utorak, 26.05.2009.

sdnfbeowaskdvk. da, baš tako!

A kaj da vam velim?
Mogla bih se sad bućnuti u more isprika, no kad-tad bila bih povučena prema dnu. Nema isprike. Mislim, ima. Ne stignem niš. Imam gomilu nepročitanim mejlova, neodogovorenih poziva, ali i 5 žuljeva po tabanima i glavu pet puta težu od uobičajene. Mislim da me samo kava održava na životu.
Upoznala sam familiju. Ipak nisu gomila troglavih čudovišta koja samo čeka kako bi mi odgrizla glavu. Ergo, uzalud strah.
Možda uspijem podijeliti više s vama neki drugi put.
Inače, bacila sam se u biznis s nakitom. Mislim, još ne, ali uskoro namjeravam počet s dilanjem. Uz faks ne stignem delati nikakav posel od kojeg ne pišam u gaće od straha (ja sam stvarno jako plašljivo biće, ne bi čovek rekel) niti za koji sam dovoljno spretna, pa si mislim da bi mogla spojiti gušt i posel. Pa si režem i pikam prsteke sa žicom, no ne osjetim bol jer nisam prisutna u ovom univerzumu, već sanjam gomilu zarađenih para koje ću utrošiti na ovo ljetovanje, na doček Nove u inozemstvu, i na obleku. Jebiga, žensko sam.
Puno vas volim. Nadam se skoroj inspiraciji.
Ljubi vas u čelo vaša fizičarka!

| 22:58 | Komentiraj (19) | Print this! | #

petak, 22.05.2009.

Zadnje pripreme su u jeku. Još svega par sati do izlaska pred strogi ocjenjivački sud.
Ovo nosim kao poklon malenoj za krizmu. Ja radijo. Kritike su i više nego dobrodošle!

Photobucket

Photobucket

Pusa vam od vaše fizičarke!

| 23:36 | Komentiraj (12) | Print this! | #

ponedjeljak, 18.05.2009.

kultura pisanja, inspiracija, hrpa gluposti.

Fuj fuj fuj. Da znate da uopće nije kul, bu-bu ni če-če nemati inspiracije. Jučer sam napisala čitav post, i kad sam vidjela rezultat, pobrisala sam ga face zgađene ko da mi je netko pod nos šutnul govno. Razvodnjeno. Užas. Moj post, ne govno.

Isti je razlog zašto nikako da napišem i pošaljem pismo prijateljici u Osijek. Imamo mi brojeve jedna od druge, čujemo se dosta često, ali ja sam razočarana što mi već godinama nitko ne piše pisma.
Kad sam bila djetešce, pisala sam pismo Smibu.

Dragi Smibe!
Zovem se Ivana i idem u drugi razred osnovne škole Mirka Šeširka. Volim skupljati salvete, sličice iz Letećih medvjedića (opet oni, op.a.) i razglednice. Željela bih se dopisivati sa svojim vršnjacima iz cijele Hrvatske. Moja adresa je...
itd, itd.

Dobivala sam hrpe pisama, uglavnom sve po istom kalupu, al to mi je bilo skroz okej. Vjerovali ili ne, do 8. razreda sam se nastavila dopisivati s jednom curom iz Istre. Čak smo se i upoznale kad je došla sa starcima u Zagreb na neku ritmičku pizdariju. E to je bilo kul. Ne ritmička pizdarija, neg dopisivanje. Svakodnevno iščekivanje novih informacija - o dečkima, prvim kapima alkohola, jebenim bekstritbojsima i slično.

I nakon, o majko mila...sad ću priznati...10 godina, meni dopizdilo da sam tolko ovisna o netu i o mobitelu, i rekoh, ja oču da mi netko piše pisma. Fala bogu pa sam našla dovoljno ludu spodobu koju mogu iskoristiti za svoj pakleni plan. I njoj trebalo pun kuuuuukac vremena da napiše to pismo, al eh, napisala ga. Dobila sam ga par dana nakon rođendana. Ergo, lopta je u mojim rukama. Nogama zapravo, više volim nogomet. Iako sam apsolutni antitalent za bilo kakvu fizičku aktivnost osim seksa.

No da, skrećem s teme. Ispričavam se i pokrivam ušima.

Daklem, jebena dva tjedna nisam u stanju napisat pismo. Kao što vidite, ni na blogu mi ne ide baš...
Ja bi jednu finu dozu inspiracije, pa makar i injekcijom u guzicu, samo da prestane ovo mučeeenjeeee!!!!

Da, enivej. Neću vas dalje mučiti svojom „mentalnom masturbacijom“ (slušajte Placebo, toplo preporučam).
E, da. U subotu izlazim pred streljački vod. Rešetat će me pitanjima, a ja ću po običaju imat tremu i neću znat ni zucnut. A kad otprem usta, nekakva bedastoća bu izletila van, već znam.

Recite mi, zašto moj mili dragi mora imati tolko rodbine, i zakaj ih ja skoro sve moram upoznati istovremeno? Barem komada 30? Zemljo, otvori se!

Joj, glupače, skoro zaboravih. Jel i vama fale pisma?

