasno, od užitka, od boli uzastopnih orgazama, od mnoštva muškaraca i žena što su prošli kroz njeno tijelo, posluživši se vratima njezine svijesti. …» (Ulomci iz romana "Veronika je odlučila umrijeti", autora Paula Coelha)



Promišljanja o seksu (II.)
«… Zato što sam ja prva i posljednja/Obožavana i prezirana/Prostitutka i svetica/Supruga i djevica/Majka i kći/Ruke svoje majke/Neplodna, i s mnogo sinova/Časno udata i sama/Ona koja rađa i koja nikada nije dala roda/Ja sam utjeha u porođajnim mukama/Supruga i suprug/Stvorena od muškarca/Ja sam majka svoga oca/Sestra svoga muža/A on, moj odbačeni sin/Poštujte me uvijek/Jer ja sam skandalozna i veličanstvena (Himna Izidi, III ili IV (?) stoljeće prije Krista, pronađena u Nag Hammadiju) …Polegao me na pod i ušao u mene prije no što sam bila posve vlažna, no bol me nije zasmetala – naprotiv, svidjelo mi se, jer je morao shvatiti da sam njegova i nije morao tražiti dopuštenje. … Cijelo vrijeme otvorenih očiju, i kada više nismo jasno vidjeli, osjetila sam da odlazimo u dimenziju u kojoj sam ja velika majka, svemir, voljena žena, sveta bludnica drevnih obreda o kojima mi je on govorio uz čašu vina i uz vatru u kaminu. … Kad sam osjetila njegovo spolovilo u sebi, istodobno sam osjetila njegovu ruku na svojim grudima, na guzovima, i dodirivao me kao što bi to samo žena znala. Tada sam shvatila da smo stvoreni jedno za drugo, jer je on mogao biti žena, a ja sam mogla biti muškarac kao kada smo razgovarali ili započinjali zajedno susret dviju izgubljenih duša, dvaju fragmenata koji su nedostajali da upotpune svemir. … i odjednom neka je svjetlost prsnula u meni. Nisam to više bila ja, nego biće beskrajno iznad svega što sam poznavala. Kada me je njegova ruka povela do četvrtog orgazma, stupila sam na mjesto u kojemu je sve bilo mirno, i pri petom orgazmu, upoznala sam Boga. … Ja sam bila zemlja, planine, tigrovi, rijeke koje su utjecale u jezera, jezera koja su postajala mora. … Pustila sam da ulazi u mene koliko je potrebno, njegovi su nokti bili zabodeni u moje guzove, a ja nagnuta nad kuhinjskim stolom, misleći kako ne postoji bolje mjesto za vođenje ljubavi. Ponovno lupanje stola, sve brže disanje, nokti koji gnječe, moje spolovilo koje silovito udara o njegovo, tijelo s tijelom, kosti s kostima, i ponovno sam osjećala da nailazi orgazam, kao i on, i ništa od toga – ništa od toga nije bila LAŽ! … I otišla sam zajedno s njim. Nije to bilo jedanaest minuta nego cijela vječnost, kao da smo izišli iz tijela i hodali, u dubokoj radosti, razumijevanju i prijateljstvu, po rajskim vrtovima. Ja sam bila žena i muškarac, on je bio muškarac i žena. Ne znam koliko je to vremena trajalo, no činilo se da je sve u tišini, u molitvi, kao da su svijet i duša prestali postojati i postali nešto sveto, bez imena, bez vremena. …» (Ulomci iz romana " Jedanaest minuta", autora Paula Coelha)

BILJEŠKA O PISCU
Zovem se ROBERT DUDNIK, rođen sam 11. siječnja 1972. godine u Osijeku. Neoženjen sam, u obiteljskoj mirovini, stambeno zbrinut i živim sa samohranom majkom umirovljenicom u Osijeku.
Završio sam Osnovnu školu “Mladost” u Osijeku, srednjoškolski Ekonomsko-upravno-birotehnički obrazovni centar Osijek, te diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta “J.J. Strossmayer” u Osijeku. Tijekom školovanja bio sam izvrstan učenik i student. Dobitnik sam rektorove nagrade Sveučilišta “J.J. Strosmayer” i dekanove nagrade Pravnog fakulteta Osijek. Prosječna ocjena tijekom studija za sve akademske godine je 4,6. Kao vrlo uspješan student tri sam godine bio stipendist Ministarstva znanosti i tehnologije, te stipendist Gradskoga poglavarstva grada Osijeka u svojstvu apsolventa. Diplomirao sam 26. 03. 1998. godine. Uz navedenu naobrazbu završio sam i tečaj Škole informatike koja je organizirana u okviru djelatnosti Centra za profesionalnu rehabilitaciju-Podružnice Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek, te mi je izdano Uvjerenje o osposobljenosti za rad na osobnom računalu za primjenu programskih aplikacija MS-DOS, WINDOWS 3,1 i WINDWORD 6.0.
Govorim i pišem engleski jezik. Na osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno ugovora o vježbeničkome stažu, bio sam zasnovao radni odnos u trajanju od 18 mjeseci, a u svojstvu vježbenika, stručnog suradnika u Tajništvu Osječko-baranjske županije, te sam 30. 03. 2001. godine pred Državnom komisijom Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave položio državni stručni ispit. Radio sam godinu dana u svojstvu dipl. pravnika VII/1 u Centru za profesionalnu rehabilitaciju - podružnici Centra za stradalnike Domovinskog rata Osijek na radnome mjestu stručnoga suradnika za pomoć invalidima grada Osijeka, a 27. svibnja 2003. godine osnovao sam "Glas čovječnosti" Udrugu za potporu osoba s invalidnošću i hendikepom Osječko-baranjske županije.
Osoba sam sa 100% tjelesnim invaliditetom, te sam u svakodnevnom životu vezan uz uporabu invalidskih kolica.
U slobodno se vrijeme bavim i književnim radom. Do sada su mi objavljene dvije samostalne zbirke pjesama naslovljene “U TIJELU – DUŠA” I “TEBI, KOJI ZNAŠ ŠTO JE TRNJE”.



- 12:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.11.2009., utorak

VUKOVAR


Nitko ne zna što će mu vrijeme donijeti, a ono svakome daje po
zasluzi, i možemo se ljutiti koliko nas volja, možemo nabrajati tisuću
razloga koji su trebali utjecati na drukčiju našu sudbinu,možemo
cijelom svijetu do boli vikati svakojake prostote; vrijeme će opet
neumoljivo presuditi u svoju korist!
SINIŠA GLAVAŠEVIĆ

href- svijeća za Vukovar-kenguur.blog.hr

DOĐI U VINKOVCE-SHORTY





Tu sam sretan,
Di čujem djevojačke pjesme.
Ležim u sijeni hrašča,
Pijem hladnu vodu iz česme.

Pod penđerom mi snaše,
Sviraju tamburaši.
Di se uprežu čilaši,
Znaju me svi salaši.

Di gori ona lampa,
Di onaj đemram škripi.
Tu će mi duša skončat,
Tu su mi dani lipi.

Di grad mi je kirvaj,
Selo, prelo i rakije vrelo.
Di živim ko bećar,
Pa me znade svako selo.

Tu sunce polje kupa,
Tu mi je jedini dom.
Tu kosti mojih predaka,
Sanjaju slatkim snom.

Ne mogu to opisat,
Ne bi drugdje znao disat.
Od tuge bih umro,
Da ne mogu žito mirisat.

Da ne vidim svog šora,
Ili svog sokaka.
Prije nego sklopim oči ,
Još jednom prije mraka.

Tu me napravio ćaća,
tu me mater slova učila.
Ako budem morao otić,
Tu ću se vratit ja.

Di je moja njiva,
Moja šljiva,
Moga konja grvia,
Moja krv živa.
Di rijeka Bosut pliva.

Di pale svijeće za heroje,
Što su ginuli za boje.
Na ponos i čast,
Slavonije moje.

I kad poželiš se ravnice:
DOĐI U VINKOVCE!

Sve moje ceste su davno zarasle,
Stojim na pragu vrata Hrvatske.
Zovu te, zovu ravni slavonske:
DOĐI U VINKOVCE!

Veličam slike svete,
Što sam Slavonsko dijete.
Od glave do pete,
Pa mi iz grla pjesme lete.

Rodnome kraju,
Mome milom zavičaju.
Di me ljudi znaju,
A zvijezde mi lijepše sjaju.

Di se nebo lijepše plavi,
di su osijećaji pravi.
Na najbolji mogući način,
di se slavi.

Rakija grebe ko slama,
Druga već ide sama.
Niz grlo u Vene,
Svaki put kad pisma krene.

To je moja Slavonija,
To ti je moja ravnica.
Razigrani vranci ,
Svud okolo živa dica.

Pa kad svirne tamburica,
Lijepše od cvrkuta ptica.
Lakše je prebolit,
Bol onda postane sitnica.

To ti je moja dika,
Svako drvo iz šljivika.
Ljudska mašta ne bi mogla smisliti,
Lijepšega vidika...

I kad ne bude me više,
Kad napustim tu idilu.
Ljubit ću u raju.
Prelijepu Slavonsku vilu.

Bogu smo dragi mi Hrvati,
Pa ću molit da me vrati.
Još poslijednji put,
Da gledam dok se žito zlati.

A kad me opet gore vrati,
Zahvalit ću Mu prvo.
Što nam je dao komad zemlje,
Što je za Sebe sačuvo.

I kad poželiš se ravnice:
DOĐI U VINKOVCE!

Sve moje ceste su davno zarasle,
Stojim na pragu vrata Hrvatske.
Zovu te, zovu ravni slavonske:
DOĐI U VINKOVCE!

Klize mi suze po licu
Dok slušam tamburicu.
Kad prsti taknu žicu,
Ne dirajte mi ravnicu.

Al sinovi tvoji Slavonijo sad te paze
I nikad više tuđe noge neće da te gaze!
Ginulo se prelagano.
Previše naroda plakalo,
Predugo je raj na zemlji ličio na pakao.

PALILI SU NAŠE ŠUME (mi smo ih opet zasadili)
RUŠILI SU NAŠE KUĆE (mi smo ih opet izgradili)

Ubijali su moj narod,
Al smo ostali na svom.
Da branimo svoj dom,
Jer volimo svoj dom!
I vjerni domu svom
Kad Sokolove zove:
Slavonija majka!
Pjevat će se riječi ove:

Ljubi svoje boje,
Srce slavonsko je,
Rakija u krvi,
Ja volim ljude svoje.

Pa svečana oda
Svira svetoj zemlji roda
Jer plaćena je krvlju
dok se sanjala sloboda.

I kad poželiš se ravnice:
DOĐI U VINKOVCE!

Sve moje ceste su davno zarasle,
Stojim na pragu vrata Hrvatske.
Zovu te, zovu ravni slavonske:
DOĐI U VINKOVCE!


- 17:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.09.2009., utorak

OSIJEK NEPOKORENI GRAD

Image Hosted by ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us border="0" alt="Free Image Hosting at www.ImageShack.us" />

Čeznite za najvišim,za ljubavlju Samo ono što učinimo
iz ljubavi ostaje,vrijedi,ono što je učinjeno zbog,ugleda,pohvale
sebičnosti,kao da nije učinjeno Pokušam svatiti svoju žeđ,za
ljepotom za ljubavlju za umjetnošču za nečim što me nadilazi
a ja to ne znam što.Želim biti svečanik ali svečanik u svijetu
za današnjeg čovjeka i današnje vrijeme Ne želim prestati razmišljati
kako evađeoske vrednote danas aktualizirati Jedan od načina je
svakako umjetnost jer u svakoj riječi koju izgovorimo u svakom
djelu koje učinimo BOG zahvača u ljutsku zbilju
kardinal don Branko




