četvrtak, 25.01.2007.

roman o djevojčici

jednom se jedna djevojčica rodila bez usta, jednostavno ih nije imala. ni usne nije imala. (*)
i to joj nimalo nije smetalo.

živjela je kao i svaka druga obična djevojčica. osim što, kad bi je netko nešto upitao, nije odgovarala - samo se smješkala.
to, međutim, nitko nije primjećivao. svi su mislili da je ozbiljna jer nema usta. ni usne.

do promjene je došlo kad se djevojčica glavom neočekivano nabila na kvaku. rupa, koju je kvaka stvorila, pretvorila se u usta.
prva riječ koju je djevojčica izgovorila bila je – žedna sam.

djevojčica je bila sretnija nego ikad. kupila je cipele i upisala plesnu školu. konačno je uspjela ono o čemu je sanjala čitav život; objasnila je doktorima da joj odrežu rep koji je, uz neusta, imala od rođenja.

pero.

*-http://romanodjevojcici.blog.hr/ :)

Komentiraj (21 do sad)

srijeda, 27.12.2006.

Autopraona Uskrs

Bila jednom jedna šuma. U toj šumi bila jedna koliba. U njoj su živjeli otac i trojica njegovih sinova po imenu Duje, Balkon i rjavŽe. Jednoga dana otac je išao nabaviti hranu. Nakon što se tri dana nije vratio, sinovi su odlučili poći u potragu za njim. Dogovorili su se da idu jedan po jedan, te ako se neki od njih za tri dana ne vrati, u potragu kreće sljedeći. Prvi je u potragu krenuo rjavŽe. Koji kilometar od kuće ogledao je ogromnu jamu kojoj se nije naziralo dno. Poput Terminatora vagao je opcije u glavi, te najzad zaključio da je najbolje da skoči u tu jamu. Skočio je, pao u blato i preživio. Ali nije mogao nikuda. Srećom, mogao se hraniti kukcima i piti vlastiti urin da preživi. Nakon tri dana u nepoznato je krenuo Balkon. I on se susreo s jamom u koju je pao rjavŽe, ali je zbog straha od visine ubrzo krenuo dalje. Par kilometara kasnije ugledao je oveću zgradu na kojoj je pisalo "Autopraona Uskrs - jedina autopraona koja ima solarij, a i solažu". Balkon je ušao u autopraonu, te ostao čitav tjedan tamo na solažama, solarijima, kurvama, masažama, pakunzima, pilinzima, blatnim kupkama, manikurama, pedikurama i sličnim stvarima koje je nudila samo "Autopraona Uskrs". Tri dana nakon Balkonova ulaska u "Autopraonu Uskrs" potragu je krenuo Duje. Kod jame je zastao samo da bi se popišao, te je tako nesvjesno napojio brata. Kod "Autopraone Uskrs" također se nije previše zadržavao jer je preferirao blagdan Velike Gospe. Sljedeće na što je nakon par kilometara naišao bila je koliba slična onoj u kojoj je živio s ocem i braćom. Pokucao je na vrata koja mu je otvorila žena stara 88 godina. Pitao ju je da li mu je vidjela oca, a ona je rekla da će mu sve reći ako ju seksualno zadovolji. Duje pristane, te naloži pohotnici da zatvori oči i legne na krevet. Uto izvadi iz džepa kukuruz te je njime i zadovolji. Rekla mu je da je njegov otac bio kod nje, te ju zadovoljio jednako dobro kao i Duje, ali da je otišao. Kad je Duje pitao za smjer očeva odlaska, žena mu je pokazala smjer "Autopraone Uskars". Otišao je do autopraone, te unutra zatekao brata i oca kako uživaju. Odlučio im se pridružiti. I tako su Duje, Balkon i otac zajedno uživali u solažama, solarijima, kurvama, masažama, pakunzima, pilinzima, blatnim kupkama, manikurama, pedikurama i sličnim stvarima koje je nudila samo "Autopraona Uskrs", do kraja života, a rjavŽe je uživao kad bi se netko pomokrio po njemu, ili kad bi u jamu naišao kakav veći kukac.

benko

Komentiraj (12 do sad)

utorak, 28.11.2006.

