Poruka suncu https://blog.dnevnik.hr/porukasuncu

petak, 28.11.2008.

Igra kiše

Kiša pala,
posustala.
Malo prije
bila živa,
na ulici
sad počiva.
I tu svoju
igru svila -
male lokve
ostavila.
Da u njima
Mjesec,
sa nebeskog svoda,
sebe gleda
kako hoda.

četvrtak, 27.11.2008.

Šare na prozoru

Vidi, seko,
nek ti oko gleda,
na prozoru
crteži od leda.
Divne šare!
Jutros
zima stala
pa ih
naslikala.

srijeda, 26.11.2008.

Lopta

Grupa dječaka
tjeraju loptu.
Ulica tijesna
za njezin skok.
Već pola sata
igra traje,
već pola sata
ne prestaje.
Lopta je ko čigra
u jednom dahu.
Prozori u strahu!
Udarac snažan,
još brži let,
odjekne kao grom -
na prozoru lom!
Igra je stala,
lopta u sobi ostala.
A igrači
u bijeg se dali
i - nestali.

utorak, 25.11.2008.

Čiji prst zvoni?

U mojoj zgradi
uzbuna prava.
Na prozorima
dvadeset glava!
Šta je, šta se zbilo,
šta se dogodilo?
Sa prozora glas roni:
- Tko je, tko zvoni!?
Dolje nikoga nema.
Netko se igra,
netko se šali.
Je li to možda
Ivica mali?...
Glave se povukle,
glave su ljute,
prozori šute...
Kada će i tko će
ponovo prst
na zvonce staviti,
igru nastaviti,
svi žele znati.
Sutra će, vele,
posljednja šala biti,
prst će uhvatiti!

ponedjeljak, 24.11.2008.

Psić

Moj susjed ima
crnog psića.
Mekano srce
kao u ptića.
Ugrizao nije
ni mog ni tvog vršnjaka,
ni jednog dječaka.
Psić ima jednu manu,
koja ponekad dugo traje -
voli da laje!
I došljaku
nogavice hvata!
Takav mu bio i tata.
I vidi čuda -
iz druge ulice
naiđe mali Veca.
Psić ga opazi,
zalaje snažno.
A Veca u strahu
u bijeg se dade
i - nestade.

petak, 21.11.2008.

Plač

U susjedstvu jedan
dječak, dugo, dugo,
plače, plače...
Netko viče: - Jače, jače!...
Niz ulicu plač odlazi,
u dvorišta plač ulazi,
uvlači se na sve strane
i nikako da prestane.
Takvog plača
već poduže nisam čuo.
Već mi uši zaglušio.
Možda plačko dokazuje
da umije prvak biti,
sve sa plačom pobijediti.
Il' glas jača
od svog plača?
Hajde, plačko, udri jače,
glavno da se plače.

četvrtak, 20.11.2008.

Kanarinac

Dječak Mata
ima kanarinca
žutog poput zlata.
I divnog notnog tkača,
odličnog pjevača.
Jutros Mata
pustio kanarinca
da po sobi šeće,
da se slobodno kreće.
Prozor samo malko
otvoren je bio.
Kanarinac poletio!
Plače Mata
zbog svog zlata.
Pokušava baka
da ga smiri,
suze da umiri...
Ta ptičica draga,
ta ptičica mila -
odletila.

srijeda, 19.11.2008.

Bitka pijevaca

Pred kućom
broj osam
morao sam stati.
Zašto - želite znati?
Dva pijevca
počela se tuči.
Zašto se tuku,
šta je po srijedi?
I jedan i drugi
hoće da pobijedi.
Ova bitka
već dugo traje.
Izgleda da su
umorna oba?
Ili je to samo proba?
Najednom bitka je stala.
Teško je znati
tko je pobjednik
u ovom danu.
Pijevci krenuše
svaki na svoju stranu.

utorak, 18.11.2008.

Pilići

Iz dvorišta
starog djeda Rade
izvela kvočka
svoje mlade.
Dvadeset pilića
u nekoliko boja,
stavlja mati
pod krila svoja.
Zatim ih pušta
u svjetlo dana,
u svjetlo dana
nasmijana.
Trče stvorenja
nježna ko pjena,
crna, žuta i crvena.
Pilići lijepi,
pilići mali,
kvočka se svima
sa djecom hvali.

ponedjeljak, 17.11.2008.

