pedeset+

nedjelja, 27.01.2008.

Hit godine 2007. i 2008. iliti nalipsa bozicna pisma

Božićni koncert svih Makarskih klapa i zborova održao se ove godine 27.12. 2007. u 19 sati, tj. poslije mise.
Zbor umirovljenica u kojem pjevam održao je probu na licu mjesta u jutarnjim satima gdje smo u praznoj Crkvi uvježbale i izlazak sa lijeve strane oltara.
Uzbuđenje pred svaki javni nastup zbora umirovljenica «Marineta» je na neki način sličan dječjem uzbuđenju. Umjesto s povećanom koncentracijom odvija se s umanjenom jer vole se osjećati malo smantane, tako da ih netko treba pazit i usmjerit. Ali situacija u crkvi sa publikom i još stotinjak izvođača je onemogućila bilo kakav dogovor, dakle trebalo je improvizirati, tim više što je naš mladi voditelj zbora Ivan Srzić nastupao prije nas i rekao mi da ih izvedem a on će nas odmah poslije nastupa sačekati na sceni. Tako da sam u svom tom objašnjavanju i slaganju zbora za izlazak potpuno propustila nastup Stare Srdele. Krajem oka sam vidjela da za klupicom s druge strane oltara Silva Glavina i Jakša Gilić nešto raspravljaju, ali do predzadnjeg broja Kronike nisam znala ništa o malomišćanskom škandalu vezanom za snimljenu pjesmu koju mi je poklonio Ivo Franić za Novu Godinu i koja mi fali ko kruh ako je bar par puta dnevno ne poslušam. Ne znam zašto, aranžman i pjesma mi je prekrasna, čisto, jednostavno, vuče te da pjevaš refren, prvo u tiho, pa malo jače drugi, i da završiš zanesen zatvorenih očiju. To se događalo sa svim prijateljima koji su mi ovih dana bili, svi prisutni bi zapjevali refren poslije prvog slušanja, dakle ne znajući pismu. Ja je u originalu Jasne Zlokić nisam čula, ali Jakićev aranžman, prvi dio koji je on otpjevao kao baladu a drugi uz klapu Srdela je za mene postao HIT godine i mislim da će postat i najlipša Božićna pisma usprkos nepotrebnim reakcijama od strane druge klape koja se osnovala iz redova klape Srdela koju opet predvodi klan Gilić.
Navodno su Gilićevi već u crkvi počeli gunđat da Jedna lađa morem plovi nije Božićna pisma niti je primjerena za izvođenje u crkvi. Pisma nije definitivno božićna ali zašto ne bi bila primjerena za izvođenje u Crkvi nije mi baš jasno.
U svu priču se je u izvještavanju novinarke Kronike Ružane Kovač upetljala i časna Kruna koja je navodno bila toliko izrevoltirana nastupom Stare srdele da je napustila Crkvu. Ne mogu vjerovat da je to istina jer časna koja vodi crkveni zbor, dakle muzički vedri i oblači u Crkvi, ne bi smjela radit takve nepametne poteze, tim više što je to veće bilo i Swing low, swing chariot, i Jingle bell-a. Časnoj se vjerovatno za vrijeme izvođenja pisme Jedna lađa morem plovi pripiškilo. Ako je uopće otišla. A ako je zaista iz neke svoje arogancije otišla uz isticanje pisme kao razloga, bolje da izjavi da je morala ić piškit. Isto kao i Ružana koja se tim komentarom upiškila.


Ali sve to za mene nema veze jer vam želim poklonit pismu.


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Rica Nikola : Batik na platnu 70x100
Evo vam riči pisme i pisma, pa pivajte :


klikni za slušanje
pričekaj da se downloadira, kad počme svirat makni ga da vidiš post, i bilo bi mi drago da propivate.