zapamti

dan prvi

u maloj, slabo osvjetljenoj sobi; na jednom zidu slika, u sredini, kao da je netko povukao dijagonale i čavao zabio točno 16 centimetara iznad sjecišta pravaca, računavši i na jedan centimetar zbog kuke na kojoj slika visi. na drugom zidu prozor, na trećem ništa, a na zadnjem vrata. negdje malo bliže prozoru smješten je stol od čvrste hrastovine i pokraj njega dva najobičnija stolca. oko toga još puno svakakvih stvari koje ništa ne znače i nemaju nikakvu zadaću. smrdi i jesen je. volim jesen.

dan je započeo obično i u posjet mi je došao kolega. ma, zapravo, prijatelj, ali ne volim tu riječ. sjedili smo i šutjeli. jedino je on pričao. pričao je o nekoj tamo teoriji, ma, zapravo, ne znam.

-kužiš? toliko je jednostavno i fascinira me kako uopće to funkcionira. fakat.

tri. tri, tri, tri! nisam si mogao pomoći. zar sam se mogao samo probuditi takav? nemoguće.

-i pljusneš se i to je to. nema nikakvog filozofiranja. meni je pomoglo, moraš probati. ah... ajde, moram ja sad. idem dalje. sutra u pet?
-može. - odgovorio sam otvarajući mu vrata.
-bok!
-bok.

zaključao sam vrata i pogledao kroz prozor. u dvadeset sekundi četiri riječi na f? ma, glupost! ali, istina je! zašto uopće to radim? ijoj, ijoj, ijoj! ijaj, ijaj, ijaj! istrčao sam iz stana.

-stani! - povikao sam i zaustavio kolegu. - sad sam tek shvatio ovo tvoje i mislim da je genijalno. ajmo sjest tu na stepenicu i pričati još o tome!
-ajmo!
sjeli smo na stepenicu i pričali do mraka. tada smo zaspali i ujutro smo se opet vratili u sobu.

dan drugi

opet isto, opet jesen, opet stol i smrdi i stolci i kolega. i opet šutimo.

-a koji je dan danas? - upitao je.
-petak.
-aha. danas je dan petak. - prokomentirao je zamišljeno i desnim kažiprstom prelazio po lijevom dlanu, kao da nešto zapisuje.
-tako! - zadovoljno je zaključio i pljusnuo se lijevom rukom po čelu. - sad mi daj ogledalo! brzo!
-nemam ogledalo. - uzdahnuo sam.
-a što je ovo? - upitao je i s poda podigao ogledalo.
-ma, ogledalo. ali to ti ne radi.
-ha? molim? kako ti može ogledalo ne raditi? - upita me začuđeno.
-pa jednostavno. ne radi. - objasnio sam.

tužan i potišten, ustao je i izašao iz sobe. vratio se sutradan.

dan treći

probudilo me njegovo nekucanje, pa u svoj toj žurbi nisam uspio pronaći naočale.

-eto me! - rekao je sretno kao malo dijete. - eto me i kupio sam ogledalo! eto me!
polako sam se obukao, stavio naočale i tada smo već sjedili za stolom i šutjeli.
-a koji je danas dan? - upitao me.
-subota.
-aha. danas je subota! - prokomentirao je uzbuđeno i desnim kažiprstom ubrzano prelazio po lijevom dlanu, zapisujući nešto.
-tako! - sa osmjehom na licu kliknu i pljusne se lijevom rukom po čelu. pružio sam mu novo ogledalo jer sam već znao što želi. cvao je od sreće kad se gledao.

-radi! radi! uspio sam! - veselio se.
-ajde, ajde! pa i trebalo je raditi. pa to smo već znali! - rekao sam mu i otpratio ga kući.

pero.

Komentiraj (6 do sad)

utorak, 21.11.2006.

Bilo je jednom rečeno

Bilo je jednom rečeno:
Ja bi ono gore, one slike, one glave!
Bilo je jednom rečeno:
Tea, ali ja ne volim kukce!
Bilo je jednom rečeno.

benko

Komentiraj (1 do sad)

petak, 27.10.2006.

pokušaj

glupo je pisati priče u kojima se desi nešto očekivano. ljudi to očekuju, zato se i kaže očekivano. a onda, opet, glupo je stalno pisati priče u kojima se desi nešto neočekivano, jer tada ljudi u svakoj priči očekuju nešto neočekivano. to onda neočekivanom daje neko obilježje očekivanog, što je opet glupo jer nitko ne želi imati očekivano neočekivano. zato sam zaključio da je najbolje i najprihvatljivije pisati priče u kojima se ne desi ništa. pa onda da vidimo. evo mog prvog pokušaja takve priče, zove se mačka.

mačka
mačka je stajala na cesti.

moj prvi pokušaj priče u kojoj se ništa ne desi je propao jer je glupa mačka stajala na cesti. glupača.

pero.

