petak, 08.01.2010.
ma naravno :)
nisam vam se javljala dragi moji
u raskoraku sam s vremenom
a nikako da si nabavim neko malo prijenosno računalo
koje bih mogla u džep strpati a opet imati uvijek uz sebe
i zapisati ono što mi na pameti.
ovako slično kao i sa koferom,
prođe nekoliko dana da ga ne 'otvorim'.
mislim, blog, novi post.
najgore mi je raspakiravanje poslije puta.
zašto? ne znam.
kao, sad je taj put iza mene,
i kofer je samo pinklić koji nosam.
ostala sam do 3.1.
trebali smo se vratiti oboje autom.
s Mickom, naravno.
no ondje nema baš puno neradnih dana
pa je netko morao ostati i raditi.
a netko se morao vratiti raditi u HR :)
pa sam se isto popodne s Mickom vratila avionom :)
a on kao pravi podnio put ;)
a moram vam otkriti i veliku novost :)
ondje se Micko sprijateljio sa svoje dvije nove prijateljice, dva psa bigla, Barbi i Zarom :)
strašila sam se kako će se njih troje slagati,
ipak je svaki put do tad bio strogo osvojen od njih.
sad smo svih petero sjedili blizu kamina, moj dragi i ja, i njih troje.
baš smo uživali :)
no dobro, vraćam se pričom na povratak doma.
u Zg nas (Micka i mene) je dočekao frendov automobil
kojim smo se nas dvoje putnika vratili nazad u Os.
i stigli u neko pristojno vrijeme, oko 23h bili smo već u stanu.
sutradan ponedjeljak, ofkors, radni dan :)
neću vam u detalje pisati koje sam probleme imala kad sam došla doma
no jedan problem vučem već duže vrijeme.
problem s vlastitom mamom.
ne zna gdje su joj granice.
i sve dok sam s nekim u vezi relativno je povučena
iako tad nisam 'dobra kćerka' jer puštam da me taj netko 'oblikuje po svome',
no kad sam sama,
ili kao u ovom slučaju, kad mi dragi nije stalno prisutan,
uzima si za pravo petljati se u moj privatni život.
i glavna zanimacija joj je dok sam na putu
preturati po mojim stvarima i preslagivati ih na svoj način.
i ispočetka sam se jako ljutila,
pokušavala joj na lijepi način reći da to nije u redu,
da ja imam svoje kućanstvo a ona svoje,
da sam već skoro dvadesetak godina odvojena od nje
i u mojim godinama glupo je da mi netko govori kako bih trebala živjeti i kako voditi kućanstvo,
pa čak i na ružan način, čak sam bila i bezobrazna pri tom,
no sve što kažem traje otprilike par dana u njezinoj glavi
i nakon toga opet vrti isti 'film'.
i ovaj put,
pomislim kako mi lijepi tjedan neće valjda mama pokvariti,
kako si to neću dozvoliti,
pa pri dolasku i suočavanju sa stvarima koje me inače 'izbace iz takta'
pokušam neodreagirati, ignoriram.
kao:
'i ti si premudra preosjetljiva, pa znaš da nije u lošoj namjeri,
nemoj sad dizati frku oko gluposti'
pa sam zbog te moje ignorancije noć kad sam stigla zaspala u 2 ujutro
jer sam se uzrujala i nisam se mogla nikako smiriti,
a drugu noć nisam mogla zaspati jer sam tražila termometar
koji inače ima jedno jedino mjesto u mom stanu
no ondje nije bio.
zašto?
pa valjda moja mama zna gdje bi ga trebalo spremiti,
ja u svojim godinama očito ne znam najbolje :)
i ne samo termometar.
ručnike, posuđe, posteljinu, donje rublje,
vrećice za smeće, račune, namirnice,...sve.
zašto to uopće spominjem?
jer mi je trebao termometar.
jer nakon tek dva radna dana
sam se zadržala popodne u gradu na kavi s frendicom
veseleći se višku slobodnog vremena (sutrašnja neradna srijeda)
kad sam osjetila nekakvu groznicu.
otišla kući i zalegla.
termometar nisam mogla naći.
naravno :)
mislila sam da je temperatura možda od puta, umora,
u zadnje vrijeme gotovo svaki vikend sam negdje.
i uz povremena buđenja više slična bunilu
prespavala sam do sutradan 14,30h.
temperatura 38.
ne silazi klasičnim metodama.
završila sutradan kod dr, dobila antibiotike
i evo liječim se već treći dan doma :)
ma naravno da ne mogu ostati zdrava duže od par mjeseci ;)
no nema veze, ozdravit ću brzo, hope so,
a sutra je novi dan ;)
e da,
moram vam ispričati kako sam se ugodno iznenadila zdravstvom u Belžik.
dakle, znate kakva sam ja nikakva (mislim zdravstveno) :)
pa sam eto silom prilika završila ondje na hitnoj.
nije da je baš više bilo za hitnu, no ipak, otišli smo predostrožnosti radi.
i primili me ondje, uzeli moju osobnu, čak ni putovnicu,
zapisali podatke,
čekala 5 minuta
i nakon toga liječnica specijalistica odradila mi nekoliko specijalističkih pregleda
sjela sa mnom i dobrih pola sata razgovarala o meni i mom zdravlju
i nakon toga ispisala mi recept.
znate koliko sam sve to platila?
ni centa.
možete li zamisliti situaciju u kojoj stranac kod nas završi na hitnoj
ma možete li zamisliti našeg državljanina koji završi na hitnoj
i da mu naprave iste specijalističke preglede,
koliko bi mu sve to naplatili, s receptom?
ma naravno,
sigurno ni lipe ;)
- 22:51 -
