Svaki keramički predmet objedinjuju četiri osnovna Zemljina elementa, vječnu inspiraciju umjetnika, temelje kreacija i samoga života: zemlju, vodu, zrak i vatru.
Glina je vrsta zemlje, sadrži vodu, suši se na zraku, a svoj konačan oblik i čvrstoću dobiva pri pečenju na visokoj temperaturi – „u vatri“.
Osim ova četiri elementa, osobno volim reći da sadrži i peti element – duh stvaraoca što keramičkom predmetu daje posebnu čar.
U slijedećem tekstu ukratko ću opisati što je glina, kako nastaje, koja su joj obilježja, te nabrojati i ukratko opisati nekoliko osnovnih vrsta glina.
Glina nastaje organskim, mehaničkim ili kemijskim raspadanjem stijena dok kemijski sastav ovisi o klimi, vegetaciji i geografskom položaju na kojem nastaje. U svojoj osnovnoj kemijskoj formuli sadrži aluminijev silikat (Al2O3 x 2SiO2 x 2H2O), te primjese kremena, oksida željeza, kvarca, karbonata itd.
Postoje primarne i sekundarne vrste. Primarne su one koje su ostale na mjestu nastanka (kaolin), a sekundarne su pod utjecajem vode transportirane dalje (ilovača).
slika 1. crvena, crna i bijela glina
Osnovna obilježja gline su plastičnost, vezivnost, vatrostalnost i sposobnost lijevanja. Pod plastičnošću podrazumjevamo da je glina natopljena vodom meka i da se lako oblikuje, dok se vezivnost postiže dodavanjem neplastične mase, šamota – drobljene pečene gline.
Pod pojmom vatrostalna podrazumjevamo da je otporna na visoke temperature, a u tekućem obliku služi za lijevanje u kalupe.
Osim po sastavu i kvaliteti, razlikuju se i po boji, a u keramici razlikujemo nekoliko osnovnih vrsta glina.
Majolica – u sirovom stanju sivo-zelene boje. Plastična je za kolo i modeliranje. Pri sušenju stezanje je 5-6%, a kod paljenja do 5%. Boja nakon paljenja, odnosno biskvit, je svjetlo terakota.
Terracotta (tal.pečena zemlja) - ima iste karakteristike kao i majolica glina, ali je boja nakon paljenja tamno terakota.
Bijela glina (feldšpat vapnenački) – velike je čvrstoće, pogodna je za stolno posuđe i mikrovalne pećnice. Biskvit se pali na 1040°C, a stezanje je 6%
Raku – je posebna smjesa sastavljena od šamota i vatrostalnih glina. Smjesa je namjenjena za korištenje u Raku tehnici, te ima visoku otpornost na deformaciju kod sušenja.
Osim navedenih, u keramici se koristi i pirofila (glina za izradu posuda, peka), gline za lijevanje, te obojene gline oksidima metala (crvena, crna, žuta, plava, zelena, roza).
slika 2. nepečeni predmet, crvena glina
Gline nemaju rok trajanja, a čuvaju se u zatvorenoj posudi ili drvenoj kutiji, daleko od izvora topline. Nakon izrade, predmete od gline odlažemo na sušenje. Proces sušenja ovisi o veličini predmeta, a odvija se na sobnoj temperaturi. Sušenje usporavamo pokrivanjem predmeta plastičnom folijom ili vrečicom. Potpuno suhe predmete možemo obraditi brusnim papirom koje nakon obrade slažemo u keramičke peći.
Moj odabir glazbe za danas: David Garrett - Ain't no Sunshine
Post je objavljen 24.11.2011. u 15:12 sati.