jednog je dana mali grgur išao kod zubara u srijedu. njegov je djed bio vodoinstalater, pa pomisli on, mogao bih ga malo posjetit, a i baku treba, nije da ne žive u istoj kući, na istom katu, ili ne daj bože. i tako se naš grgur zaputi ka roditeljima svoje majke. u tom trenutnom trenu trenutnog, tekućeg trenutka i još par onih kasnijih trenutaka, grgurev je otac tomislav prevodio neku glupu knjigu na engleski, te poslao svoju tupu tajnicu do grada po novine, jer su njega boljela glupa stopala otkad je gol (i bos!) skakutao po južnom dijelu suburbija grada dokazujući svojoj svekrvi da zna (i prepoznaje!) kada oni tramvajski performeri naprave dobar performans, a kada je to obično sranje koje može izvesti svaki glupan bez pola mozga. bilo kako bilo, toga vrelog ljetnog dana, tako vrelog da su se čak i ptice bacale u more da se osviježe, glupe; toga se dana mnogo toga zbivalo u gradu. henrik i krizantema, grgurovi djed i baka, roditelji njegove majke, započeli su, naravno, uobičajenu nedjeljnu svađu, ovaj put - u srijedu. tako je bilo baš i svaki drugi dan. samo su se svađali i ručali i svađali i spavali i svađali i to.
- krizantema, dođ vamo! ko mi je pojeo moju punu zdijelu špageta, pobogu, sad sam se je baš prije dvije minute zaželio!
- pa enriče mili, smazao si sve špagete pred šest minuta! opet si gutao kapljice za nos, znaš što ti je doktor rekao - ne više od dvije bočice dnevno! ti si isto uvijek zamišljaš da imaš zaštopani nos. baš si blesav. dođi da...
- ne seri! znam da si ti pojela, uvijek ti sve pojedeš! zato i jesam toliko mršav!
- ali, enriče...
- ne prekidaj me! - zaprijeti joj henrik, te izvadi srebrni dvadesetitrocentimetarni nož iz umjetne potkoljenice i zavitla njime nad svojom glavom.
- nisam valjda glup da nakon četrspet godina vojske ne znam ko mi jede...
i pade na pod. tamo gdje je pred sekundu stajao henrik stala je žena sa špricom u ruci.
- joj krizantema, susjedo moja, opet kapljice za oči?
- da..., tužno će krizantema i utihne ali veselo nastavi - ajde sjedni rebeka, da popijemo kavu dok se ovaj moj ne probudi!
- a šta ćemo s njim?
- ma, ostavi ga tu nek leži, nije mu prvi put.
- ajde, imaš pravo, ajmo do grada!
i odu. a kad je grgur došao do kuće svog djeda i kuće svoje bake i ugledao zebru koja je krasila njihova ulazna vrata, shvatio je da je kod zubara ostavio kapu i špekule pa se okrenuo i vratio po stvari. henrik je već bio budan i kovao plan kako da se osveti svojoj ženi.
- jesti moje špagete, pa tko je to vidio? sram je bilo! neće više ona, neće!
imao je dobar plan. ipak je on vodoinstalater, pa će sa lakoćom zamijeniti cijevi za vruću i hladnu vodu u tuš-kabini. pa nek i dalje jede tuđe ručkove! kako je zamislio, tako je i uradio.
-ni časak posla, pomisli i zadovoljan učinjenim zadrijema na svojoj najdražoj fotelji, makar se tek malo prije probudio. krizantema se kući vratila točno kad je henrik počeo hrkati. njoj se nije spavalo jer je upravo popila kavu sa susjedom, a kofein je na nju intenzivno djelovao pa je uvijek, i nakon najmanje popijene šalice kave postala hiperaktivna i prala suđe i/ili prozore. tako je naša hiperaktivna krizantema oprala svo suđe i sve prozore i od umora zaspala na podu. baš u taj čas, kad mu je baka zaspala, u kuću je ušao mali grgur s kapom i sa špekulama, sav znojan i smrdljiv kao mokar i smrdljiv pas lutalica koji spava u smrdljivim kanalizacijskim otvorima, valjda zbog sunca i vrućine, jer, sjećate se, taj je dan bio vreli ljetni dan. pošto je uvidio da ukućani spavaju, a nije imao srca buditi ih, grgur razmisli i odluči poći pod dugi osvježavajući, hladni tuš.
možda i ne bi sve tako loše završilo da mali grgur na svom putu do kupaonice nije zagazio u zdijelu punu špageta, da se nije posklizno i pao po stepenicama sa drugog kata i razbio ključne kosti i dva rebra, da njegov otac nije skakao gol (i bos!) po suburbiju grada i nagazio na stari čavao i zarazio se tetanusom, da smo barem upoznali grgurevu majku ili bar sestru, koja, vjerujte, zna o čemu priča, sve bi bilo bolje! ali ovako, ovako kako je sad i neda se promijeniti, tako je završila priča o malom grguru koji je jednog dana išao do zubara u srijedu, na vreli ljetni dan, tako vreli da su se čak i ptice bacale u more da se osviježe, glupe.
pero
Post je objavljen 14.09.2006. u 20:09 sati.