Komentiraj (3 do sad)

četvrtak, 19.10.2006.

Najstrašnija pjesma

Ako ne želiš postati žrtvom
Najstrašnijeg umorstva
nemoj hodati sam po gradu,
Uvijek
se kreći u većim skupinama
Nikad ne znaš kakvih sve ima
Manijaka!
Možda žele baš tebe.

A ako se i zatekneš kako
Ideš kući
sam u noći
nemoj misliti na ovu pjesmu,
već radije potrči
jer manijakalni ubojica
je možda baš iza
Tebe! Oj

benko

Komentiraj (7 do sad)

ponedjeljak, 02.10.2006.

vječnost na misao

da od tri stvari koje bi trebale raditi ne radi ni jedna, krajnje je neobično i neshvatljivo. da iz zrna kukuruza narastu banane normalne veličine još je neshvatljivije i neobičnije. ali od takve neobične i neshvatljive pojave napraviti biznis, e to prelazi sve moguće granice apsurda! to je veleapsurd! vidite?! ve-le-ap-surd! - objašnjavao je živčani sijedi starac pritom pišući riječ veleapsurd prstom na zarošeno ogledalo u kuhinji punoj pare. govorio je što je brže mogao jer je znao da ga rijetko tko sluša i uzima zaozbiljno. ali oni su glupi! oni nemaju pojma! zauzimaju nam prostor, troše kisik, jedu hranu, izmišljaju gluposti! čak su i kisik izmislili! mislim, kisik?!? ono, znam i ja jednu takvu riječ! anavolimilovana! ha?! tko je sad bolji? pf! serem vam se na ono u što vjerujete, ono što priznajete! ja sam Bog i donosim bam slobodu - reče i povuče osigurač. novine su sljedećih dva dana pisale o ludom starcu koji je pobio sedam ljudi raznjevši ih bananom. krajnje neobično i neshvatljivo. glupo. ludi je starac poludio.
pero.

Komentiraj (5 do sad)

subota, 23.09.2006.

P.P.U.P.L.

Danas sam počeo slušati gasnu šošu. Iako mi se nije svidjela iz prve, dobro je to njezino. Jučer sam izašao van, te naumio provesti eksperiment koji je zamalo i uspio. Loša je regresija, loša, a događa se baš ovih dana. Također sam se prisjetio Dekanovaca, međimurskog sela koje sam htio spomenuti u jednoj od priča, ali me uvijek omela kiša, a naročito lokve kod moje zgrade, da lokve. Svaki put kad sam prolazio pokraj njih zapitao bih se zašto već jednom ne srede taj asfalt. A možda i ne treba, bar djeca uživaju gacajući po njima. Tu su i sveprisutne grube i teške riječi jednog dječaka, koje racionalnim metodama pokušavam odbaciti, ali se uvijek uvjerim u njihovu istinitost. Mada ne bih ipak onaj zadnji dio, to je pretjerano. A što treba? Ne znam. Ne znam. Ne znam. Ne znam. Zašto? Ne znam. Ne znam. Ne znam. Koliko samo ima pitanja, a da je odgovor na njih "Ne znam"? Ne znam, ali mora da ih je puno. Tužno je to. Riječi su jake prilično, i strašne. Zaista se od njih može sastaviti par ubojitih rečenica. Bilo bi baš dobro da ljudi na tjedan dana izgube sposobnost govora. Neki bi bjesomučno pisali, drugi bi pokušavali gestikulirati. Neki bi pak se prepustili, ali takvih je (nažalost) uvijek premalo. Uvijek. Nedostaje mi ono "ti mirišeš, ne ti mirišeš". Nadajmo se samo da riječi onog dječaka neće postati aksiom. Bojim se svega i svačega, ali to me možda čak i najviše plaši. Danas sam upalio televizor istovremeno kad je nastupila tridesetosma minuta desetog sata. Prije toga je bila tridesetsedma. To bi me možda i razveselilo, da znam da je bilo istovremeno, ali nije bilo. Teorija determinističkog kaosa tu tvrdnju odbacuje kao staru krpu. Oprosti mi prijateljice. Zaboravio sam. Zanimljivo je i kako sve ovo u mom mozgu ima savršenog smisla, dok na ekranu liči na neki bijedan pokušaj dadaizma. Što je to u zraku da neke stvari izgube svoje značenje ili simboliku na putu do papira ili tipkovnice? Znam, upućeniji će mi reći da je pitanje krivo formulirano, ali nema veze, stvarno nema veze. Trebao sam danas prisustvovati na nekim događajima velevažnim, ali nisam, jednostavno mi se neda. Prije tri mjeseca išao bi na to, siguran sam. Ali zato sam dio slobodnog trojstva. Danas je obećavajuće, ali sumnjam da će biti nešto. Ako ništa drugo, eksperimentiranja neće biti. Oralne masturbacije, pjevanje i zloba vjerojatnije su. Moglo bi se reći i sigurne. Ali nema veze. Bilo, prošlo. Kao i svaki put, uostalom.