- 22:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #

07.09.2009., ponedjeljak

Nasljeduj Krista, Toma Kempenac

K N J I G A P R V A
KORISNE OPOMENE ZA DUHOVNI ŽIVOT
PRVA GLAVA
O NASLJEDOVANJU KRISTA I PREZIRANJU SVAKE SVJETSKE TAŠTINE.
Tko mene slijedi, ne ide po tmini, (Kaže Gopspodin)
1. Riječi su to Kristove, kojima nas opominje, da se ugledamo u njegov život i vladanje, ako
hoćemo, da se uistinu prosvijetlimo i oslobodimo svake zaslijepljenosti srca.
Neka bude, dakle naša glavna težnja, da razmatramo život Isusa Krista.
2. Kristova nauka nadilazi sve nauke svetaca, pa tko bi bio pun duha Isusova, našao bi u njoj
sakrivenu nebesku manu.
Ali se dogańa, da mnogi i nakon čestog slušanja Evanńelja osjećaju slabu želju, jer nemaju
duha Kristova.
Tko hoće dakle da shvati riječi Kristove potpuno i sa slašću, taj mora nastojati, da sav svoj
život učini sličnim Kristovu životu
3. Što ti koristi, da o sv. Trojstvu mudro raspravljaš, ako nijesi ponizan, zbog čega se i svińas
sv. Trojstvu?
Doista mudre riječi ne čine čovjeka ni svetim ni pravednim, nego se Bogu postaje drag
kreposnim životom.
Više želim osjetiti skrušenost nego ju znati opisati. Kad bi ti znao čitavo sv. Pismo i sve
izreke mudraca: što bi ti sve to koristilo, ako si bez ljubavi Božje i
„ Taština nad taštinama i sve je taština, osim ljubiti Boga i njemu jedinome služiti“
Ovo je najveća mudrost: prezirući svijet težiti za nebeskim kraljevstvom.
4. Dakle je taština, ako tražimo propadljivo blago i u nj se uzdamo. Taština je i za častima
težiti i nametati se u visoki položaj.
Taština je udovoljavati željama puti i hlepiti za onim, zbog čeka kasnije trebaže podnijeti
tešku kaznu.
Taština je željeti dugi život, a malo se brinuti za dobar život.
Taština je mariti samo za sadašnji život, a ne brinuti se za budući.
Taština je ljubiti ono, čega brzo nestaje, a ne žuriti se tamo, gdje vlada vječno veselje.
5. Sjeti se često ove mudre riječi: „Oko se ne može nagledati niti se uho može naslušati)
Nastoj zato, da svoje srce odvratiš od ljubavi k vidljivome svijetu i da se predaš
nevidljivome. Jer oni, koji slijede svoju svjetilnost, kaljaju savjest i gube milost Božju.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Upoznajmo život božanskog Spasitelja na taj način, da se ugledamo u njegovo mišljenje i u njegov rad.
Nije dosta, da Isusa poznamo samo po učenju iz znanstvenih knjiga.
Uzdignimo se nad prolazna zemaljska dobra i ne sapinjimo poleta svoje duše raspadljivim dobrima
svijeta: pohlepom za zabavama, za bogatstvom i za častima. Bolje je, da se svega toga sada dragovoljno
riješimo radi savršene službe Bogu, nego da se kasnije prisilno, a sa boli u srcu, uzmoramo od njih dijeliti.
Svladajmo svoju sjetilnost, jer to je prvi korak u kršćanskoj mudrosti, da Boga spoznamo, ljubimo i
služimo, te se time spasimo.
Isuse, uglede kreposti, smiluj se nama!
(Liturgija.)
Knjiga 1.
DRUGA GLAVA
MISLI PONIZNO O SAMOM SEBI !
Svaki je čovjek od prirode željan znanja; ali što koristi znanje bez straha Božjega?
Zaista je bolji ponizan seljak, koji Bogu služi, nego ohol mudrac, koje zanemaruje sebe, a
promatra tok zvijezda.
Tko sama sebe dobro poznaje, sam pred sobom gubi cijenu i ne vesele ga ljudske pohvale.
Kad bih znao sve što je u svijetu, a ne bih imao kršćanske ljubavi, što bi mi to pomoglo kod
Boga, koji će me osuditi po djelima?
Smiri se i ne teži pretjerano za znanjem, jer ćeš jako rastresti i prevariti.
Učeni hoće se rado pokazivati i nazivati mudrim.
Mnogo je toga u znanju, što malo ili nikako ne koristi duši.
A vrlo je nerazborit onaj, koji se brine za što drugo osim za ono, što mu služi za vlastito
spasenje.
Množina riječi ne zasićuje duše; a čista savjest ulijeva veliko pouzdanje u Boga.
Knjiga 1.
TRECA GLAVA
O SPOZNAJI ISTINE.
1. Blazen onaj, koga sama istina uci, ne po prolaznim slikama i rijeci, nego onako kakva je u
sebi.
Naše mišljenje i naše osjećanje često nas vara i malo vidi.
Što koristi mnogo cjepidlačariti u skrivenim i tamnim stvarima, radi kojih nam se neće
prigovoriti na Božjem sudu, ako ih nijesmo znali?
Vrlo je ludo, što se baš bavimo zamamnim i štetnim, a zanemarujemo korisno i potrebno.
« Imamo oči, a ne vidimo»
A zašto se brinemo za razliku izmeńu roda i vrste?
Komu govori vječna Riječ, slobodan je od mnogih mijenja.
Iz jedne Riječi sve je nastalo i sve svjedoči za Riječ: «to je početak, koji govori i nama.»
Nitko bez nje ne razumije niti pravedno sudi. Tko sve nalazi u jednom, tko svodi sve jedno te
sve u jednom promatra, taj može biti postojan i ostati u miru Božjem.
O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi!
Često mi se gadi mnogo čitati i slušati: u tebi je sve što hoću i želim.
Neka zašute svi učenjaci, sva stvorenja neka zamuknju pred Tvojim licem; govori mi Ti
sam!
Koliko je tko više sabran u sebi i u nutrini jednostavniji, toliko viša i dublja pitanja razumije
bez truda, jer odozgo prima svjetlost razumijevanja.
Čisti, jednostavni i postojani duh ne rastrese se u velikoj zaposlenosti, jer radi sve na slavu
Božju, i teži da se, smiren u sebi, oslobodi svake slavičnosti.
Tko te vińe ne smeta i priječi, nego vlastita neumrtvljena sklonost srca?
Dobar i bogobojazan čovjek rasporeńuje najprije u sebi svoja djela, koja će izvršiti. Niti ga
ta djela vuku na zle sklonosti, nego ih sam podvrgava sudu zdravoga razuma.
Tko se mora ćešće boriti nego onaj, koji nastoji da sebe nadvlada?
I to bi imao biti naš glavni posao; nadvadati samog sebe, dnevno biti jači od sama sebe i
dnevno barem štogod biti bolji.
Svaka savršenost u ovom životu ima nešto nesavršena; svako naše umovanje zastrto je
nekom maglom.
Ponizna spoznaja samoga sebe stalnije će te dovesti Bogu nego duboko naučno istraživanje.
Doduše, ne valja udarati na znanost ili na obično poznavanje, koje je samo po sebi dobro i
Bogu po volji; ali čistu savjest krepostan život uvijek više cijeni!
A jer se mnogi više trude da znadu nego da dobro živi: zato često lutaju, te malo ili gotovo
nimalo ne donose ploda.
O, kad bi ti učenjaci bili toliko marljivi u iskorjenjivanju pogrešaka i u usańivanju kreposti,
koliko su u naučnim pitanjima, ne bi bilo toliko zla i sablazni po svijetu ni toliko nereda u
samostanima!
Zaista nas neće pitati na sudnjem danu što smo čitali, nego što smo učinili; niti jesmo li
pametno govorili, nego jesmo li bogoljubno živjeli.
Kaži mi: gdje su sad sva ona gospoda i naučenjaci, koje si dobro poznavao dok su živjeli
odlikovali se u znanosti?
Njihove položaje sad već drugi ućivaju, i ne znam da li ih se i spominju. Dok su ćivjeli,
pričinjalo se da jesu nešto, a sada se o njima šuti.
O, kako brzo prolazi svjetska slava! Da im se je život slagao sa znanjem, tada bi bili pravi
učenjaci i učitelji!
Koliko ih propadne u svijetu radi isprazne učenosti, jer se malo brinu da služe Bogu! I jer
više vole biti veliki nego ponizni, zato «se izgube u svojim mislima»
Onaj je doista velik, koji ima veliku ljubav. Onaj je doista velik, koji je u svojim očima
malen i ništa ne drži do najveće časti.
Onaj je doista mudar, «koji sve zemaljsko drži za blato, da dobije Krista»
A onaj je zaista vrlo pametan, koje vrši volju Božju, a svoje se odriče!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Mi poznajemo kršćansku nauku jedino onda potpuno, ako po toj nauci ćivimo. Potrebno je, da glas
Riječi (Isusa Krista) slušamo u duši i u srcu, da znamo sve vjerske istine i zapovijedi, ali da ih i vršimo.
Neka nam se gadi i najdublje znanje i najveća želja za znanošću, ako tim ne postajemo bolji i savrpeniji
pred Isusom.
Bože, koji si srca vjernih učio rasvjetljenjem Duha Svetoga, daj, da mi u istom Duhu
razumijemo što je pravo, i njegovom se utjehom sveudilj radujemo!
(Pristupa na Duhove)
Knjiga 1. IV
ČETVRTA GLAVA
O OPREZNOSTI U POSLOVANJU.
Ne vjeruj svakoj riječi i nagonu, nego svako djelo pomno i dugo promisli pred Bogom.
Nažalost, toliko smo slabi da često lakše o drugom vjerujemo i govorimo zlo nego dobro.
Ali savršeni ljudi ne vjeruju lako svakome brbljavcu, jer poznaju ljudsku slabost, da je
sklona na zlo i da dosta griješi riječima.
Veoma je mudro ne nagliti u radu i ne biti tvrdoglav u svojim nazorima.
Amo spada i ne vjerovati sve što ljudi govore, te ne puniti uši drugima onim, što se čulo ili
povjerovalo.
Svjetuj se s mudrim i savjesnim čovjekom; radije traži da te bolji pouči nego da se povodiš
po svojoj namisli.
Pobožan život čini čovjeka mudrim pred Bogom i iskusnim u mnogočem.
Što bude tko ponizniji i podložniji Bogu, tim će biti mudriji i spokojniji.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne budi nagao, jeu u naglosti se lako griješi i tereti duša. Odluči, da ne ćeš tako vjerovati svakom
govorkanju, jer se time ponajviše pvreńuje ljubav k bližnjemu.
Ako ne možeš da o drugom šta dobra kažeš, ne govori ni zla. Zlato je šutjeti.
Blago onome, koji ne poskliznu jezikom svojim, i koji ne služi nedostojnima. Aleluja.
(Liturgija)
Knjiga 1 V
PETA GLAVA
KAKO SE ČITA SV. PISMO ?
U Sv. Pismu treba tražiti istinu, a ne riječitost.
Čitavo Sv. Pismo neka se čita u istom duhu, kojim je i pisano.
Tražimo radije u Sv. Pismu duhovnu korist, a ne duhovite izraze. Jednako rado čitaj knjige
nabožne i priproste, kao i duboke i uzvišene.
Neka te ne odbija ugled pisca, je li malo ili mnogo načitan; nego neka te privlači k čitanju
ljubav k čistoj istini.
Ne pitaj tko je rekao, nego pazi što se govori!
Ljudi nestaje, ali «istina Gospodnja ostaje na vijeke.
Bog nam govori na različne načine ne gledajući tko je tko.
Naša nam radoznalost često smeta u čitanju Sv. Pisma, kad hoćemo shvatiti i raspraviti ono
preko čega bi valjalo jednostavno prijeći.
Ako se želiš okoristiti, čitaj ponizno, jednostavno i vjerno; ne želi nikad imati glas učenjaka.
Pitaj rado i u šutnji slušaj riječi svetaca; neka su ti ugodne pouke starješina, jer se uzalud ne
daju.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Čitaj Sveto pismo i nabožne knjige, odobrene po sv. Crkvi, s nakanom, da se upoznaš s vječnim
istinama, te da po njima izgradiš svoj život. Takve se svete knjige čitaju ponizno, s dubokim poštivanjem i
velikom vjerom, a prije toga valja se pomoliti Duhu Svetome, koji je sv. knjige nadahnuo, da nas uvede u
njihovo razumijevanje.
Dońi, Duše presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti.
(Liturgija.)
Knjiga 1. VI.
ŠESTA GLAVA
O NEUREDNIM SKLONOSTIMA.
Kadgod čovjek teži za griješnim, odmah se u duši uznemiri. Oholica i škrtica nikad ne
miruju; siromah i ponizan u duhu žive u obilju mira.
Tko nije još upokorio u sebi neuredne sklonosti, brzo pada u napast, te da male i neznatne
stvari svladaju.
Čovjek slaboga duha, i u neku ruku još puten i sklon sjetilnosti, teško se može posvema
otresti zemaljskih požuda.
I zato je često žalostan, kam im se uklanja; još se lako rasrdi, ako mu se tko opre.
A ako zadobije ono za čim hlepi, odmah osjeća teret krivice u savjesti: popustio je, naime
svojoj strasti, koja ne donosi željkovanog mira.
Boreći se, dakle proti napastima, a ne popuštanjem, nalazimo pravi mir za dušu.
Nema stoga mira u srcu putena čovjeka, niti u onoga, koji je podložan spoljašnim stvarima,
već je mir u srcu revnog pobožnog čovjeka.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Mir srca jest, uz milost Božju, najveće dobro na zemlji. Zato moramo urptrijebiti sva sredstva, da ga
postignemo i sačuvamo. Najjednostavniji i najsigurniji je put, ako se opiremo napisati i obuzdavamo svoje
neuredne požude. Takvim trajnim otporom strasti gube snagu i manje nas uznemiruju.
Molimo Te, Gospodine, neka djelovanje nebeskoga dara obuzme našu dušu i tijelo, da ne
slijedimo naših strasti, nego da sva naša djela pretječe učinak ovoga otajstva!
(Popričesna na XV. Nedj. po Duh.)
Knjiga 1.VII.
SEDMA GLAVA
KLONIMO SE TAŠTOG NADANJA I OBIJESTI.
Tašta je luda tko se pouzdaje u ljude i stvorenja.
Ne stidi se, iz ljubavi k Isusu Kristu, služiti drugima niti biti siromah na ovom svijetu.
Ne upiri se u samoga sebe, nego se u Boga uzdaj! Učini što možeš, i Bog pripomoći tvojoj
dobroj volji.
Ne uzdaj se u svoje znanje ili u vještinu ikoga živog stvora, već jedino u Božju milost, koja
pomaže poniznima, a ponizuje oholice.
Ne diči se bogatstvom, ako si bogat; niti prijateljima ako su moćni, nego Bogom, koji sve
daje i nadasve želi dati samoga sebe.
Ne uzobijesti se što si visoka stasa i lijepa tijela, jer ga i mala bolest pokvari i nagrdi.
Čuvaj se, da se ne dopadneš sam sebi zbog svoje vještine ili svojeg uma: da ne bi omrznuo
Bogu, kojemu pripadaju sve tvoje prirodne vrline.
Ne misli, da si bolji od drugih da ne budeš možda gori pred Bogom, koji zn a što je u





