ossimpleljubica

30.07.2009., četvrtak

MALA STANKA

Image Hosted by ImageShack.us


Baš sam mislila napisati : odoh ja sutra na kemoterapiju. Ali, od toga ništa. Nije mi nalaz krvi dobar. Ali i to je sigurno za nešto dobro.
Guram dalje uz Božju pomoć...

24.07.2009., petak

SMRT JE SJEDINJENJE S BOGOM

Image and video hosting by TinyPic
Draga blogerica Ema prije nekoliko dana je na svom blogu odgovorila na jedan komentar vezan uz temu smrti, polazeći od pretpostavke da je smrt, odnosno odlazak iz ove suzne doline, nešto neminovno, ali kako se postaviti prema njoj onda kad je križ toliko težak da odlazak u krilo Svevišnjega izgleda kao nešto što bi se moglo poželjeti iz pogrešnih razloga:

"... Život prezreti radi Kraljevstva Božjeg u smislu nenavezanosti, u smislu slobode duha, mislim da je to vrhunac, savršenstvo. Prezreti ne znači mrziti svoj život, ta on je dar od Boga, ali ne biti navezan na njega, na ništa i nikog osim na Boga, to je sloboda. Moći otići u svakom trenutku, ostaviti sve poslove nedovršene, znajući da je to u Božjem planu, ostaviti djecu u osjetljivoj dobi znajući da će se Bog pobrinuti jer takva je volja Njegova, dakle On će voditi dalje i tu djecu i sve što ostaje iza nas, što nam je bilo dano privremeno, to znači imati korjenje u Nebu a ne u zemaljskom. Živjeti kao da si se ukrcao na bus, a izići na stanici kad je vrijeme, a izlazak je život vječni, u međuvremenu znajući da će vožnja nekad biti ugodna, a nekad ćemo doživjeti i sudar, i sve to prihvaćati kao dio vožnje do izlaska na našoj stanici, spremni napustiti bus koji je bio samo sredstvo, znači biti u miru sa svojim životom, znači imati smisao. Nema smisao onaj tko misli da je taj autobus cilj i jedino što postoji.
Ne bi bilo dobro ako bismo željeli smrt da bismo se riješili ovog života, u vremenu npr kad smo osamljeni ili razočarani, ili ne vidimo smisao, jer bi to bilo iz očaja. Mislim da nas Bog poziva na slobodu i nenavezanost na život a ne na bijeg od života u smrt. Fra Rafo i mnogi sveti željeli su smrt radi sjedinjenja s Bogom. Mnogi sveci imali su već ovdje dodire s Bogom na tako vrhunaravan način da su čeznuli za tim sjedinjenjem i pitali ga kad će više doći u vječnost da bi trajno uživali to sjedinjenje. Mi, obični ljudi, kojima to nije dano, nemamo takva mistična iskustva, ili su zaista tako kratka (bilo Božjom voljom bilo našim udaljenjem grijesima), da je naša želja za smrću počesto izazvana prazninom koju nam daje ovaj život pun razočarenja i samoće.
Ja se osjećam sretnom. Ima trenutaka kad i meni dodije stalno isti grijeh, ta neprestalna borba, a najviše me izmuče neke želje koje ne mogu ostvariti. No, u zadnje vrijeme vidim uzrok svojoj sreći, svome miru; prihvaćanje života kakav jest. Bog mi u zadnje vrijeme daje milost da mogu živjeti tu gdje me postavio, i to mi daje mir. Želje koje su prije u meni stvarale nemir jer nisu ostvarive, sad više ne stvaraju kovitlac u duši, jer shvaćam da je život odricanje, prihvaćanje i trpljenje svega onoga što mora biti. Što se dakle promijenilo? Imam li ono što želim? Iako nemam, zapravo imam, jer tim prihvaćanjem dobivam mir kao da imam željeno. Kad sam uzimala što mi nije dano, mogla sam biti sretna na trenutak, a cijena nemira kojom sam to plaćala prevelika je. Da bi čovjek živio volju Božju, potrebno se boriti, pa ako je to i godinama s istim grijehom, vrijedi. Kad tad Bog daje milost zbog tog neodustajanja, i morem naših duša zavlada bonaca. Nije li more isto u svojoj nutrini, bez obzira iskakalo iz utrobe ili mirovalo? Sve su kapi u njemu sabrane, a kad miruje bistro je i sjajno...Tako i mi, imali ili ne željeno, bilo nam ovako ili onako, svejedno je ako imamo mir koji dolazi s prihvaćanjem, tada sjajimo i mirujemo, jer smo u Bogu.
Željeti smrt...hm.....ja nisam tako sveta da bih mogla željeti smrt sad....Nekad davno imala sam trenutke nekih dodira u kojima bih mogla tako lako u krilo Očevo da je htio.....a znalo se događati i da sam poželjela smrt jer je pretežak bio križ pod kojim sam se otimala, a otimljući se umarala.....A sad volim živjeti zbog mira koji imam, Bogu hvala...I znam, sve je u našem životu tako promjenjivo, i doći će nove bure i oluje, i želja da sve što prije prođe (jer slab sam čovjek koji često izlazi iz volje Božje) i znam, doći će slatki dodiri s Bogom u kojima ću čeznuti da traju, da se ne odvajam, da se ne vraćam u sve ovo uvijek ispočetka....I znam, svaki djelić našeg puta, bio u traženju, nalaženju, gubljenju, pa ponovnom nalaženju...ima itekako značajan i vrijedan, velik smisao. Želim nam samo da dospijemo k Bogu jednom, kad dođe vrijeme za iskrcaj i da do tad ostanemo u Milosti, (držeći se za rukohvate postavljene posvuda po onom autobusu), i za vrijeme oluja, i za vrijeme bonaca na moru naših života. (Ema 12.07.2009. 13:38)