benko

Komentiraj (3 do sad)

četvrtak, 14.09.2006.

pričaj mi o tome

jednog je dana mali grgur išao kod zubara u srijedu. njegov je djed bio vodoinstalater, pa pomisli on, mogao bih ga malo posjetit, a i baku treba, nije da ne žive u istoj kući, na istom katu, ili ne daj bože. i tako se naš grgur zaputi ka roditeljima svoje majke. u tom trenutnom trenu trenutnog, tekućeg trenutka i još par onih kasnijih trenutaka, grgurev je otac tomislav prevodio neku glupu knjigu na engleski, te poslao svoju tupu tajnicu do grada po novine, jer su njega boljela glupa stopala otkad je gol (i bos!) skakutao po južnom dijelu suburbija grada dokazujući svojoj svekrvi da zna (i prepoznaje!) kada oni tramvajski performeri naprave dobar performans, a kada je to obično sranje koje može izvesti svaki glupan bez pola mozga. bilo kako bilo, toga vrelog ljetnog dana, tako vrelog da su se čak i ptice bacale u more da se osviježe, glupe; toga se dana mnogo toga zbivalo u gradu. henrik i krizantema, grgurovi djed i baka, roditelji njegove majke, započeli su, naravno, uobičajenu nedjeljnu svađu, ovaj put - u srijedu. tako je bilo baš i svaki drugi dan. samo su se svađali i ručali i svađali i spavali i svađali i to.

- krizantema, dođ vamo! ko mi je pojeo moju punu zdijelu špageta, pobogu, sad sam se je baš prije dvije minute zaželio!
- pa enriče mili, smazao si sve špagete pred šest minuta! opet si gutao kapljice za nos, znaš što ti je doktor rekao - ne više od dvije bočice dnevno! ti si isto uvijek zamišljaš da imaš zaštopani nos. baš si blesav. dođi da...
- ne seri! znam da si ti pojela, uvijek ti sve pojedeš! zato i jesam toliko mršav!
- ali, enriče...
- ne prekidaj me! - zaprijeti joj henrik, te izvadi srebrni dvadesetitrocentimetarni nož iz umjetne potkoljenice i zavitla njime nad svojom glavom.
- nisam valjda glup da nakon četrspet godina vojske ne znam ko mi jede...

i pade na pod. tamo gdje je pred sekundu stajao henrik stala je žena sa špricom u ruci.

- joj krizantema, susjedo moja, opet kapljice za oči?
- da..., tužno će krizantema i utihne ali veselo nastavi - ajde sjedni rebeka, da popijemo kavu dok se ovaj moj ne probudi!
- a šta ćemo s njim?
- ma, ostavi ga tu nek leži, nije mu prvi put.
- ajde, imaš pravo, ajmo do grada!

i odu. a kad je grgur došao do kuće svog djeda i kuće svoje bake i ugledao zebru koja je krasila njihova ulazna vrata, shvatio je da je kod zubara ostavio kapu i špekule pa se okrenuo i vratio po stvari. henrik je već bio budan i kovao plan kako da se osveti svojoj ženi.