Pričaj, pjesniče, kako pišeš?

- Kako, pjesniče, pišeš, kako stihom dišeš? Koliko spavaš, je li noću pjesme sanjaš? Kako, pjesniče, stvaraš? Je li ti netko pomaže, kako se sve to slaže? Kada si rođen, kada si počeo pisati, kada stihom disati? Koja je prva pjesma bila, koja ju redakcija objavila? Ja želim, ja znati hoću, pišeš li danju ili noću? Ili možda u parku, uz miris cvijeta, daleko od svijeta? Ili u tišini daleko od buke, kako to pišu pjesnikove ruke?

Pričaj, pjesniče, kako pišeš?

Imaš li djevojčicu ili dječaka, imaš li đaka? Je li baš on prvi koji stihove pjesnika čita, je li on tatu-pjesnika pita?

Pričaj, pjesniče, kako pišeš?...

Tisuću pitanja, tisuću želja. Pjesnik sa djecom razgovara, pjesnik odgovara.

- Tko sam? Običan, uvjeren budi, kao i drugi ljudi. Dječače ti želiš znati, pjesnika upoznati. Na pitanja mnoga šta bi da ti kažem, kako da ti obrazlažem. Pokušat ću da riječ po riječ slažem.

Prvi puta u susretu s jednim đakom, tek prvakom, razgovor je baš ovako tek'o, dječak mi je rek'o:
- Je l' istina, čiko, da pjesnici nose dugu bradu, da žive u gradu i da noću sami prakovima šeću, stih do stiha nižu, sve po redu, tako pjesmu predu?

Tako dječak misli povjerava, sa pjesnikom razgovara.

- Kada pjesnik stvara rekao bih da sam sobom razgovara. Riječ običnu u pjesmu pretvara. A stihovi kao pčele oko njega lete, u dušu ulete. On ih prima, odabire, snuje, riječ toplu priželjkuje, što ne valja odbacuje. Stih za tebe mora da se "slaže", čudna ptica mu pomaže.

- Kakva ptica, kakva ptica, je l' to ptica lutalica?

- To je ptica žarkih boja. Sa njim pjeva, sa njim sanja, glas joj sluša kad ozvanja. Krila meka kad dolete, kad na trešnji, krušku slete. Kad proljetni cvijet miriše, kada blagost danom diše. Tada pjesnik piše. Tada pjesnik plovi, plovi, želi igru da ulovi. Srcem, srcem sve to čini, riječi lijepe da sjedini. Za te zlatnu pjesmu kuje, da ga tvoje srce čuje.
A pjesma je ko igračka, ko ljuljačka. Baš si noćas takvu snio, pjesnik ti je poklonio.
Šta se tiče pjesnikove brade, to se teže objasniti dade. Brada stihove ne stvara, srce za to odgovara.
Pjesnik kada piše mora da te obraduje. Tvoje uho, tvoje srce nešto lijepo čeka. Riječ topla, meka. Sve stihove ko igračke tebi upućuje, šta ćeš reći osluškuje.
Tko je pjesnik, zašto piše, tko je pjesnik kako piše, tko je pjesnik kada piše - teško mi je objasniti, ovim putem oglasiti.
Danas pjesnik napisao novu pjesmu. Je li danju ili noću ni sam ne zna. Pjesma stigla, izletila, pjesma k tebi poletila!

Tako pjesnik piše, tako pjesnik diše.

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (17)
Studeni 2008 (10)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (15)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (17)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (17)
Siječanj 2008 (41)
Prosinac 2007 (20)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Moje ime je Miljenko Milanković i rođen sam 1919. godine u Novigradu - Dalmacija. Ovdje možete pročitati dio moga stvaralaštva. Najviše sam pisao pjesme za djecu.

Većinu sam pjesama, prije mnogo godina, objavio, no ovdje ćete naići i na dio onoga što nikada nije objavljeno.

Stoga, ako ste dijete ili samo dijete u duši navratite koji puta i vratite se u djetinjstvo.

Ovaj blog namijenio sam svima.
I tetama u vrtiću i učiteljicama u školama jer djeca su uvijek uživala kad su im pjesme čitane.

Click video

Linkovi:

Blog.hr

Novigrad Dalmacija