čovjeku.
Ne uzoholi se svojim dobrim djelima, jer drugojačiji su sudovi Božji, a drugojačiji ljudski.
Njemu se često ne mili, što se ljudima svińa.
Ako je šta dobra u tebi, drži druge još boljima, da ostaneš ponizan.
Nije štete, ako se zapostaviš svima: ali je velika šteta, ako se ikome nadmećeš.
U ponizanoga je trajni mir, a srce ohola čovjeka neprestano se grize i žesti.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Po sebi samom si griješan i laćljiv. Da si zdrav, lijep, bogat ugledan i sposoban, moraš Bogu zahvaliti.
Ako sve vrline pripisujem sebi ili drugome, otimam čast Bogu. Oslanjam li se na soje vrline ili na
prijateljevu pomoć, radim nerazumno, jer se oslanjam na ono što mi smrt sigurno otima.
Bože, koji se protiviš oholima, a poniznima daješ milost, podaj nam krepost prave
poniznosti, u kojoj je Jedinorońeni Sin Tvoj svim vjernicima uzorom, da se nikad ne
uznesemo i tako izazovemo Tvoju srńbu, nego da radije podlońni primamo darove Tvoje
milosti!
(Pristupna u sv. Misi za Poniznost.)
Knjiga 1. VIII.
OSMA GLAVA
ČUVAJ SE ODVEĆ VELIKE POVJERLJIVOSTI.
Ne otkrivaj svakomu svoga srca, nego se posavjetuj u svojoj stvari s mudrim i
bogobojaznim čovjekom.
Rijetko se druži s mladima i s tuńincima.
Ne laskaj bogatima, a u društvu velikaša ne zalazi rado. Druguj s poniznima i
jednostavnima, pobožnima i čednima, te raspravljaj o poučnim stvarima.
Ni s kojom ženom ne budi povjerljiv, nego sve dobre žene ujedno preporuči Bogu.
Samo s Bogom želi tijesno prijateljstvo, a kloni se ljudskog poznanstva.
Ljubiti treba svakoga, ali ne treba biti povjerljiv. Kadikad se dogodi, da nepoznata osoba
svijetli s dobra glasa; a kad je upoznaš, poblijedi joj sjaj.
Kojiput mislimo, da se drugima dopadamo našim uskim drugovanjem, a mi im pomalo
postajemo sve neugodniji, jer su spoznali naše zle navade.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Izbjegavaj svjetska društva, štetne zabave i svaku pogibeljnu sklonost srca, jer ne vode k Bogu, a
rastresu dušu.
A nama treba mnogo duhovnosti i sabranosti u Bogu, da ne padnemo u bližnju grišnu priliku i grijeh.
Izaberi sebi za prijatelja osobe besprijekorna života i utvrńene u dobru da te njihov primjer potakne na
dobro i očuva od zla.
Molimo Te, Gospodine, dopusti nam, da okrepljeni nebeskim slastima vazda težimo za
svetim tajnama, koje nam daju pravi život.
(Popričesna VI. Nedj. po Bogojav.)
Knjiga 1. IX.
DEVETA GLAVA
O POSLUHU I PODLOŽNOSTI.
Velika je to stvar živjeti u poslušnosti i pod starješinom i ne biti svoj gospodar.
Mnogo je lakše biti podrežen nego biti starješina.
Mnogi su podreńeni više na silu nego drage volje; takvi su na mukama i lako mrmljaju.
Nikad ne će takvi steći duševne slobode, osim da se iz dna dušeiz ljubavi k Bogu pokore.
Trči amo ili tamo: mira ne ćeš naći, osim u poniznoj podložnosti pod upravom starješina.
Mnogi su se prevarili mijenjajući mjesto nadajući se boljem.
Istina je, da svatko radi rado po svojoj glavi i nagine onima, koji se s njim slažu, u
mišljenju.
Ali ako je Bog meńu nama, treba, da se takońer kadgod okanimao vlastitog mišljenja radi
mira.
Tko je tako mudar da može sve potpuno znati?
Ne uzdaj se, dakle, odveć u svoju glavu, već poslušaj drage volje i druge što kažu.
Ako ti je i dobra misao te ju ipak napuštaš iz ljubavi k Bogu i drugoga slušaš, više koristiš
samome sebi.
Često sam baš čuo, da je sigurnije slušati i primati savjete nego davati.
Može se dogoditi, da je svačije mišljenje dobro; ali ne htjeti pristati uz druge, gdje to razum
ili prilike traže, znak je oholosti i tvrdoglavosti.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Nažalost svi smo mi skloni da sapovijedamo, a ne će nam se slušati. Ali je stalno, da je daleko korisnije
slušati nego zapovijedati. – U čitelj duhovnog života Rodriguez veli da je zaslužnije iz poslušnosti
podignuti slamku nego propovijedati, postiti i do krvi se bičevati, ako u ovom radimo po svojoj volji.
Srce Isusovo, do smrti poslušno postalo smiluj se nama.
(Liturgija.)
Knjiga 1.X.
DESETA GLAVA
P A Z I N A J E Z I K
Čuvaj se bučne zaposlenosti ljudske kolikog možeš; jer kreposti mnogo smeta baviti se
svjetovnim poslovima, sve ako ih i vršiš s pravom nakanom. Brzo nas taština kalja i obuzima.
Toliko puta bih volio, da sam šutio i da nijesam boravio meńu ljudima.
A zašto tako rado govorimo i meńusobno se pogovaramo, kad tako rijetko opet zašutimo
bez povrede savjesti?
Zbog toga tako rado govorimo, jer se u razgovorima želimo meńusobno utješiti i olakšati
srce izmučeno raznovrsnim mislima.
I Vrlo nam je drago govoriti i misliti o onom, što osobito volimo i želimo, ili o onom, što
osjećamo da nam je neugodno.
Ali često, nažalost, uzalud i badava! Takva je, naime, izvanjska utjeha veoma na štetu utjehi
Božjoj.
Zato nam je bdjeti i moliti, da nam vrijeme ne mine u dangubi.
Ako se smije govoriti, i ako je korisno, govoriti što će druge duhovno uzdignuti.
Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo čini, da ne pazimo na svoj jezik.
Ali pobožan razgovor o duhovnim stvarima mnogo koristi duhovnom napretku, a ponajviše
tamo, gdje se jednaki srcem i duhom u Bogu udruže.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Koliko ćemo manje odgovorni biti, ako obuzdajemo svoj jezik? Srebro je malo govoriti, a zlato je šutjeti,
veli narod. Tko mosi obuzdan jezik, mudar je. Zaveži svoj jezik za ogradu zubi, da ne požališ nijedne
progovorene riječi, jer ćeš o svakoj morati podati račun na zadnjem sudu. Povjeri se dobrom Isusu kao
zaručnica zaručniku, kao bolesnik pouzdanom liječniku, kao dijete dragom ocu, da te čuva od pogibelji.
Molimo Gospodine Bože naš: ne dopusti, da budu podložni ljudskim pogiblima oni, koje si
obradovao učinivši ih dionicima Božanstva!
(Popričesna u sv. Misi za crkvu.)
Knjiga 1. XI.
JEDANAESTA GLAVA
KAKO ĆU STEĆI UNUTRAŠNJI MIR I REVNOST, DA BUDEM SAVRŠENIJI?
Mogli bismo posvema u miru živjeti, kad se ne bismo htjeli onim baviti, što su drugi rekli i
učinili, a što se nas ne tiče.
Kako može dugo mirno živjeti onaj, koji traži vanjske zgode, koji se u duši malo ili rijetko
sabere?
Blaženi bezazleni, jer će živjeti veoma mirno.
Zašto su nekoji sveti ljudi tako savršeni i predani razmišljanju?
Jer su nastojali umrtviti u sebi zemaljske želje, zato su mogli iz dna srca uz Boga prianjati i
sebi slobodno posvetiti mnogo vremena.
Previše se puštamo našim strastima i previše se brinemo za ono što je prolazno.
Rijetko svadavamo posve i jednu samo manu; ne raspaljujemo se željom, da svakim danom
napredujemo: zato ostajemo hladni i mlaki.
Da smo sami sebe posve umrtvili i da nam je srce slobodno od zemaljštine, tada bi osjećali
slast u božanskim stvarima i okusili nešto od nebeskog gledanja.
Sva je i najveća prepreka, što ne svladavamo strasti i požude, pa se ne trudimo da pońemo
savršenim putem svetaca.
Čim se namjerimo na malu nepriliku, odmah smo potišteni i tražimo ljudsku utjehu.
Da se u borbi opremo kao junaci: osjetili bi, zaista nad sobom moć Gospodnju s neba.
On je sam spreman da pomogne onima, koji se bore i koji se uzdaju u njegovu milost. Pruža
nam prigodu za boj, da pobijedimo.
Ako napredak u duhovnom životu položim samo u te izvanjske čine doskora će nam nestati
pobožnosti.
Nego položimo sjekiru na korijen, da očišćeni od strasti uživamo duševni mir.
Kad bismo svake godine istrijebili po jednu manu, brzo bismo postali savršeni.
Ali često osjećamo baš protivno, da smo na početku obraćenja bili bolji i čistiji, nego iza
mnogo godina zavjetovanog života.
Trebalo bi da budemo svaki dan revniji i savršeniji; a sada se smatra nešto velikim, ako tko
može sačuvati nešto od prve revnosti.
Da se isprvice samo malo silimo, mogli bismo kasnije sve lako i veselo vršiti.
Teško je ostaviti čemu si navikanuo; ali je teže upokoriti svoju volju.
Ali ako se ne svladaš u malim i lakim stvarima, kako ćeš se svladati u težim?
Iz početka se opri svojoj sklonosti i oduči se od zle navike, da ti malo po malo ne bude
borba teža.
O, kad bi spoznao koliki ćeš mir sebi pribaviti i radost drugima, ako se dobro vladaš;
mislim, da bi se više brinuo za svoj duhovni napredak!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Što će ti da sve imaš, a nemaš mira Božjeg u duši? Mir se duže postizava čišćenjem duše od griješnih
sklonosti i grijeha, prema evanńeoskim uputama božanskog Spasitelja.Odreci se svoga svjetovnoga, ako te
smeta u duhovnom napretku. Slijedi Isusa uskom i tegotnom stazom, koja sigurno vodi do gledanja Boga.
Od sviju krivica i pogibli, Gospodine, oslobodi nas milostivo, koji nam darivaš da budemo
dionici tolikih tajna!
(Popričesna IV. Nedj. u korizmi.)
Knjiga 1. XII.
DVANAESTA GLAVA.
ŠTO NAM KORISTE NEVOLJE ?
Dobro je za nas da se u životu susretnemo s poteškoćama i neugodnostima; one, naima,
dozivlju čovjeka u se, kad spozna, da je prognanik i da mu se nije ni u što zemaljsko pouzdati.
Dobro je, što moramo kadikad pretrpjeti prigovore, i da se o nama zlo i netočno sudi,
premda dobro radimo i mislimo.
To nas čini poniznim i brani nas od isprazne slave.
Tad, naime, više tražimo unutarnje svjedočanstvo Božje, kad nas ljudi omalovažuju te nam
slabo vjeruju.
Zato bi se čovjek morao tako priljubiti uz Boga, da mu ne bi trebalo odviše tražiti ljudske
utjehe.
Kad je čovjek, koji ima dobru volju, u nevolji ili u napasti, ili ga muče zle misli, tada više
ćuti da mu je Bog potreban; shvaća, naime, da bez njega ne može ništa dobra učiniti.
I tada se žalosti, uzdiše i moli zbog nevolja, koje trpi.
Tada mu je mrsko duže živjeti i želi umrijeti, da se može rastati s tijelom i biti s Kristom.
I tada dobro opaža, da ne može biti sasvim siguran i potpuno miran na zemlji.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Što je čovjek savršeniji, više mu valja trpjeti na ovom svijetu.
To su dokazi Božje ljubavi ljubavi i odlikovanja. Tako nas uče sveci Božji, a ponajviše sam Gospodin
Isus Krist. Zahvalimo Gospodinu za patnje, koje nam šalje u svojoj očinskoj providnosti i pijmo s radošću
iz kaleža tuge i boli.
Podaj nam, Gospodine, da službu kršćanskih vojnika svetim postovima započnemo, te u
boju protiv duhovnih zloća utvrńeni budemo pomoću uzdržljivosti.
(Molitva kod Blagoslova pepela.)
Knjiga 1.XIII.
TRINAESTA GLAVA.
O SVLADAVANJU NAPASTI.
Doklegod živimo na svijetu, ne možemo biti bez nevolja i napasti.
Zato je u knjizi Jobovoj i napisano: «Borba je život ljudski na svijetu.»)
Zato bi trebalo, da bude svatko na oprezu radi napasti, da bdije u molitvi, da nas ńavao ne
prevari, jer on nikad ne spava nego «obilazi okolo tražeći koga bi proždro»:)
Nitko nije tako savršen i svet, a da ne bi bio kadikad napastovan, Ne možemo biti posve bez
napasti.
Ipak nam napasti često vrlo koriste, premda su dosadne i teške; one čovjeka ponizuju, čiste i
poučavaju.
Svi su sveci prošli kroz mnoge nevolje i napasti i napredovali su.
A oni, koji nijesu odoljeli napastima, bili su odbačeni i propadoše.
Nema na svijetu tako sveta staleža i tako skrivenog mjesta, gdje ne bi bilo napasti i
neprilika.
Doklegod živimo, nijesmo sasvim zaštićeni od napasti, jer u sebi nosimo uzrok napastima,
budući nas je rodila požuda.
Čim jedna napast ili nevolja mine, eto već druge, te nam je uvijek teško trpjeti, jer smo
izgubili Boga, našu blaženu sreću.
Mnogi gledaju da umaknu napastima, te padaju u još teže.
Samim bijegom ne pobjeńujemo neprijatelja, ali po strpljivosti i pravoj poniznosti bivamo
jači od svih neprijatelja.
Tko se samo izvana uklanja napasti, a korijena ne čupa, slabo će napredovati; šta više, još će
ga brže napasti opet snaći i gore će mu biti.
Malo po malo, strpljivošću i postojanošću te pomoću Božjom bolje će pobijediti, nego
tvrdoglavošću i vlastitom neobuzdanom upornošću.
Češće se posavjetuj u napsti sa onim, koga je snašla napast; ne budi surov sa napastovanim,
već ga utješi kao što bi želio, da i tebi bude.
Sve zle napasti dolaze na nas, jer smo nestalna duha i slabo se uzdamo u Boga.
Kako valovi amo tamo bacaju brod bez kormila, tako biva raznoliko iskušan mlitav i
nestalan čovjek, koji napušta svoje odluke.
Željezo se kuša u vatri, a pravednik u napasti.
Ćesto ne znamo što možemo, ali napast otkriva što smo.
Treba nam biti osobito na oprezu kod početka napasti; onda se, naime, lakše svlada
neprijatelja, ako mu nikako ne damo ući na vrata srca, nego mu se odmah, čim zakuca, pred
ulazom opremo.
Zato je netko rekao:
«U prvi čas se odupri, za lijekom je prekasno sezat. Kad je već uzelo zlo s duga
odgańanja mah.»)
Najprije dońe čovjeku u pamet samo misao, zatim živa slika, poslije naslada, zlo nagnuće i
pristajanje.
Tako malo po malo unińe zlobni neprijatelj sasvim, ako mu se ne opreš odmah iz početka.
I što se netko duže mlitavo opire, toliko postaje svakim danom mlitaviji, a neprijatelj jači.
Nek trpe teže napasti odmah, kad se obrate, a neki opet na koncu.
Neki opet prožive u padnji čitav život.
Jedni su lako napastovani, kako već odredi Božja mudrost i pravednost, koja mjeri stanje i
zasluge ljudske i sve unaprijed odreńuje na spasenje svojim odabranicima.
Zato ne zdvajajmo u napasti, nego se moramo tim gorljivije Bogu moliti, da nam bude u
pomoći u svakoj nevolji; Bog će, po riječim sv. Pavla, učiniti kraj kušnji, da možemo
podnijeti.
Ponizno, dakle, svoju dušu pod rukom Božjom u svakoj napasti i nevolji, jer će u duhu
ponizne spasiti i uzvisiti.
U napastima i nevoljama poznaje se, koliko je tko napredovao; tu se zasluge povećaju, a
krepost se boljevidi.
Nije velika stvar, da je tko, pobožan i revan, kad ne osjeća poteškoća; ali ako su u vrijeme
nevolje strpljivo svladava, onda moži očekivati napredak
Mnogi se sačuvaju u velikim napastima, a često padaju u dnevnim malim napastima zato, da
se poniženi ne pouzdaju odviše u se u volikim napastima, kad su slabi u tako malim kušnjama
Primjena i molitva
Ako se hrana ne začini soli, kvari se. Tako koristi i našoj duši napstovanje. Bog nas neće kušati preko
naših sila, ali do nas je, da se u svakovrsnim napastima junački borimo odmah u početku. Za vrijeme
napasti utecimo se zaštiti sv. Mihovila i svog Anńela Čuvara.
Sv. Mihovile arhanńele, čuvaj nas u boju, da ne propadnemo u strašnom sudu!
(Liturgija)
ČETRNAESTA GLAVA
NE SUDI NERAZBORITO !
Svrati oči na sebe, a čuvaj se, da ne osuńuješ tuńa djela.
Prosuńujući druge čovjek se muči uzalud, češće se vara i lako griješi; a kad ispituje i
prosuńuje sebe, uvijek ima koristi.
Često sudimo onako, kako nam leži na srcu; lako naime gubimo ispravan sud iz posebne
sklonosti.
Kad bismo uvijek težili čistom nakanom Bogu, ne bismo se tako lako uznemirili, ako bi nam
se protivili sjetilni utisci.
Ali često se nešto u nama krije ili još dońe štogod izvana, što nas takońer jednako privlači.
Mnogi sami sebe tajno i neznajući traže u onom, što rade.
I dok sve onako biva kako oni hoće i misle, čini se, da su posve smioni; ali ako bude što
drugačije nego što žele, odmah se uznemire i rastuže.
Zbog različitog mišljenja i mnijenja rańa se dosta često svańa meńu prijateljima, grańanima,
redovnicima i pobožnim ljudima.
Teško je odučiti se stare navike, i nitko se ne da rado dalje voditi izvan onoga, što vidi.
Ako se više oslanjaš na svoj razum ili marljivost negu u moć Isusa Krista, rijetko ćeš i kasno
biti duhovan čovjek; jer Bog hoće, da mu se posve podlošimo, i da žarka ljubav nadmaši svaki
razum.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Jedino sveznjući Bog ispravno sudi čovjeka. Odloži svoj sud u bližnjemu i prepusti ga Bog, jer mi u
mnogočemu sudimo po vanjskim dojmovima,
Sudimo stroga samoga sebe, da nam Spasitelj jednoć bude blagi sudac.
Milostiv budi, oprosti nam Isuse!
(Liturgija)
PETNAESTA GLAVA
O DJELIMA IZ LJUBAVI.
Ni za što na svijetu niti ikome za ljubav ne čini zla; ali siromahu koristi slobodno ti je kadikad
i dobro djelo propustiti ili zamjeniti ga boljim.
Tim dobro djelo ne propada, nego se pretvara u bolje.
Bez ljubavi ništa ne koristi vanjski posao; a štogod se vrši iz ljubavi, ma kako bilo maleno
prezreno, donosi obilnu korist.
Jer Bog više gleda s koliko ljubavi što činiš, nego koliko činiš.
Mnogo čini, tko mnogo ljubi; mnogo čini, tko dobro čini, ono što čini. – Dobro radi, tko više
služi zajednici, nego svojoj volji.
Često nam se čini, da je ljubav, a doista je sjetilna sklonosti; jer rijetko kod djela manjka
prirodna sklonost, vlastita volj, nada u nagradu i želja za udobnošću.
Tko pravo i savršeno ljubi taj ni u čem ne traži sama sebe, nego želi, da bude u svemu samo
slava Božja.
Takav nikome ne zavidi, jer mu nije stalo do vlastitog veselje niti ne ugańa sebi, nego želi
jedino da bude blažen u Bogu, najvećem dobru.
On ne pripisuje nikakvo dobro ikome osim Bogu, iz kojega sve dolazi kao iz izvora, te u