- jesti moje špagete, pa tko je to vidio? sram je bilo! neće više ona, neće!

imao je dobar plan. ipak je on vodoinstalater, pa će sa lakoćom zamijeniti cijevi za vruću i hladnu vodu u tuš-kabini. pa nek i dalje jede tuđe ručkove! kako je zamislio, tako je i uradio.

-ni časak posla, pomisli i zadovoljan učinjenim zadrijema na svojoj najdražoj fotelji, makar se tek malo prije probudio. krizantema se kući vratila točno kad je henrik počeo hrkati. njoj se nije spavalo jer je upravo popila kavu sa susjedom, a kofein je na nju intenzivno djelovao pa je uvijek, i nakon najmanje popijene šalice kave postala hiperaktivna i prala suđe i/ili prozore. tako je naša hiperaktivna krizantema oprala svo suđe i sve prozore i od umora zaspala na podu. baš u taj čas, kad mu je baka zaspala, u kuću je ušao mali grgur s kapom i sa špekulama, sav znojan i smrdljiv kao mokar i smrdljiv pas lutalica koji spava u smrdljivim kanalizacijskim otvorima, valjda zbog sunca i vrućine, jer, sjećate se, taj je dan bio vreli ljetni dan. pošto je uvidio da ukućani spavaju, a nije imao srca buditi ih, grgur razmisli i odluči poći pod dugi osvježavajući, hladni tuš.

možda i ne bi sve tako loše završilo da mali grgur na svom putu do kupaonice nije zagazio u zdijelu punu špageta, da se nije posklizno i pao po stepenicama sa drugog kata i razbio ključne kosti i dva rebra, da njegov otac nije skakao gol (i bos!) po suburbiju grada i nagazio na stari čavao i zarazio se tetanusom, da smo barem upoznali grgurevu majku ili bar sestru, koja, vjerujte, zna o čemu priča, sve bi bilo bolje! ali ovako, ovako kako je sad i neda se promijeniti, tako je završila priča o malom grguru koji je jednog dana išao do zubara u srijedu, na vreli ljetni dan, tako vreli da su se čak i ptice bacale u more da se osviježe, glupe.

pero

Komentiraj (4 do sad)

subota, 09.09.2006.

100 puta.

1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99, 100.
Točno 100 puta je frizerka prošla četkom preko kose Mihajla Nužnika. Bio je zadovoljan učinjenim, te je vrlo rado dao 10 kuna za "češljanje duge kose". Dan je bio prohladan i vjetrovit, ali ne sasvim nepodnošljiv, jer je puhao topao vjetar s juga. Mihajlu, koji je, kako znamo, imao dugu kosu, to se nije svidjelo jer je upravo bio na češljanju, a vjetar nije za to mario. U sebi je zamišljao kako vjetar poništava njegovo češljanje. 100, 99, 98, 97....
"U kurac, kud baš danas kad idem na spoj s Mirnom!", pomisli razdražen. No, kao da je na svaku njegovu takvu misao vjetar još jače zapuhao, dodatno poništavajući učinak njegova češljanja.
79, 78, 77, 76, 75.....
Dakako, da nije bilo moguće izračunati na kojoj brojci je bila njegova kosa, ali u njegovoj glavi, to su bili baš ti brojevi. Kako su se smanjivali, tako je njegov um bivao sve pomračeniji, sa sve crnijim primislima, a onaj tko ga je poznavao zaključio bi i da je problijedio.
42, 41, 39, 38, 37, 36........
Mihajlo više nije ni gledao kud hoda, bio je naprosto toliko razdražen, te je nesvjesno počeo i mumljati. Prolaznici su ga gledali u čudu.
28, 27, 26, 25......
Bilo mu je nepodnošljivo sila pišati, te je, obuzet svojim demonskim ludilom, počeo pišati u obližnji šaht, naočigled prolaznika. Vjetar je i dalje nesnosno puhao, a Mihajlovo ludilo progresivno raslo. Gotovo da nije bilo svjestan sebe, a možda je i več zaboravio oko čega se pjeni. Bilo kako bilo, taman kad je došlo do brojke 1, umro je.
Naime, neki konzervativni Hrvati su se osjećali isprovocirano njegovim besramnim pišanjem u šaht, te su ga nasmrt prebili.

benko

Komentiraj (8 do sad)

nedjelja, 27.08.2006.

