1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99, 100.
Točno 100 puta je frizerka prošla četkom preko kose Mihajla Nužnika. Bio je zadovoljan učinjenim, te je vrlo rado dao 10 kuna za "češljanje duge kose". Dan je bio prohladan i vjetrovit, ali ne sasvim nepodnošljiv, jer je puhao topao vjetar s juga. Mihajlu, koji je, kako znamo, imao dugu kosu, to se nije svidjelo jer je upravo bio na češljanju, a vjetar nije za to mario. U sebi je zamišljao kako vjetar poništava njegovo češljanje. 100, 99, 98, 97....
"U kurac, kud baš danas kad idem na spoj s Mirnom!", pomisli razdražen. No, kao da je na svaku njegovu takvu misao vjetar još jače zapuhao, dodatno poništavajući učinak njegova češljanja.
79, 78, 77, 76, 75.....
Dakako, da nije bilo moguće izračunati na kojoj brojci je bila njegova kosa, ali u njegovoj glavi, to su bili baš ti brojevi. Kako su se smanjivali, tako je njegov um bivao sve pomračeniji, sa sve crnijim primislima, a onaj tko ga je poznavao zaključio bi i da je problijedio.
42, 41, 39, 38, 37, 36........
Mihajlo više nije ni gledao kud hoda, bio je naprosto toliko razdražen, te je nesvjesno počeo i mumljati. Prolaznici su ga gledali u čudu.
28, 27, 26, 25......
Bilo mu je nepodnošljivo sila pišati, te je, obuzet svojim demonskim ludilom, počeo pišati u obližnji šaht, naočigled prolaznika. Vjetar je i dalje nesnosno puhao, a Mihajlovo ludilo progresivno raslo. Gotovo da nije bilo svjestan sebe, a možda je i več zaboravio oko čega se pjeni. Bilo kako bilo, taman kad je došlo do brojke 1, umro je.
Naime, neki konzervativni Hrvati su se osjećali isprovocirano njegovim besramnim pišanjem u šaht, te su ga nasmrt prebili.
benko