Pusa od fizičarke, zbunjene iznimno.

| 23:55 | Komentiraj (22) | Print this! | #

utorak, 12.05.2009.

Rekoh da očekujete novi post do kraja tjedna. No mislim da nisam specificirala kojeg točno! Evo, novi post stiže upravo sad. Jeeej!
Malo o muško-ženskim odnosima. Tipično, kaj ne? Mislim, da jedna kokoš napne onu jednu jedinu moždanu vijugu koju ima u glavi i koja je na rubu pucanja, i počne izmišljati toplu vodu u svezi glede m-ž odnosa. A zapravo bi je trebala pustiti i prestati kenjati jer već gadno smrdi. No da...
Uglavnom, prosvijetljenje. Još jedno od onih mjesečnih, kad me sva mudrost svijeta šupi u glavu.
Sa svojim kokoškama uglavnom imam jednu temu. Kmečanje.
- Jučer mi je digo tlak jer je napravio to to i to
- E, totalno te kužim, moj je to isto napravio, i to tak i tak
- Pa oni su grozni! Ne kuže ništa!
- Postat ću lezbača i lizat ću pičke! Dosta mi je muških! Gotovo!
Jedna šokantna činjenica. Oni imaju kurac među nogama, mi nemamo!
Oh!
I da, pričat ćemo o tome kako mrzimo što više razmišljaju kurcem nego glavom, kako im sve treba ponavljati 500 puta i opet neće shvatiti, kak ne kuže kaj nam treba ak im ne nacrtamo, kak su retardirani i kak nam dođe da ih kastriramo...a onda se pozdravimo, izljubimo i odemo svaka svojem.
Da, muški prečesto razmišljaju kurcem. Isti nemam kako bih njime mogla razmišljati, ali rado bih ponekad razmišljala pičkom, možda bi me glava prestala boljeti.
A opet, divan je način na koji uspijevaju pojednostaviti stvari. Ja bi tako.
Već me umara ljutnja, glumljenje ne-ljutnje, njegovo navaljivanje da mu kažem zakaj se ljutim, moje uporno odbijanje te radnje, njegovo pucanje, moje pucanje, svađa, priznanje zakaj se ljutim, pižđenje jer se ljutim na nekaj na kaj on nemre utjecati, moje još žešće pižđenje jer se uvijek može utjecati na stvari (po suprotnoj logici naš život ne bi uopće bio u našim rukama), pa još malo svađe, pomirba, nikad više tako, super smo si, cmok, cmok, bubice moja bu bu bu volim te.
Mi žene smo sjebana sorta. Kao, mi smo normalne i logične, ali šablona po kojoj sve funkcionira ima par iznimki. A zanimljivo, iznimke nekako nastaju u hodu.
Znam da sam vam nerazumljiva. Nisam ni sebi najjasnija, ak vas to kaj tješi.
Znam da sam još nekaj htjela podijelit s vama. Al se ne sjećam kaj.
Sad sam samo u šoku kad pomislim da mi je za ovo bilo potrebno tjedan dana...?

Puno vam pusa šalje vaša fizičarka!

| 23:25 | Komentiraj (24) | Print this! | #

srijeda, 06.05.2009.

bube su u glavi, to su godine, jeaaa.

Sjetih se davnih dana (zapravo, i ne tako davnih, prije otpr. godinu i pol) kad je ovaj blog nastao. Moja me draga prijateljica nagovorila da napravim blog nakon niza razgovora o „zločestim temama“. Početna je ideja, dakle, bila da pišem o seksu i sličnim pizdarijama bez dlake na jeziku. (ok, sad imam neke jako zločeste slike u glavi, al neću ih dijeliti s vama, jer mislim da ste shvatili da ovaj blog nema nikakve veze s tom početnom idejom) A onda, kad je trebalo početi, i napisati prvi post, nisam se osjećala ugodno pri pomisli da sa hrpom neznanaca dijelim sve dobro i loše vezano uz vlastitu seksualnu aktivnost.
Blog se uglavnom razvijao u moje kmečalište, zbog čega mi je danas žao. Moram priznati da mi više godi kad mi u komentarima kažete da sam vas baš nasmijala, nego kad me tješite (ne kažem da to loše radite, zapravo me „dignete“).
Evo, nažalost, zadnjih mi dana luda glava i hormoni ne daju mira. Razmišljanje o vlastitim postupcima žešće mi diže tlak i kad bih mogla, vratila bih se moćnim Deloreanom u prošlost, u društvu divno kompaktne bejzbol palice, i zatukla samu sebe. Znam, ideja mi i nije najblistavija, al eh, ne očekujete valjda od mene tako složenu mentalnu aktivnost koja bi uključivala i razmišljanje o posljedicama? Jebate, gubim se u vlastitoj rečenici.
Masa pizdarija u mojoj glavi čeka svoj red na uobličavanje u post, no čini se da je strojček koji bi to trebao izvesti trenutno u kvaru. Mislim da patim od kroničnog nedostatka kofeina u krvi.
Slušam najveće hitove Tajči.
Don Žuan i Smokvica.
Ajme kretenizma.

Dobijete post do kraja tjedna. Ne obećajem.
Pusa od fizičarke!

| 20:53 | Komentiraj (33) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com