i hodam

i hodam ti ja tako ulicom i dođe do mene neki tip sav uzrujan i uplašen i pita me dal možda, kojim slučajem imam vrećicu s ledom kod sebe - a ja ostanem paf! pa alo čovječe što će mi vrećica sa ledom, jesi ti normalan, pa vraćam se sa posla, radim osam sati na dan u rudniku, kod kuće me čeka četvero gladne djece i žena i sad bi ti još da sa sobom nosim vrećicu s ledom? pa što je s tobom? i kaže on meni pa ako slučajno ostanem bez prsta ili uha da stavim na led pa da mi kasnije u bolnici prišiju natrag. čudan čovjek, pomislih i krenuh svojim putem, kad ono PAF! ko iz vedra neba kraj mene proleti elisa od helikoptera i ovom odreže uho i prst. i pomislim ja, joj pa taj mora da je stvarno vidovit, paf, te mu velikodušno dam vrećicu punu leda.

pero.

Komentiraj (11 do sad)

ponedjeljak, 21.08.2006.

Petarde

Ti si uvijek petarde bacao
To si shvaćao kao zajebanciju
Tako dugo
Tako dugo
Dok bez šake nisi ostao.

Sada se više ne smiješ
Jer ti nije smješno
Ne možeš sa dvije ruke
Mijesiti tjesto. Oi!


benko

Komentiraj (5 do sad)

srijeda, 12.07.2006.

kućni ljubimac

potaknut vlastitim iskustvom, pokušao je postupiti drugačije i nije razmišljao. kad je pljačkao kuću sreo je prijatelja na ulici koji mu rekne zdravo prijatelju ide ti murija, a on sa televizorom i mačkom u ruci nije trčao. kad su ga legitimirali ostao je smiren i odgovarao je na pitanja. policajac mu je čak i dopustio da odloži televizor i mačku na pod. još mu je onda i mačka pobjegla, pa je prebio policajca onog. došlo je još 8 policajaca i jedan njihov pas policijski i okružili su ga. policijski pas je došao sa krepanom mačkom u ustima, a ovog nisu hapsili jer je imao običaj da nosi svoj televizor u rukama kad ide pljačkat. a onda je i on nešto iz toga i naučio.

pero.

Komentiraj (3 do sad)

nedjelja, 04.06.2006.

Recitacija sinkronizacija

- Proklete propalice, propast ćete!!! - odlučno i mirno je prijetio profesor paradoksalnom prijetnjom.
- Šuftovi bezobrazni anarhistički!!! - nastavio je u gotovo jednakom tonu. Međutim, ne posvim jednakom tonu. U ovom tonu bilo je nečega drugačijeg nego u prijašnjem. Nevješto uho vjerojatno nebi primijetilo razliku. Ali možda i bi, to nikako ne možemo sa sigurnošću znati. Ali! Prepustimo filozofiju filozofima. Za vrijeme profesorovih prijetnji većina učenika je u sebi recitirala ovu kratku pjesmicu:

Profesore, profesore
Kakve su vam to oči?
Jeste li vuk ili prase?
Pripadnik neke nove rase?

Šest, šest, š š š š
Šuft, šest je rezultat ovoga zadatka.

bengo

Komentiraj (4 do sad)

četvrtak, 18.05.2006.

poglavlje sedmo

jedan je dječak ležao na livadi i umro. u sljedećem životu rodio se kao djevojčica. ležala je na livadi i umrla. u sljedećem životu rodila se kao krava. ležala je na livadi i umrla. u sljedećm životu rodila se kao slon. ležao je na livadi i umro. ležao je na livadi i umro. ležao je na livadi i umro. slonovi umiru više puta jer su najbolji.
slon je jednom prišao kravi i umrla je. zbunjen i poletan krenuo je dalje i došao do druge krave. onda je umrla. slon je razmišljao i krenuo dalje. naišao je na kravu i umrla je. nastavio je putovanje.
slon je na putu pio vodu u potoku. bila je hladna i osvježavajuća.
kasnije je slon na putu sreo kravu. krava je umrla, a slon se okrenuo i počeo se vraćati. ponovno je pio vodu u potoku.
skoro je stao na mrtvu kravu, ali se izgubio i našao na krivom i nepoznatom putu gdje je sreo kravu koja je onda umrla.
slon je ponovno razmišljao i nastavio putovanje. na svom putovanju, slon je sreo kravu i ona je umrla. kasnije je sreo još jednu kravu i ona je umrla. slon je nastavio putovanje.
tada je na putu sreo slona. slon je umro, slon je umro, slon je umro, slon je umro, slon je umro, slon je umro i slonovi su umirali u beskraj!

pero.

