...u indigo svijetu

Moje lice posjeduje svaki čovjek.
Ne postoji dio tijela,
Ove prozirne fizičnosti tvari,
Koju netko već nije proživio.

A srce, sjajno oko kamenice,
Nezasluženi Božji duh u meni.
Gleda sav svijet i poima.
Poima bolje od očiju moga uma.

Jedino što posjedujem je ljubav.
Ova ljubav koju odabirem dijeliti,
Hrabiti i njegovati.
Koju odabirem imati.

Praznovjerno držim noću prozor otvoren.
Da moje nerazumljive,sitne,promrmljane između sna i jave
Molitve,
Stignu do potrebitih.

Je li ludost moliti za bol?

Svaki bol koji me diže visoko u etire,
Da dišem čistoću i haluciniram od
Neizmješana, neuprljana zraka.

Da prespavam dan pod zvijezdama.

Želim provesti sate i vremena ljudska
U misli.
Ostvariti trabunjanja koja ne nestaju,
Kad otvorim/zaklopim oči ovoj stvarnosti.
Postisnuti bar jednom svu logiku
koju nastojim nametnuti ogledalu istinitosti.

Moje je srce otvoreno svakoj duši,
A žao mi je jer samo rijetke dolete do mene.

Postalo je preteško držati uzde tolikih života oko nas.
Gube se ljudi,ličnosti u nekim scenarijima.
Za taku malu cijenu prodajemo ljudskost.
Dok nas šibaju vjetrovi tuđih volja.
Mimikrija danas duše vrijedi.

Bolno je ostati sam,
Jednini na visini gledati u raspoloženje Boga.
Bojim se da će me zgnječiti vlastita snaga
Ili nebo ispod kojeg snatrim o ritmu.

Ipak..molim za bol,
Kojim uspijevam voljeti svijet.

Spoznala sam ono,
što mi je mjesecima objašnjavano.
Problem je,
što nekad ne dopuštamo tijelu,
da nam govori.

Naučila sam.
Ne braniti ljude kad me gaze.
Ne žaliti za nepostojećim srećama.
Ne imati potrebu biti prihvaćena.

Zazirem od plemenskog života.


Sve namještene mišićne poze na licu
Jebene sjajne ogrlice i haljine.
Ne podnosim tvoje dosadno obrubljene oči
I tanke, prezirno, očito, zle usne.
Plemenski ritam koji nabijaš mojim ušima
Tjera me da ludim.
I ne želim biti dio tvog rasplesanog majmunskog kola.
Što vrijede sve vezice i konopi,
Kad pri prvom padu pucaju?!

Pećina i znojni dahtaji što drže ju na okupu,
Boksaju se s mojim plućima
Gadi mi se pomisao na društo koje gmiže i bulji
Oko mene.

Na orošenom mobilnom aparatu,
Šifrirane poruke bombaša samoubojica.
Koji vrag će mi „tvoja“ sretna nova,
Kad mi je moja idealna?

Balončići kiselkastog alkohola i
Pluto što leti uokolo
Toliko vrtnje oko nikoga
Pompe oko samih sebe...

Pomisao na plemenski život
Navodi me na luđačko ponašanje.
Jer ipak,
Životinje se boje stranoga....



¤


poštujem iskrenost.
u tebi je imam.