kom konačno svi sveci uživaju mir.
O, tko bi imao samo iskru prave ljubavi, taj bi osjetio, da je sve zemaljsko puno taštine !
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Stvori dnevno u jutro i pobudi preko dana dobru nakanu za sva djela, koja vršiš. Svako tvoje djelo, od
najmanjeg do najvećeg, neka slavi Boga. U svemu neka zavlada ljubav Božja. Sve na veću slavu Božju,
bila je dnevna dobra nakana sv. Ignacija, osnivača družbe Isusove.
Primi Gospodine, moju vaskoliku slobodu ! Primi pamćenje i razum i svu moju volju !
Štogod imam ili posjedujem, Ti si mi darovao. A ja Ti opet sve to vraćam i predajem potpuno
Tvojoj svetoj volji, da svime upravljaš. Daj mi samo da Te ljubim, i svoju svetu milost daj mi,
i doista sam bogat i ne tražim više ništa.
(Molitva s. Gnacija.)
ŠESNAESTA GLAVA
O SNAŠANJU TUđIH MANA.
Što ne možeš popraviti na sebi ili na drugima, treba da strpljivo podnosiš, dok Bog ne uredi
drugačije. – Promisli, da je tako možda bolje za tvoje ojačanje i strpljivost, bez koje naše
zasluge mnogo ne vrijede.
Ipak ćeš ponizno Boga moliti u tim poteškoćama, da ti se udostoji pomoći, te ih možeš
dobrovoljno podnositi.
Ako se tko ne popravi, kad ga opomeneš jednom ili dva puta, ne prepiri se s njim, nego sve
povjeri Bogu, da se vrši njegova volja i proslava na svakom njegovom sluzi.
Bog umije i zlo obratiti na dobro.
Nastoj biti strpljiv podnoseći tuńe nedostatke i svakovrsne slaboće; i ti si, naime, pun mana,
koje drugi moraju podnositi.
Ako sam ne možeš biti kako bi htio, kako ćeš moći drugoga udesiti po svojoj volji?
Vrlo rado bismo htjeli da drugi budu bez mana, a ipak ne ispravljamo svojih nedostataka.
Hoćemo, da se drugi oštro uskore, a sami se ne damo koriti.
Ne svińa nam se ako su drugi dosta slobodni, a ipak ne ćemo, da nam se zamoljeno uskrati.
Hoćemo, da druge vežu propisi, a sami ne trpimo nikakvog ograničenja slobode.
Po tome biva jasno, da rijetko kada prosuńujemo bližnjega kao sebe same.
Da su svi ljudi savršeni, što bismo onda imali trpjeti od drugih radi Boga?
Tako je sad Bog odredio, da naučimo “nositi breme jedan drugoga”.)
Nitko nije bez mane, nitko nije bez tereta, nitko nije sebi dostatan, nitko nije sam za se dosta
pametan; nego treba, da se meńusobno snosimo, jedan drugoga tješimo, isto tako pomažemo,
upućujemo i opominjemo.
Do kakve se kreposti dovinemo, najbolje se vidi u slučaju nevolje.
Jer prilike ne čine čovjeka slabim, nego pokazuju kakav je.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Spasitelj je podnosio sve mane i pogreške svojih učenika; podnosi i ti mane svoje okoline. Budi sebi strog,
a bližnjemu blag sudac.
Kad se govori o tuńim manama, misli na svoje, koje su možda pred Bogom još veće.
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!
(Liturgija.)
SEDAMNAESTA GLAVA
O REDOVNIČKOM ŽIVOTU
Ako Hoćeš živjeti u miru i slozi s drugima, treba da naučiš svladati sebe u mnogočem.
Nije mala stvar živjeti u samostanu ili u družbi i tamo bez svańe boraviti te vjerno ustajati do
smrti.
Blago onome, koji je tu kreposno živio i sretno umro.
Ako hoćeš biti kripostan i naprdovati, drži se za prognanika i tuńinca na zemlji.
Ako hoćeš bogoljubno živjeti, treba da budeš luda radi Krista.
Malo koristi redovnička halja i postrižena kosa, ali promijenjen život i posvema ukroćene
strasti čine rrava redovnika.
Ište li tko što drugo osim jedino Boga i spasenje svoje duše, neće naći drugo nego muku i
nevolju.
Ne može ni onaj dugo mirovati, koji ne nastoji da bude najmanji i svkom podložan.
Došao si služiti, a ne gospodriti; znaj, da si pozvan na patnju i rad, a ne ne dangubu i
brbljanje.
Ovdje se dakle ljudi kušaju kao zlato u vatri. Ovdje nitko ne može ostati osim onoga, koji
hoće, da se iz dna srca radi Boga ponizi.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Samostanski život stalniji je put k savršenom životu, ali i zahtijeva više žrtve i pregaranja. Sretan onaj,
koji ga je ozbiljno prigrlio iz ljubavi prema Kristu.
Bože, koji si zaslugama sv. Franje obdario Crkvu svoju zametkom novoga podmatka, podaj
nam, da po ugledu na nj preziremo zemaljske stvari, a svagda se radujemo učešćem nebeskih
darova.
( Pristupna na blagdan sv. Franje As.)
OSAMNAESTA GLAVA
PRIMJERI SVETIH OTACA
Promatraj žive primjere svetih otaca, u kojima je odsijevala prava savršenost i pobožnost, pa
ćeš vidjeti kako je malo i gotovo ništa što mi činimo.
Jao, što je naš život ako se usporedi sa njihovim!
Sveci i prijatelji Kristovi služili su Gospodinu gladni i žedni goli i prozebli, u naporu i
umoru, bdijući i posteći, u molitvi i razmišljanju o svetim stvarima proganjani i izruženi.
O koliko su muka i kako teških pretrpjeli apostoli i mučenici, Ispovjednici, djevice i svi
ostali, koji su htjeli poći stopama Kristovim.
Oni su mrzili svoje duše na ovom svijetu, da budu njihove u vječnosti.
O, kako su strogo i oskudno živjeli sveti oci u pustinji; kako su podnosili duge i teške
napasti; kako ih je često neprijatelj mučio; Kako su neprestano i vruće se Bogu molili; kako
su oštro postili; kako su silno revni bili za duhovnim napretkom; kako su se odvažno borili da
uklone mane; kakvu su čistu i pravu nakanu imali prema Bogu!
Po danu su radili, a po noći su se dugo Bogu molili, premda ni uz dnevni posao nisu prestali
u duhu moliti.
Sve su vrijeme korisno provodili; svaki im se čas u službi Božjoj činio kratak, a od velike
slasti razmatranju zaboravljali su da i tijelo valja okrijepiti. Odrekoše se svakog bogatstva,
dostojanstva, časti prijateljstva i rońaka; nijesu željeli imati ništa od svijeta; jedva su uzimali
najpotrebnije za život, a žalostilo ih je služiti tijelu i kad je trebalo.
Bili su dakle siromašni zemaljskim blagom, ali veoma bogati milošću i krepostima.
Izvana ih je bila oskudica, ali iznutra jačali su se milošću i Božamnskim utjehom.
Daleko su bili od svijeta, ali zato vrlo blizu Bogu i njegovi osobiti prijatelji.
Sami su sebe smatrali za ništa, svijet ih je prezirao, dok ih je Bog volio i ljubio.
Bili su uistinu ponizni, živjeli su iskrenoj poslušnosti i provodili su dane u ljubavi i
strpljivost: radi toga su kod Boga postigli veliku milost.
Postavljeni su svima redovnicima za uzor, te neka nas oni potiču na dobar napredak više
nego mlitavci na nemar.
O, kolika je bila revnost kod svih redovnika, kad se red osnivao! O, kolika pobožnost u
molitvi, koliko natjecanje u kreposti! Kako je bila velika stega koliko je poštovanje i
poslušnost prema pravilu osnivača cvala meńu svima!
Još svjedoče preostali tragovi, da su bili muževi sveti i savršeni, koji pregaziše svijet hrabro
se boreći. Danas se već drži velikim, ako tko ne prestupi pravilo ili ako tko može strpljivo
podnijeti što le izabrao.
Oh, kako smo mlaki i nemarni u svom staležu, jer tako brzo ostavljamo prvašnju revnost, te
nam se već s lijenosti i mlitavosti gadi živjeti!
Daj, Bože, da ne zaspi želja za napredovanjem u krepostima u tebi, koji si češće vidio mnogo
primjera pobožnih ljudi!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Budimo sveti, jer je naš Otac nebeski svet! – A do te svetosti doći ćemo, ako se držimo onih pravila i
uputa, koje nam daje za svagdanji život naša sveta katolička i apostolska Crkva. – Ne divimo se samo
uzornom i junačkom životu svetaca, nego ih nasljedujmo. – Ali ni oni se nijesu rodili svetima, nego su
vlastitim naporom i milošću Božjom postali sveci.
Svi sveti i svetice Božje, molite za nas! Blagoslovljen Bog u svojim anńelima i svetima!
(Liturgija.)
DEVETNAESTA GLAVA
O VJEŽBAMA DOBRA REDOVNIKA
Život dobra redovnika treba da je pun svake kreposti: da je takav iznutra, kakav se čini
ljudima izvana.
I pravo je, da smo u duši još savršeniji nego što se opaža izvana; Bog naime, koga moramo
duboko poštivati, vidi nas gdjegod bili, te treba da hodamo u njegovom prisustvu čisti kao
anńeli.
Svaki dan trebamo obnavljati svoju odluku i poticati se na revnost kao da smo se istom
danas obratili, te da govorimo: «Pomozi me Gospodine Bože, u dobroj odluci i u svojoj i u
svojoj svetoj službi, pa daj, da danas pravo započnem, jer ono što do sada učinih, nije ništa.»
O našoj odluci ovisi i naš duhovni napredak; tko hoće da dobro napreduje, neka se živo
prihvati posla.
Ako često malakše onaj, koji čvrsto odluči, što će se istom dogoditi od onoga, koji se odluči
slabo i rijetko?
Na različit način možemo odstupiti od svoje odluke; najmanje zanemarivanje duhovnih
vježbi ne prolazi bez nikakve štete.
Odluka pravednika ovisi više o milosti, i čega se god pravednici prihvaćaju, u Boga se uvijek
uzdaju.
Čovjek naime snuje, a Bog odreńuje. «Čovjek nije gospodar svoga puta.»
Ako popustiš kadšto uobičajenu vježbu iz pobožnosti ili iz ljubavi prema bližnjemu, lako ćeš
je kasnije nadoknaditi.
Ali ako se vježba zanemaruje na laku ruku iz duhovne dosade ili nemara, teško griješiš i
osjetit ćeš, da je štetno.
Naprezali se mi koliko mu drago, još ćemo lako sagriješiti u mnogočem. Ipak treba uvijek
nešta stalna odlučiti, a osobito protiv onoga, što najviše smeta.
Jednako moramo ispitati i urediti nutrašnji i vanjski ćivot, jer je to kovisno za duhovni
napredak.
Ako se ne možeš svagda sabrati, a ti se saberi kadikad, bar jednom na dan; ujutro ili naveće
ispitaj svoje vladanje što si danas govorio, radio i mislio; jer u tom si možda više puta uvrijedio
Boga i bližnjega.
Opremi se junački protiv ńavolske zlobe; obuzdaj proždrlost, pa ćeš svaku tjelesnu sklonost
lakše obuzdati.
Ne budi nikada sasvim besposlen, nego ili čitaj, ili piši, ili se Bogu moli, i razmatraj, ili radi
što za opću korist.
Ali tjelesne poslove treba umjereno obavljati, niti je tjelesni posao za svakoga jednak.
Što nije zajednička vježba, neka se ne vrši pred svima, jer se zasebe vježbe bolje vrše na
samu.
Ali se čuvaj, da ne budeš spor za zajedničke vježbe, a spremniji za zasebne vježbe; nego,
pošto si ispunio potpuno i vjerno što si dužan i što te se naloži, ako ti joj dotječe vremena,
ostavi ga za sebe kako to tvoja pobožnost želi.
Ne mogu svi vršiti jednu te istu vježbu; jednome više koristi ovakva, a drugom onakva
vježba.
I prema različitom vremenu prijaju nam posebne vježbe: neke su nam milije u blagdane,
aneke u radne dane.
Jedne trebamo, kad smo napastovani, a druge u vrijeme mira i pokoja. – Kad smo rastuženi,
volimo druge misli, a opet drugojačije, kad smo veseli u Gospodinu.
O glavnim svetkovinama moramo obnoviti pobožne vježbe i gorljivije se moliti svecima za
zagovor.
Od svetkovine do svetkovine moramo stvarati odluke kao da ćemo se tada s ovog svijeta
preseliti i doći na vječnu svetkovinu. Zato valja, da se u svetim vremenima pomno
pripravljamo i pobožnije živimo, te da svaku vjersku dužnost točnije vršimo kao da ćemo
doskora dobiti plaću od Boga za svoj trud.
A ako se taj čas zategne, vjerujemo, da se nijesmo dovoljno pripravili i da smo nedostojni
tolike slave, koja će se u odreńeno vrijeme za nama objaviti: i nastojmo, da se bolje
pripravimo na smrt.
«Blago onome slugi» - kaže evanńelista Luka) «Koga gospodar, kad dońe, nańe budna.
Zaista vam kažem, da će ga plostaviti nad svim svojim imanjem.»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Iste opomene vrijede i za ljude u svijetu. – U našem srcu moraju sve kreposti naći njesta, jer tako želi
Spasitelj, kad nas poziva, da se u nj ugledamo, - Dnevno obnovi svoje odluke, ponajradije ujutro, i živi po
smišljenom kršćanskom dnevnom redu. Naročito se sjeti onih dobrih odluka, koje si stvorio u danima i
časovima osobite milosti Božje: iza sv. ispovijedi i sv. pričesti,u duhovnim vježbama, u sv misijama, u
pogibli i t.d.
Neka ispravi srca naša molimo, Gospodine, Tvojega smilovanje djelovanje, jer Tebi bez
Tebe ne možemo ugoditi.
Pristupna XVIII. Nedj. po Duh.)
DVADESETA GLAVA
LJUBI SAMOĆU I ŠUTNJU !
Potraži zgodno vrijeme, da se baviš sam sobom i često razmišljaj o dobročinstvima Božjim.
Okani se radoznalosti, pa radije čitaj takve stvari, koje te više potiču, na skrušenost nego ti
pružaju zabave.
Ako se ukoniš suvišnim razgovorima i besposlenu hadanju i ne slušaš novosti i govorkanja,
naći ćeš dosta zgodna vremena za nabožno razmatranje.
Najveći su se sveci uklanjali ljudskom društvu gdjegod su mogli, i voljeli su u tišini Bogu
služiti.
Reče netko: «Kolikogod sam puta bio meńu ljudima, manji sam se čovjek vratio.» O
tom se često uvjerimo, kad se dugo razgovaramo. Lakše je posve šutjeti nego govorom ne
uvrijediti. Lakše je ostati kod kuće nego se vani čuvati.
Tko dakle želi doprijeti do unutrašnjega i duhovnoga života, treba da se s Isusom uklanja