Komentiraj (7 do sad)

četvrtak, 11.05.2006.

Plemeniti Adolf

Adolf Kolačko bio je okorjeli kriminalac. Uživao je činiti kriminal. Jednom prigodom, u namjeri da je opljačka, upao je u raskošnu kuću u bogatoj četvrti u gradu. Bilo je ljeto, te je pouzdano znao da su vlasnici kuće na odmoru. Kao okorjelom kriminalcu (koji je uživao činiti kriminal) nije mu bilo teško u sekundi provaliti u kuću, te je u sekundi i provalio. U kući se u dnevnoj sobi nalazio golem akvarij, prepun svakovrsnih ribica. Odjednom je jedna od njih iskočila iz vode, i to takvom silinom, da je iskočila iz samog akvarija, i pala na skupocjeni tepih. Adolfu je zaigralo oko srca, te stane sa neopisivom radošću promatrati kako se ribica grči i bori za život. No, svakim grčem ribice, grčilo se i Adolfovo srce, te je počeo žaliti ribicu. Najzad ju je podigao i stavio natrag u akvarij. Uzeo je i nešto riblje hrane, te je nasipao u vodu. Ribice su, čini se, bile izgladnjele, jer su u roku od par sekundi sve pojele. Adolf ih je još neko vrijeme promatrao, te kao da je vidio izraz zahvalnosti u njihovim očima. Umalo je zaplakao od misaone uzbuđenosti. U tom trenutku je sam sebi obećao, da će se u svakoj kući u koju provali najprije pobrinuti za kućne ljubimce. Prisvojio je tako mnoge novčanice, naušnice, prstene, televizore, kompjutere, mobitele i dvd-e, jednako kao što je i spasio mnoge kornjače, kuniće, hrčke, zamorce, papige, mačke i pse.

benko

Komentiraj (7 do sad)

srijeda, 26.04.2006.

kleptoman

-moj sin je kleptoman - zaplakala je jelenina prijateljica.

rene je bio veseli i zaigrani dvanaestogodišnjak, uvijek spreman za hakl ili za nogomet sa dečkima iz kvarta. u školi je bio odličan, možda čak i preodličan, imajući na umu da nikad u životu nije dobio ni jednu ocjenu manju od pet. barem ne do jučer. jučer je zaplakan dotrčao do svoje majke, plačući uplakano.

-mamaaaaaaaaaaaaa!!
-što je sine? što se desilo?
-beeeeeeeeeeeeeeeeeeee! - cmizdrio je mali rene.
-sine, što je bilo?
-jedaaaaaaaaaaaaaaaan... - nastavio je cmizdriti cmidrečim cmizdrom.
-jedan, što jedan? sine, smiri se! sječaš se samo onog tečaja joge od prošle godine? sječaš li se? - smirivala ga je majka.
-da... - promrmljao je rene, brišući suze.
-samo duboko diši, zaboravi na sve probleme, isprazni glavu. smiri se, rene moj maleni, molim te smiri se, inače će i mama plakati, znaš...
-dobro - hrabro će rene.

i onda je zaboravio sve što se dogodilo.

ulicu dalje, u tom istom trenutnom trenutku trena, jelenina prijateljica saznala je da je baš njezin sin, njezin sin jedinac, jedini sin jedinac, bio taj koji joj je ukrao sve šibice iz ladice u kuhinji. rasplakala se i nazvala jelenu.

-misli na jogu... - smirila ju je prijateljica.

pero.

Komentiraj (13 do sad)

nedjelja, 16.04.2006.