Kao da si ušla u moje misli, Ema, a pisala mojim srcem. Naići na takav tekst znači potvrditi svoj mir, svoju predanost Božjoj volji, a ne predavanje životnoj bujici bez borbe. Kada tako nešto napiše netko tko je stigao do spoznaje o tome zašto se ne treba predavati očaju pri pomisli na smrt, a ne gleda joj izravno u oči, ne može biti optužen za patetiku, kao što bih trenutno mogla biti ja.
Ali, po tko zna koji put se potvrđuje da Isus uvijek nađe put i način da izreknemo neke važne stvari i onda kad nam se to čini neprilično, pa čak i nemoguće.
Hvala Ti, Isuse, na Emi.

22.07.2009., srijeda

IZVOR ŽIVE VODE

Image and video hosting by TinyPic

12.07.2009., nedjelja

Image and video hosting by TinyPic
Dragi moji prijatelji,

Što reći? Negdje u meni spavaju stotine riječi bez reda. Tenutno ih ne mogu posložiti u nešto što bi imalo smisao koji bih vam željela prenijeti.
Jedno je sigurno : osjećam nevjerojatan mir...
Hvala Isusu što je uza me i što mi to neprekidno pokazuje. U znak zahvalnosti za to, valja mi moliti :


MOĆ PREDRAGOCJENE KRVI

Presveta Krvi Otkupitelja moga, poškropi me,
Od svakog napada zloga zaštiti me,
U nevjeri mojoj, prosvjetli me,
U kušnjama mojim, vodi me,
U slabosti mojoj, osnaži me,
U bolima mojim, okrijepi me,
U žeđi mojoj,
napoji me,
U patnji mojoj, blagoslovi me,
Za radost vječnu, otkupi me.


08.07.2009., srijeda

DAROVI



Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"- Korak? Nešto toliko blisko da ni ne mislimo o njemu. Ali 'srećom' kad nestane onda ga sanjaš. Prisjećam se onog: 'dok šetamo gradom korak po korak'. I riječi prvog čovjeka na Mjesecu: 'Ovo je malen korak za čovjeka ali veliki za čovječanstvo.' Korak? Pa to je toliko poetično ali i tajanstveno! Reci što ti znači?
- Lako je nama koji hodamo filozofirati kako su tjelesni koraci nevažni u odnosu na korake duha. Donekle i jesu, ali da Bog nije htio da hodamo, uredio bi naš život bez koraka. Ti i ja moramo shvatiti da kako god ti prošao s koracima, a ja s rakom - Bog za nas čini najbolje. Ja Mu bezuvjetno vjerujem. Ali, tebe molim - pusti kredenc. Mozda sad On od tebe očekuje korak...a ti odlučio par godina pridržavati kredenc!
- Pa je, da je Bog očekivao od čovjeka da leti dao bi mu krila. Eto ja nemam ni krila ni noge. Što sam? Valjda glista. Pih, nimalo romantično!
- Ne, nisi glista, kao što ni ja nisam tek meso kojim se hrani bolest. Mi smo ljudi od kojih se očekuje da sada, kad je po ljudskim mjerilima frka, živimo svoju vjeru. Možemo mi to!
- Pa znaš da ovu svoju bolešćurinu dozivljavam kao dar Božji. Sad tek vidim što je u životu bitno. Ovo svoje nehodanje shvaćam kao teolosku nadogradnju. Više sam kroz ove godine u kolicima naučio nego na Rimskoj Gregorijani."