mnoštvu.
Nitko se sigurno u javnosti ne pokazuje, osim tko rado živi u tajnosti. – Nitko sigurno ne
govori, nego tko rado šuti.
Nitko sigurno ne vrši poglavarsku dužnost, nego tko se rado drugome podlaže. Nitko sigurno
ne zapovijeda, nego tko je naučio rado slušati.
Nitko se sigurno ne veseli, nego tko u sebi nosi svjedočanstvo čiste savjesti. Pouzdanje
svetaca svagda je bilo puno straha Božjeg. A nijesu zato bili manje brižni i ponizni, jer su se
odlikovali velikim krepostima i milošću.
Pouzdanje zlih ljudi izvire iz oholosti i umišljenosti te konačno u obmami.
Nikad ne misli, da si siguran u ovom životu, ako ti se i čini da si dobar redovnik ili pobožan
pustinjak.
Ćesto su oni, koje svijet više štuje, bili u većoj pogibelji, jer su se odviše uzdali u se.
Stoga je mnogima korisnije, da ne ostanu posvema bez napasti, nego da budu češće
napastovani, kako ne bi bili odveć bezbrižni, da se ne bi možda uzoholili i još više priklonili
izvanjskim utjehama.
O, kako bi čistu savjest sačuvao, tko ne bi nikad tražio prolazno veselje, tko se ne bi nikad
bavio svijetom!
O, kako bi velik uživao mir i pokoj, koji bi se okanio svake isprazne briga i mislio samo na
spasonosne i božanske stvari, pa se posve pouzdao u Boga!
Nitko nije vrijedan nebeske utjehe, ako se marljivo ne vježba u svetom skrušenju.
Ako se želiš od srca skrušiti, unińi u svoju sobu, pa se izmakni svjetskoj vrevi, kako je
pisano: »U svojim se ložnicama skrušite!»
U ćeliji ćeš naći, što vani gubiš. Ćelija postaje draga, ako si neprestano u njoj, a gadit će ti
se, ako je često ostavljaš.
Budeš li od početka svoga obraćenja u njoj rado stanovao i čuvao je, bit će ti poslije mila prijateljica
i najdraža utjeha.
U šutnji i tišini napreduje pobožna duša i uči tajne Sv. Pisma. Tamo nalazi potoke suza,
kojima se svaku noć pere i čisti.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
U svjetskoj buci i vrevi često zaboravljamo na Boga i rastresemo se, te ńavao lakse sije u naše duše
kukolj. Ako po svom zvanju ostajemo u svijetu, pa se moramo baviti prolaznim poslovima, uńimo koji čas
preko dana u se i promotrimo sva svoja djela i sve svjetsko komešanje pod vidom vječnosti. Najbolju
ćemo ocjenu našeg rada i života u svijetu zadobiti, ako obavimo zatvorene duhovne vježbe po uputi sv.
Ignacija Lojole.
Bože, koji si za raširenje veće slave imena svojega po blaženom Ignaciju svoju crkvu ukrijepio
novom pomoću: podaj, da njegovom pomoći i po njegovom primjeru boreći se ovdje na
zemlji, zavrijedimo s njime biti ovjenpani na nebesima
(Pristupna na Blagdan sv. Ignacija Prizn.)
I. Knjiga DVADESET I PRVA GLAVA
O SKRUŠENOM SRCU
Ako hoćeš štogod naprdovati, uzdrži se u strahu Božjem i ne budi odviše slobodan, nego
obuzdaj svoja osjetila i ne podaj se ludom veselju.
Nastoj da skrušiš srce i bit ćeš pobožan.
Skrušenost pruža mnogo dobra, što razuzdanost obično brzo igubi.
Čudno je, da se čovjek uopće može potpuno radovati u ovom životu, kad pomisli i promotri,
da je prognanik, a duža da mu je izvrgnuta tolikim pogibeljima.
Lakoumna smo srca, i ne marimo za pogreške, pa stoga ne osjećamo bolova naše duše, već
se često ludo smijemo, kad bi s pravom trebali plakati.
Nema prave slobode i česte radosti, osim kad se Boga bojiš, a savjest ti je mirna.
Blago onomu, koji može ukloniti sve što rastrese misli, pa se može sabrati i sveto skrišiti.
Blago onomu, koji se svega odriče, što mu može okaljati ili opteretiti savjest.
Bori se muževno: navika se svladava navikom.
Ako se umiješ riješiti ljudi, i oni će tebe pustiti u miru da činiš svoje.
Ne prte se u tuńe stvari, i ne uplići se u poslove starijih.
Uvijek najprije gledaj na sama sebe; osobito opominji samoga sebe prije nego sve druge,
koji su ti dragi.
Ako te ljudi ne vole, ne žalosti se radi toga; nego neka ti bude teško, što se ne vladaš dobro i
mudro, kako bi se dolikovalo sluzi Božjem i pobožnom redovniku.
Često je korisnije i sigurnije, ako u ovom živpotu nemamo mnogo utjehe, osobito sjetilne.
Upoznaj, da si nevrijedan utjehe Božje te da si više vrijedan teške nevolje.
Kad se posvema skrušiš, onda ti je sav svijet težak i gorak.
Dobar čovjek nańe svagda dosta radi toga radi čega treba da se skruši i plače. Dali promatra
sebe i misli o bližnjemu, zna da nitko na zemlji ne živi bez nevolja.
I što sebe strože promatra, tim mu je veća bol.
Naši su grijesi i pogreške uzrok pravednom bolu i unutrašnjoj skrušenosti; u grijehe smo se
toliko zapleli, da smo rijetko sposobni promatrati nebeske stvari.
Da češće misliš na svoju smrt nego na dug život, nema sumnje, da bi se savjesnije
popravljao.
A da u duhu ozbiljno joń promotriš buduće muke u paklu ili u čistilištu, vjerujem, da bi
drage volje podnosio napore i bolove, te se ne bi plašio nikakve strogosti.
Ali jer nam to ne prodire do srca, a volimo još što nama godi, zato ostajemo hladni i veoma
lijeni.
Često je siromaštvo duha krivo, da se jadno tijelo tako lako tuži.
Moli se zato ponizno Gospodinu, da ti dade skrušeno srce i reci s prorokom: » Nahrani me,
Gospodine hljebom suznim i napoji me suzama u punoj mjeri.»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Kad je sv. Alojzije svoje neznatne pogreške iz ranog i nesvijesnog djetinjstva tako teško okajavao, a sv.
Magdalena Pazzijska jedan laki grijeh, kako da se i ne skrušimo, koji smo puni svakovrsnih grijeha !
Oplakujmo svoje grijehe dobrim savršenim pokajanjem prigodom sv. ispovijedi i svake večeri prije
počinka, a u nas neka uńe sv. strah i pred najmanjim grijehom.
Svemogući vječni Bože, daj nam svetotajstva muke Gospodnje tako vršiti, da oproštenje
primiti zavrijedimo.
/Pristupna na Veliki Utorak.)
DVADESET I DRUGA GLAVA
RAZMIŠLJAJ O LJUDSKOJ BIJEDI !
Bio ti gdje mu drago i obratio se ti kamo mu drago, ako se ne obratiš Bogu, jadan si.
Uznemiruješ li se, jer ti ne uspijeva sve kako želiš i hoćeš?
Tko je taj kome biva sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome od ljudi na zemlji.
Nema nikoga na svijetu bez nevolje ili jada, bio on kralj ili papa.
A kome je najbolje? Zastalno onome, koji može za Boga štogod trpjeti.
Mnogi slabići i neznalice govore: gle, kako lijepo onaj čovjek živi, kako je bogat, kako velik,
silan i uzvišen!
Ali gledaj na nebeska dobra i vidjet ćeš, kako su sva ta vremenita dobra uništena, kako su
nestalna i vrlo tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez straha i brige.
Nije čovjek sretan, ako obiluje vremenitim dobrima, nego ga zadovoljuje srednja mjera.
Prava je nevolja živjeti na zemlji.
Čim više želi čovjek biti duhovan, tim mu sadanji život postaje gorči, jer osjeća bolje i vidi
jasnije mane ljudske pokvarenosti.
Jesti, piti, bdjeti, spavati, počivati, raditi i robovati ostalim prirodnim potrebama doista je
velika muka i pokora za pobožna čovjeka, koji bi htio biti slobodan i prost od svakog grijeha.
Duhovan čovjek biva, naime, na svijetu vrlo vezan tjelesnim potrebama. Zato prorok poboŽno
moli, da bi se njih mogao osloboditi govoreći. «Izbavi me, Gospodine, od mojih
potreba.»)
Ali teško onima, koji ne uvińaju svoju bijedu, ali još teže onima, koji ljube ovaj bijedni i
Prolazni život.
Toliko ga nekoji ljube, da ne bi ništa ni marili za kraljevstvo Božje, kad bi mogli ovdje
uvijek živjeti, premda jedva imaju i najpotrebnije mučeći se ili prosjačeći.
Bezumni i nepostojani srcem, koji tako duboko zagreznuše u zemaljštinu, da im se samo
dopada ono što je tjelesno!
Ali će bijednici teško osjetiti još na koncu života, kako je kukavno i ništeno bilo, što su
ljubili.
Sveci pak Božji i svi pobožni prijatelji Kristovi nijesu se obazirali na ono, što je tijelu
godilo, niti ono, što je u svijetu uspijevalo; sva im je nada i težnja smjerala na vječna dobra.
Svaka njihova želja podizala se do stalnoga i nevidljivoga, da ih ne bi ljubav k vidljivim
dobrima dovukla do najnižeg. Ne gubi, brate, vjere, u duhovni napredak; još imaš vremena i
časa!
Zašto hoćeš odgoditi svoju odluku do sjutra? Ustani, odmah i počni i reci: Sad je vrijeme za
rad, sada je vrijeme za borbu, sad je zgodno vrijeme da se popravimo.
Kada ti je zlo i kad trpiš nevolju, tad je vrijeme za zaslužbu.
«Ognjem ti je i vodom proći prije nego dońeš do pokoja.»)
Ako sebe ne prisiliš, ne ćeš svladati mane. Dok nosimo ovo krhko tijelo, ne možemo biti bez
grijeha, niti živjeti bez tegobe i bola.
Drago bi nam bilo mirovati bez svake nevolje, ali jer smo po grijehu izgubili nevinost,
izgubili smo pravo blaženstvo.
Zato moramo biti strpljivi i čekati na milosrńe Božje dok «ne prońe zloća») i «život ne
proguta smrtno».)
O, kolika je slabost ljudska kad je uvijek sklona na zlo! Danas ispovijedaš svoje grijehe, a
sutra iste počinjaš.
Sad odlučiš, da ćeš se čuvati, a sad kasnije griješiš kao da nijesi ništa ni odlučio.
S pravom se možemo poniziti, niti ikad možemo što veliko o sebi misliti, jer smo tako slabi i
nestalni.
I radi nemarnosti može se brzo izgubiti sve, što se po milosti teškom mukom jedva postiglo.
Što će biti još konačno od nas, kad tako rano postajemo mlaki? Jao nama, ako tako naginjemo
mirovanju kao da smo već u miru i sigurnosti, dok se još u našem vladanju ne pokazuje ni
trag svetosti.
Dobro bi bilo, da se još jednom kao dobri novaci dademo poučavati u kreposnom životu:
možda bi bilo nade, da ćemo se u budućnosti nešto popraviti i više duhovno napredovati.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako te stigne nesreća i zlo, gledaj u njima ruku Božju, koja nas takvim skrušenjem hoće da dovede do
pravr pokore i da nas očuva od životne obijesti. Naše slabosti i ostaci grijeha u nama neka nam otvore
duhovne oči, da se još čvršće povežemo uz Isusa i njegovu svetu milost, jer je on uzeo na sebe sve naše
ljudske slabosti osim grijeha. Božanski spasitelj učvrstit će naše dobre odluke i prve uspjehe u duhovnom
Životu.
Srce Isusovo, spasenje onima, koji se u Te ufaju, smiluj se nama!
(Liturgija)
DVADESET I TREĆA GLAVA
RAZMIŠLJAJ O SMRTI.
Brzo će biti gotovo ovdje s tobom; gledaj , dakle, kako živiš: jer danas jesi, a sutra te više
nema. Čim nekoga ljudi ne vide, brzo ga zaboravljaju.
O, kako smo ludi i tvrda srca, jer mislimo jedino na sadašnjicu, a ne predvińamo radije
budućnost! Trebalo bi, da uvijek radiš i misliš tako, kao da ćeš još danas umrijeti.
Kad bi ti savjest bila mirna, ne bi se mnogo bojao smrti. Bolje bi bilo čuvati se grijeha nego
izbjegavati smrt. Ako danas nijesi pripravan, kako ćeš biti sutra?
Sutrašnji dan je nestalan, i ne znaš hoćeš li sutra živ biti?
Što nam koristi dugo živjeti, kad se tako malo popravljamo? Ah, dug život ne čini nas boljima,
nego nam često uvećava krivicu.
O, da smo i jedan dan dobro proživjeli na ovom svijetu! Mnogi broje godine otkada se
obratiše, ali je često slab plod obraćenja.
Ako je strašno umrijeti, možda je još pogibeljnije dulje živjeti? Blago onome, koji uvijek
misli na čas smrti i svaki dan se na nju sprema. Ako si vidio koga kako umire, pomisli, da ćeš
I ti istim putem proći.
Ujutro pomisli, da ne ćeš dočekati večeri. A naveće se ne usudi nadati jutru.
Budi, dakle pripravan i ćivi tako, da te smrt ne zateče nikad nepripravna. – Mnogi umru
naglo i iznenada; jer «Sin čovječji doći će u koju uru ne mislite.»
Kad dońe onaj zadnji čas, o čitavom ćeš prošlom životu početi sasvim drugajačije misliti;
veoma češ žaliti, što si bio tako nehajan i mlitav.
Kako je sretan i mudar onaj, koji nastoji, da sada za ńivota bude onakav, kakvog želi da ga
smrt nańe! Au sretnu se smrt mnogo onda pouzdaj, ako svijet posve prezreš te vruće želiš
napredovati u krepostima; ako uzljubiš stegu, ako vršiš pokoru, ako se svladaš i ako podneseš
svaku nevolju za ljubav Kristovu.
Mnogo dobra moćeš učiniti, dok si zdrav; ali kad oboliš, ne znam što ćeš moći.
Rijetki su koji u bolesti postaju bolji; tako se i oni rijetko posvećuju, koji mnogo hodočaste.
Ne uzdaj se u prijatelje i u rońake i ne odgańaj svoga spasenja za kasnije: jer će te ljudi brže
zaboraviti, nego što misliš. Bolje je sada u pravo vrijeme pobrinuti se da ovršiš kakvo dobro
djelo, nego se pouzdati u tuńu pomoć.
Ako se sada ne brineš sam za sebe, tko će se za tebe brinuti u budućnosti? Sad je vrijeme
dragocjeno. «Sad su dani spasenja, sada je vrijeme najzgodnije.»
Ali žalosno je, da ti ne upotrebljavaš korisnije to vrijeme u kome možeš zaslužiti, čime ćeš
se okoristiti za vječni život! Doći će vrijeme, kad ćeš poželjeti jedan dan ili sat da se pripraviš,
a ne znam hoćeš li ga zadobiti.
Ej, predragi, iz kakve bi se pogibelji mogao izbaviti, kakvog li se straha riješiti, ako budeš
uvijek živio u strahu Božjem i mislio na smrt?
Nastoj sada tako živjeti, da se na času smrti možeš većma radovati nego bojati. Nauči se
sada sve prezirati, da onda možeš nesmetano poći Kristu. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da
bi se tada sigurnije mogao pouzdati.
Ah, luńaće, što misliš, da ćeš dugo živjetik, kad ni za jedan dan nijesi ovdje siguran? Koliko
ih se samo prevarilo, pa su iznenada preminuli?
Koliko si puta slušao govoriti, da je ovaj od mača posrnuo; onaj da se je utopio; onaj da se s
visoka srušio, slomivši vrat; onaj da se za stolom ukočio, a ovaj da je kod igre svršio?
Jedan je poginuo od vatre, drugi od oružja, netko od kuge, a netko od razbojničke ruke: i
tako svi svršuju smrću.»život ljudski prolazi brzo kao sjena».
Tko ćete se sjećati iza tvoje smrti, i tko će se pomoliti za tebe? Čini, sad, predragi, štogod
možeš, jer ne znaš, kada ćeš umrijti, i ne znaš, što te iza smrti čeka.
Dok imaš vremena, skupljaj neprolazno blago. Ni na što ne misli, nego na svoje spasenje;
brini se samo za Božje stvari.
Pribavi si sada prijatelje štujući svece Božje i nasljedujući njihov život, da te prime u vječne
stanove kada umreš.
Vladaj se kao stranac i gost na svijetu, koga se ništa ne tiču svjetski poslovi. Sačuvaj
slobodno srce i posvećeno Bogu, jer «nemaš ovdje stalne postojbine».
Tamo upravljaj dnevne molitve, uzdahe i suze, da ti duša iza smrti bude vrijedna da dońe
Gospodinu. Amen
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne možeš izbjeći smrti, jer je to naša baština po istočnom grijehu, Čas smrti je odsudan za tebe, jer kako
posječeno stablo padne, onako ostane ležati. Ali se zato pripravljaj kreposnim životom na smrt, kloni se
svakoga grijeha, čini dobra djela. Spasonosno će ti biti, ako se, lijegajući u krevet, sjetiš svoje neizbježive
smrti i ako se naročitom molitvom utečeš Majci Božjoj i sv. Josipu zaštitniku dobre smrti.
Molimo Te, Gospodine Isuse Kriste, koji nas oživljuješ nebeskim tajnama, da se uvijek
ugledamo u primjer Tvoje sv. obitelji te zavrijedimo, da nam j smrtnom času dońe ususret
slavna Djevica sa svetim Josipom, a Ti da nas primiš u vječni nebeski dom.
(Pristupna na blagdan sv. Obitelji.)
DVADESET I ČETVRTA GLAVA
O SUđENJU I KAZNAMA ZA GREŠNIKE
Kod svih djela gledaj na konac i promisli, kakav ćeš stajati pred strogim sucem, kome nije
ništa sakriveno, koji se ne da ublažiti darovima te ne prima izgovora, nego će suditi kako je
pravo. O bijedni i bezumni grešniče, što ćeš odgovoriti Bogu, koji zna za svaki tvoj grijeh,
kad se daikad plašiš pogleda razljućenom čovjeka?
Zašto se već sada ne brineš za sudnjidan, kad te nitko drugi neće moći opravdati ili braniti ,
jer će svaki sebi samome biti dovoljan teret?
Sad donosi tvoj napor plodove, plać ti se uračuna, uzdah usliši, a bol zadovolji i čisti, strpljiv
Čovjek ima veliko spasonosno čistilišta, ako podnosi nepravdu te se više žalosti radi tuńe zlob
nego zbog vlastite pretrpljene nepravde; ako se rado moli za svog neprijatelja i od srca oprašta
uvrede, ako ne oklijeva druge moliti da mu oproste, ako se lakše smiluje nego rasrdi; ako
često sebi silu nanosi i ako nastoji, da tijelo posvema podloži duhu.
Bolje je, da se sada čistimo od grijeha, da ništimo pogreške, nego da ih pridržimo za
okajanje na drugom svijetu. Zaista, sami sebe varamo neurednom ljubavlju prma tijelu.
Što će onaj oganj drugo proždirati, nego tvoje grijehe? Što se više sada štediš i robuješ tijelu,
tim ćeš teže i kasnije okajati i spremaš veću grańu za paklensku vatru.
U čemu se je griješilo, u onom se teže kazniti. Ondje će se ljenčine podbadati usijanim šiljcima,
a izjelice i pijanice mučiti strahovitom žeńu i gladom. Ondje će se bludnici i raskalašeni
polijevati smolom i smrdljivim sumporom, a zavidnici će se od bola savijati kao bijesni psi.
Nema mane, koja neće imati svoju osobitu muku. Tamo će jedna ura zadavati groznije muke
nego zadaje ovdje stotina godina najstrože pokore.
Tamo nema osuńenicima nikakva mira niti utjehe, dok ovdje kadikad otpočnemo od napora i
tješimo se s prijateljima. Sada budi zabrinut i žali grijehe, da na sudnji dan budeš siguran s
blaženima.
“Tada će pravednici hrabro stajati s velikom stalnošću prema onima, koji su ih mučili i
tlačili.”
Tada će ustati da sudi onaj, koji se sada ponizno podlaže ljudskome sudu. Tada će siromah i
ponizan biti pun pouzdanja, a oholica će se plašiti sa svih strana.
Onda će se vidjeti, da je onaj bio za života mudar, koji je naučio biti lud i prezren u svijetu
radi Krista. Onda ćemo se veseliti radi svake strpljivo podnesene nevolje i “svaka će
nepravda zašutjeti”.
Onda će se izmučeno tijelo više veseliti nego da je bilo razmaženo nasladama. Onda će se
zasjati prosta haljina, a skupocjena će potamnjeti. Onda će se više slaviti siromašna kućica
nego zlatna palača. Onda će koristiti više ustrajna strpljivost nego vlast nad čitavim svijetom.
Onda će se više uzveličati skromna poslušnost nego sva svjetska lukavština.
Tada će nas više veseliti čista i mirna savjest nego duboka učenost. Tada će više vrijediti
preziranje bogatstva nego sve blago sinova zemaljskih. Tada ćeš biti više utješen radi
izvršenih pobožnih molitava nego radi održanih slavnih gozba. Tada ćeš se više radovati što si
šutio nego što si se dugo razgovarao. Tada će više vrijediti sveta djela nego mnoge lijepi
riječi. Tada će više koristiti strog život i oštra pokora nego sva zemaljska raskoš.
Nauči se sada trpjeti male patnje, da se možeš time osloboditi većih. Ovdje najprije kušaj,
što ćeš moći poslije. Ako ne možeš podnijeti sada ove male patnje, kako ćeš snositi vječne
muke? Ako te sada mala bol čini nestrpljivim, što će biti u paklu? Gle, ne možeš, zbilja imati
dvije radosti: naslańivati se na zemlji i poslije kraljevati s Isusom Kristom.
Da si sve do danas živio u častima i nasladama, što bi ti sve to sve koristilo, kad bi ovaj čas
morao umrijeti? Stoga je sve taština osim ljubiti Boga i samo njemu služiti. Jer tko Boga iz
svega srca ljubi, taj se ne boji smrti, ni muke, ni suda, ni pakla; savržena ljubav čini nam,
naime, siguran dolazak k Bogu. Ako tko još voli grijeh, nije ni čudo, ako se plaši smrti i suda.
Dobro je ipak, da te barem strah pred paklom uspregne od grijeha, ako te ljubav još ne može
odvratiti od zla. Ali tko zabacuje strah Božji, ne će moći dugo ostati dobar, nego će doskora
pasti u zamke paklenoga duha.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Neka i nama kao i sv. Jeronimu neprestano zvuči trublja strašnoga suda u ušima, jer će to biti dan, kada
će i pravednici biti bez milosrńa suńeni, a kamo li ne mi grešnici!
Pri svijetlu mrtvačke svijeće promatraj sva svoja djela i čitav život, pa ćeš se riješiti svake oholosti,
bludnosti i nepokornosti zakonu Božjem i crkvenom. Pitaj se kod svakog djela kao što je radio sv.
Alojzije:što mi koristi za vječnost? I izbjeći ćeš mnogom grijehu i svladati mnoge mane i slabosti.
Molimo Te, Gospodine Bože, da nas tvoji darovi odalečuju od zemaljskih raskoši o mebeskom
nas krepošću uvijek obnavljaju.
(Popričesna IV. Nedj. po Bogoj.)
DVADESET I PETA GLAVA.
O REVNOM POPRAVLJANJU CIJELOG NAŠEG ŽIVOTA.
Budi revan i marljiv u službi Božjoj i misli često: pošto si došao i zašto si ostavio svijet? Zar
ne zato da živiš za Boga i da postaneš duhovnim čovjekom? Žuri se, dakle, da napreduješ, jer
ćeš doskora za svoj napor primiti plaću, pa neće više biti ni straha ni ćalosti tvojoj blizini.
Sada žeš se malo truditi, a poslije ćeš zadobiti vrliki mir, dapače i vječnu radost. Ako ostaneš
vjeran i revan u svom radu, bez dvojbe da će i Bog bitivjeran i obilan u nagrańivanju. Trebaš
se živo nadati, da ćeš pobijediti; ali ne smiješ se predati sigurnosti, da ne omlitaviš ili se ne
uzoholiš.
Kad je neki bojažljivac često kolebao izmeńu straha i nade, pa se nadvadan tugom jednom u
crkvi pred žrtvenikom klečeći molio Bogu, ovako je u sebi mislio i govorio: «O, kad bih
znao hoću li ustrajati?» I odmah začuje u sebi Božji odgovor.: «Pa da znaš, što bi učinio?
Sad čini što bi htio onda činiti, i bit ćeš sasvim miran»
On se brzo utješi i ohrabri, izruči se volji Boćjoj i bajažljivo kolebanjeisčeznu. Nije htio
radoznalo ispitkivati, što će mu se dogoditi, nego se više trudio da ispita, što je prava i
savršena volja Božja, kako bi svako dobro djelo započeo i dovršio.
«Uzdaj se u Gospodina i čini dobro; ostani na zemlji i hranit ćeš se njezinim
bogatstvom», veli prorok.
Jedno je što mnoge odbvija da ne naprduju i da se temeljito ne poprave: strah pred
poteškoćema i naporima u borbi. Oni baš najviše mimo ostalih napreduju u kreposti, koji
muževnije nastoje svladati ono, što je teže i protivnije. U čemu se, naime, više svladamo i
umrtvimo duhom, u tom više napredujemo i zaslužujemo veću milost. Ali nemaju svi jednako
mnogo da svladaju i ukrote. Ipak će marljivi pregalac jače napredovati, premda je u njega više
strasti, nego onaj, koji se dobro vlada, ali ne nastoji tako živo oko kreposti.
Dvoje nam osobito pomaže, da se čestito popravimo: ako se silom otimljemo onome, čemu
je priroda po grijehu sklona te ako živo nastojimo oko dobra, koje baš ponajviše trebamo. Još
se nastoj svladati i čuvati onoga, što ti je ponajviše u drugih mrsko.
Svuda se okoristi za svoj napredak, te se oduševi za nasljedovanje, ako vidiš ili čuješ dobre
primjere. Ako primjetiš šta grešna, čuvaj se, da toga ne činiš; ili ako si kad učinio, trsi se da se
što prije popraviš. Kako tvoje oko druge motri, tako i druge paze na tebe.
Kako je ugodno i dražesno gledati revnu i pobožnu braću, koja se dobro vladaju i drže reda!
Kako je žalosno i teško gledati one, koji neuredno žive, koji ne vrše ono na što su pozvani.
Kako je štetno, kad zanemariš ono čemu si se posvetio po zvanju, pa težiš za onim, što ti nije
povjereno! Sjećaš se stvorene odluke i imaj pred očima sliku Raspetoga! Ako promotriš život
Isusa Krista, doista ne možeš stidjeti, što dosad nijesi više nastojao da mu budeš sličan,
premda si bio dugo na putu Božjem. Redovnik, koji pažljivo i pobožno razmatra presveti
život i muku Gospodnju, naći će ondje izobila svega, što mu je korisno i potrebno, te ne treba
da osim Isusa što boljega traži.
O, kad bi raspeti Isus ušao u naše srce, kako bismo brzo i dosta bili učeni! Revan redovnik
sve podnosi veselo, što mu se zapovijeda. Nemarnu i mlaku redovniku biva sve teže i odasvud
ga biju nevolje, jer nema uinutrašnje utjehe, a izvanjske ne smije tražiti. Redovnik, koji ne
živi u stezi, izlaže se teškoj propasti. Onomu, koji traži lakše i ugodnije, svagdje će biti
tijesno, jer mu ovo ili ono neće biti po čudi.
Kako to drukčije vrše toliki drugi redovnici, koji živu u samostanskoj stegi dosta skučeni?
Malo kad izlaze, živu povučeno, veoma se siromašno hrane i grubo se odijevaju; mnogo rade,
a malo govore, kasno lijegaju, a rano ustaju; dugo mole, često uče i u svemu se drže reda.
Gledaj Kartuzijance i Cistercite te redovnike i redovnice različitih redova, kakosvaku noć
ustaju da pjevaju hvale Gospodinu.
I zato bi bila sramota, da ti ljenčariš u tako sveto vrijeme, dok toliko mnoštvo redovnika
počinje slaviti Boga. O, kad se ne bi imali ni s čim drugim baviti nego da svim srcem i ustima
hvalimo Gospodina Boga svojega! O, da ti nikad ne bi trebao ni jesti, ni piti, ni spavati, nego
da bi mogao svagda Boga hvaliti i baviti se samo duhovnim stvarima! Tada bi bio mnogo
srećniji nego sada, kada služiš tijelu u svakoj potrebi. Kamo sreće, da nije tih potreba, nego da
sam ja samo duhovne okrepe, koju malo kad okusimo, na žalost!
Kad čovjek dońe do toga, da ni u kakva stvorenja ne ište svoje utjehe, onda istom započinje
savršeno u Bogu ćivjeti, i biti takońer u svemu zadovoljan, dogodilo se što mu drago.
Onda ga ni velika stvar neće veseliti, niti će ga mala žalostiti, nego se posvema i pouzdano
predaje Bogu, koji mu je sve u svemu; kome ništa ne propada i ne služi bez oklijevanja.
Misli svagda na konac i da se izgubljeno vrijeme ne vraća. Bez brige i nastojanja nikad ne
ćeš biti krepostan. Čim počinješ biti mlak, već tipočinje biti zlo.
Ako budeš revan, naći ćeš veliki mir i lakše ćeš podnijeti napore radi misli Božje i radi
ljubavi prema kreposti. Revan i marljiv čovjek na sve je spreman. Veća je muka opirati se
grijehu i strasti nego znojiti se kod tjelesnih radnja.
Tko se ne kloni malih pogrešaka, malo po malo pada u veće. Uvijek ćeš se naveće radovati,
ako provedeš korisno dan.
Bdij nad samim sobom, potakni se, opomeni sama sebe, i sama sebe ne zanemari, pa bilo s
drugima kako mu drago. Toliko ćeš napredovati, koliko ćeš sama sebe nadvadati. Amen.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne zastani na pola puta u kreposnom životu, nego se dnevno svladaj, da te ńavao ne prevari. Napastuje li
te pohlepa za jelom ili izbirljivost u hrani, razmišljaj kako se je Isus lišio svega, i bit će ti lakše. Boriš li se
u mekoputnošću, sjeti se Isusovih bdijenja i njegovog siromaštva. Ako Ti je teško slušati, slijedi ga, jer je
bio poslušan do smrti na križu. Naginješ li oholosti, pogledaj Spsasitelja kako je trnjem okrunio svoju
glavu, i ponizi se gdje god ti se pruži prilika.
Da se dostojiš nas same u svetoj službi svojoj potkrijepiti i uzdržati, Tebe molimo usliši nas!
(Liturgija.)
K o n a c p r v e k n j i g e.

