biti nestašan

...moj idealan muškarac...hmm...zapela sam na tom pitanju neki dan kada mi je u zezanciji postavljeno...a izbacilo me taj tren iz spontanosti u duboko filozofiranje...:))))....zanimljivo...ni pomoć da izmislim nije dalo rezultata.....tražim ga već danima...pa jel visok, crn, plavih očiju...ili je tamnih očiju?...a jel baš crn..ili je ćelav?...a možda nije ni visok...široka ramena, dobra guza?...mišićave noge?...ili malo trbuha?....čvrste brade..sa rupicom ili sa bradicom...?....aaaaa neee znnnammmmm....onu stvar uopće neću ni spominjati...
...znam da ono što me je jučer privlačilo sutra možda neću ni primijetiti...ali ono što mi je jutros dodatno zakompliciralo izbor je dilema : da li se idealan samo gleda i obožava kao ikona ..ili se treba usuditi i prići idolu?...e pa tu leži zeko...što bi ja željela od njega?..pramen kose?( ak je ima..).., osmijeh što me baci u trans?...ili da ga samo milo gledam?..

...nema opisa fizičkog izgleda pa tako ni odgovora na to pitanje- moj idealan muškarac... ..zašto?..pa jednostavno jer ja živim sa svim svojim ograničenjima i manama.....kako da onda drugima postavljam kriterije?...nema fizičke kategorije u koju mogu smjestiti muškarca koji će mi privući koncentraciju.....sada mi je oko oštrije...vidim i ono čega nema...nađem.....i znam jedino da sigurno mora biti čelik mentalni čelik...izgrađen kao majstorsko djelo....ako ne i jači...mora me njegova širina obuzimati...i mora me nasmijavati..
....sve drugo vidim tada kao slijepa i u onome što nema... ili nije li ovo opis mene same?..nije li ovo želja kako bi voljela da mene drugi vide?...oooooo pa zar je idealan muškarac projekcija našeg alter ega?...hmmmmm....pitanja.... pitanja.....:))))))