28

ponedjeljak

studeni

2011

Enđiji

Prva nedjelja Adventa je iza nas, a to je već jasan pokazatelj da će uskoro i Božić. Osim jelke, lampica, kuglica, sobova, darova...jedan od neizostavnih simbola Božića je i anđeo. Iako su anđeli nevidljiva bića čovjek im je, kroz različite vrste umjetnosti, od pamtivijeka pridodavao ljudski oblik. Tako, primjerice, najpoznatiji stereotipni prikaz anđela datira iz 15.stoljeća, a prikazuje golišavog dječačića s krilima poznatog I pod nazivom “putti” (tal.putto – dječačić).



Tko ili što su anđeli zapravo?
Anđeli su “veza” između relativnog (ljudi) I Apsolutnog (Boga). Ljudski oblik anđela zapravo predstavlja čovjeka dok krila simboliziraju nebesko, ono što se uzdiže iznad zemaljskog.



Anđeli nemaju spol, oni su Oboje – I muško I žensko. Anđeli posjeduju intelekt, snagu I moć. Kada anđeo nešto želi, ništa ga ne može zaustaviti na putu da to dobije.
Oni su “žive misli” I kreću se kao I naše misli, te mogu u isto vrijeme biti na dva ili više mjesta.



Postoje tri velike hijerarhije anđela, a u svakoj od njih postoje tri zbora.
Prva hijerarhija su Serafini (Seraphim), Kerubini (Cherubim) i Prijestolja (Throni), drugu hijerarhiju tvore Gospodstva (Dominationes), Poglavarstva (Principatus) i Vlasti (Potestates), dok treći red tvore Sile (Virtues), Arkanđeli (Archengeli) i Anđeli (Angeli).
Svaka od ovih grupa ima svoju zadaću I svoj ikonografski prikaz. Serafini imaju šestora krila s mnogo očiju na njima, kerubini imaju četvora krila, a arkanđela ima sedam, svaki sa svojim imenom i zadaćom.
Anđeli (grč.aggelos – vjesnik), imaju dužnost čuvara ljudi i svakom pojedincu dodan je njegov anđeo čuvar. Simbol anđela preuzet je od antičke boginje Nike (grč.) ili Viktorije (lat.), boginje pobjede koja je na krilima donosila vijest o pobjedi.

24

četvrtak

studeni

2011

Mali uvod u keramiku

Svaki keramički predmet objedinjuju četiri osnovna Zemljina elementa, vječnu inspiraciju umjetnika, temelje kreacija i samoga života: zemlju, vodu, zrak i vatru.
Glina je vrsta zemlje, sadrži vodu, suši se na zraku, a svoj konačan oblik i čvrstoću dobiva pri pečenju na visokoj temperaturi – „u vatri“.
Osim ova četiri elementa, osobno volim reći da sadrži i peti element – duh stvaraoca što keramičkom predmetu daje posebnu čar.

U slijedećem tekstu ukratko ću opisati što je glina, kako nastaje, koja su joj obilježja, te nabrojati i ukratko opisati nekoliko osnovnih vrsta glina.

Glina nastaje organskim, mehaničkim ili kemijskim raspadanjem stijena dok kemijski sastav ovisi o klimi, vegetaciji i geografskom položaju na kojem nastaje. U svojoj osnovnoj kemijskoj formuli sadrži aluminijev silikat (Al2O3 x 2SiO2 x 2H2O), te primjese kremena, oksida željeza, kvarca, karbonata itd.
Postoje primarne i sekundarne vrste. Primarne su one koje su ostale na mjestu nastanka (kaolin), a sekundarne su pod utjecajem vode transportirane dalje (ilovača).


slika 1. crvena, crna i bijela glina

Osnovna obilježja gline su plastičnost, vezivnost, vatrostalnost i sposobnost lijevanja. Pod plastičnošću podrazumjevamo da je glina natopljena vodom meka i da se lako oblikuje, dok se vezivnost postiže dodavanjem neplastične mase, šamota – drobljene pečene gline.
Pod pojmom vatrostalna podrazumjevamo da je otporna na visoke temperature, a u tekućem obliku služi za lijevanje u kalupe.

Osim po sastavu i kvaliteti, razlikuju se i po boji, a u keramici razlikujemo nekoliko osnovnih vrsta glina.

Majolica – u sirovom stanju sivo-zelene boje. Plastična je za kolo i modeliranje. Pri sušenju stezanje je 5-6%, a kod paljenja do 5%. Boja nakon paljenja, odnosno biskvit, je svjetlo terakota.
Terracotta (tal.pečena zemlja) - ima iste karakteristike kao i majolica glina, ali je boja nakon paljenja tamno terakota.
Bijela glina (feldšpat vapnenački) – velike je čvrstoće, pogodna je za stolno posuđe i mikrovalne pećnice. Biskvit se pali na 1040°C, a stezanje je 6%
Raku – je posebna smjesa sastavljena od šamota i vatrostalnih glina. Smjesa je namjenjena za korištenje u Raku tehnici, te ima visoku otpornost na deformaciju kod sušenja.
Osim navedenih, u keramici se koristi i pirofila (glina za izradu posuda, peka), gline za lijevanje, te obojene gline oksidima metala (crvena, crna, žuta, plava, zelena, roza).


slika 2. nepečeni predmet, crvena glina

Gline nemaju rok trajanja, a čuvaju se u zatvorenoj posudi ili drvenoj kutiji, daleko od izvora topline. Nakon izrade, predmete od gline odlažemo na sušenje. Proces sušenja ovisi o veličini predmeta, a odvija se na sobnoj temperaturi. Sušenje usporavamo pokrivanjem predmeta plastičnom folijom ili vrečicom. Potpuno suhe predmete možemo obraditi brusnim papirom koje nakon obrade slažemo u keramičke peći.

Moj odabir glazbe za danas: David Garrett - Ain't no Sunshine

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se