Opis Bloga

Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Objavljeni tekstovi

Dijete je osoba. Nema zloceste djece!

NASILJE
Nasilje kod djece

Kako se obraniti od nasrtljivaca?

Zlostavljanje i posljedice

Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece

O nasilju
Što je nasilje?

O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere

PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo

VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga

1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?

2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti

3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)

KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju

Alternativa kažnjavanju djeteta

Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja

Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?

Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?

O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Pasivna agresija

KAKO PORADITI NA NENASILJU:

Dijete je osoba

ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta

1. Nedostatak granica potiče agresiju

2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?

3. Zločin i kazna

4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja

Roditeljstvo i obitelj

Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine

Kako djetetu objasniti smrt?

Kako voljeti svoju obitelj?

Bracni sukobi

Nezaposlenost i obitelj

Obitelj: prava vrednota?

Nauciti razgovarati

Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"

Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?

Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?

Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ

Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu

Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca

Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca

Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje


ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.

Dijete prijetilo BOMBOM u skoli

Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?

Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro

Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?

Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem

O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?


ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA

Vase dijete ima dijabetes?

Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!

Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu

Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati

Inkluzija osoba s invaliditetom

Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?

Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom

RAZNO

Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva

Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu

Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan

Alkoholizam i posljedice

O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo

Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača

2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje

1. Trebamo VAŠU POMOĆ

Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"

Žene koje previše vole

Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a

PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu

Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito

Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid

Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom

Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja

Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan

Aktivno nenasilje

KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci

DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.

Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece

Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek

Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU


Što je ovom blogu cilj?



Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!

Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.

Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.

Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.

Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.

Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.

Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.

Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.

Što je ovom blogu cilj?

Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.

Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.

Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.

Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.

“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy

Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!

OTVORENO PISMO MINISTRU: KAKO UMRIJETI DOSTOJANSTVENO – NEHUMANOST NA DJELU

KAKO UMRIJETI DOSTOJANSTVENO – NEHUMANOST NA DJELU

Primili smo za objavu na blogu, ovo vrlo potresno pismo jedne čitateljice, naslovljeno na Ministra Milinovića.


Zagreb, 8.3.2009.

Ministre Milinović!

Javljam Vam se, prije nego li podnesem službene tužbe putem svojih zastupnika, u ulozi kćeri svoga oca Z.S.*.

Stoga, neću spominjati imena, iako će se sama po sebi nametnuti, no podastrijet ću Vam što sam sve sa svojom majkom i ocem prošla od 19.1. 2009. kada je s teškim bolovima i pod temperaturom stupio u bolničke odaje.

Pomno proučivši ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI RH na stranicama Vašeg ministarstva, već kao laik, no i ljudsko biće shvatila sam da je Vašem ministarstvu potrebna ne samo predložena reforma, već dapače, reforma koja će stubokom izmijeniti ovu neljudsku stranu na koju nisam naišla samo ja osobno. Naime, prolazeći kroz doslovno „noćnu moru“ naslušala sam se svakojakih sudbina, a sve govore o nehumanom i nečasnom „drugom licu“ zdravstvene zaštite lijepe naše.

Napominjem kako sam i sama, kao kronična bolesnica naišla na svijetle primjere, te u tom smislu nikako ne mogu generalizirati. To više želim istaknuti ovaj nemio, no izgleda i ne rijedak slučaj.

Dakle, moj otac je 19.1.2009. sa specijalističkom preporukom i pripadajućim nalazima upućen u kliniku “Na bregu” u Zagrebu. Nakon što smo izvjesno vrijeme (5 sati) proveli pred ulazom hitne službe iste klinike, dežurna je liječnica zaključila kako je riječ o kardiološkom problemu iako bi i laiku uz simptome, uključujući i snimke pluća bilo lako zaključiti kako je riječ o tumoru. To što moj otac ima i kardioloških problema to je bilo sekundarno.

Potom smo upućeni kolima hitne pomoći u pripadajuću bolnicu znakovitog imena Bolnica sestara MILOSRDNICA. Tamo je otac zaprimljen na kardiološki odjel. Odmah po primitku i prvim nalazima od glavnog liječnika ustanovljeno je kako nije riječ o primarnom kardiološkom problemu, već o tumoru pluća, te je punih četrdesetak dana ležao na kardiološkom odjelu obavljajući pretrage (CT, magnetska rez., biopsija, punkcija itd…). Sve to vrijeme i uz svakodnevnu kontrolu krvi nije dobio niti jednu infuziju iako je odbijao hranu. Majka i ja smo se trudile boraviti što više s njim, donosile smo mu hranu, piće, no on jednostavno nije mogao konzumirati hranu. U više sam navrata pitala postoji li mogućnost da se nekako prihrani na drugi način, no bez obzira što je otac drastično gubio kile i snagu ništa se po tom pitanju nije učinilo.