Tako je i sa svim drugim u životu : možeš iz knjiga naučiti kako je prelijepo podmorje oko dalekih otoka u Tihom oceanu ali dok tamo ne zaroniš, to je tek "suho" vjerovanje tuđim fotografijama i svjedočanstvima.
Tek kada te sapne nešto iz čega se ne možeš tek tako osloboditi, spoznaš je li uistinu tvoja vjera ona bitna komponenta u životu koja te određuje kao čovjeka, pa unatoč svojoj ljudskoj nesavršenosti možeš, bez imalo sumnje, reći : Bože, griješim svakodnevno...nisam ispunila ni Tvoja ni svoja očekivanja u mnogo čemu...svjesna toga kajem se i ispovijedam Tebi i onima kojima nisam bila onakva kakva sam trebala biti. Ali neizmjerna me radost obavija jer u ovim trenucima bolesti svoje srce nalazim na Tvom dlanu. Šćućurilo se tamo, zahvalno na Tvojoj Milosti što je čisto od straha i sumnje.Sretna sam i zahvalna na obilju darova kojima si me obasuo.
Pa si, eto, prije dvadeset godina na današnji dan doveo Jedinca u moje naručje, malu, toplu, ranjenu grudicu bolne ljubavi...
Moja djeca za mene imaju dva rođendana: onaj kada su prvi put ugledali ovaj svijet i udahnuli hladnoću koja ih je dočekala, iznenađeni...kamo je nestala ona toplina od maloprije? I onaj kada si ih dovodio meni u zagrljaj. Moju Princezu i mog Jedinca.
Ali, tada sam tu Tvoju darežljivost nekako uzela "zdravo za gotovo". Sva sam se predala svojoj sreći i ne sjećam se niti jednog ozbiljnijeg razgovora s Tobom. Otišla sam od Tebe u sebičnost...
Iz sna me prenuo rat kada sam se prvi put trebala odvojiti od mojih beba jer su trebali otići iz osječkog pakla na sigurno, tek kada sam vidjela dječicu koja su izašla iz Vukovara...
Mama i tata su ostali u Osijeku...i išli tamo gdje je trebalo, ne bi li mjesto gdje su djeca trebala živjeti poslije rata, bilo bolje...
Tada su me strah da ih nikada više neću vidjeti i čežnja za njihovim ručicama, očima koje uvijek nešto pitaju, milim lišcima...vratili Tebi. Svjesna sam da to nije bila prava vjera. Strah ne može biti vjeri dobar temelj. Samo ljubav. Tada sam odlučila rasti, imati Tebe na prvom mjestu... Puno puta sam na to zaboravila, ali bih se uporno vraćala i micala se Tebi s puta kad si me znao blagosloviti spoznajom da nije na meni da baš sve rješavam...da ću učiniti na Tvoju slavu onda kad predam Tebi u ruke svoje teške bitke...
Pa tako i ovu.
Bolešćurina.
A što mi može?
Možeš me ozdraviti i dati mi još neke zadatke ovdje.
A možeš me pretvoriti u gorušičino zrno ;)))
Bolešćurina je samo sredstvo.
Hvala Ti kako god odlučio.

07.07.2009., utorak

BEZ NASLOVA

Image Hosted by ImageShack.us



Dragi moji virtualni prijatelji,

Preporučujem se u vaše molitve. Sutra idem na"tankštele" po svoju dozu otrova kojim pokušavamo ubiti bolest. U Božje ruke!

Dobra je vijest da ću poslije podne, kada dođem kući iz bolnice, biti već na 33,3333....% ove faze liječenja.

Ima još jedna bolja : hvala Bogu što iskušava moju vjeru. To znači da mu je stalo znati kako s tim stojim sada, kad bi po ljudskim mjerilima trebala biti frka. Stojim odlično. Bezuvjetno vjerujem da je svaki ishod kojeg mi je odredio najbolji za mene.

Eto, čitat ćemo se i pisati možda već sutra navečer. Ako ne - strpite se malo. Doći ću ja što prije.
Bog vas sve blagoslovio ;)))

06.07.2009., ponedjeljak

SVAKO DIJETE IMA PRAVO NA MAMU I TATU

Image Hosted by ImageShack.us


Svako dijete ima pravo i na majku i na oca te na sretno odrastanje. Prema svim istraživanjima i statistikama, veze u braku su u prosjeku stabilnije, trajnije i vjernije od onih u izvanbračnim i istospolnim zajednicama. Sva djeca imaju pravo odrastati unutar što stabilnije, trajnije i vjernije zajednice, ako je to ikako moguće. Uostalom, brak je i prema Obiteljskom zakonu preferirani oblik zajedništva.

Želimo da političari poštuju spomenute činjenice i da o njima vode brigu prilikom donošenja svakog zakona koji se tiče obitelji, roditeljstva i djece. Trenutno je u tijeku donošenje Zakona o medicinskoj oplodnji. Neke stranke, no i pojedinci unutar HDZ-a, poput gospođe Jadranke Kosor, oštro su reagirale na prijedlog Zakona, želeći pravo na umjetnu oplodnju dati i izvanbračnim zajednicama i "ženama bez partnera". Na taj način ignoriraju prava i brigu za dobrobit djece.

Bez obzira što inače mislimo o tom Zakonu u cjelini, potrebno je jasno i glasno reći svoje mišljenje bar o onim točkama Zakona za koje postoji šansa da budu promijenjene tijekom saborske rasprave. Šutnja o ovako važnim pitanjima za djecu i za položaj obitelji dovela bi nas do situacije u kojoj bi oni koji odlučuju sve više ignorirali mišljenje "tihe većine" i prava djece.

Uključite se u akciju "Pravo na mamu i tatu"! Recimo glasno svoje mišljenje!

Kroz našu posljednju akciju "Roditelji biraju" 6.300 građana uključilo se u borbu za roditeljska prava i obiteljske vrijednosti. Ta je akcija pokazala da dio društva koji shvaća važnost javnog zalaganja za obiteljske vrijednosti kontinuirano i nezaustavljivo raste.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se