II. Knjiga
OPOMENA ZA NUTARNJI ŽIVOT
PRVA GLAVA
O NUTARNJEM ŽIVOTU
Kraljevstvo je Božje u vama, (veli Gospodin)
Obrati se Gospodinu svim srcem i ostavi ovaj bijedni svijet, pa će ti duša naći pokoja.
Nauči se prezirati spoljašnost, a zavoli unutarnji život i vidjet ćeš, gdje kraljevstvo Božje
dolazi u te.
“Jer kraljevstvo je Božje mir i radost u Duhu svetom”) što se ne daje bezbožnicima.
Krist će tebi doći ulijevajući ti svoju utjehu, ako mu pripraviš dostojan stan u unutrašnjosti.
“Sva njegova slava i ljepota jest iznutra) i tu mu se svińa.
Krist često pohańa duhovnog čovjeka, slatko se s njim razgovara, ugodno ga tješi, obasipa ga
mirom i osobitom, začudnom povjerljivošću.
Eto, vjerna dušo, spremi svoje srce ovom zaručniku, da se udostoji k tebi doći i u tebi
stanovati.
Tako naime sam govori: “Ako tko ljubi mene, riječ će moju držati, i k njemu ćemo doći i
kod njega ćemo se nastaniti.”)
Ustupi dakle mjesto Kristu, a svima ostalima zabrani ulaz.
Ako imaš Krista, već si bogat i to ti je dosta.On će se za tebe brinuti i bit će ti vjeran upravitelj
u svemu, da ti nije potrebno uzdati se u ljude.
Ljudi se brzo mijenjaju i domala ih nestaje. “Krist ostaje do vijeka”) i stoji uz nas vjerno
do svršetka.
Ne valja se mnogo pouzdati u krhka i prolazna čovjeka, ako i jest koristan i drag; niti se
treba mnogo žalostiti, ako li se kadikad tko suprostavi i protuslovi.
Oni, koji se danas drže s tobom, sutra ti se mogu protiviti i obrnuto: jer se ljudi često
mjenjaju kao vjetar.
U Boga se sasvim pouzdaj; njega se boj i njega ljubi! Bog će braniti tebe i sve će učiniti
kako je za te najbolje.
“Nemaš ovdje stalne postojbine”) i na komu mjestu da bio, svuda si stranac i putnik; nikad
nećeš imati pravoga mira, ako se tijesno ne sjediniš s Kristom. Šta se ovdje ogledavaš, kad
ovo nije mjesto tvoga počinka?
Na nebesima treba da ti je stan, a na sve zemaljsko treba pogledati kao na prolazu. Sve
zemaljsko prolazi, a jednako i ti s njim. Gledaj: da uz ništa ne prioneš, da se ne uhvatiš i da ne
propadneš. Misli na Svevišnjega, a svoju molitvu upravljaj Kristu bez prestanka.
Ako ne znaš promišljati o visokim i nebeskim stvarima, a ti otpočini razmišljajući o muci
Kristovoj i rado boravi u njegovim svetim ranama.
Ako se pobožno utečeš k ranama i dragocjenim ožiljcima Isusovim, osjetiti ćeš u nevolji
veliku utjehu, pa nećeš mnogo mariti za prezir ljudi i lako ćeš podnijeti klevetanje.
I Krista su ljudi na zemlji prezirali i u najvećoj su ga nevolji i porugama ostavili znanci prijatelji.
Krist je htio trpjeti i biti prezren, a ti se usuńuješ na što tužiti? Krist je imao neprijatelja i
protivnika, a ti hoćeš da ti svi budu prijatelji i dobrotvori?
Zašto će ti se nagraditi strpljivost, ako te ne snalazi ništa teška? Ako nećeš ništa neugodna
pretrpjeti, kako ćeš biti prijatelj Kristov? Trpi s Kristom i radi Krista, ako želiš kraljevati s
Kristom.
Kad bi jednom sasvim unišao u Srce Isusovo i samo malo okusio vruće one ljubavi, ništa se
ne bi brinuo o ugodnom ili neugodnom, nego bi se više veselio nanešenoj uvredi. Ljubav k
Isusu čini da čovjek prezire sama sebe.
Tko ljubi Isusa i istinu i tko je duhovan čovjek bez neurednih sklonosti, može se slobodno
obratiti Bogu, uzdignuti se duhom nad samoga sebe i počivati u blaženom uživanju.
Onaj, koji prosuńuje onako, kako jest, a ne kako se priča ili sudi, taj je zaista mudar. Njega je
poučio više Bog nego ljudi. Tko je navikao provoditi duhovni život i malo držati do
izvanjskih stvari, ne ište mjesta i ne čeka vremena za pobožne duhovne vježbe.
Duhovan čovjek za čas se sabere, jer se nikad ne gubi posve u izvanjim stvarima. Vanjski
posao ga ne smeta niti ga smeta potrebni privremeni rad, nego se opredjeljuje tako, kako
posao dońe.
Tko je u svojoj nutrinji sve udesio i uredio, ne brine se za čudnovata i opaka ljudska djela.
Toliko toga smeta čovjeku i rastrese ga, koliko prianja uz vanjske stvari.
Da je u tebi sve u redu i da si posve čist, sve bi koristilo tvojemu dobru i napretku. Ali zato ti
se puno toga ne svińa i često te uznemiruje, jer još nijesi u sebi posve umro, niti si se raskrstio
sa zemaljštinom.
Ništa ne kalja toliko i ne zapliće srce, koliko nečista ljubav prema stvorenjima. Ako se odrekneš
izvanjske utjehe, moći ćeš razmišljati o nebeskim stvarima i u duši se često veoma
radovati.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Uńi u presv. Srce Isusovo trgajući se od svih grešnih i nesavršenih veza sa svijetom. Preko dana saberi se
duhovno više puta, makar da si u najvećem i najzamršenijem poslu. Na taj način vršit ćeš uspješan pregled,
da se u tvoje srce ne uvuče štogod za poslom, što nije ugodno oku božanskog Spasitelja.
Srce Isusovo, kralju središte sviju srdaca, smiluj se nama!
(Liturgija)
II. Knjiga DRUGA GLAVA
O PONIZNOJ PODLOŽNOSTI
Ne brini se mnogo, tko je za tebe, a tko je protiv tebe, - nego nastoj oko toga i brini se, da u
svemu, što činiš, Bog bude s tobom.
Imaj čistu savjest, i Bog će te vjerno braniti. Kome Bog hoće pomoći, tome ne može ničija
pakost škoditi. Ako znaš šutjeti i trpjeti, zacijelo ćeš osjetiti Božju pomoć. On zna i kada i
kako da se njemu izručiš.
U Boga je da pomogne i izbavi od svake nevolje. Ćesto nam mnogo koristi, da ostanemo što
ponizniji, ako drugi znadu za naše pogreške te ih prekoravaju.
Ako se ponizimo radi svojih pogrešaka, tada ćemo lako udobrostiviti druge i bez poteškoće
umiriti sve, koji se na nas srde. Bog štiti i oslobańa poniznoga i poniznom se priklanja;
poniznomu daruje obilje milosti te ga iza poniženja proslavljuje.
On otkriva svoje tajne poniznome i k sebi ga milo privlači i prizivlje. Ponizan čovjek posve
je miran i kad je osramoćen, jer se oslanja na Boga, a ne na svijet. Ne misli, da si išta napredovao
ako ne držiš, da si niži od svih.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako radi vršenja svojih dužnosti prema Bogu trpiš poruge i poniženja u društvu gdje živiš, ne brini se za
te poruge, ako ti je savjest mirna. U poniženju samoga sebe osjetit ćeš, da si malen pred veličanstvom
Božjim, ali ćeš osjetiti i pomoć Božju.
Molimo Te, Gospodine, učini nas vazda poslušnima Tvojim zapovijedima, da postanemo
dostojni Tvojih darova.
(Popričesna na XX. Nedj. Po Duh.)
II. Knjiga TREĆA GLAVA
O DOBROM I MIROLJUBIVOM ČOVJEKU.
Ponajprije umiri sebe, pa ćeš onda moći i druge umiriti. Miroljubivi čovjek više koristo nego
najučeniji. Strastven čovjek i dobro obraća na zlo i vrlo lako vjeruje u zlo. Dobar i miroljubiv
čovjek obraća sve na dobro.
Onaj, koji je utvrńen u miru, o nikome ne sumnja, a tko je nezadovoljan i uzbuńen, toga
muče svakojake sumnje, te niti sam miruje, niti pušta druge u miru.
Kaže često, što ne bi smio reči, a propušta, što bi mu više koristilo, da je učinio. Nadgleda,
što su drugi dužni učiniti, a zanemaruje svoju dužnost. Revnuj najprije na sebi, pa ćeš onda
moći pravedno revnovati i oko napretka bližnjega svoga.
Ti dobro znaš opravdati i iskititi svoja djela, ali lude isprike ne ćeš da primaš. Pravednije bi
bilo, da sebe optužuješ, a brata opravdaš. Ako hoćeš, da tebe trpe, trpi i ti drugoga. Gledaj,
kako si još daleko od prave ljubavi i poniznosti, koja se ni na koga ne zna srditi i ljutiti, nego
samo na sebe.
Nije ništa osobita drugovati s dobrima i krotkima, jer to po prirodi svakome godi. Svatko
drage volje miruje, i više ljubi one, koje misle kao i on. Ali mirno moći živjeti s oporima i
opakima, neurednim i svadljivima velika je milost i djelo junačko pohvalno.
Ima ih, koji su mirni te i druge nastoje skloniti na mir. Sav naš mir u tom žalosnom životu
leži više u poniznom podnašanju nevolja, nego u tom, da ih ne osjećamo. Tko umije više
trpjeti, uživat će veći mir. Takav je pobjednik nad samim sobom i gospodar svijeta, prijatelj
Kristov i baštinik neba.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Velika je životna mudrost sačuvati u svako vrijeme mir u duši svojoj i nositi palmu mira u ljudskom
društvu. Odluči svako jutro, da ćeš u sebi svladati sve pokrete neopravdane srdžbe, a s bližnjim da ćeš
postupiti bratski odazivajući se Kristovim riječima: «Blago krotkima, jer će se sinovi Božji zvati»
Isuse, Kralju mira, smiluj se nama!
(Liturgija.)
II. Knjiga ČETVRTA GLAVA
O ČISTOM SRCU I BEZAZLENOJ NAMJERI.
Na dva krila diže se čovjek nad zemlju: na bezazlenosti i na čistoći. Nakana mora biti bezazlena,
a osjećanje čisto. Bezazlenost teži k Bogu, a čistoća ga postizava i uživa. Nijedno dobro
djelo ne će ti smetati, ako ti je srce bez neuredne požude.
Ako samo na to misliš i tražiš, da Bogu ugodiš, a bližnjemu da koristiš, uživat ćeš slobodu u
srcu. Da ti je srce pravedno, tada bi se svako stvorenje bilo ogledalo života knjiga puna svetih
nauka. Nema tako sitna i neznatna stvorenje, koje ne bi odrazivalo dobrotu Božju.
Kad bi bio u srcu dobar i čist, sve bi bez zapreka gledao i pravo shvatao, jer čisto srce i pakao
podiže u nebo Kakav je tko u srcu, tako sudi izvanjski život. Ako ima radosti, onda je ima
u čovjeka čista srca. A ima li gdje muke i nevolje, to najbolje zna zla savjest.
Kao što se željezo, položeno u vatru, čisti od rńe i sasvim razbijeli, tako i čovjek, obrativši se
sasvim k Bogu, odbacuje sa sebe mlitavost i mijenja se u novog čovjeka.
Kad čovjek počne bivati mlak, tad se plaši malog napora i drage volje ište izvanjsku utjehu.
Ali kad počne posvema se svladati i odvažno stupati putem Božjim, onda smatra za
malenkost, što je prije osjećao teškim.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Čuvaj čisto srce, jer je ono zalog tvoje vremenite i vječne sreće. Pripazi ponajprije na zle misli, koje
hoće, da se prve ušuljaju u tvoju dušu, da onda otvore širom vrata nečistom greškom djelu.
Budi oprezan i ne upuštaj se u pogańanja s ńavlom. Odlučno odbijaj svaku napast i uteci se u pomoć
Božju i zagovor Marijin.
Majko prečista, moli za nas!
(Liturgija.)
II. Knjiga PETA GLAVA
O PROMATRANJU SAMOGA SEBE
Ne možemo sami sebi previše vjerovati, jer nam često manjka milosti i uvińavnosti. U nama
je malo svjetlosti i ta se brzo gasi radi nemarnosti. A često i ne primjetimo, da smo u srcu tako
slijepi. Često zlo činimo, a još se gore ispričamo.
Vodi nas kadikad strast, a mislimo da smo revni. Na drugima korimo i neznatne pogreške, a
kod sebe prelazimo i preko većih. Dosta brzo osjećamo i mjerimo što podnosimo od drugih,
ali ne opažamo, što drugi od nas trpe.
Kad bi svoje pogreške dobro i pravo sudili, ne bismo imali razloga, da drugoga strogo sudimo.
Duhovan čovjek brine se prije svega za sebe; a tko na sebe dobro pazi, lako šuti o drugima.
Nikad nećeš biti duhovan i pobožan, ako ne budeš šutio o tuńim stvarima, a na sebe osobito
pazio. Ako se baviš samo Bogom i sobom, slabo će na te utjecati ono, što vidiš vani. Gdje si,
ako nijesi sam u sebi? I ako si sve obišao, a sebe zanemario, što si napredovao?
Trebaš li mir i pravo nutarnje jedinstvo, valja ti sve brige još zapostaviti i samo sebe posmatrati
Zatim ćeš mnogo napredovati, ako se sačuvaš slobodnim od svake vremenite brige. Mnogo
ćeš zaostati, ako budeš cijenio vremenita dobra. Neka ti ništa ne bude veliko ni visoko, ništa
drago i ugodno, osim Boga i onoga, što je od Boga.
Svaku utjehu, koja dońe od stvorenja, ne drži ni za šta. Duša, koja ljubi Boga, prezire sve
izvan Boga. Samo je vječni i neizmjerni Bog, koji sve ispunja, utjeha duši i srcu pravo
veselje.
P r i m j e n a i m o l i t v a .
Ti si još početnik u duhovnom životu. Svrni onda svu pažnju na sebe i na svoje slabosti, pa ti neće ostati
vremena da nepravedno drugog ocjenjuješ. Očisti ponajprije pred svojom kućom, izvadi brvno iz svoga
oka, da možeš prići k prijatelju i izvaditi mu trun.
Prelazi žurno preko svjetovnih poslova, pa se trudi, da sve vršiš za čast Božju.
Srce čisto stvori mi, Bože i duh pravi obnovi u meni.
(Liturgija.)
II. Knjiga ŠESTA GLAVA
O RADOSTI MIRNE SAVJESTI
Slava je dobrog čovjeka u svjedočanstvu dobre savjesti. Neka ti je savjest čista i bit ćeš
uvijek veseo. Dobra savjest može veoma mnogo podnijeti i puna je veselja u nevolji.
Zla je savjest vazda bojažljiva i nemirna. Slatko ćeš počivati, ako te savjest tvoja kori.
Raduj se samo onda, ako šta dobra učiniš.
Zli nemaju nikad pravog veselja i ne osjećaju unutarnjeg mira, jer «bezbožnici nemaju
mira», govori Gospodin.) I ako kažu; mirni smo, ne će nas stići zlo, i tko će se usuditi nama
škoditi? – ne vjeruj im, jer će odjednom planuti gnjev Božji, te će im biti uništena sva djela, i
sve će im nakane propasti.
Onome, koji ljubi nije teško u nevolji se dičiti; jer tko se tako diči, to znači da se «diči
križem Gospodina».)
Kratka je slava što ju ljudi davaju i primaju. Slavu svijeta uvijek prati žalost. Slava dobrih
ljudi počiva u njihovoj savjesti, a ne u ljudskin ustima.
Radost pravednika jest od Boga i u Boga, i pravednici se raduju radi istine. Tko traži pravu i
vječnu slavu, ne mari za vremenitu.
A tko traži vremenitu slavu ili tko je iz dna srca ne prezire, dokazuje, da manje mari za
nebesku slavu. Veliki je mir u srcu onoga, koji ne mari ni za hvale ni za pogrde.
Lako će biti zadovoljan i miran onaj, čija je savjest čista. Nijesi svetiji, ako te hvale niti gori,
ako te kude. Što si, to si; ne možeš se nazvati većim, nego što jesi pred Bogom.
Ako pripaziš na to, što si u svojoj unutrašnjosti, ne ćeš se brinuti, što ljudi govore o tebi.
«Čovjek vidi, što je na licu, a Bog, što je u srcu.»)
Čovjek promatra djela, a Bog ocjenjuje nakanu. Uvijek tvoriti dobro, a malo do sebe držati,
znak je ponizne duše.
Ne tražiti utjehe kod bilo kojeg stvorenja, znak je velike čistoće i unutrašnjeg pouzdanja.
Ako neko ne ište o sebi svjedočanstva izvana, očito je, da se posve izrurčio Bogu.
«Jer nije onaj prokušan, koji se sam hvali», kaže sv. Pavao) «nego koga Bog hvali.»
Nositi Boga u sebi i ničim ne prianjati za vanjski svijet, jest stanje duhovnog čovjeka.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Glas naše savjesti glas je zdravog razuma i Božji glas. Neka ti zato savjest bude prvo mjerilo u tvome
djelovanju. Čuvaj je i istančaj dobrim štivom, vjerskom poukom i savjetovanjem kod dobra ispovjednika.
Ne ubijaj savjest nemarnim životom i krivim načelima iz pokvarenih knjiga, zle dnevne štampe i
rastrovanog društva.
Gospodine, neka Tvoje tijelo, koje sam primio, i krv koju sam pio, prionu uz moje srce. Ne
daj, da u meni, koji sam okrijepljen čistim i svetim tajnama, ostane kakva grešna ljaga. Koji
živiš i kraljuješ u vijeke vjekova Amen.
(Molitva kod ispiranja kaleža.)
II. Knjiga SEDMA GLAVA
LJUBI ISUSA NADASVE
Blago onome, koji razumije što znači ljubiti Isusa, a sebe prezirati radi Isusa. Treba ostaviti
svaku ljubav za ljubav njegovu, jer Isus hoće da se njega samoga najviše ljubi. Ljubav
stvorenja je nestala i prevarljiva, a Isusova ljubav vjerna i stalna.
Tko se priljubi stvoru, propast će s nemoćnim stvorom, a tko se drži Isusa stoji čvrsto do
vijeka. Onoga ljubi i drži za prijatelja, koji te ne će zapustiti, kad te svi ostave, i neće ti dati
da propadneš na koncu života. Htio ili ne htio, valja ti se jednom rastaviti od svega na svijetu.
Isusa se drži za života i na samrti; njegovoj se vjernosti izruči, jer ti on jedini može pomoći,
kad te svi ostave. Tvoj je ljubimac takav, da ne trpi drugoga uza se, nego hoće sam da ima
tvoje srce i da kao kralj sjedi na svom prijestolju.
Kad bi se znao temeljito otresti svakoga stvorenja, tada bi Isus stanovao s tobom. Gotovo sve
ćeš izgubiti, na što si se izvan Isusa u ljude pouzdao. Ne uzdaj se i ne upiri na trstiku koju
vjetar njiše; jer «svako je tijelo kao trava, i sva njegova slava propast će kao cvijet trave.»
Brzo ćeš se prevariti, ako budeš sudio ljude samo po izvanjem obliku. Ako tražiš svoju
utjehu i korist kod drugih, često ćeš osjetiti štetu.
Ako u svemu tražiš Isusa, tad ćeš Isusa doista naći Ako pak tražiš samoga sebe, naći ćeš i
sama sebe, ali na svoju štetu.
Više štetuješ samom sebi nego što ti cijeli svijet i svi neprijatelji mogu štetovati, ako ne
tražiš Isusa.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Moli često Isusa, da te pozove u broj svojih osobnih prijatelja. To je njegova osobita milost, koju
podjeljuje samo onima, koji su pripravljeni za nju; odricanjem svake grešne veze sa zemaljštinom,
umrtvenjem zlih sklonosti i čežnjom za njim.
O Spase roda ljudskoga
Miline puni Isuse.
Ti Stvorče svjeta novoga
I svijetlo svih, što ljube te!
Ti voń i put si u nebo,
Ti budi živa želja nam,
Ti radost naša kroz suze
I slatka naša nagrada!
(Spasovski himan.)
II. Knjiga OSMA GLAVA
O POVJERLJIVOM PRIJATELJSTVU S ISUSOM
Kad je Isus nazočan, sve je dobro i ništa nije teško; a kad Isusa nema, sve je teško. Kad Isus
ne govori u tebi, tad je utjeha slaba; ali ako Isus progovori samo jednu riječ, osjeća se velika
utjeha.
Nije li Marija Magdalena odmah ustala s onog mjesta, gdje je plakala, čim joj je Marija
rekla:“Učitelj je tu i zove te!“ Blažen onaj čas, kad te Isus zove iz suza na duhovno veselje!
Kad si suh i tvrd bez Isusa! Kad si lud i tašt, ako što drugo želiš osim Isusa!
Zar ne, da je to veća šteta nego da si sav svijet izgubio?
Što ti može svijet dati bez Isusa? Biti bez Isusa paklena je muka, a biti s Isusom slatki je raj.
Ako bude s tobom Isus, nikakav ti neprijatelj ne će moći nauditi.Tko nańe Isusa, našao je
veliko blago, dapače blago nad sve blago.
A tko gubi Isusa, premnogo gubi i izgubio je više nego cijeli svijet. Najveći je siromah tko
živi bez Isusa, a najveći je bogataš tko je sjedinjen s Isusom.
Velika je vještina, ako umiješ s Isusom općiti, a velika mudrost, ako ga umiješ zadržati. Budi
ponizan i miroljubiv, pa će Isus biti s tobom. Budi pobožan i miran, pa će Isus ostati uza te.
Možeš brzo otjerati Isusa i izgubiti njegovu milost, ako se priklanjaš svijetu. A ako njega
izgubiš i potjeraš, komu ćeš se uteći i koga ćeš tada potražiti za prijatelja?
Bez prijatelja ne možeš dobro živjeti, a ako ti Isus ne bude prijatelj iznad svih prijatelja, bit
ćeš žalostan i napušten. Zato radiš bezumno, ako se pouzdaješ u koga drugoga ili se drugom
veseliš. Radije neka ti je sav svijet protivan, nego da uvrijediš Isusa. Meńu svima, koji su ti
dragi, neka ti je Isus osobiti ljubimac.
Ljubimo sve ljude radi Isusa, a Isusa radi njega samoga. Jedino Isus treba osobito ljubiti, jer
je od svih prijatelja jedini dobar vjeran.
Radi njega neka ti budu dragi prijatelji i neprijatelji; za sve treba ga moliti, da ga svi
spoznaju i uzljube.
Nikad ne želi, da te tko osobito hvali ili ljubi, jer to pripada samo Bogu, koji nema premca. I
ne pusti, da se ičije srce s tobom bavi ili da se ti u koga zaljubiš; nego neka bude Isus u tebi i
u svakom dobrom čovjeku.
Budi čista i slobodna srca, a ne unosi u njega nikakva stvorenja. Treba da budeš prost svega i
da čisto srce prinosiš Bogu, tako ćeš biti miran i osjetiti kako je sladak Gospodin.A do toga
zaista, ne ćeš doći, ako te milost njegova ne preteče i privuće, da se riješiš i oslobodiš svega,
pa se sjediniš sam s njim samim.
Kad milost Božja dońe u čovjeka, tada je sposoban, za sve; a čim se milost odmakne, postaje
čovjek slab i bijedan kao da je jedino prepušte bičevima nevolje. Ali zato ne kloni i ne gubi
ufanja, nego mirne duše pristani uz volju Božju, i štogod te snašlo, podnesi na slavu Isusa
Krista. Iza zime, naime, dolazi ljeto; iza noći vraća se dan, a iza bure se nebo razvedri.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Izaberi Isusa za svog ličnog prijatelja, ali ga poštuj i ne igraj se s njegovim prijateljstvom. Svoje nazore i
načela udesi prema njegovom Evanńelju i pitaj ga za savjet. Svrni svoje misli k njemu, blaži se pogledom
na njegovu sliku i budi sretan da u njegovoj blizini možeš boraviti. Ljubi svako stvorenje, jer su sva djela
ruku Isusovih ali njega ljubi više nego išta!
Pa kako da te ljubim Već ljubim Te ko mene Ti
O, Isuse moj, srcem svim! I vijekom ću Te ljubiti:
Rad raja ne ljubim Te Tvog Tek što si kraljem srca mog,
Ni od stra ognja paklenog Tek stoga što si višnji Bog.
Ni rad probitka ikakvog.