Nakon dva tjedna učinjena mu je biopsija tkiva lokalnom anestezijom, te su ocu na odjelu prematali ranu, no kako je on bio već u polupokretnom stanju, a po mom laičkom mišljenju i nepokretnom, to se teškom mukom prisiljavao vršiti samostalno nuždu, te mu je tom prilikom pukla ključna kost, a uz to dobio je i dekubitus stražnjeg dijela tijela što ni moja majka ni ja nismo mogle predvidjeti misleći kako se uz prematanje provjerava stanje pacijenata, ako li se i ne pružaju eventualne potrebite mjere da se isti izbjegne. Osobno sam već nakon prvog tjedna, donijela na odjel nevenovu kremu, no nisam mogla ni slutiti kako će se dekubitus razviti uz medicinsko osoblje koje izgleda osim jutarnjeg vađenja krvi i stavljanja toplomjera na bolnički stolčić očito nije poklanjalo druge potrebite medicinske usluge.

Tjedan dana prije nego li je moj otac premješten na odjel onkologije, dvije liječnice s tog odjela došetale su pred krevet mog nepokretnog oca na kardiologiji i izravno rekle ocu kako nije za operaciju, te ga upitale može li na noge od kuće dolaziti na terapije. Istog dana otac je imao gušenje, najvjerojatnije uzrokovano stresom zbog tog nebuloznog upita.

Premještaj na odjel onkologije trebao je biti obavljen ujutro, no majka je uz oca čekala šest sati, da bi sa svježom frakturom ključne kosti, rezom od biopsije, tumorom i dekubitusom bio vožen u malim kolicima makadamskom cesticom uz brojne prepreke i stalnu bol.

Na odjelu smo slijedećeg dana obaviješteni od dežurne liječnice kako bolesnik NIJE ZA TERAPIJU, „kako može već sutra ili za nekoliko dana…“, te kako će mu dati dva palijativna zračenja i kako MORA IZ BOLNICE iako smo četrdesetak dana dobivali sasvim drugačije informacije o kombiniranoj terapiji zračenjem i kemoterapijom.
Prvo zračenje dobio je u petak, a slijedeće u ponedjeljak. U utorak sam razgovarala oko 11 i 30 s ravnateljem onkologije i bilo mi je potvrđeno kako otac MORA VAN IZ BOLNICE. Zatečena tim riječima, zamolila sam ga da barem pričeka da se nekako snađemo s obzirom da mi je mama invalid i živi na trećem katu bez lifta, a i sama sam 90% invalid s troje djece i vrlo mi je teško organizirati u jednom danu pogodno rješenje. Pa iako sam dobila odgovor da ne žurim, slijedećeg dana, u utorak, obaviještena sam od slijedeće dežurne liječnice kako je ravnatelj potpisao otpust istog dana , nakon razgovora sa mnom, pola sata kasnije, a također mi je savjetovala kako nikako otac nije za kućnu njegu te neka potražimo koji dom za takvu skrb.

Usput rečeno, primijetila sam kako su naše klinike doslovno OBLIJEPLJENE promotivnim materijalima privatnih domova za stare i nemoćne.

Nakon toga sam nazvala ravnatelja onkologije i upitala ga zbog čega toliko žuri, ako mi je obećao dan, dva. Odgovorio je u smislu kako nam daje još jedan dan i to DEFINITIVNO.

U međuvremenu sam kontaktirala kliniku “Na bregu” u kojoj je moj otac trebao biti od prvog dana, no zbog previda liječnice nije, te sam dobila konzilijarnu potvrdu kako će oca primiti.

Otac je u vrlo teškom stanju, sasvim nepokretan prebačen na “Breg”. Tu moram posebno istaknuti prijevoz koji je bio sasvim neprikladan, jer osim što je u kolima bilo hladno, osim što su amortizeri već davno dotrajali te smo osjetili svaku rupu, kroz krov bolničkih kola sipila je kiša po glavi moje majke.

Stigavši na “Breg” 4.3. (srijeda) otac je smješten vrlo brzo, no majku i mene je također vrlo brzo pozvao liječnik odjela doslovno pred nama istresavši sve frustracije. Te nam je tom prilikom rekao kako …on nema krevet za takve, pokazivao nam je svoj blok u kojem mu stižu pacijenti, nazivao dijagnoze svojih kolega glupostima, iskazivao gnušanje „što mora gurati prste u guzice bolesnika“, govorio kako možda i on ima rak, a možda i mi…te sve tako u tom stilu davši nam ultimativno naređenje da u PETAK OTAC MORA VAN istovremeno se nabacujući prognozama kako otac može VEĆ NOĆAS na drugi svijet.