Daleko s vjetrom
U daleki svod
Dal' je to zvijezda
Ili je brod
Daleka jesen kada će doć
Stojim na žalu dugo u noć

JEDNA LAĐA MOREM PLOVI
MOJE MISLI PRATE NJU
DIO MENE NA TOJ VODI
DIO TEBE SA MNOM TU

JEDNA LAĐA MOREM PLOVI
DOK SA ZIDA KUCA SAT
BROJIM DANE KAD ĆE PASTI
TVOJE USNE NA MOJ VRAT.

U duši more
U srcu tmina
Usne mi gore
A meni zima
Pa me sve više
Daljina svlada
Daleko tinja
Svjetlo i nada.

REFREN

E sad. Kako ćemo ovu pismu učinit najlipšom Božićnom pismom.
Otvaram natječaj za primjereni tekst da od Jedne lađe napravimo Božićnu pismu.


Evo mog prijedloga koji bi mogao od Lađe učinit najlipšu Božićnu pismu a da se ne promijeni puno.


Daleko s vjetrom
U duboku noć
Dal' je to zvijezda
Ili je brod.
Josip i Marija
Nose Isusa
Stoje na pijesku
Dugo u noć.


BOŽJA SVJETLOST
ZASJA TADA
DUŠE TUŽNE OBASJA
MALI ISUS
S NEBA SADA
LJUDSKOM SRCU NOSI SPAS.

JEDNA LAĐA NEBOM PLOVI
DOK U SVIJETU KUCA SAT
BROJIM DANE KAD ĆE PASTI
BOŽJA MILOST NA SVE NAS.


U duši more
U srcu tmina
Usne mi gore
U meni zima
Pa me sve više
Daljina svlada
Daleko tinja
Svjetlo i nada.
REFREN
Dakle, Makarski pjesnici, bacite se na posao i odabrat ćemo najbolji tekst koji će za idući Božić biti podloga Jakiću i klapi Stara Srdela- za izvođenje u Crkvi i za snimku.
Mislim da bismo time umirili nemirne duhove a za sada dali šansu uvrijeđenima da se izmire i pismi da se vine u nebo.








27.01.2008. u 20:31 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (11)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najkraće : BITI ILI NE BITI

Zašto neko piše, ako ne da bi sastavio sve svoje dijelove ? Od trenutka kad krenemo u školu ili crkvu,
obrazovanje nas kida na dijelove, uči nas da rastavljamo dušu od tijela i razum od srca. Mora bit da su ribari sa Kolumbijske obale učeni doktori etike i morala jer su izmislili riječ sentipensante,osjećati-misliti, da bi definirali jezik koji govori istinu.
Eduardo Galeano.

BISERI :
No. 1 otkad bolujem :

Smrt nije pružila ruku prema meni i zato sam ovdje. Otkako sam postao svjestan stranosti života koji se opire navici, postao sam još bezbrižniji, jer sam dospio u vrijeme koje uopće ne osjećam svojim. Ono mi izvorno već ne pripada. Ovdje je samo kao još jedno jelo nakon objeda koje se ne nalazi na jelovniku. Još je mnogo manje onoga što mi pripada nego što je toga bilo prije, kad bi se povremeno ipak događalo da imam zahtjeve i postavljam pretenzije. Od tog trenutka nikada se nije prekinio magični mirakul mog života. Život nije razumljiv sam po sebi. Jer, kao što su govorili stari, značaj života nije u prirodnosti , nego u čaroliji. Živjeti znači biti potresen, biti izvan sebe, biti uzdrman, biti otrgnut od svojih korjena, mučiti se i bjesnjeti od iznenađenja i čuđenja, od bola i pomutnje, od užasa i radosti, od pouzdanosti i straha, od patnje i divote. Nema ničeg protuprirodnijeg od života. Život je milost. I to znam sada kada je zaista to i postao. Zbog milosrđa sam ovdje, gotovo kao slučajna i neistraživa pojava.
Bela Hamvas : Kap prokletstva

Kopiranje, objavljivanje ili prenošenje tekstova i fotografija bez dopuštenja autora NIJE DOZVOLJENO

pedesetplus@gmail.com