(Molitva sv. Franje Ksaver.)
II. Knjiga
DEVETA GLAVA
O ČASOVIMA BEZ IKAKVE UTJEHE
Nije teško prezreti čovječju utjehu, kad imamo Božju. Mnogo je veoma mnogo, kad tko može
biti i bez ljudske i bez Božje utjehe, te kad Bogu na čast hoće da podnese pustoš srca; i u
ničem ne će takav da traži samoga sebe i ne gleda na svoju zaslugu.
Što je velika u tom, ako si uz milost Božju radostan i pobožan? Svako želi sebi takav čas.
Dosta lagodno juri onaj, koga mislost Božja nosi. I koje čudo, ako čovjek ne osjeti bremena,
kad ga Svemogući nosi, a vodi najveći vońa?
Rado primamo štogod za utjehu i teško se čovjek odriče sam sebe.
Pobijedio je sveti mučenik Lovro svijet sa svojim svećenikom, jer je sve prezreo što se na
svijetu činilo ugodno. Za ljubav Kristova još je i to krotko podnio, da ga rastave s papom
Sikstom kojega je veoma ljubio.
Dakle iz ljubavi je prema Stvoritelju nadjačao ljudsku ljubav, i mjesto ljudske utjehe volio je
odabrati volju Božju.
Tako se i ti iz ljubavi prema Bogu nauči odreći se kakva rońaka ili dragog prijatelja. I ne
žalosti se odviše, ako te prijatelj ostavi, jer znaš da nam se je jednom svima rastati.
Mnogo i dugo se mora čovjek u sebi boriti, dok se ne nauči sebe posve svladati i svu svoju
ljubav prenijeti na Boga. Kad se čovjek upre na sebe sama, lako se priklanja ljudskoj utjehi.
Ali ako tko zaista ljubi Krista i živo prianja uz krepost, taj ne želi ljudske utjehe i ne traži
takove sjetilne naslade, već voli podnijeti oštre napore i teško poslove radi Krista.
Kad ti dakle Bog dade duhovnu utjehu, primi je zahvalno, ali znaj, da je to dar Božji, a nije
tvoja zasluga.
Ne ponesi se, ne raduj se odviše i ne budi preuzetan, već budi ponizniji zbog dara te
oprezniji i bojažljiviji u svakom svom poslu; jer će minuti duhovna utjeha i doći će napast.
Kad ti nestane utjehe, ne očajavaj odmah, već ponizno i strpljivo očekuj nebeski posjet, jer te
Bog može obdariti obilatijom milošću i utjehom. To niti je što novo niti čudnovato za one,
koji poznaju puteve Gospodnje, jer kod velikih svetaca i kod starih proroka bijahu česte takove
izmjene.
Zato je netko osjećajući milost kazao; «Ja rekoh u obilju svom: neću sagriješiti do vijeka
A kad je nestalo milosti, dodaje što je iskusio, govoreći;
«Obratio si lice svoje od mene i ja sam se smeo.») No uza to ne očajava, nego još usrdnije
moli Gospodina kazivajući: «Tebi ću Gospodine, vapiti i Bogu se svojemu moliti.»
Napokon mu je molitva urodila plodom, pa svjedoči kako je uslišen, govoreći: « Čuo je
Gospodin i smilovao se na me; Gospodin mi je pomogao»
Ali kako? «Promijenio si mi, reče,plač u veselju i veoma si me razveselio»
Ako se ovako dogańalo s velikim svecima, ne trebamo očajavati ni mi slabići i siromasi, ako
smo kadikad revni, a kadikad mlitavi, jer Duh Božji dolazi i odilazi po svojoj volji. Zato
blaženi Job veli: «Pohodiš čovjeka ranim jutrom i odmah ga kušaš.»
Čemu se, dakle, mogu nadati ili u koga da se pouzdam, ako ne jedino u milosrńe Božje i
nadu nebeske milosti? Makar uza me bili dobri ljudi, pobožna braća i vjerni prijatelji, svete
knjige i rasprave, slatka pjesma i himni: sve to malo pomaže, kad me ostavi milost i kad
ostanem u vlastitoj bijedi.
Tada nema boljega lijeka, nego se strpjeti i sebe se odreći po volji Božjoj.
Nikad nijesam našao čovjeka tako pobožna i Bogu mila, kojemu se ne bi kadikad oduzela
milost, ili koje ne bi oćutio, da mu se revnost ohladila.
Nijedan svetac nije bio tako visoko uzdignut i nije bio tako prosvijetljen da ga Bog nije prije
ili kasnije kušao. Nitko nije vrijedan blaženog gledanja Božjeg, koji radi Boga nije trpio
kakovu nevolju.
Obično je napast znak buduće utjehe. Onima je obećana nebeska utjeha, koji su već
pobijedili i napastima.
«Koji pobijedi» veli Gopodin, «Onome ću dati okusiti s drva života»
A utjeha se Božja daje, da budemo jači u odoljevanju napastima. Ali slijedi napast, da se ne
uzoholiš u sreći.
đavao ne spava, i tijelo nije još obumrlo.
Ne zastani zato u spremanju za boj, jer su ti s lijeva i desna neprijatelji, koji nikad ne miruju.
Primjena i molitva.
Ni u našem običnom životu ne sije uvijek sunce, jer ga zastru oblačine, Ako te spopane tuga i žalost te se
osjećaš zapuštenim, ispitaj svoju savjest, da nijesi uvrijedio Duha Svetog, koji prebiva meńu nama. Ako ti
je srce čisto, onda se sjeti Spasitelja na križu, koji je beskrajno mnogo trpio od zapuštenosti sa strane ljudi
i svoga nebeskog Oca.
Srce Isusovo, utjeho žalosnih, smiluj se nama!
(Liturgija.)
II. Knjiga DESETA GLAVA
BUDI ZAHVALAN ZA MILOST BOŽJU
Zašto čezneš za počinkom, kad si rońen za posao? Uzljubi više strpljivost nego utjehu, te
križ više nego veselje. Tko to od ljudi iz svijeta ne bi rado primio utjehu i duhovnu radost, kad
bi ju svagda mogao postići?
Duhovne utjehe nadilaze sve dražesti svijeta i sve tjelesne naslade. Jer sve svjetske naslade
ili su isprazne ili su sramotne. A samo su duhovne naslade ugodne i časne te nikle iz kreposti,
a Bog ih daje čistim dušama.
Ali tu božansku utjehu ne može nitko po svojoj volji uživati, jer vrijeme napastovanja brzo
nadońe.
Mnogo priječi dolasku milosti Božje kriva sloboda duha i veliko pouzdanje u sama sebe.Bog
nam dobro čini dajući nam milost utjehe, ali čovjek čini zlo, kad potpuno ne zahvaljuje Bogu.
Pa radi toga i ne mogu u naše duše teći darovi milosti, jer smo nezahvalni darovatelju i ne
vraćamo sve k izvoru, iz kojega potječu.
Jer se uvijek mora dati milost onome, koji dostojno zahvaljuje za nju: oduzet će se oholici,
što se običaje dati poniznome.
Neću utjehe, koja mi oduzima skrušenost; niti težim za razmatranjem, koje vodi do oholosti.
Jer nije sve sveto, što je slatko; niti je svaka želja čista, niti je sve što je nama milo, Bogu
ugodno.
Rado primam milost, po kojoj ću biti ponizniji i bogobojažljiviji te spremniji da ostavim
sebe Čovjek, koji je oćutio milost i osjetio težinu, kad mu je izmakla, ne će se usuditi sebi
pripisivati bilo štogod dobra, već će radije priznati, da je siromašan i bijedan.
Daj Bogu što je Božje, a sebi pripiši što je tvoje; a to je: Bogu zahvaljuj za milost, a sam
Božjem. priznaj, da je samo grijeh tvoj i da zaslužuješ dostojnu kaznu za grijeh.
Odaberi svagda najniže i dat će ti se najviše, jer najvišeg nema bez najnižeg. Najveći sveci
pred Bogom najmanji su pred sobom; jer što su slavniji, to su u sebi ponizniji.
Puni istine i nebeske slave nijesu željni tašte slave. Temelj im je u Bogu i u njemu je njihova
snaga, pa se ne mogu nikako uzoholiti.
A oni, koji pripisuju Bogu sva primljena dobra, ne traže slave jedan od drugoga, osim slave
koja je od Boga; žele, da se Bog po njima i po svim svecima hvali nadasve, te svagdan jedino
teže za tim.
Budi dakle zahvalan za najmanji dar i bit ćeš dostojan da primiš veće milosti. Ono što je
najmanje, neka ti bude baš kao najveće, a ono što se više prezire, smatraj osobitim darom.
Ako gledaš na dostojanstvo darovatelja, nijedan ti se dar ne će učiniti malen ili odviše
jednostavan. Nije ništa maleno, što daruje višnji Bog. I ako te kazni i bičuje, treba da ti je
drago; jer štogod dopušta da nas snańe, uvijek čini za naše spasenje.
Tko želi zadržati milost Božju, neka bude zahvalan za primljenu milost, i strpljiv,ako mu se
oduzme. Neka moli, da mu se milost vrati; neka bude na oprezu i ponizan, da je ne izgubi.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Milost Božju trebamo za sva naša dijela, koja imadu vrijednost za vječnost. Ustrajnom i revnom
molitvom dobivamo tražene milosti. Ali kada milost djeluje u nama, sjurańujemo s njom i ne opirimo se
glasu. Iza dovršena djela zahvalimo se za primljeni dar, jer to nam je poruka za buduće milosti i darove.
U toj zahvali doći će do izražaja naša poniznost i slava Gospodnja.
Bože, čijemu milosrńu nema broja i čije dobrote beskrajno je blago: premilostivom veličanstvu
Tvomu na podijeljenim darovima zahvaljujemo, Tvoju vazda blagostivost moleći; da koji
moliteljima dopuštaš, njih ne ostavljajući na darove došaste pripraviš.
(Pristupna u sv. Misi Zahvalnici.)
II. Knjiga JEDANAESTA GLAVA
MALO IH JE KOJI LJUBE ISUSOV KRIŽ.
Isus imade sada mnoge, koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, ali malo onih, koji bi nosili
njegov križ. Mnogo ih imade, koji žele utjehu, a malo ih je, koji žele nevolje. Isus nalazi više
drugova u gozbi, a malo u postu.
Svi se žele s njim radovati, a malo ih hoće za nj što podnijeti. Mnogi idu za Isusom do
lomljenja kruha, ali malo tko ide da s njim pije čašu muke.
Mnogi se dive njegovim čudesima, a malo tko slijedi sramotu križa. Mnogi ljube Isusa, dok
ih ne snańu nevolje. Mnogi ga hvale i slave, dok primaju kakvu utjehu od njega. Ali ako se
Isus sakrije i za čas ih ostavi, odmah stanu jadikovati i odviše su potišteni.
A koji ljube Isusa radi Isusa i ne radi kakve svoje utjehe, ti ga hvale u svakoj nevolji i
tjeskobi srca baš

- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.09.2009., subota

ISUS KOJI LJUBI JA SAM S VAMA DO SVRŠETKA SVIJTA

Image Hosted by ImageShack.us

- 15:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.08.2009., srijeda

ISUS JE MOJ ŽIVOT

="http://www.youtube.com/v/7cbGCQyP_uk" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="350">


LJUBAV JE TAJNA KOJA SVE ŠTO DODIRUJE MJENA U LJEPE I BOGU MILE STVARI LJUBAV BOŽIJA OSLOBAĐA DUŠU ISUSE DAJEŠ MI UPOZNATI ČEMU SE SASTOJI VELIČINA JEDNE DUŠE NE U VELIKIM DILEMA LJUBAV TVORI VRIJEDNOST I ONA DAJE NAŠIM DJELIMA VELIČINU GOSPODIN ISUS KRIST NEKA OSTANE DA VAS BRANI
AMEN
NEKA BUDE PRED VAMA DA VAS VODI IZA VAS DA VAS ŠTITI
AMEN
NEKA VAS PAZI,ČUVA I NEKA VAS BLAGOSLOVI
AMEN

I SVE VAS SABRANE NEKA BLAGOSLOVI SVEMOGUČI
BOG OTAC I SIN+I DUH SVETI
kardinal don Branko

- 16:15 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ISUS KOJI LJUBI

ANGEL & DOVE                        ANGELRA Y UNA PALOMA    POR:PEDRO LUIS CAMEJO G.       POR F

Možda su neki u svom drustvu upoznali osobe koje vole pričati o Bogu i ne stide se otvoreno o tome razgovarati.

evo jedan članak o izlicu Duha Svetoga u današnje vrijeme. Pa neka svatko izlozi svoje iskustvo sa Duhom Svetim.

Bog vas blagoslovio i ćuvao.

Što je duhovna zrelost?



Jedan od odgovora na to pitanje daje nam poslanica Hebrejima u petom poglavlju govoreći o tome kako bi mnogi od nas trebali biti zreli kršćani sposobni 'jesti jaku hranu', a ne čitav život jesti samo 'mlijeko'.

Tako na zrele kršćane spada jaka hrana, dok nezreli mogu jesti samo mlijeko. Na žalost, danas
možete čuti vjernike koji kažu kako su bili članovi karizmatske obnove, ali su s vremenom osjetili potrebu za nečim 'dubljim', te izašli iz obnove i pronašli neke druge izvore duhovnosti.

Možda je to upravo jedan od gorućih problema karizmatske obnove. Mnogi karizmatici nisu pronašli način da dosegnu duhovnu zrelost, te isto tako nisu svojim primjerom ohrabrili druge da to učine.

Jedno je sigurno – Bog nas želi zrele! On nam želi dati sve ono što nam je potrebno za što veću duhovnu zrelost. Isto tako i Crkva nas želi kao duhovno zrelije vjernike. Valja početi s jačom hranom. Spominjajući je Pavao je prvenstveno mislio na Božju riječ, tj. onu riječ koju Crkva naučava.



Teža hrana



Ponekad je teško samom kršćaninu bez pomoći sa strane priviknuti se na težu hranu. Tu svakako treba pomoć braće i sestara koji su takvu jaku hranu naučili jesti, te imaju iskustvo koje mogu s nama podijeliti i stoga je nužno potrebno slijediti iskustva crkvenih otaca i naučitelja kako bismo u Božjoj riječi 'pronašli' ono što spada na našu jaku hranu, odnosno kako bi nas ta hrana učinila zrelim kršćanima.

Duh Sveti ne vodi nas samo na izvore Riječi, već nam želi dati i sva druga duhovna bogatstva Crkve, koja nas mogu učiniti zrelijima. Crkva je to iskustvo stekla kroz živote nebrojenih svetih vjernika, koji su svojim životima posvjedočili duhovnu zrelost.

Iz iskustva karizmatske obnove znamo da postoji nekoliko glavnih prepreka koje nam ne dopuštaju da 'dublje zaronimo u Boga'. Analizirajmo sami sebe!


- 16:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ISUS KOJI LJUBI

JESUS CHRIST IS WATCHING OVER US ALL WAYS                                       JESUS CRISTO SIE

- 16:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.08.2009., utorak

ANĐELČIĆ

Image and video hosting by TinyPic




GOSPA


Image and video hosting by TinyPic

- 19:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< svibanj, 2013  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (17)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (10)
Listopad 2007 (14)
Rujan 2007 (19)
Kolovoz 2007 (28)
Srpanj 2007 (63)
Lipanj 2007 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se