Uza svu tugu i bol zbog oca koji je 19. 1. na nogama i u odijelu, te takoreći od radnog stola krenuo tamo gdje smo mislili da liječe bolest, uputila sam se liječnici koja je potpisala elektroničko pismo u kojem stoji da su konzilijarno odlučili primiti oca. Objasnila mi je kako je to zapravo tako, te da neizlječivi slučajevi moraju van, da ih pritišću iz Ministarstva, a čak sam i čula kako je riječ o nekih deset dana u kojem takovi bolesnici moraju naći „drugi izlaz“.
U petak, samo dan nakon što je ležao na “Bregu” trebao je biti „deportiran“, no majka je otišla ravnatelju bolnice i uz izuzetne duševne boli inzistirala da otac ostane s obzirom da je mu je prethodni transport dodatno otežao situaciju, te je od tada na kisiku. Zbog izuzetnog stresa te kronično bolesna od artritisa i osobno sam s četvrtka na petak doživjela akutnu upalu zglobova, te sam dobila visoku temperaturu i nisam mogla ustati.

Moj otac se trenutno nalazi na intenzivnom odjelu bolnice “Na Bregu” u vrlo teškom stanju. Progresija bolesti je tolika da mi je nezamislivo kako uopće nekome, a posebice iz liječničke struke može pasti na pamet da takav čovjek s neizdrživim bolovima u polu svjesnu stanju (na kisiku, s kateterom i infuzijom) može biti transportiran bilo gdje.

Moj otac, Z.S. nije bio kod doktora ni u bolnici od 1947. godine. Sve ove godine redovito je uplaćivao zdravstvene pristojbe i dodatno zdravstveno osiguranje. 19.1.2009. potražio je po prvi puta POMOĆ, no zauzvrat dobio je krajnje neljudsko lice našeg zdravstva. O potrebi da ode iz bolnice bio je izravno upravo on i nepokretan obavještavan SVAKI PUTA iako se meni čini mnogo logičnije i humanije, ako je već takva rabota „uobičajena“ da se o tome obavijeste ljudi na nogama, odnosno njegova bliža rodbina, a bili smo non-stop na dispoziciji.

Zadnje seljenje s trećeg kata bolnice “Na Bregu” na odjel intenzivne na četvrti kat iste bolnice u svojem je stanju moj otac doživio kao jednu od najavljenih prijetnji bolničke deložacije. O humanosti postupaka koji bolesnika u teškom stanju opterećuju i „problemom nepoželjnosti“ i „otpisanosti“ ne treba trošiti riječi. Da mi je vratiti vrijeme do 19.1., savjetovala bih oca da krenemo kući, te u domu s najbližima dočekamo najteže trenutke. Nažalost, najteži trenuci nastupili su očito s danom kada je otac nakon davne 1947. prvi puta potražio liječničku pomoć i to, ironije li sudbine, u bolnici pokraj koje je polazio osnovnu školu.

Možda će Vam se ovo moje obraćanje na prvi pogled činiti predugo, no osobno mi se čini prekratko. Jer, mnogo je tu stvari izostavljeno, a koje ne idu na čast humanosti ni slovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji je nedavno donesen. Usput govoreći, mojoj je majci na bolničkom odjelu otuđen i novčanik, te je pokradena za 6,500 kuna, te je u tijeku i policijska istraga. O tome kako nam većina bolnica izgleda i na čemu se štedi, o tome što čini vozni park uokolo bolnica i o tome što sve čuh na bolničkim odjelima i bolničkim hodnicima ne bih. Moj otac je cijeli život živio po moralnim načelima i borio se za moralna načela. Bio je cijenjen kao novinar, humorist, književnik i enigmat za što je dobivao priznanja. Ničim nije zavrijedio da se prema njemu bilo tko ponaša kao prema odbačenom psetu. Nitko to ne zaslužuje, nijedno ljudsko biće ne zaslužuje takav odnos, no činjenice govore suprotno. Suprotno i od navedenih članaka Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a posebice od svake humanosti. Očito je da je u današnjoj Hrvatskoj teško živjeti, a na osobnom slučaju sada uvjerila sam se kako je teško i umrijeti.
Na znanje!

XY*
građanka RH


* uredništvu su poznata sva imena osoba i bolnica



P.S. Zna li netko gdje se na Europskom nivou može podnijeti tužba za ovakvo kršenje osnovnih ljudskih prava?

Mare


09.03.2009. u 22:44 sati | 22 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?


Protiv Nasilja

Napravi svoju značku

Web Counter
Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kućanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemačkog:
Mag. Sanja Jović
- Prijevodi razni:
Kućanica u Japanu
Image Hosted by ImageShack.us
Buketić za Sanju, Zlicu i Kućanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.


Image Hosted by ImageShack.us


KORISNI LINKOVI:

Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoć, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoć
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnička delikvencija (uključujući savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetničkoj delikvenciji
Udruga Tić - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tić - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlično mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Đus
Đus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tičerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamović
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kućanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Đus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaćama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kućanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Čiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se