Greška štamparska

"Mediji su tu samo kako bi širili laži, i ti to opako znaš, Biserka!!!!" - vatreno i sa suludim pogledom objašnjavao je muž Blagoje supruzi Biserki.
"Znam, ali...."
"NEMA ALI!!!" - ljutito ju je prekinuo. "Znaš i sama što mi se dogodilo!!!" Njegov bijes sad je bio pomješan očajem.
"Znam, ali Blagoje..."
"Rekao sam da NEMA ALI!!!" - viknuo je i bijesno otišao na balkon popušiti cigaretu. Razlog njegove mržnje prema medijima je bio taj što su mediji jednom prilikom, kad je bio pretučen od strane desetak huligana, u crnoj kronici napisali da ga je pretukao samo jedan huligan. Blagoje je bio zaista krupne građe, i snažan čovjek, te su ga prozvali plačipizdom jer ga je istukao jedan obični huligan, njega, tako snažnog. Blagoje nije ni slutio kako je bila riječ samo o štamparskoj greški, a nipošto zlonamjernom novinarskom podvaljivanju. Umjesto 10, greškom je pisalo 1.
Razlog njegove svađe sa suprugom Biserkom je bio taj što su ovaj put novine objavile njegovo ime kao dobitnika loto jackpota od milijun kuna. No, i ovaj put je došlo do greške. Naime, umjesto 10, greškom je pisalo 1. Milijun.

benko

Komentiraj (10 do sad)

utorak, 11.04.2006.

običan dan jednog lećonoše

slomljene lijeve ruke i krvava nosa, nošen riječnom strujom, omamljen litrom pive, opustio se djelovanju endogenih morfina.
- eh, sad bi mi još nedostajalo da me napadne skupina pygocentrusa - uzdahnuo je smireno.
za njim je neumorno trčala njegova žena - ivane, ivane!!!! pazi!!! imaš leće, umrijećeš!

pero

Komentiraj (4 do sad)

nedjelja, 26.03.2006.

Istina o veselom psu

Istina je, bio je sretan.
Ali pravo pitanje je:
Koliko?

benko

Komentiraj (12 do sad)

<< Arhiva >>

roman o djevojčici
(objavljeno 25.01.2007. u 14:30)
Broj komentara: 21 Komentiraj Isprintaj
Autopraona Uskrs
(objavljeno 27.12.2006. u 12:30)
Broj komentara: 12 Komentiraj Isprintaj
zapamti
(objavljeno 28.11.2006. u 11:48)
Broj komentara: 6 Komentiraj Isprintaj
Bilo je jednom rečeno
(objavljeno 21.11.2006. u 10:57)
Broj komentara: 1 Komentiraj Isprintaj
pokušaj
(objavljeno 27.10.2006. u 09:55)
Broj komentara: 3 Komentiraj Isprintaj
Najstrašnija pjesma
(objavljeno 19.10.2006. u 20:09)
Broj komentara: 7 Komentiraj Isprintaj
vječnost na misao
(objavljeno 02.10.2006. u 20:55)
Broj komentara: 5 Komentiraj Isprintaj
P.P.U.P.L.
(objavljeno 23.09.2006. u 10:42)
Broj komentara: 3 Komentiraj Isprintaj
pričaj mi o tome
(objavljeno 14.09.2006. u 20:09)
Broj komentara: 4 Komentiraj Isprintaj
100 puta.
(objavljeno 09.09.2006. u 12:31)
Broj komentara: 8 Komentiraj Isprintaj
i hodam
(objavljeno 27.08.2006. u 23:22)
Broj komentara: 11 Komentiraj Isprintaj
Petarde
(objavljeno 21.08.2006. u 11:57)
Broj komentara: 5 Komentiraj Isprintaj
kućni ljubimac
(objavljeno 12.07.2006. u 13:18)
Broj komentara: 3 Komentiraj Isprintaj
Recitacija sinkronizacija
(objavljeno 04.06.2006. u 14:14)
Broj komentara: 4 Komentiraj Isprintaj
poglavlje sedmo
(objavljeno 18.05.2006. u 23:35)
Broj komentara: 7 Komentiraj Isprintaj
Plemeniti Adolf
(objavljeno 11.05.2006. u 11:13)
Broj komentara: 7 Komentiraj Isprintaj
kleptoman
(objavljeno 26.04.2006. u 20:00)
Broj komentara: 13 Komentiraj Isprintaj
Greška štamparska
(objavljeno 16.04.2006. u 14:03)
Broj komentara: 10 Komentiraj Isprintaj
običan dan jednog lećonoše
(objavljeno 11.04.2006. u 20:20)
Broj komentara: 4 Komentiraj Isprintaj
Istina o veselom psu
(objavljeno 26.03.2006. u 16:20)
Broj komentara: 12 Komentiraj Isprintaj

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se