četvrtak, 11.04.2013.
radne kolege :)
čitam blog jednog mladog dečka danas
kako je razočaran ponašanjem starijeg kolege.
i razumijem ga.
jer i sama sam slično prolazila.
ljudi se vole kitit tuđim perjem.
ljudi vole podmetat noge.
vole gledat kako drugi padaju.
uživaju u tuđoj nevolji
posebno ako time njihova pozicija raste.
njihova tuga i jad tad su manji.
tad se gotovo ni ne vide.
tužno je to.
ljudi se hrane tuđom boli.
idem na neki seminar slijedeći tjedan.
baš se 'potrefilo' da idem sa kolegicom
koja mi je pisala opomenu pred otkaz prije koju godinu.
onako iz 'dumine' mojih šefova.
pisala sam već o tome prije.
barem mislim da jesam.
ukratko, bila sam na godišnjem u inozemstvu
i telefonom sam tražila još dva dana godišnjeg.
dobila sam odobrenje telefonom.
i vratila se prema dogovoru raditi nakon ta dva dodatna dana.
nakon dva tjedna dobila sam opomenu pred otkaz
kako sam svojevoljno ostala na godišnjem
iako sam upozorena telefonski da ne smijem ostati
i kako je netko drugi morao odraditi moj dio posla jer mene nije bilo :)
kad sam pozvana da primim opomenu i da je potpišem
prvi put sam vidjela kako izgleda nadređeni koji te gleda u oči i smješka se
jer mu je neugodno što i ja i on znamo da laže
ali je u poziciji da mu ne mogu ništa.
mogla sam se žaliti upravi vodovoda.
pa nisam.
a ta ista kolegica koja je pisala tu opomenu
gledala me dva tjedna u lice
od mog povratka do uručenja opomene,
smješkala se i ništa mi nije htjela reći.
a znala je što mi se sprema.
i tračala me okolo.
pa uvijek bude netko 'dobar' tko otkrije.
pa je tako stiglo i do mene.
prije nego mi je ista uručena.
i to mi je radna kolegica.
e pa sad s tom istom radnom kolegicom
trebam ići na nekakvo usavršavanje.
i baš se veselim
što ćemo se vidjeti samo na predavanjima :)
ja ne znam, jesam li ja tolika plavuša
kad i nakon svega što sam proživjela
i dalje ljudima pružam priliku, i dalje vjerujem
naivno kao sobarica.
pa čak i sa istim onima koji su me povrijedili, prevarili,
mogu razgovarati kao da se ništa dogodilo nije.
nisam zaboravila.
ali opraštam.
jer vidim da je to u stvari njihova najveća slabost.
i da ih još više boli moja dobrota i osmijeh na licu
nego kad bi me vidjeli ljutu ili tužnu :)
tako da imam nekoliko veselih dana pred sobom ;)
- 21:51 -
